Milorad Bjelogrli?: Moja Radi?eva (2)
Kada sam napisao i poslao Vladi prvi dio pri?e o sarajevskoj Radi?evoj ulici, njenim brezama, parku, zgradama i meni dragim ljudima, ne znam zato, ali sam sebi rekao: Ako ne bude 700 puta otvorena, ne?u pisati drugi dio. Me?utim, na moju radost pri?a je imala dupli tira i nema mi druge nego pisati i o neparnoj strani, onoj gdje sam i ja, na broju devet, decenijama ivio.
Ta neparna strana je prakti?no po?injala na Obali. Zgrada, gdje sam proveo najljepe godine ivota, imala je osam ulaza. Jedan na Obali i sedam u Radi?evoj. Na Obali, na broju pet su ivjeli Moma Savovi? koji se povremeno oglaava na dovla.net, a ispod njega Davor imi?, ?ija se sestra udala za nekadanjeg predsjednika Koarkakog saveza Jugoslavije Radeta Savi?a. Na poslednjem spratu su bila ?uvena bra?a Kanli?, Borislav i Branislav, poznatiji kao Brana i Brundo.
Samo o njima i njihovim dogodovtinama mogao bi neko vjetiji da napie roman koji bi zbog mnotva zanimljivosti imao, vjerujem, zavidan tira. Primjera radi nave?u, za sada ukratko, samo jednu anegdotu; Brana se jednog 1. maja, stvarno nemam pojma koje godine, sa drutvom spremao za prvomajski uranak i jagnje za raanj je ve? bilo kupljeno. Me?utim, osvanuo je obla?an dan i kia je propadivala, pa nije bilo ba pogodno i?i na Vrelo Bosne, ali za Branu to nije predstavljalo problem. Pozvao je drutvo i na duga?koj tarasi, neposredno pored stana u kojem je ivio, zaloio raanj i tu nekoliko sati uz pivce okretao jagnje. To to je ispod vatre i beton cvr?ao Branu nije zanimalo ama ba nimalo. Merak je merak.
Jagnje je ispe?eno i u slast pojedeno, a to to je komiji ispod godinama na tom mjestu prokinjavalo, sada je, poslije svega, zaista najmanje vano….
E, da! Njihova majka Vukica je uvijek bila korak ispred vremena i poznata svim iteljima Radi?eve. Jo po?etkom sedamdesetih prolog vijeka, redovno je ila u Trst i kupovala i preprodavala razne dida-mide i, bogami, na taj na?in lijepo zara?ivala. Naravno, najvie na farmerkama i ukrasnim gondolama na kojima se uz muziku okretala figurica djevojke! Zato je jo tada zaradila konspirativni epitet Italijanka.
Na broju jedan mi je nekako najdrai bio Sule milicioner, a Vujke ga je stalno zvao drot. Dragan Suvajac, Sule je stanovao na prvom spratu, a zanimanje milicioner je u njegovoj porodici ilo sa koljena na koljeno. I otac Cvetko je bio milicioner, ali za razliku od Suleta nije bio sklon nikakvim porocima. Bio je pravi asketa, a na Sule je volio ponekad da popije, ali i to sad da ne kaemo javno – da se kocka. Tako se jednom i desila scena kojoj se sva muka raja Radi?eve decenijama smijala.
Cvetko je bio Dobojlija i kada je otiao u penziju ?esto se vra?ao u zavi?aj. Tada bi se u nihovom stanu, kod Suleta, obi?no igrao poker. Ne u veliku lovu, jer niko od nas nije ni imao previe da bi se ?ipio na velike pare. Me?utim, jednom zgodom se Suletov otac neo?ekivano pojavio ku?i u nevakat. Kada je otvorio vrata samo to ga nije log strefio. Soba puna dima, na stolu pare, a u sinovljevim rukama mala kenta. Pred Cvetkovim o?ima je momentalno sjevnuo fle rojal, okrenuo je klju? u vratima i kao pravi revnosni milicioner pozvao miliciju, koja je nedugo zatim dola i napisala zapisnik. Sule, koji je radio u toj istoj miliciji je kasnije tamo gdje treba ponitio prijavu, ali je ta no? ula u istoriju Radi?eve.
