Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Milorad Bjelogrli?: Moja Radi?eva (2)

Milorad Bjelogrli?: Moja Radi?eva (2)

Kada sam napisao i poslao Vladi „prvi dio” price o sarajevskoj Radicevoj ulici, njenim brezama, parku, zgradama i meni dragim ljudima, ne znam zašto, ali sam sebi rekao: Ako ne bude 700 puta „otvorena”, necu pisati drugi dio. Medutim, na moju radost prica je imala „dupli tiraž” i nema mi druge nego pisati i o „neparnoj” strani, onoj gdje sam i ja, na broju devet, decenijama živio.
Ta „neparna” strana je prakticno pocinjala na Obali. Zgrada, gdje sam proveo najljepše godine života, imala je osam ulaza. Jedan na Obali i sedam u Radicevoj.  Na Obali, na broju pet su živjeli Moma Savovic koji se povremeno oglašava na „dovla.net”, a ispod njega Davor Šimic, cija se sestra udala za nekadašnjeg predsednika Košarkaškog saveza Jugoslavije Radeta Savica. Na poslednjem spratu su bila cuvena braca Kanlic, Borislav i Branislav, poznatiji kao Brana i Brundo.
Samo o njima i njihovim dogodovštinama mogao bi neko veštiji da napiše roman koji bi zbog mnoštva zanimljivosti imao, vjerujem, zavidan tiraž. Primjera radi navešcu, za sada ukratko, samo jednu anegdotu; Brana se jednog 1. maja, stvarno nemam pojma koje godine, sa društvom spremao za prvomajski uranak i jagnje za ražanj je vec bilo kupljeno. Medutim, osvanuo je oblacan dan i kiša je propadivala, pa nije bilo baš pogodno ici na Vrelo Bosne, ali za Branu to nije predstavljalo problem. Pozvao je društvo i na dugackoj tarasi, neposredno pored stana u kojem je živio, založio ražanj i tu nekoliko sati uz pivce okretao jagnje. To što je ispod vatre i beton „cvrcao” Branu nije zanimalo ama baš nimalo. Merak je merak.
Jagnje je ispeceno i u slast pojedeno, a to što je komšiji ispod godinama na tom mjestu prokišnjavalo, sada je, poslije svega, zaista najmanje važno….
E, da! Njihova majka Vukica je uvijek bila „korak ispred vremena” i poznata svim žiteljima Radiceve. Još pocetkom sedamdesetih prošlog vijeka, redovno je išla u Trst i kupovala i preprodavala razne „džidža-midže” i, bogami, na taj nacin lijepo zaradivala. Naravno, najviše na farmerkama i ukrasnim gondolama na kojima se uz muziku okretala figurica djevojke!. Zato je još tada zaradila konspirativni epitet „Italijanka”.
Na broju jedan mi je nekako najdraži bio Sule milicioner, a Vujke ga je stalno zvao „drot”. Dragan Suvajac, Sule je stanovao na prvom spratu, a zanimanje milicioner je u njegovoj porodici išlo sa koljena na koljeno. I otac Cvetko je bio milicioner, ali za razliku od Suleta nije bio sklon nikakvim porocima. Bio je pravi asketa, a naš Sule je volio ponekad da popije, ali i – što sad da ne kažemo javno – da se kocka. Tako se jednom i desila scena kojoj se sva muška raja Radiceve decenijama smijala.
Cvetko je bio Dobojlija i kada je otišao u penziju cesto se vracao u zavicaj. Tada bi se u nihovom stanu, kod Suleta, obicno igrao poker. Ne u veliku lovu, jer niko od nas nije ni imao previše da bi se „cipio” na velike pare. Medutim, jednom zgodom se Suletov otac neocekivano pojavio kuci u nevakat. Kada je otvorio vrata samo što ga nije šlog strefio. Soba puna dima, na stolu pare, a u sinovljevim rukama „mala kenta”. Pred Cvetkovim ocima je momentalno sjevnuo „fleš rojal”, okrenuo je kljuc u vratima i kao pravi revnosni milicioner pozvao miliciju, koja je nedugo zatim došla i napisala zapisnik. Sule, koji je radio u toj istoj miliciji je kasnije „tamo gdje treba” ponišio prijavu, ali je ta noc ušla u istoriju Radiceve.
Odmah ispred broja jedan, gdje su stanovala braca Avdo i Maso, koji su odselili negdje na Grbavicu, je pocinjala mala zelena oaza baš kao i na parnoj strani – puno zelenila, breza, klupa…. Ne vjerujem da je u cijelom Sarajevu bila ulica u kojoj je bilo toliko ozona. Zato je na neki nacin bilo i privilegija živjeti u tako lijepoj i mirnoj ulici.
Husniju Kulenovica, kucepazitelja sa broja tri svi su, naravno, poznavali. Stanovao je u prizemlju, a iznad njega, na prvom spratu moj drugar i prijatelj Nebojša Miladinovic, sada negdje naturalizovani Kanadanin. Upravo sa Miladinom su i pocela moja prva kafanska iskustva. Naravno u Istri kao i za vecinu stanara Radiceve. Sada mi se cini da sam sa tog broja poznavao najmanje ljudi. Znam ih po prezimenima, ali se sa njima nisam mnogo družio. Nisam siguran da li je tu nekada živeo i Slobodan Vujovic, nekadašnji osnivac grupe Ambasadori.
Petica je bila „rezervisana” za rukometaše. U prizemlju Rusmir Latic, koga smo zvali Rile. Bio je omalen, sitan, a sport mu je nekako išao od ruke. Da je bio desetak cantimetara viši, garantovano bi ostvario mnogo bolju karijeru. Dugo je igrao za Bosnu, gdje je dobio drugi nadimak po kojem je bio mnogo poznatiji, Šeki, a koliko znam dao mu ga je legendarni „Šjor”. Da se posvetio fudbalu i tu bi vjerujem bio uspješan, jer je bio vrlo talentovan i za taj sport.
U tom ulazu je živio i Rade Grbic koji je „sto godina” igrao rukomet za mali „fisofski” klub Partizan, a kasnije je trenirao Želju..
