Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Hej, tigar sa Miljacke! Sretan ti 65-ti rođendan!

Hej, tigar sa Miljacke! Sretan ti 65-ti rođendan!

Piše Nadan Filipovi?

�teta �to se nije rodio u Welsu. Garant bi se zvao �Tigar iz Welsa�. Imao je (ne)srecu da se 29.juna 1946. godine rodi u jednoj �velikoj maloj� zemlji, u Novom Sadu. Znaci, nije Sarajlija po rodenju, ali mu je zauvijek ostao nadimak �Tigar sa Miljacke�. Naime, proveo je djetinjstvo u Sarajevu, na Obali Vojvode Stepe, ba� s pogledom na na� �Dunav�. Bio je prvi kom�ija pokojnog Gorana Tadica � Tadije, odnosno Tedi-boja i Adema Halilagica. Negdje na broju 28 ili 30, izmedu Kineskog restorana i bifea �Zvono�. Koliko god se neki ne slagali s mojim osobnim mi�ljenjem, Hamdija Custovic � Custa je bolje pjevao �Delilah� od kolege tigra iz Welsa, Tom Jonesa, a boga mi i neke druge pjesme iz repertoara ove slavne mega-zvijezde. No, o ukusima se ne diskutira, ili kako papci ka�u �svak� svoje zna�. Ako neki smatraju da je ovaj moj kompliment posljedica navijanja za obalsku raju, moram se i s njima slo�iti. Ima i toga.
Hamdija je bio prava raja, divan momak, miran, uvijek nasmijan i spreman za �alu, pa i na svoj racun. Nije se volio tuci. Nije pu�io. Nije kockao. Sjecam se da je bio brz kao tane. Neki od nas smo ga zvali na� obalski Armin Hary. Uglavnom smo na�e zaigrane djecacke dane provodili �u dvori�tu iza Prve gimnazije i Metalcu. Ne sjecam se kako je propjevao, ali i danas kao da mi je u engrame urezana slika na�eg Hamdije pred novom Robnom kucom kod kina Radnik. Imao je svijetlosmedi d�emper sa rol-kragnom, a sa improvizirane bine Titovom ulicom i okolinom se orila Delilah, prvi put, drugi put, treci put, sve do pucanja glasnica. Da je bio mujezin ezan bi mu se cuo do Jedrena, ako ne i do Stambola.Tih dana je Hamdija zapalio Sarajevo. Sanjali smo da ce predstavnik na�e raje postici svjetsku slavu. Slijedili su Indeksi, Pro Arte, Splitski Batali, Coco, itd., i odjednom se Hamdija nekako izgubio s glavne pjevacke scene, na kojoj su poceli harati Zdravko Colic, �pravi� Indeksi i Bijelo dugme. Nestao je iz na�ih �ivota. Odjednom! Nismo ga vi�e vidali. Odnijele su ga vode estrade, ali na estradi nije postigao ni blizu koliko je prema glasovnim mogucnostima mogao.
Znam da je kasnije �ivio u Beogradu, Zagrebu i Splitu, a od 1991 do 1997. godine u Njemackoj, nakon cega se kao i mnogi od nas �skrasio� u Americi. Ne znam �ta sada radi, a volio bi da nam se javi, svakako ako procita ovu rodendansku cestitku.
Cestitam Ti rodendan dragi Hamdija! Ti si, barem meni, a vjerujem i drugoj raji ostao na� sarajevski Tom Jones, ba� kao �to mi je onaj pravi, u cijoj si sjeni nastao i ostao, engleski Hamdija Custovic. Joj, kakav bi to bio duet da su �u talu� zapjevala dva tigra! Vala bi i engleskoj Kraljici pukla stakla na d�ozlucima od zvucnog udara, jer taj koncert ne bi pro�ao bez njenog prisustva. Ba� onako, �to su raja po Sarajevu pricala da su �uri Pucaru Starom napukla oba stakla na naocalama, a imao je pogolemu dioptriju, kad je Nada Mamula na jednoj proslavi Nove godine pred njegovim stolom opalila onu svoju �Bosno moja, lijepa mila…�
E moj Tigar, ostarilo se, ali se treba svaki dan barem malo zapjevu�iti sjecajuci se tih pro�lih dana koji kao da su juce bili.