Odmah ispred broja jedan, gdje su stanovala bra?a Avdo i Mao, koji su odselili negdje na Grbavicu, po?injala je mala zelena oaza ba kao i na parnoj strani – puno zelenila, breza, klupa…. Ne vjerujem da je u cijelom Sarajevu bila ulica u kojoj je bilo toliko ozona. Zato je na neki na?in bilo i privilegija ivjeti u tako lijepoj i mirnoj ulici.
Husniju Kulenovi?a, ku?epazitelja sa broja tri, svi su, naravno, poznavali. Stanovao je u prizemlju, a iznad njega, na prvom spratu moj drugar i prijatelj Neboja Miladinovi?, sada negdje naturalizovani Kana?anin. Upravo sa Miladinom su i po?ela moja prva kafanska iskustva. Naravno u Istri kao i za ve?inu stanara Radi?eve. Sada mi se ?ini da sam sa tog broja poznavao najmanje ljudi. Znam ih po prezimenima, ali se sa njima nisam mnogo druio. Nisam siguran da li je tu nekada iveo i Slobodan Vujovi?, nekadanji osniva? grupe Ambasadori.
Petica je bila rezervisana za rukometae. U prizemlju Rusmir Lati?, koga smo zvali Rile. Bio je omalen, sitan, a sport mu je nekako iao od ruke. Da je bio desetak cantimetara vii, garantovano bi ostvario mnogo bolju karijeru. Dugo je igrao za “Bosnu”, gdje je dobio drugi nadimak po kojem je bio mnogo poznatiji, eki, a koliko znam dao mu ga je legendarni jor. Da se posvetio fudbalu i tu bi vjerujem bio uspjean, jer je bio vrlo talentovan i za taj sport.
U tom ulazu je ivio i Rade Grbi? koji je sto godina igrao rukomet za mali fisofski klub Partizan, a kasnije je trenirao elju..
Na tre?em spratu, brkica Bato Bili?, nekadanji ef Diskotona. Mnogo je volio da igra basket u FIS-u, a vje?iti rival u igri, ali i velikim sva?ama mu je bio Enver Bi?ak?i?, Hoda, kako ga je zvalo cijelo Sarajevo. Na estom spratu je moj kolski prijatelj Ranko Crnogorac, poznatiji pod nadimkom Rakac i njegov mla?i brat Goran.
U ulazu broj sedam s lijeve strane je bila dje?ija biblioteka Vlatko Foht. U nju je bila u?lanjena cijela Radi?eva, ali i okolne ulice, tu smo uzimali kolsku lektiru. U vie navrata sam platio i kaznu, jer sam kasnio sa vra?anjem knjiga. Tih para mi je i dan danas ao, poto roditeljima ni u snu nisam smio da kaem da mi novac treba za pla?anje kazne u biblioteci. To bi ih, kako sam tada razmiljao, razljutilo, pa sam uvijek lagao da idem na neki ro?endan.
U ulazima sedam i devet je bilo najvie djece. Na sedmici su bile sestre ?ebi?, Radanovi?, Sarajli? i Kulenovi?, a na devet Tadi?, oji?, Muratbegovi? i Đeri?. To su u djetinjstvu bile obi?ne curice, ali kasnije to ne re?i – vrlo zgodne djevojke. Biljanu su komentarima na moje prolo pisanije mnogi spominjali. Ona se udala za ?azima i koliko znam sada ive negdje u Americi. Iskreno, meni je, kada smo ve? bili odrasliji, mnogo zgodnija bila Vesna. Ona je bila tiha patnja mnogih tadanjih momaka, ali njen izabranik je izvjesni Dubrov?anin i jo prije dvadesetak godina odmaglila je u Njema?ku. Prije tri godine smo se sreli u naem Sarajevu i siti ispri?ali….
Sestre Radanovi? su bile najstarije. Imena im se, da me ubije, ne sje?am, ali znam da se prva udala najstarija i to za Rajka Petrova Nogu, u to vrijeme talentovanog pjesnika i voditelja popularne emisije Na ti to se emitovala ponedeljkom na TVSA. Sarajli?ke i Kulenovi?ke su bile kominice na petom spratu: mu mlade Sarajli?ke igrao je koarku za 25. maj.