Na trecem spratu, „brkica” Bato Bilic, nekadašnji šef „Diskotona”. Mnogo je volio da igra basket u FIS-u, a vjeciti rival u igri, ali i velikim svadama mu je bio Enver Bicakcic, Hodža, kako ga je zvalo cijelo Sarajevo. Na šestom spratu je moj škloski prijatelj Ranko Crnogarac, poznatiji pod nadimkom Rakac i njegov mladi brat Goran.
U ulazu broj sedam s lijeve strane je bila djecija biblioteka „Vlatko Foht”. U nju je bila uclanjena cijela Radiceva, ali i okolne ulice, tu smo uzimali školsku lektiru. U više navrata sam platio i kaznu, jer sam kasnio sa vracanjem knjiga. Tih para mi je i dan danas žao, pošto roditeljima ni u snu nisam smio da kažem da mi novac treba za placanje kazne u biblioteci. To bi ih kako sam tada razmišljao, razljutilo, pa sam uvijek lagao da idem na neki rodendan.
U ulazima sedam i devet je bilo najviše djece. Na sedmici su bile sestre Cebic, Radanovic, Sarajlic i Kulenovic, a na devet Tadic, Šojic, Muratbegovic i Đeric. To su u djetinjstvu bile „obicne” curice, ali kasnije – što ne reci – vrlo zgodne djevojke. Biljanu su komentarima na moje prošlo pisanije mnogi spominjali. Ona se udala za Cazima i koliko znam sada žive negdje u Americi. Iskreno, meni je, kada smo vec bili odrasliji, mnogo zgodnija bila Vesna. Ona je bila tiha patnja mnogih tadašnjih momaka, ali njen izabranik je izvjesni Dubrovcanin i još prije dvadesetak godina odmaglila je u Njemacku. Prije tri godine smo se sreli u našem Sarajevu i siti ispricali….
Sestre Radanovic su bile najstarije. Imena im se, da me ubiješ, ne sjecam, ali znam da se prva udala najstarija i to za Rajka Petrova Nogu, u to vrijeme talentovanog pjesnika i voditelja popularne emisije „Na ti” što se emitovala ponedeljkom na TVSA. Sarajlicke i Kulenovicke su bile komšinice na petom spratu: muž mlade Sarajlicke igrao je košarku za „25. maj”.
U mom ulazu najljepša je svakako bila Tanja Šojic sa drugog sprata. Kao dijete, sa plavim okicama je privlacila pažnju svih djecacica u Radicevoj pa i šire, a kasnije i mmomaka. Završila je Pozorišnu akademiju na Obali, a najvecu popularnost je stekla kao šankerica Marija u ovovremenoj kultnoj seriji „Lud, zbunjen, normalan”.
Ipak, ako cu do kraja da budem iskren po mom ukusu je ubjedljivo najzgodnija bila Zinka Ceric, cerka nekadašnjeg ambasadora Jugoslavije u više zemalja, Besima. Ona je stanovala baš u mom ulazu na drugom spratu, ali je odselila još dok je bila djevojcurak. Znam da je još tada i starija raja govorila da je Zinka „avion” od ženske, a imali su i pravo. Kasnije, kada sam je sretao po gradu uvijek sam se iznova divio njenoj ljepoti. Udala se za nekog Holandanina…
Osim pomenutih sestara u ta dva ulaza je bilo i mnogo brace. Na sedam, braca Delic, Ilincic i Batez, a u devetki Dizdar, Materic i Đurkovic. Dizdari, Goran i Zoran su doselili u Zinkin stan, a na cetvrtom su bila vjerovatno najuspješnija i najcuvenija braca iz Radiceve, Slaviša i Mladen Materic. Slaviša je bio novinar u Radio Sarajevu i bio sam jedan od poslednjih ljudi koji ga je vidio pred smrt, u izbjeglištvu u Beogradu. Mladen je pozorišni reditelj i ostvario je zavidnu karijeru i van granica bivše SFRJ. Trenutno živi i radi u Francuskoj u Tuluzu.
Braca Vujicic sa broja 11 su bili „zaštitni znak” tog ulaza. Stariji Rocko uvijek dotjeran, elegantan, uredno štucovanih brkova i mladi Vujke veliki zajebant. Nema toga koga Vujke nije zezao. Imao je zarazan smijeh pa su se, kada se on smijao, smijali svi ostali bez obzira da li je to o cemu prica bilo smiješno ili ne. Upravo zbog toga su ga svi voljeli, a najviše njegova dva najbolja druga iz istog ulaza, Momcilo Cickovic i Miralem Mrgan, kasnije dugogodišnji igrac RK Bosna.
Tacno izmedu broja 11 i ulaza u studentski dom ,,Mladen Stojanovic” je bio naš „Vembli”, zaleni travnjak. Tu smo odigrali mnogo važnih utakmica protiv „male raje” iz Augusta Cesarca i Mis Irbine. Taj ulaz, što se tice moje generaciji iznjedrio je dva doktora – Adija Hadžismajlovica i Slavišu Pejovica. Odlicno sam poznavao još i Nikolu Bilica, ciji sin je bio „starija raja”. Sa njima bih i završio spisak stanara Radiceve, što bi Besim rekao u svom komentaru na prošli tekst, o mojoj najdražoj ulici.
Znam da nisam nabrojao sve, i da ovi redovi ostaju otvoreni.
S tim ulazom i „završavam” za sada zgradu koja je pocinjala na Obali. Posle broja 11, danas se tu nalazi hotel Dardanija, ranije koncertna poslovnica, a na cošku raskrsnice sa Mis Irbinom prodavnica „Jadran” Zagreb. A, onda…..
E, onda na kraju Radiceve sa te „neparne” strane, dugo godina kultna sarajevska kafana, „Istra”. Nema nijednog muškarca koji je pretendovao za sebe da kaže da je ubrajan u boeme, a da nije bio posjetilac te cuvene, prave kafane sa šarenim stolnjacima i plehanim pepeljarama. Tu je kao što napomenuh pocela i moja kafanska karijera. Za sve je kriv otac, koji me je još dok sam bio baš mali poceo voditi u taj prostor na cevape i sok, a on je, naravno pio pivo. Kasnije smo zamijenili uloge. Ja sam pio pivo, a on sok. Razlika je i ta što sam ja pio u vecim kolicinama, a on bi obavezno stao posle drugog.
Upravo u tu cast svim mojim Radicevcima, ali i svim Sarajlijama kojima je ne samo ova ulica ostala u srcu i sjecanju, nazdravljam sa jednom velikom cašom piva.
Živjeli i uzdravlje moje drage komšije i sugradani.