Hamdija Custovic200Šteta što se nije rodio u Welsu. Garant bi se zvao “Tigar iz Welsa”. Imao je (ne)sreću da se 29.juna 1946. godine rodi u jednoj “velikoj maloj” zemlji, u Novom Sadu. Znači, nije Sarajlija po rođenju, ali mu je zauvijek ostao nadimak “Tigar sa Miljacke”. Naime, proveo je djetinjstvo u Sarajevu, na Obali Vojvode Stepe, baš s pogledom na naš “Dunav”. Bio je prvi komšija pokojnog Gorana Tadića – Tadije, odnosno Tedi-boja i Adema Halilagića. Negdje na broju 28 ili 30, između Kineskog restorana i bifea “Zvono”. Koliko god se neki ne slagali s mojim osobnim mišljenjem, Hamdija Ćustović  -Ćusta je bolje pjevao “Delilah” od kolege tigra iz Welsa, Tom Jonesa, a boga mi i neke druge pjesme iz repertoara ove slavne mega-zvijezde. No, o ukusima se ne diskutira, ili kako papci kažu “svak svoje zna”. Ako neki smatraju da je ovaj moj kompliment posljedica navijanja za obalsku raju, moram se i s njima složiti. Ima i toga.

Hamdija je bio prava raja, divan momak, miran, uvijek nasmijan i spreman za šalu, pa i na svoj račun. Nije se volio tući. Nije pušio. Nije kockao. Sjećam se da je bio brz kao tane. Neki od nas smo ga zvali naš obalski Armin Hary. Uglavnom smo naše zaigrane dječačke dane provodili u dvorištu iza Prve gimnazije i Metalcu. Ne sjećam se kako je propjevao, ali i danas kao da mi je u engrame urezana slika našeg Hamdije pred novom Robnom kućom kod kina Radnik. Imao je svijetlosmeđi džemper sa rol-kragnom, a sa improvizirane bine Titovom ulicom i okolinom se orila “Delilah”, prvi put, drugi put, treći put, sve do pucanja glasnica. Da je bio mujezin ezan bi mu se čuo do Jedrena, ako ne i do Stambola.Tih dana je Hamdija zapalio Sarajevo. Sanjali smo da će predstavnik naše raje postići svjetsku slavu. Slijedili su Indeksi, Pro Arte, Splitski Batali, Coco, itd., i odjednom se Hamdija nekako izgubio s glavne pjevačke scene, na kojoj su počeli harati Zdravko Čolić, “pravi” Indeksi i Bijelo dugme. Nestao je iz naših života. Odjednom! Nismo ga više viđali. Odnijele su ga vode estrade, ali na estradi nije postigao ni blizu koliko je prema glasovnim mogućnostima mogao.

Znam da je kasnije živio u Beogradu, Zagrebu i Splitu, a od 1991 do 1997. godine u Njemačkoj, nakon čega se kao i mnogi od nas “skrasio” u Americi. Ne znam šta sada radi, a volio bih da nam se javi, svakako ako pročita ovu rođendansku čestitku.

Čestitam Ti rođendan dragi Hamdija! Ti si, barem meni, a vjerujem i drugoj raji ostao naš sarajevski Tom Jones, baš kao što mi je onaj pravi, u čijoj si sjeni nastao i ostao, engleski Hamdija Ćustović. Joj, kakav bi to bio duet da su “u talu” zapjevala dva tigra! Vala bi i engleskoj Kraljici pukla stakla na džozlucima od zvučnog udara, jer taj koncert ne bi prošao bez njenog prisustva. Baš onako, što su raja po Sarajevu pričala, da su Đuri Pucaru Starom napukla oba stakla na naočalama, a imao je pogolemu dioptriju, kad je Nada Mamula na jednoj proslavi Nove godine pred njegovim stolom opalila onu svoju “Bosno moja, lijepa mila…”

E moj Tigar, ostarilo se, ali se treba svaki dan barem malo zapjevušiti sjećajući se tih prošlih dana koji kao da su juče bili.
Mala Sarajka (orig. “Djevojka” autor Nikola Borota 1972.)

Komentari (12)

1
Nune
Friday, 24. June 2011 u 01:05

Moj Nadane i tebe načelo (al…….r). Odkad Robna kuća bi kod kina Radnik, valjda kod kina Dubrovnik.
Hvala ti na ovoj rodjendanskoj čestitki našem Hamdiji.
Ima’l ko da zakači nešto njegovo pa da uživamo.
Nune

2
Nadan Filipović
Friday, 24. June 2011 u 02:18

Joooooj, raja izvinite! Ma kakvo kino “Radnik”! Ja matuh mislio na “Dubrovnik”, a napisao “Radnik”. Nemojte mi zamjeriti! Ostarilo se, pa se lako polupaju lončići.

Vozdra svima,

Nadan

3
Alija P.
Friday, 24. June 2011 u 11:46

Grofe!