U mom ulazu najljepa je svakako bila Tanja oji? sa drugog sprata. Kao dijete, sa plavim okicama je privla?ila panju svih dje?a?i?a u Radi?evoj pa i ire, a kasnije i momaka. Zavrila je Pozorinu akademiju na Obali, a najve?u popularnost je stekla kao ankerica Marija u ovovremenoj kultnoj seriji Lud, zbunjen, normalan.
Ipak, ako ?u do kraja da budem iskren, po mom ukusu je ubjedljivo najzgodnija bila Zinka Ceri?, ?erka nekadanjeg ambasadora Jugoslavije u vie zemalja, Besima. Ona je stanovala ba u mom ulazu na drugom spratu, ali je odselila jo dok je bila djevoj?urak. Znam da je jo tada i starija raja govorila da je Zinka avion od enske, a imali su i pravo. Kasnije, kada sam je sretao po gradu uvijek sam se iznova divio njenoj ljepoti. Udala se za nekog Holan?anina…
Osim pomenutih sestara u ta dva ulaza je bilo i mnogo bra?e. Na sedam, bra?a Deli?, Ilin?i? i Batez, a u devetki Dizdar, Materi? i Đurkovi?. Dizdari, Goran i Zoran su doselili u Zinkin stan, a na ?etvrtom su bila vjerovatno najuspjenija i naj?uvenija bra?a iz Radi?eve, Slavia i Mladen Materi?. Slavia je bio novinar u Radio Sarajevu i bio sam jedan od posljednjih ljudi koji ga je vidio pred smrt, u izbjeglitvu u Beogradu. Mladen je pozorini reditelj i ostvario je zavidnu karijeru i van granica bive SFRJ. Trenutno ivi i radi u Francuskoj u Tuluzu.
Bra?a Vuji?i? sa broja 11 su bili zatitni znak tog ulaza. Stariji Ro?ko uvijek dotjeran, elegantan, uredno tucovanih brkova i mladi Vujke veliki zajebant. Nema toga koga Vujke nije zezao. Imao je zarazan smijeh pa su se, kada se on smijao, smijali svi ostali bez obzira da li je to o ?emu pri?a bilo smijeno ili ne. Upravo zbog toga su ga svi voljeli, a najvie njegova dva najbolja druga iz istog ulaza, Mom?ilo ?i?kovic i Miralem Mrgan, kasnije dugogodinji igra? RK Bosna.
Ta?no izmedu broja 11 i ulaza u studentski dom ,,Mladen Stojanovi? je bio na Vembli, zaleni travnjak. Tu smo odigrali mnogo vanih utakmica protiv male raje iz Augusta Cesarca i Mis Irbine. Taj ulaz, to se ti?e moje generaciji iznjedrio je dva doktora Adija Hadismajlovi?a i Slaviu Pejovi?a. Odli?no sam poznavao jo i Nikolu Bili?a, ?iji sin je bio starija raja. Sa njima bih i zavrio spisak stanara Radi?eve, to bi Besim rekao u svom komentaru na proli tekst, o mojoj najdraoj ulici.
Znam da nisam nabrojao sve, i da ovi redovi ostaju otvoreni.
S tim ulazom i zavravam za sada zgradu koja je po?injala na Obali. Poslije broja 11, danas se tu nalazi hotel “Dardanija”, ranije koncertna poslovnica, a na ?oku raskrsnice sa Mis Irbinom prodavnica Jadran Zagreb. A, onda…..
E, onda na kraju Radi?eve sa te neparne strane, dugo godina kultna sarajevska kafana, Istra. Nema nijednog mukarca koji je pretendovao za sebe da kae da je ubrajan u boeme, a da nije bio posjetilac te ?uvene, prave kafane sa arenim stolnjacima i plehanim pepeljarama. Tu je kao to napomenuh po?ela i moja kafanska karijera. Za sve je kriv otac, koji me je, jo dok sam bio ba mali, po?eo voditi u taj prostor na ?evape i sok, a on je, naravno pio pivo. Kasnije smo zamijenili uloge. Ja sam pio pivo, a on sok. Razlika je i ta to sam ja pio u ve?im koli?inama, a on bi obavezno stao posle drugog.