slikaKada sam napisao i poslao Vladi „prvi dio” pri?e o sarajevskoj Radi?evoj ulici, njenim brezama, parku, zgradama i meni dragim ljudima, ne znam zašto, ali sam sebi rekao: Ako ne bude 700 puta „otvorena”, ne?u pisati drugi dio. Me?utim, na moju radost pri?a je imala „dupli tiraž” i nema mi druge nego pisati i o „neparnoj” strani, onoj gdje sam i ja, na broju devet, decenijama živio.

Ta „neparna” strana je prakti?no po?injala na Obali. Zgrada, gdje sam proveo najljepše godine života, imala je osam ulaza. Jedan na Obali i sedam u Radi?evoj.  Na Obali, na broju pet su živjeli Moma Savovi?   koji se povremeno oglašava na „dovla.net”, a ispod njega Davor Šimi?, ?ija se sestra udala za nekadašnjeg predsjednika Košarkaškog saveza Jugoslavije Radeta Savi?a. Na poslednjem spratu su bila ?uvena bra?a Kanli?, Borislav i Branislav, poznatiji kao Brana i Brundo.

moja zgrada

Samo o njima i njihovim dogodovštinama mogao bi neko vještiji da napiše roman koji bi zbog mnoštva zanimljivosti imao, vjerujem, zavidan tiraž. Primjera radi naveš?u, za sada ukratko, samo jednu anegdotu; Brana se jednog 1. maja, stvarno nemam pojma koje godine, sa društvom spremao za prvomajski uranak i jagnje za ražanj je ve? bilo kupljeno. Me?utim, osvanuo je obla?an dan i kiša je propadivala, pa nije bilo baš pogodno i?i na Vrelo Bosne, ali za Branu to nije predstavljalo problem. Pozvao je društvo i na duga?koj tarasi, neposredno pored stana u kojem je živio, založio ražanj i tu nekoliko sati uz pivce okretao jagnje. To što je ispod vatre i beton „cvr?ao” Branu nije zanimalo ama baš nimalo. Merak je merak.

Jagnje je ispe?eno i u slast pojedeno, a to što je komšiji ispod godinama na tom mjestu prokišnjavalo, sada je, poslije svega, zaista najmanje važno….

E, da! Njihova majka Vukica je uvijek bila „korak ispred vremena” i poznata svim žiteljima Radi?eve. Još po?etkom sedamdesetih prošlog vijeka, redovno je išla u Trst i kupovala i preprodavala razne „džidža-midže” i, bogami, na taj na?in lijepo zara?ivala. Naravno, najviše na farmerkama i ukrasnim gondolama na kojima se uz muziku okretala figurica djevojke!  Zato je još tada zaradila konspirativni epitet „Italijanka”.

Na broju jedan mi je nekako najdraži bio Sule milicioner, a Vujke ga je stalno zvao „drot”. Dragan Suvajac, Sule je stanovao na prvom spratu, a zanimanje milicioner je u njegovoj porodici išlo sa koljena na koljeno. I otac Cvetko je bio milicioner, ali za razliku od Suleta nije bio sklon nikakvim porocima. Bio je pravi asketa, a naš Sule je volio ponekad da popije, ali i – što sad da ne kažemo javno – da se kocka. Tako se jednom i desila scena kojoj se sva muška raja Radi?eve decenijama smijala.