Plaho si se popravio. Sjećamo se naravski repke iz Metalca: Seno, Goro, Tadija, Adem, Švabo, Manda, Popaj, Jale… Bajro je bio u svlačionici zaoto vrijeme sa Điđom (dobro je nadjoh ovo – nalet ga bilo…) A ti si Grofe bio samo rezerva (? ne more se kartat i fudbal ganjat!).

A što se tiče Ćuste u potpunosti si u pravu. Sjajan glas, vokal rekli bi muzičari (Ha evo nadjoh i ?!)… Samo bih te dopunio da je u Ćustinom slučaju najvažnije to što je bio dobar čova (Vella havle, vella kuhvetile otkud ba ovo ??) ?? ;to ti je tehnika!

4
Nadan Filipović
Saturday, 25. June 2011 u 02:19

Vala si u pravu Alija! Ja veze s loptom nisam imao. Ako bi kad i uleti u ekipu, a to je bilo rijetko, to je bila prava zabava za ostalu raju. Cirkus kad ulete dvije lijeve. Nadam se da ćeš se složiti da je pokojni Jale bio u malom nogometu ono što je danas Messi u pravom. Zaboravio si Mostu, Zorana Radovića – Radana, Želju Trboglava – Ćitu, Čopu, Tvog imenjaka Aliju Vatrenjaka…itd. Bila je to fina raja. No, Ćusta je bio najbrži. K’o tane!!! Ko juče da je bilo! A, ako se malo i kartalo, i to je bilo po onoj “zasviraj pa za pas zadjeni”.

Vozdra,

Nadan

5
nikola a borota
Saturday, 25. June 2011 u 08:26

…još samo da je Ćusta razumio o čemu se pjeva u “delilah” gdje bi mu bio kraj…?!

6
Dragan Janjić
Saturday, 25. June 2011 u 11:54

Koliko se sjećam Ćusta se “okušao” i u narodnoj-novokomponovanoj muzici, i ako se ne varam pjesma se zvala” Idi tugo iz života mog'”.

7
Alija P.
Saturday, 25. June 2011 u 11:54

Jaro!

Puno je ba već rahmetlija u raji: Ante Grabovac-Ćopa, Mandić Zdravko-Manda, Senad Sulejmanpašić-Seno… pa onda Goran Tadić-Tadija; Jasmin Pašić-Jale… More bit i da se ponekog i preskočilo al sve mi se čini da nije u redu to što nije išlo po redu. Reče mi jedan čoek da je onaj Avdo, onaj Sidran što je isto u čašicu volio gledat, napiso knjigu koja se zove “Morija”, o raji sarajevskoj koja eto nekako pomrije naglo i prekoreda. Puno iha je i u sarajevskim bolnicama otišlo na ahiret za ovog zadnjeg rata.

A što se Jaleta tiče da ti kažem da je njega matera Marica ćerala da svira armoniku, a mene je babo ćero da sviram ćemane. Pa ti Jale i ja umjesto u glazbenu poviše Katedrale odemo u park kod Crkve (tamo dje si ti onu Nadu Potočarku sreo). Tamo je vazda bio onaj mali Pele i burazer mu. (Ko ba nije znao Peleta i burazera mu!) Mi njima armoniku i ćemane – Pele i burazer nama loptu, plastičnu. Ih Meraka u časove glazbe!

Jale i ja smo tamo puno tena i cipela izderali jer je park bio prekriven tucanikom i samo u sredini betoniran pa su onda modelari sletavali i uzletavali one male aeroplana. E sad jel njega njegov Halid poslije tih glazbenih tekmi prašio ne sjećam se, al ja sam od nane uvijek duple hlače tražio da obučem prije nego što babo dodje jer je babo imo potešku ruku. Tako ti je to moj jarane bilo u komunizmu.

8
Zlatna ribica
Saturday, 25. June 2011 u 16:50

Evo i narodne po Draganovoj želji:

9
beran jan
Saturday, 25. June 2011 u 22:53

Ma, nek’ si ti razumio , Radovane…

10
Dragan Janjić
Sunday, 26. June 2011 u 06:29

Svaka čast za ispunjenu želju.
Tigar ostaje tigar

11
Enver Šadinlija
Tuesday, 23. September 2014 u 19:42

Tigar je i dalje najglasnija mačka i s mikrofonom i bez. Bio mi je gost u tv emisijama prije 4-5 godina, raja se oduševila, podijelio sam desetke njegovih CD za one koji ga nisu zaboravili. Sretno Čusta i vrati se kući, da pjevamo i veselimo se zajedno.

12
Nikola Borota
Saturday, 18. October 2014 u 21:35

…pjev’o je morebidne delilah bolje od tome al’ zato (asli) nije razumio niti jednu jednu riječ – jednako k’o ni njegovi “obožavaoci” – NEISE !?

Upišite komentar

Vaš komentar