Upravo u tu ?ast, svim mojim Radi?evcima, ali i svim Sarajlijama kojima je ne samo ova ulica ostala u srcu i sje?anju, nazdravljam sa jednom velikom ?aom piva.
ivjeli i uzdravlje, moje drage komije i sugra?ani.
Dodatak!
Slavica Primoi? poslala je sliku table sa natpisom Radi?eva kao dokaz da je boravila u Sarajevu i posjetila ovu znamenitu ulicu.
Mladen Mondom poslao je sliku biveg Doma “Mladen Stojanovi?” snimljenu 2006.godine.
Sunday, 29. May 2011 u 16:17
Vjerovatno bi mnogi mogli napisati istoriju svoje ulice u Sarajevu, lijevi ili desni dio, gornji ili donji dio ulice. Svaka ulica imala je svoje heroje, svoje jalijae, svoju haustor?ad, svoje ljepotice, svoje legende, svoje vesele i tune stvari, zajedni?ko im je jedno staro i nikad ponovljeno Sarajevo, jer ovaj grad nikada ne?e biti tako pun nostalgije kao za doba izme?u dva rata, onog drugog i onog zadnjeg. Bilo je to neko drugo doba, nema veze sa pri?om o sadanjim i bivim stanovnicima ovog grada, ve? o vremenu koje je malo druga?ije od ovog sadanjeg. Ili se to meni ?ini kao i ve?ini onih, koji ?itaju sve to je napisano na ovom situ kao najdraem tivu. Istorija naeg ivota i istorija jednog grada. Bilo jednom…
Sunday, 29. May 2011 u 19:58
Jo jedan vrlo dobar tekst o Radi?evoj i njenim stanovnicima sa mnogo lijepih i zanimljivih detalja! Dodao bih da je Radi?eva (kao i Mis Irbina i jedan dio JNA) pripadala mom reonu kada sam se “aktivno” bavio urnalizmom raznose?i sabahilden Oslobo?enje (mislim u zimu 1960); kod naplate su abonenti iz Radi?eve bini izuzetno velikoduni, svaki put je izletio pozamaan deparac mi raznosa?i smo se jagmili za taj reon! Ali mi neto ne bi jasno, citiram: U ulazu broj sedam s lijeve strane je bila dje?ija biblioteka Vlatko Foht. Jesam li ja to popojmo brkove, ako mislim da se ta biblioteka nalazila na Cirkusplacu u prizemlju zgrade u kojoj se nalazilo Okruno javno tuiotvo? Svejedno, tekst je stvarno dobar, nadajmo se da ?emo jo tota iz Vaeg pera dobiti na ?itanje.
Sunday, 29. May 2011 u 21:22
Mislim da je u zgradi koja je pocinjala na obali (ulaz iz Radiceve) u suterenskom stanu boravila i troclana porodica Likic (majka – udovica da dvije lijepe cerke, starijoj je ime bilo Romana i zavrsila je Drvno-industrijski otsjek Masinskog fakulteta u Sarajevu oko 1967-e. Sada je pred penzijom i zivi u Splitu sa muzem kao Romana Likic-Bradasic. Koliko sam obavjesten Romanina mladja sestra (trenutno se ne mogu sjetiti imena) kasnije je otisla u Pariz gdje je ostvarila zavidnu karijeru – mislim da se bavila aktivnostima vezanim za modu i/ili modne revije.
Monday, 30. May 2011 u 05:15
Sjecam se da je u ovoj zgradi sa slike, ne sjecam se koji je ulaz, zivio moj drug iz razreda Mirko Vondrak, takodje dopisni clan dovla.net iz Pariza, uspjesni arhitekta. Njegov otac je bio tadasnji poznati privrednik, Stevo Vondrak, direktor fabrike carapa “Kljuc”.
Mi, Mirkovi drugovi, cesto smo dolazili u posjetu kod njega, imao je 3-soban stan, sto je za tadasnje prilike bio veliki luksuz, a njegova tetka (majka mu nije bila ziva) uvijek bi nas fino primala i ugostila, pa smo voljeli dolaziti kod Mirka.