Cvetko je bio Dobojlija i kada je otišao u penziju ?esto se vra?ao u zavi?aj. Tada bi se u nihovom stanu, kod Suleta, obi?no igrao poker. Ne u veliku lovu, jer niko od nas nije ni imao previše da bi se „?ipio” na velike pare. Me?utim, jednom zgodom se Suletov otac neo?ekivano pojavio ku?i u nevakat. Kada je otvorio vrata samo što ga nije šlog strefio. Soba puna dima, na stolu pare, a u sinovljevim rukama „mala kenta”. Pred Cvetkovim o?ima je momentalno sjevnuo „fleš rojal”, okrenuo je klju? u vratima i kao pravi revnosni milicioner pozvao miliciju, koja je nedugo zatim došla i napisala zapisnik. Sule, koji je radio u toj istoj miliciji je kasnije „tamo gdje treba” poništio prijavu, ali je ta no? ušla u istoriju Radi?eve.

Odmah ispred broja jedan, gdje su stanovala bra?a Avdo i Mašo, koji su odselili negdje na Grbavicu, po?injala je mala zelena oaza baš kao i na parnoj strani – puno zelenila, breza, klupa…. Ne vjerujem da je u cijelom Sarajevu bila ulica u kojoj je bilo toliko ozona. Zato je na neki na?in bilo i privilegija živjeti u tako lijepoj i mirnoj ulici.

Husniju Kulenovi?a, ku?epazitelja sa broja tri, svi su, naravno, poznavali. Stanovao je u prizemlju, a iznad njega, na prvom spratu moj drugar i prijatelj Nebojša Miladinovi?, sada negdje naturalizovani Kana?anin. Upravo sa Miladinom su i po?ela moja prva kafanska iskustva. Naravno u Istri kao i za ve?inu stanara Radi?eve. Sada mi se ?ini da sam sa tog broja poznavao najmanje ljudi. Znam ih po prezimenima, ali se sa njima nisam mnogo družio. Nisam siguran da li je tu nekada živeo i Slobodan Vujovi?, nekadašnji osniva? grupe Ambasadori.

Petica je bila „rezervisana” za rukometaše. U prizemlju Rusmir Lati?, koga smo zvali Rile. Bio je omalen, sitan, a sport mu je nekako išao od ruke. Da je bio desetak cantimetara viši, garantovano bi ostvario mnogo bolju karijeru. Dugo je igrao za “Bosnu”, gdje je dobio drugi nadimak po kojem je bio mnogo poznatiji, Šeki, a koliko znam dao mu ga je legendarni „Šjor”. Da se posvetio fudbalu i tu bi vjerujem bio uspješan, jer je bio vrlo talentovan i za taj sport.

U tom ulazu je živio i Rade Grbi? koji je „sto godina” igrao rukomet za mali „fisofski” klub Partizan, a kasnije je trenirao Želju..

Na tre?em spratu, „brkica” Bato Bili?, nekadašnji šef „Diskotona”. Mnogo je volio da igra basket u FIS-u, a vje?iti rival u igri, ali i velikim sva?ama mu je bio Enver Bi?ak?i?, Hodža, kako ga je zvalo cijelo Sarajevo. Na šestom spratu je moj školski prijatelj Ranko Crnogorac, poznatiji pod nadimkom Rakac i njegov mla?i brat Goran.

U ulazu broj sedam s lijeve strane je bila dje?ija biblioteka „Vlatko Foht”. U nju je bila u?lanjena cijela Radi?eva, ali i okolne ulice, tu smo uzimali školsku lektiru. U više navrata sam platio i kaznu, jer sam kasnio sa vra?anjem knjiga. Tih para mi je i dan danas žao, pošto roditeljima ni u snu nisam smio da kažem da mi novac treba za pla?anje kazne u biblioteci. To bi ih, kako sam tada razmišljao, razljutilo, pa sam uvijek lagao da idem na neki ro?endan.

U ulazima sedam i devet je bilo najviše djece. Na sedmici su bile sestre ?ebi?, Radanovi?, Sarajli? i Kulenovi?, a na devet Tadi?, Šoji?, Muratbegovi? i Đeri?. To su u djetinjstvu bile „obi?ne” curice, ali kasnije – što ne re?i – vrlo zgodne djevojke. Biljanu su komentarima na moje prošlo pisanije mnogi spominjali. Ona se udala za ?azima i koliko znam sada žive negdje u Americi. Iskreno, meni je, kada smo ve? bili odrasliji, mnogo zgodnija bila Vesna. Ona je bila tiha patnja mnogih tadašnjih momaka, ali njen izabranik je izvjesni Dubrov?anin i još prije dvadesetak godina odmaglila je u Njema?ku. Prije tri godine smo se sreli u našem Sarajevu i siti ispri?ali….

Sestre Radanovi? su bile najstarije. Imena im se, da me ubiješ, ne sje?am, ali znam da se prva udala najstarija i to za Rajka Petrova Nogu, u to vrijeme talentovanog pjesnika i voditelja popularne emisije „Na ti” što se emitovala ponedeljkom na TVSA. Sarajli?ke i Kulenovi?ke su bile komšinice na petom spratu: muž mlade Sarajli?ke igrao je košarku za „25. maj”.

moj ulaz

U mom ulazu najljepša je svakako bila Tanja Šoji? sa drugog sprata. Kao dijete, sa plavim okicama je privla?ila pažnju svih dje?a?i?a u Radi?evoj pa i šire, a kasnije i momaka. Završila je Pozorišnu akademiju na Obali, a najve?u popularnost je stekla kao šankerica Marija u ovovremenoj kultnoj seriji „Lud, zbunjen, normalan”.