Nadam se da ce se i Mirko objaviti i reci nesto iz njegovih sjecanja, on nam moze dati neke podatke iz nesto starijeg vremena u odnosu na vrijeme Miloradovog opisa ulice.
Inace, svidja mi se ovaj tekst o Radicevoj ulici, ocekujem jos neki nastavak ili dobar prilog kao komentar.
Monday, 30. May 2011 u 05:35
Takac,
Mnogo me je obradovao tvoj tekst jos jednom. Evo bas se vozikamo po AZ i veremo po grand canyon pa navece procitah ovu tvoju lepu dopisku. Iz naseg haustora na Obala 5 si super opisao Branu i Brunu, sve je tacno. Komsija sa 4 koji se nije bunio je pok Fehimovic Enver. Mirza njegov sin mi je vezao pionirsku maramu u vezbaoni. Sada kad zivim u US tesko mogu sebi da objasnim kako sam ja vezbao el gitaru, svirao obou, experimentisao sa Hi-fi, Sanja Skakic sa 2 sprata vezbala piano i Mirza Fwehimovic sa 4 svirao piano, svi u isto vreme i niko se nije bunio? Mi saljemo police komsiji kad navije glasnu muziku i trazimo od HMA da mu naplati $900 kaznu. Dole je postojalo neko razumevanje u to doba. Preskocio si Soldat Boru i brata Slobodana i sestru Tanju sa 4 sprata kao i Vecernik sa 2 sprata koji su bili uspesni gimnasticari. Isto tako sa Suletova haustora si ispustio Serbinu suprugu Sanju i njena brata Cibuka. Iz ulaza br. 1 si zaboravio Kalabu Dragana sa 5 sprata a sa #3 Grandic Batu koji se odselio rano negde drugo. Mislim da je znacajna veza izmedju male terase i velike terase i cinjenica da smo se peli uz dimljak i osvarili komunikaciju te vrste bez problema. Mislim da je Husnija bio neka vrsta vlasti a i Zeljkin otac, jer smo is gledali sa uvazavanjem neke vrste. Mislim da si i ti igrao tekme na terasi pre nego si se preselio na male ispred biblioteke a da ne govorim o FIS-u ili Skenderiji. Moji “najljuci protivnici”: u tim beskonacnim tekmama na terasi su bili Zeljko i Bato iz tvog ulaza, a mislim da si i ti igrao i poceo karijeru bas tu.
Jos jednom pozdrav iz vrele i vetrovite Arizone sa Grand Canyon
Moca
Monday, 30. May 2011 u 09:38
Cvrsto sam ubjedjen da ce se jedan veoma sujetni stanovnik Radiceve jako naljutiti sto ga se u djeridima o njegovom sokaku ovom prilikom ama bas niko da se sijeti: Predrag Debevec, zvani Pego, zvani diavolo bianco i nekadasnji gospodar ovih stranica. Pozrav Mufa
Tuesday, 31. May 2011 u 03:02
Cini mi se da sam bio veoma privilegovan sto sam svoj ured imao u Radicevoj ulici, na broju 7 i to upravo u objektu koji je na slici prikazan, a koji je sada, kako se vidi, likovna galerija. U prostorije tog predstavnistva redovno su svracali na kafu i ugodni razgovor veliki broj stanara tog bloka . Medju ostalim i meni veoma dragi Semsudin Dizdar, cuveni Strateg, otac pomenute brace, inzinjera Gorana i Zorana. Vec je u bio u penzionerskim danima, ali ga to nije sprecavalo da skoro svakodnevno “zapuca” pjeske na neku “long distance” destinaciju, obavezno svracajuci u nas ured cesto sa buketima prekrasnog poljskog cvijeca kao poklon za zaposlene. Zavrsivsi sav svoj radni vijek kao visoko-pozicionirani sluzbenik MUP-a, kao i clan uprave FK Sarajevo, cesto je pricao anegdote sa susreta i druzenja sa tadasnjim visokim rukovodiocima, a i sa Titom, kojem je uvijek bio najbliza pratnja prilikom posjete BiH. Uvijek dobro raspolozen, veliki saljivdjija, bio je i odlican kuhar i donosio nam je cesto svoje specijaltete da i mi malo uzivamo.
Istina je, i prema onome sto nam cijenjeni Bjelogrlic predocio i po mojim utiscima, Radiceva je i po meni, jedna od najljepsih ulica naseg Grada.
Tuesday, 31. May 2011 u 05:10
U Jadranskoj br 1 stanovale su sestre Romana starija i mladja Antonija Nona, moja tada dobra prijateljica, Zaboravilo se na zenske iz Radiceve, Mira Banjac, sestre Balorda Dunja i Borjana, koja je nazalost umrla, pa Lala i Mila Krneta sa bratom Rankom itd. Nena!!!
Tuesday, 31. May 2011 u 12:58
Milorade, pa ne?e valjda prestati da pie o Radi?evi ulici ? Pa ja sam zbog nje ila v Sarajevo. Osetila sem ” ono” o ?emu pie. I ja sam odrasla u jednoj takvoj sli?noj ulici.
” Dokaz” da sam bila u Radi?evoj, aljem Vladi sliku, nadaju?i se da bar on zna, ako ja ne znam , kako se ta slika ” prilepi” na moj komentar.
Slavica
Tuesday, 31. May 2011 u 15:12
Mufa moj, pisao sam o Pegi u prvom nastavku price o Radi?evoj (4. aprila). Sada sam pisao o neparnoj strani, a Pego je stanovao na broju dva, prvom ulazu od Obale prema Parkui. Sje?am se i ?ika Steve Vondraka kojeg sam redovno pozdravljao. Krsto je dobro primjetio, ja sam ipak mla?a raja. Mo?a je nabrojao jo neke ljude koje nisam spomenuo, ali ja i ovako mislim da sam moda pretjerao jer je Vlado Radi?evoj posvetio dva nastavka.
Za Mo?u da kaem da razmiljam da napiem posebno jednu pri?u samo o duga?koj tarasi jer je tu bilo svega. I sporta i kocke i tombola koje smo organizovali kao klinci, ali i voajera koji su dolazili da gledaju dame iz studentskog doma, a koji je bio preko puta, a bogami za vrijeme rata i povrtnjak gdje su stanari sadili luk, paradajz, paprike, jagode… Moj otac se toliko izvjetio u sa?enju paradajza za vrijeme rata da mu je dugo poslije Dejtona trebalo da se odvikne od toga. Ni jedan paradajz sa Markala ili bilo koje sarajevske pijace mu nije bio toliko lijep i ukusan kao taj kojeg je on sadio na duga?koj tarasi. ?ak je jedno vrijeme iz Sarajeva nama u Beograd po raznim ljudima slao to ?udo od paradajza.
Tuesday, 31. May 2011 u 18:29
Bijae na samom po?etku te, sada ve? znamenite ulice, na njenoj lijevo strani, jedna garsonijera, u koju smo birvaktile ili na moma?ka (i, dakako, djevoja?ka slavlja). Ulaznica su bile svije?e (obavezno) i pi?e (ako moe). Gazda te “baze”, nije pla?ao struju, pa su mu je isklju?ili toliko davno, da se toga ni on vie nije sje?ao. Gazda je vjerovao da je muzi?ar. Nekoliko sli?nih njemu, tako?er je u to vjerovalo. Mi ostali nismo ba bili sigurni. Glavna ta?ka ve?eri doga?ala bi se odmah nakon prvih gutljaja jeftinih pi?a i paljenja svije?a. Doma?in bi opasao pojas sa dva limena kolta, a drugi identi?an pojas dao jednom svom pajdau iz “benda”. Neko bi ostao bez daha prate?i nevjerovatnu manipulaciju koltovima, a poneko zaprepa?en infantilno?u, bezmalo, tridesetogodinjaka. Otac ovog “muzi?ko-kaubojskog” ?uda, predavao je na Ekonomskom fakultetu…Vie bi bilo nedelikatno.