Ipak, ako ?u do kraja da budem iskren, po mom ukusu je ubjedljivo najzgodnija bila Zinka Ceri?, ?erka nekadašnjeg ambasadora Jugoslavije u više zemalja, Besima. Ona je stanovala baš u mom ulazu na drugom spratu, ali je odselila još dok je bila djevoj?urak. Znam da je još tada i starija raja govorila da je Zinka „avion” od ženske, a imali su i pravo. Kasnije, kada sam je sretao po gradu uvijek sam se iznova divio njenoj ljepoti. Udala se za nekog Holan?anina…

Osim pomenutih sestara u ta dva ulaza je bilo i mnogo bra?e. Na sedam, bra?a Deli?, Ilin?i? i Batez, a u devetki Dizdar, Materi? i Đurkovi?. Dizdari, Goran i Zoran su doselili u Zinkin stan, a na ?etvrtom su bila vjerovatno najuspješnija i naj?uvenija bra?a iz Radi?eve, Slaviša i Mladen Materi?. Slaviša je bio novinar u Radio Sarajevu i bio sam jedan od posljednjih ljudi koji ga je vidio pred smrt, u izbjeglištvu u Beogradu. Mladen je pozorišni reditelj i ostvario je zavidnu karijeru i van granica bivše SFRJ. Trenutno živi i radi u Francuskoj u Tuluzu.

Bra?a Vuji?i? sa broja 11 su bili „zaštitni znak” tog ulaza. Stariji Ro?ko uvijek dotjeran, elegantan, uredno štucovanih brkova i mladi Vujke veliki zajebant. Nema toga koga Vujke nije zezao. Imao je zarazan smijeh pa su se, kada se on smijao, smijali svi ostali bez obzira da li je to o ?emu pri?a bilo smiješno ili ne. Upravo zbog toga su ga svi voljeli, a najviše njegova dva najbolja druga iz istog ulaza, Mom?ilo ?i?kovic i Miralem Mrgan, kasnije dugogodišnji igra? RK Bosna.

Ta?no izmedu broja 11 i ulaza u studentski dom ,,Mladen Stojanovi?” je bio naš „Vembli”, zaleni travnjak. Tu smo odigrali mnogo važnih utakmica protiv „male raje” iz Augusta Cesarca i Mis Irbine. Taj ulaz, što se ti?e moje generaciji iznjedrio je dva doktora – Adija Hadžismajlovi?a i Slavišu Pejovi?a. Odli?no sam poznavao još i Nikolu Bili?a, ?iji sin je bio „starija raja”. Sa njima bih i završio spisak stanara Radi?eve, što bi Besim rekao u svom komentaru na prošli tekst, o mojoj najdražoj ulici.

Znam da nisam nabrojao sve, i da ovi redovi ostaju otvoreni.

dardanija_1

S tim ulazom i „završavam” za sada zgradu koja je po?injala na Obali. Poslije broja 11, danas se tu nalazi hotel “Dardanija”, ranije koncertna poslovnica, a na ?ošku raskrsnice sa Mis Irbinom prodavnica „Jadran” Zagreb. A, onda…..

E, onda na kraju Radi?eve sa te „neparne” strane, dugo godina kultna sarajevska kafana, „Istra”. Nema nijednog muškarca koji je pretendovao za sebe da kaže da je ubrajan u boeme, a da nije bio posjetilac te ?uvene, prave kafane sa šarenim stolnjacima i plehanim pepeljarama. Tu je kao što napomenuh po?ela i moja kafanska karijera. Za sve je kriv otac, koji me je, još dok sam bio baš mali, po?eo voditi u taj prostor na ?evape i sok, a on je, naravno pio pivo. Kasnije smo zamijenili uloge. Ja sam pio pivo, a on sok. Razlika je i ta što sam ja pio u ve?im koli?inama, a on bi obavezno stao posle drugog.

Upravo u tu ?ast, svim mojim Radi?evcima, ali i svim Sarajlijama kojima je ne samo ova ulica ostala u srcu i sje?anju, nazdravljam sa jednom velikom ?ašom piva.

Živjeli i uzdravlje, moje drage komšije i sugra?ani.

Dodatak!

Radiceva

Slavica Primoži? poslala je sliku table sa natpisom Radi?eva kao dokaz da je boravila u Sarajevu i posjetila ovu znamenitu ulicu.

Barutana

Mladen Mondom poslao je sliku bivšeg Doma “Mladen Stojanovi?” snimljenu 2006.godine.