Wednesday, 1. June 2011 u 08:02
Mi?o, sad mi je malo lake. Pecku ?e biti drago da ga na ovaj na?in pomenusmo jo dva puta ! Pozdrav, Mufa
Thursday, 2. June 2011 u 05:09
Takac,
jos jednom ne mogu da se uzdrzim i da ne komentarisem spominjanje Predraga Debevca jer ga neko pomenu u gornjim komentarima. Apsolutno najbolje napisane reci o Radicevoj ulici je napisao Predrag. Toliko toga sam naucio i shvatio znacaj nase lepe ulice kroz Predragove tekstove. Mislim da nije potrebno takmiciti se sa majstorom pera te vrste. Ovo sto Takac radi je drugi vremenski prozor i nadogradnja nikako konkurencija i svako poredjenje nije potrebno. Jedva cekam nastavak o velikoj terasi. Nadam se i novostima o doktoru Darki Djurkovicu iz tvog haustora i njegovoj familiji. Cebic Vesna je ovde u USA sa “Trulom” koji je lepo svirao guitar po Sarajevskim bandovima. Ovde je zavrsio grad school u Physics, specijalizirao fiberoptics i otisao u bankare. Sestre Bukvic su takodjer ovde jedna u NY a druga u Toronto. Ceca Bukvic je vrlo uspesna muzicarka u Big Apple.
Poz iz lepe i vetrovite Sedona AZ
Saturday, 4. June 2011 u 18:19
Hvala puno na ovoj crtici o pokojnom “Suletu” iliti Draganu Suvajcu, mom rodjaku …
Nisam znala za ovaj dio porodicne istorije, vjerovatno to tada nije bila “prica za djecu” … đ
Puno pozdrava,
Sanja
Saturday, 4. June 2011 u 22:32
Draga Sanja
Iskreno se nadam da mi niste zamjerili zbog ovog mog pisanija o Radi?evoj i o kako vi to lijepo kaete nepoznatom dijelu porodi?ne istorije. Vjerujem da ste vidjeli da sam taj dio pri?e i po?eo konstatacijom da mi je u tom ulazu, koji se vidi i na fotografiji najdrai bio upravo Sule. Sule je zaista bio dobri?ina i svi mi koji smo djetinjstvo i mladost proveli u Radi?evoj smo ga kao takvog voljeli. Iskreno mi je ao to Sule vie nije me?u nama jer to danas nisam ni znao.
Srda?an pozdrav
Milorad
Sunday, 5. June 2011 u 11:12
Dragi Mico,
nema se tu sta zamjeriti. Naprotiv, hvala vam sto cuvate sve te divne uspomene i dijelite ih u ovom cudesnom, virtuelnom prostoru …
Iz vaseg teksta isijava samo toplina.
Da, nazalost, Dragana vise nema, ali Cvjetko se jos drzi.
Nadam se da nas administrator nece prekoriti zbog ove razmjene misljenja đ
Samo nastavite sa vasom plemenitom misijom!
Srdacan pozdrav,
Sanja
Saturday, 11. June 2011 u 23:32
Ispravka: Vesna Radanovic umjesto Vesna Cebic u komentaru Mome Savovica (udata za Trulu itd.). Vesna Cebic je u Njemackoj, njena sestra Biljana u Teksasu.
Thursday, 11. August 2011 u 07:15
jel poznajete momu cickovica i dali bi ste mogli da mi date njegov imejl
Tuesday, 16. August 2011 u 09:19
Jovane
ju?e sam doao iz Sarajeva i naravno obiao moju najdrau ulicu. Sreo sam Mominu majku. Momo ili ?i?ak kako smo ga svi zvali je i sada u Radi?evoj. Zdravlje ga ba ne slui i ne izlazi ?esto. Ako eli da se ?uje sa njim pii mu na adresu Momo ?i?kovi? Radi?eva 13/2 jer vie ljudi sam pitao znaju li njegov imejl, ali na alost niko nema pojma. Pismo ?e dobiti garantovano jer je u tom stanu ?itav ivot i svi ga znaju.
Mi?o
Tuesday, 27. September 2011 u 19:07
Jo jedna nostalgi?na pri?a koja je rezervirana za Sarajlije…
Monday, 6. August 2012 u 18:21
Ja sam stanovala u Radi?evoj 13, ?i?ak je bio u ulazu do mog. Vjerovatno su se brojevi ulaza promijenili. elim vam svima sve najbolje.
Pozdrav, Snjeana