Komentari (21)

1
Davor
Sunday, 29. May 2011 u 16:17

Vjerovatno bi mnogi mogli napisati istoriju svoje ulice u Sarajevu, lijevi ili desni dio, gornji ili donji dio ulice. Svaka ulica imala je svoje heroje, svoje jalijaše, svoju haustor?ad, svoje ljepotice, svoje legende, svoje vesele i tužne stvari, zajedni?ko im je jedno staro i nikad ponovljeno Sarajevo, jer ovaj grad nikada ne?e biti tako pun nostalgije kao za doba izme?u dva rata, onog drugog i onog zadnjeg. Bilo je to neko drugo doba, nema veze sa pri?om o sadašnjim i bivšim stanovnicima ovog grada, ve? o vremenu koje je malo druga?ije od ovog sadašnjeg. Ili se to meni ?ini kao i ve?ini onih, koji ?itaju sve što je napisano na ovom situ kao najdražem štivu. Istorija našeg života i istorija jednog grada. Bilo jednom…

2
Kemo
Sunday, 29. May 2011 u 19:58

Još jedan vrlo dobar tekst o Radi?evoj i njenim stanovnicima sa mnogo lijepih i zanimljivih detalja! Dodao bih da je Radi?eva (kao i Mis Irbina i jedan dio JNA) pripadala mom „reonu“ kada sam se “aktivno” bavio žurnalizmom raznose?i sabahilden „Oslobo?enje“ (mislim u zimu 1960); kod naplate su abonenti iz Radi?eve bini izuzetno velikodušni, svaki put je „izletio“ pozamašan džeparac – mi raznosa?i smo se „jagmili“ za taj reon! Ali mi nešto ne bi jasno, citiram: „U ulazu broj sedam s lijeve strane je bila dje?ija biblioteka „Vlatko Foht”. Jesam li ja to „popojmo brkove“, ako mislim da se ta biblioteka nalazila na „Cirkusplacu“ u prizemlju zgrade u kojoj se nalazilo Okružno javno tužioštvo? Svejedno, tekst je stvarno dobar, nadajmo se da ?emo još štošta iz Vašeg pera dobiti na ?itanje.

3
Nenad
Sunday, 29. May 2011 u 21:22

Mislim da je u zgradi koja je pocinjala na obali (ulaz iz Radiceve) u suterenskom stanu boravila i troclana porodica Likic (majka – udovica da dvije lijepe cerke, starijoj je ime bilo Romana i zavrsila je Drvno-industrijski otsjek Masinskog fakulteta u Sarajevu oko 1967-e. Sada je pred penzijom i zivi u Splitu sa muzem kao Romana Likic-Bradasic. Koliko sam obavjesten Romanina mladja sestra (trenutno se ne mogu sjetiti imena) kasnije je otisla u Pariz gdje je ostvarila zavidnu karijeru – mislim da se bavila aktivnostima vezanim za modu i/ili modne revije.

4
Krsto Djukic
Monday, 30. May 2011 u 05:15

Sjecam se da je u ovoj zgradi sa slike, ne sjecam se koji je ulaz, zivio moj drug iz razreda Mirko Vondrak, takodje dopisni clan dovla.net iz Pariza, uspjesni arhitekta. Njegov otac je bio tadasnji poznati privrednik, Stevo Vondrak, direktor fabrike carapa “Kljuc”.
Mi, Mirkovi drugovi, cesto smo dolazili u posjetu kod njega, imao je 3-soban stan, sto je za tadasnje prilike bio veliki luksuz, a njegova tetka (majka mu nije bila ziva) uvijek bi nas fino primala i ugostila, pa smo voljeli dolaziti kod Mirka.
Nadam se da ce se i Mirko objaviti i reci nesto iz njegovih sjecanja, on nam moze dati neke podatke iz nesto starijeg vremena u odnosu na vrijeme Miloradovog opisa ulice.
Inace, svidja mi se ovaj tekst o Radicevoj ulici, ocekujem jos neki nastavak ili dobar prilog kao komentar.

5
momo savovic
Monday, 30. May 2011 u 05:35

Takac,

Mnogo me je obradovao tvoj tekst jos jednom. Evo bas se vozikamo po AZ i veremo po grand canyon pa navece procitah ovu tvoju lepu dopisku. Iz naseg haustora na Obala 5 si super opisao Branu i Brunu, sve je tacno. Komsija sa 4 koji se nije bunio je pok Fehimovic Enver. Mirza njegov sin mi je vezao pionirsku maramu u vezbaoni. Sada kad zivim u US tesko mogu sebi da objasnim kako sam ja vezbao el gitaru, svirao obou, experimentisao sa Hi-fi, Sanja Skakic sa 2 sprata vezbala piano i Mirza Fwehimovic sa 4 svirao piano, svi u isto vreme i niko se nije bunio? Mi saljemo police komsiji kad navije glasnu muziku i trazimo od HMA da mu naplati $900 kaznu. Dole je postojalo neko razumevanje u to doba. Preskocio si Soldat Boru i brata Slobodana i sestru Tanju sa 4 sprata kao i Vecernik sa 2 sprata koji su bili uspesni gimnasticari. Isto tako sa Suletova haustora si ispustio Serbinu suprugu Sanju i njena brata Cibuka. Iz ulaza br. 1 si zaboravio Kalabu Dragana sa 5 sprata a sa #3 Grandic Batu koji se odselio rano negde drugo. Mislim da je znacajna veza izmedju male terase i velike terase i cinjenica da smo se peli uz dimljak i osvarili komunikaciju te vrste bez problema. Mislim da je Husnija bio neka vrsta vlasti a i Zeljkin otac, jer smo is gledali sa uvazavanjem neke vrste. Mislim da si i ti igrao tekme na terasi pre nego si se preselio na male ispred biblioteke a da ne govorim o FIS-u ili Skenderiji. Moji “najljuci protivnici”: u tim beskonacnim tekmama na terasi su bili Zeljko i Bato iz tvog ulaza, a mislim da si i ti igrao i poceo karijeru bas tu.

Jos jednom pozdrav iz vrele i vetrovite Arizone sa Grand Canyon

Moca

6
Muradif Tanovic
Monday, 30. May 2011 u 09:38

Cvrsto sam ubjedjen da ce se jedan veoma sujetni stanovnik Radiceve jako naljutiti sto ga se u djeridima o njegovom sokaku ovom prilikom ama bas niko da se sijeti: Predrag Debevec, zvani Pego, zvani diavolo bianco i nekadasnji gospodar ovih stranica. Pozrav Mufa

7
Cico Kabiljo
Tuesday, 31. May 2011 u 03:02

Cini mi se da sam bio veoma privilegovan sto sam svoj ured imao u Radicevoj ulici, na broju 7 i to upravo u objektu koji je na slici prikazan, a koji je sada, kako se vidi, likovna galerija. U prostorije tog predstavnistva redovno su svracali na kafu i ugodni razgovor veliki broj stanara tog bloka . Medju ostalim i meni veoma dragi Semsudin Dizdar, cuveni Strateg, otac pomenute brace, inzinjera Gorana i Zorana. Vec je u bio u penzionerskim danima, ali ga to nije sprecavalo da skoro svakodnevno “zapuca” pjeske na neku “long distance” destinaciju, obavezno svracajuci u nas ured cesto sa buketima prekrasnog poljskog cvijeca kao poklon za zaposlene. Zavrsivsi sav svoj radni vijek kao visoko-pozicionirani sluzbenik MUP-a, kao i clan uprave FK Sarajevo, cesto je pricao anegdote sa susreta i druzenja sa tadasnjim visokim rukovodiocima, a i sa Titom, kojem je uvijek bio najbliza pratnja prilikom posjete BiH. Uvijek dobro raspolozen, veliki saljivdjija, bio je i odlican kuhar i donosio nam je cesto svoje specijaltete da i mi malo uzivamo.
Istina je, i prema onome sto nam cijenjeni Bjelogrlic predocio i po mojim utiscima, Radiceva je i po meni, jedna od najljepsih ulica naseg Grada.

8
Nena
Tuesday, 31. May 2011 u 05:10

U Jadranskoj br 1 stanovale su sestre Romana starija i mladja Antonija Nona, moja tada dobra prijateljica, Zaboravilo se na zenske iz Radiceve, Mira Banjac, sestre Balorda Dunja i Borjana, koja je nazalost umrla, pa Lala i Mila Krneta sa bratom Rankom itd. Nena!!!

9
Slavica Primoži?
Tuesday, 31. May 2011 u 12:58

Milorade, pa ne?eš valjda prestati da pišeš o Radi?evi ulici ? Pa ja sam zbog nje išla v Sarajevo. Osetila sem ” ono” o ?emu pišeš. I ja sam odrasla u jednoj takvoj sli?noj ulici.
” Dokaz” da sam bila u Radi?evoj, šaljem Vladi sliku, nadaju?i se da bar on zna, ako ja ne znam , kako se ta slika ” prilepi” na moj komentar.
Slavica

10
MICO
Tuesday, 31. May 2011 u 15:12

Mufa moj, pisao sam o Pegi u prvom nastavku price o Radi?evoj (4. aprila). Sada sam pisao o neparnoj strani, a Pego je stanovao na broju dva, prvom ulazu od Obale prema Parkuši. Sje?am se i ?ika Steve Vondraka kojeg sam redovno pozdravljao. Krsto je dobro primjetio, ja sam ipak mla?a raja. Mo?a je nabrojao još neke ljude koje nisam spomenuo, ali ja i ovako mislim da sam možda pretjerao jer je Vlado Radi?evoj posvetio dva nastavka.
Za Mo?u da kažem da razmišljam da napišem posebno jednu pri?u samo o „duga?koj” tarasi jer je tu bilo svega. I sporta i kocke i tombola koje smo organizovali kao klinci, ali i voajera koji su dolazili da gledaju dame iz studentskog doma, a koji je bio preko puta, a bogami za vrijeme rata i povrtnjak gdje su stanari sadili luk, paradajz, paprike, jagode… Moj otac se toliko izvještio u sa?enju paradajza za vrijeme rata da mu je dugo poslije Dejtona trebalo da se odvikne od toga. Ni jedan paradajz sa Markala ili bilo koje sarajevske pijace mu nije bio toliko lijep i ukusan kao taj kojeg je on sadio na duga?koj tarasi. ?ak je jedno vrijeme iz Sarajeva nama u Beograd po raznim ljudima slao to „?udo od paradajza”.

11
Valerijan Žujo
Tuesday, 31. May 2011 u 18:29

Bijaše na samom po?etku te, sada ve? znamenite ulice, na njenoj lijevo strani, jedna garsonijera, u koju smo birvaktile išli na moma?ka (i, dakako, djevoja?ka slavlja). Ulaznica su bile svije?e (obavezno) i pi?e (ako može). Gazda te “baze”, nije pla?ao struju, pa su mu je isklju?ili toliko davno, da se toga ni on više nije sje?ao. Gazda je vjerovao da je muzi?ar. Nekoliko sli?nih njemu, tako?er je u to vjerovalo. Mi ostali nismo baš bili sigurni. Glavna ta?ka ve?eri doga?ala bi se odmah nakon prvih gutljaja jeftinih pi?a i paljenja svije?a. Doma?in bi opasao pojas sa dva limena kolta, a drugi identi?an pojas dao jednom svom pajdašu iz “benda”. Neko bi ostao bez daha prate?i nevjerovatnu manipulaciju koltovima, a poneko zaprepaš?en infantilnoš?u, bezmalo, tridesetogodišnjaka. Otac ovog “muzi?ko-kaubojskog” ?uda, predavao je na Ekonomskom fakultetu…Više bi bilo nedelikatno.

12
Muradif Tanovi?
Wednesday, 1. June 2011 u 08:02

Mi?o, sad mi je malo lakše. Pecku ?e biti drago da ga na ovaj na?in pomenusmo još dva puta ! Pozdrav, Mufa

13
momo savovic
Thursday, 2. June 2011 u 05:09

Takac,

jos jednom ne mogu da se uzdrzim i da ne komentarisem spominjanje Predraga Debevca jer ga neko pomenu u gornjim komentarima. Apsolutno najbolje napisane reci o Radicevoj ulici je napisao Predrag. Toliko toga sam naucio i shvatio znacaj nase lepe ulice kroz Predragove tekstove. Mislim da nije potrebno takmiciti se sa majstorom pera te vrste. Ovo sto Takac radi je drugi vremenski prozor i nadogradnja nikako konkurencija i svako poredjenje nije potrebno. Jedva cekam nastavak o velikoj terasi. Nadam se i novostima o doktoru Darki Djurkovicu iz tvog haustora i njegovoj familiji. Cebic Vesna je ovde u USA sa “Trulom” koji je lepo svirao guitar po Sarajevskim bandovima. Ovde je zavrsio grad school u Physics, specijalizirao fiberoptics i otisao u bankare. Sestre Bukvic su takodjer ovde jedna u NY a druga u Toronto. Ceca Bukvic je vrlo uspesna muzicarka u Big Apple.

Poz iz lepe i vetrovite Sedona AZ

14
Sanja
Saturday, 4. June 2011 u 18:19

Hvala puno na ovoj crtici o pokojnom “Suletu” iliti Draganu Suvajcu, mom rodjaku …

Nisam znala za ovaj dio porodicne istorije, vjerovatno to tada nije bila “prica za djecu” … 🙂

Puno pozdrava,

Sanja

15
mico
Saturday, 4. June 2011 u 22:32

Draga Sanja
Iskreno se nadam da mi niste zamjerili zbog ovog mog pisanija o Radi?evoj i o kako vi to lijepo kažete „nepoznatom dijelu porodi?ne istorije”. Vjerujem da ste vidjeli da sam taj dio pri?e i po?eo konstatacijom da mi je u tom ulazu, koji se vidi i na fotografiji najdraži bio upravo Sule. Sule je zaista bio dobri?ina i svi mi koji smo djetinjstvo i mladost proveli u Radi?evoj smo ga kao takvog voljeli. Iskreno mi je žao što Sule više nije me?u nama jer to danas nisam ni znao.
Srda?an pozdrav
Milorad

16
Sanja
Sunday, 5. June 2011 u 11:12

Dragi Mico,

nema se tu sta zamjeriti. Naprotiv, hvala vam sto cuvate sve te divne uspomene i dijelite ih u ovom cudesnom, virtuelnom prostoru …
Iz vaseg teksta isijava samo toplina.
Da, nazalost, Dragana vise nema, ali Cvjetko se jos drzi.
Nadam se da nas administrator nece prekoriti zbog ove razmjene misljenja 🙂
Samo nastavite sa vasom plemenitom misijom!

Srdacan pozdrav,

Sanja

17
Veja
Saturday, 11. June 2011 u 23:32

Ispravka: Vesna Radanovic umjesto Vesna Cebic u komentaru Mome Savovica (udata za Trulu itd.). Vesna Cebic je u Njemackoj, njena sestra Biljana u Teksasu.

18
jovan zlatanovic
Thursday, 11. August 2011 u 07:15

jel poznajete momu cickovica i dali bi ste mogli da mi date njegov imejl

19
mi?o
Tuesday, 16. August 2011 u 09:19

Jovane
ju?e sam došao iz Sarajeva i naravno obišao moju najdražu ulicu. Sreo sam Mominu majku. Momo ili ?i?ak kako smo ga svi zvali je i sada u Radi?evoj. Zdravlje ga baš ne služi i ne izlazi ?esto. Ako želiš da se ?uješ sa njim piši mu na adresu Momo ?i?kovi? Radi?eva 13/2 jer više ljudi sam pitao znaju li njegov imejl, ali na žalost niko nema pojma. Pismo ?e dobiti garantovano jer je u tom stanu ?itav život i svi ga znaju.
Mi?o

20
Višnja
Tuesday, 27. September 2011 u 19:07

Još jedna nostalgi?na pri?a koja je rezervirana za Sarajlije…

21
Snježana
Monday, 6. August 2012 u 18:21

Ja sam stanovala u Radi?evoj 13, ?i?ak je bio u ulazu do mog. Vjerovatno su se brojevi ulaza promijenili. Želim vam svima sve najbolje.

Pozdrav, Snježana

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar