Miris Sarajeva

Vlado Kaluža

Dok dlanom o dlan, prodje jedna sedmica u Šeheru. Nikako da predahnemo, ne da nam silna želja da vidimo što više prijatelja. Pozvao me Avdo Sidran na otvorenje izložbe plakata Vase Kr?mara u Novom hramu.

10

Najprije je uvodno slovo o zajedni?koj saradnji i dugogodišnjem prijateljstvu sa autorom održao Zdravko Grebo, krajem šezdesetih zajedno su djelovali u avangardnom listu “Naši dani” koji je ubrzo i zabranjen. Izložbu je otvorio Abdulah Avdo Sidran. Na slici sa I?om Rudi?em:

8

Otvorenju je prisustvovalo stotinjak poznatih Sarajlija, “finog svijeta”, divna prilika da ih sretnemo na jednom mjestu. Danas mi je Avdo napisao:

“Odmah sam se morao vratiti u Goražde. Javljaju mi da su kod raje dojmovi jaki, bilo suza, itd. Ja kumu Gavri šapnuo na uho: Ovo je groblje, ovo Sarajevo više ne postoji, pa i njemu suze krenule… da sam mogao (bijaše nedjelja pa se nije moglo) kupio bih ti i poklonio svoju knjigu MORIJA, ima po knjižarama, tre?e izdanje, da pogledaš žalosnu poeziju o odumiranju našeg Sarajeva…ne bi je doduše valjalo iznositi na blog, preteško je, depresivno, mra?no…ali, to je jedna, ako ne za književnost ono za istoriju Sarajeva sigurno veoma važna knjiga…da sam imao tvoju brojku, nazvao bih te pa ?uo i koju tvoju misao o doga?aju… ovako, “?itamo se”, A.

“Moriju” sam davno kupio i pro?itao, sada sam je ponovo po?eo prelistavati, pro?itao prve stranice, došao do poeme o smrti Avdinog najstarijeg brata Ekrema, mog dragog prijatelja iz mladosti, baš mi se stisnulo… i u dahu opet pro?itao ovo tužno svjedo?anstvo o umrlim Sarajlijama poslije rata, iz pera pjesnika.

14 Vaso i Gavrilo Grahovac

Vaso Kr?mar, nakon poslijeratnog “lutanja” po svijetu, sada živi u Novom Sadu. Na snimku sa ministrom kulture Gavrilom Grahovcem.

9

Medju posjetiocima je bio i Dr Zoran Paji?, predratni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu, danas profesor Me?unarodnog prava na postdiplomskim studijama Kraljevskog koledža (King’s College) Univerziteta u Londonu. U vrijeme kada je visoki predstavnik u BiH bio Paddy Asshdown, Paji? je bio njegov specijalni savjetnik, a u periodu od 2002. do 2005. šef Odjela OHR-a za reformu prava.

Morali smo spomenuti moju svastiku Amiru Beki? Besarovi? koja je bila Zoranova razrednica u gimnaziji. Amira uglavnom “negira” da je bila profesorica bilo kome ko sada ima sijedu kosu!

15 Gutic

Nisam baš htio mnogo “blicati” fotoaparatom, ali, zbog raje sa Vilsonovog škljocnuo sam Buju Guti?a, nezaobilazni lik sa Vilsonovog, poznatog sarajevskog arhitektu, specijalistu za interijere.

13 Jadranka Jovanovic

Izložbu je oplemenila “glasom i stasom”  Jadranka Jovanovi?, operska pjeva?ica i prvakinja Beogradske opere.

16 Dr Meliha Jerkovic sa suprugom

I jedan zanimljiv susret. Prepoznala me je jedna fina gospo?a koja redovno prati blog i koja je ve? jednom “gostovala” na blogu. Dr Meliha je bila sa suprugom (koji ne voli da se slika, pa smo ga jedva nagovorili) i požalila mi se da ne može otvoriti jednu sliku koja je objavljena na blogu još 2007. godine. Tada smo se sreli sa našom prijateljicom Dr Medom Filipovi? u restoranu “Cappuchino” gdje je došla sa svojom prijateljicom Melihom.

Iznenadan susret

Evo, ponavljam sliku da ispunim Melihinu želju. Pored Mede i moje supruge Suade, na slici su Suadina sestra Nada i moj badžo Medo.

5

Veliko zadovoljstvo je sresti stare prijatelje. Neki dan smo bili u vikendici Reše Avdi?a negdje iznad Ilijaša. San snova! Rešo provodi mnogo vremena u ovom divnom, mirnom ambijentu, uložio je mnogo truda na ure?enju pa je bio veliki merak provesti dan sa starom rajom.

2

Ovom prilikom, samo dvije fotografije, obzirom da mi se ostali prisutni ?esto pojavljuju na blogu. Evo najprije Reše Avdi?a mog sportskog drugara, igrali smo zajedno u rukometnom klubu “Sarajevo”. Birvaktile!

1

I, gle slu?ajnosti, sa nama je bio i naš tadašnji trener Žarko Radovanovi? Nenika. Teško je nabrojati koga smo sve spomenuli u višesatnom razgovoru.

Suada i Sreco Simic

U okviru ovog slikovitog kolaža, susret sa poznatim sarajevskim ginekologom Sre?om Šimi?em, Suadinim “ratnim drugom”, nekadašnjim atleti?arom i rukometašem. Još je radno aktivan i veoma dobro izgleda (što bi rekli – za svoje godine).

17 Mira i Nedzad Ademovic sa Suadom

Izgleda, nema predaha. Naši prijatelji Nedžad Ademovi?, poznati sarajevski advokat i njegova supruga Mira (da napišem doktorica – pedijatar, kad sam ve? titulisao Nedžada) odveli su nas u još jednu bajnu vikendicu, negdje oko Tar?ina. Još jedan divan boravak u prirodi sa dragim prijateljima. Ko ?e sve ovo izdržati?

odmah sam se morao vratiti u goražde. javljaju mi da su kod raje
dojmovi jaki, bilo suza, itd. ja kumu gavri šapnuo na uho: ovo je groblje,
ovo sarajevo više ne postoji, pa i njemu suze krenule… da sam mogao (bijaše
nedjelja pa se nije moglo) kupio bih ti i poklonio svoju knjigu MORIJA, ima
po knjižarama, treęe izdanje, dvadesetak KM, da pogledaš žalosnu poeziju
o odumiranju našeg sarajeva…ne bi je doduše valjalo iznositi na blog, preteško
je, depresivno, mračno…ali, to je jedna, ako ne za književnost ono za istoriju
sarajeva sigurno veoma važna knjiga…da sam imo tvoju brojku, nazvao bih te
pa čuo i koju tvoju misao o dogašaju… ovako, “čitamo se”,

Komentari (44)

1
Ane Dalmatinka
Tuesday, 28. June 2011 u 04:26

Dragi Vlado, djeloza (ljubomorna) sam na tebe i Suadu, na vrijeme koje provodite sa starim prijateljima, iako u “novom” Sarajevu. Kad dodjem na jesen odvest ?u prijatelje Amerikance da vide taj biser i da im uz svaki korak kažem kako je to NEKAD bilo .
Imam jednu molbu. Molila bih Vas da mi kupite Sidranovu “Moriju” dok je još dostupna u Bosni. Nisam sigurna da ?u je na?i u mom kraju.
Iako sam ljubomorna ipak Vam želim još više lijepog provoda i susreta.
Moj broj je: 21 697 491.
Gospodin Sidran je dobrodošao u moj Bošac (Gradac), ako želi da se namiriše i nadiše morskog zraka i nagleda plavetnila. Obe?avam da ?u skuhat chiopino-brudetto.
Pozdravite mi Sarajevo. I posjetite Vije?nicu.
Enjoy,
a

2
Azra K.
Tuesday, 28. June 2011 u 13:44

A, šta to, Boga vam, fali DANAŠNJEM Sarajevu, izuzev što nas tamo nema?

3
Slobodan Bobo-Mitar Mitrovic
Tuesday, 28. June 2011 u 15:39

Uzivaj Vlado.

4
Ane Dalmatinka
Wednesday, 29. June 2011 u 01:20

Draga, Azra, Naravno da je i DANAŠNJE Sarajevo biser od svih gradova. Ja ne znam kad ste Vi zadnji put bili u posjeti, ali znam kad sam ja bila. Bilo je to prije par godina. Vodila sam svog sina i snahu da se di?im gradom kojeg volim i kojeg držim u prekrasnoj memoriji: kad Vije?nica nije bila ruševina ve? izuzetna gradjevina ispunjena rijetkim knjigama i manuskriptima.
Kad je kafana “Park” bila stjecište interesantnih ljudi, ?iji govor se zvao Srpsko-hrvatski, iako je svatko govorio druga?ijim akcentom, upotrebljavao razli?ite rije?i za isti pojam, gdje su se svi razumjeli i bogatili jedno drugog.
Kad sam mogla u restoranu, uz ?evape, sirnicu, zeljanicu ili “Bosanski lonac” naru?iti i ?ašu vina. Za vrijeme moje zadnje posjete to nisam mogla dobiti u meni dragom restoranu na Baš?aršiji. Iako ja poštujem sve vjere i tradicije, smatram da ljudi trebaju sami biti odgovorni u poštivanju vjerskih pravila. Ako su pravi vjernici, a vjera ne dozvoljava piti alkohol oni jednostavno trebaju naru?iti bezalkoholno pi?e a meni dozvoliti da pijem što ja želim. Ali meni to nije mogu?e više u DANAŠNJEM Sarajevu.
DANAŠNJEM Sarajevu fale ljudi kojih više nema i oni koji su se raštrkali po cijelom svijetu – kao Vlado, kao Vi.
Drago mi je ?uti da Vi niste nostalgi?ni (mora da ste vrlo mladi) jer nostalgija je teška patnja, a tako nešto nikom ne želim.
Kad ove jeseni posjetim Sarajevo ( ponovo vodim nekog ko tamo nikad nije bio) pokušat ?u se koncentrirati na novi na?in života, na novo Sarajevo. Hvala, Azra.
All the best

5
zvonko
Wednesday, 29. June 2011 u 14:50

Ane,
Uz DUZNO POSTOVANJE i bez namjere da vas uvrijedim:
Zaboravljate jednu jako bitnu stvar:
Mi ljudiska bica starimo i cak ce nas nestati ali Sarajevo ostaje !!
I ja zivim van Sarajeva i priznajem da sam ljubomoran na one koji su ostali u njemu i bas zato nikada ne govorim negativno i sa nipodastavanjem o gradu u kom sam odrastao, ozenio se, djecu dobio.
Nije uzalud ona stara izreka: “Svako je kovac svoje srece” i zasto da krivim grad kad sam ja svojevoljno dionio odluku da iz njega odem. A u njega se vracam kada kod mogu a ne samo da ‘dovodim neke koji u njemu nikada nisu bili’
A pri tome uvijek imam u vidu svoje godine
Pozdravljm vas

6
Ane Dalmatinka
Wednesday, 29. June 2011 u 17:55

Zvonko, ?ini mi se da niste pro?itali: “Naravno da je i DANAŠNJE Sarajevo biser od svih gradova” i “Današnjem Sarajevu fale ljudi kojih više nema i onih koji su se raštrkali po cijelom svijetu – kao Vlado. Kao Vi.
Kao Vi Zvonko.
Meni je sedamdeset godina i moja nostalgija je za Sarajevom moje mladosti. Moja bol je za ljudima koji su besmisleno izgubili živote u Zadnjem Ratu (želja mi je da to ZAISTA bude ZADNJI ). Moja nostalgija je za Vije?nicom i njenim sadržajem zbog koje su mnogi gradovi bili ljubomorni , za…
Da bolje razumijetu ovu staricu – Dalmatinku, moram Vam re?i slijede?e: Svaki put kad dodjem doma, ja OBAVEZNO posjetim Sarajevo bez obzira da li ima netko kome želim pokazati taj biser. A naravno ako ima netko da to radim sa užitkom.
Moj prvi susret sa Sarajevom bio je u jesen. A bit ?e i slijede?i.
I hope we pass each other negdje na Baš?aršiji ove jeseni. Ja uvijek posjetim Husrefbegovu džamiju i sjednem na grob – turbet Muratbega nekadašnjeg Dalmatinskog roba, koji je prelaskom na Islam postao najbolji prijatelj Husrefbega. Zato je njegov turbet pored Husrefbegovog. Ali zašto ja igram ulogu vodi?a? Vi niste moj sin ni stranac koji prvi put dolazi u Sarajevo. Oprostite.

7
Sakib
Thursday, 30. June 2011 u 11:29

Dragi Moderatore Vlado,
Bezpotrebnom uportebom”CENZURE”moglo bi se dogoditi da tvoj blog Dovla.net postane neka vrsta “Klub Lizaca Sefove Cizme” ili obicna sekta istomisnjenika.
Primjetio sam da neki komentari prolaze bez CENZURE, iako su daleko od prave istine.

CENZURA:”je autoritarno ogranicenje ili zabrana javnog izrazavanja misljenja ili ideja,
zbog opasnosti po vlast,drustveni ili moralni poredak”. (U mome slucaju za Dovla blog)

Vlado,
Bilo bi mi drago da znadem: u cemu je moj grijeh u komentaru ( Upucen Ani Dalmantinki) gdje nema uvreda ni ponizavanja,ni bilo cega drugog sto bi ugrozilo tvoj
BLOG.
Posto sam vec pod CENZUROM,napomenucu da: Autor Gorskog vijenca nije mudri
filozof,zbog njegove ISLAMOFOBIJE,NACIONALISMA i Velikosrpstva,Njegos je
omiljeni srpski pjesnik,ja bi rekao “GORDI” pjesnik.
(Njegosa spominju u novim komentarima i na tvome blogu i ono njegovo:
“”Pucina je stoka jedna grdna”)

Zelim ti ugodan odmor u Seher Sarajevu i zemlji Bosni.

Prijateljski pozdrav
Sakib Hadzic,Francuska

8
Vaso Kr?mar
Thursday, 30. June 2011 u 18:16

Poštovani u=na DOVLA.NET,
Hvala za prikaz moje izložbe u Galeriji Novi Hram u Sarajevu.
Prilažem vam i jednu od 8 izloženih re?enica=aforizama:
SVAKO JE NAKOVANJ SVOJE SRE?E.
Srda?an pozdrav svima kojima Sarajevo nešto zna?i.
Vaso Kr?mar

9
Kemo
Thursday, 30. June 2011 u 20:23

Dragi Sakibe!
Dozvoli da Ti predstavim svoje li?no vi?enje toga što Ti Vladi predbacuješ, ?ak i pod opasnoš?u da i mene nakon lektire ovog komentara svrstaš u „Klub Lizaca Sefove Cizme“:
Vlado dig’o ku?u. Da je znao kol’ko ?e ga muke gradnja koštat’, ne bi je možda ni diz“o. A tu ku?u valja i održavat“, zar ne! Elem, svašta mu ljudi na peškeš donijeli, ma ima tu svega i sva?ega, od glupog ki?a (plasti?ne patke, vrtnih patuljaka, gologuze Venere u predsoblju) do pravog sedefa i biserja, ve? kako je ko mog’o. Na ku?i na ulazu metno povel’ku tablu: „Bujrum, putni?e namjerni?e, svrati i okrijepi se malo!“ I tako, moj cijenjeni Sakibe, mi putovali, Ti iz Francuske, ja iz Njema?ke i slu?ajno se „trefimo“ pred tom ku?om u nekakvom Williamstonu, pro?itamo taj njegov poziv na tabli, pa „navrnusmo“. Do?eka on nas „ono pravo“, te ?ela mašala, te kahva i lokum, al“ nama nešta šejtan ne da mira, nešto se “po?aveljasmo” i ho?emo da se „pomarišemo“ u njegovom halvatu! A Vlado, bezobraznik jedan, otvori halvatska vrata i izbaci nas napolje, da se ne bi u njegovoj ku?i „marisali“ i da mu ne bi, naletosum, nešta oštetili, recimo onu patku – pa bi on bio prisiljen po vazdan kukat“: „Boli me patka!“ ili tako nešta. A onda nas dvoj’ca po?nemo mu nosat transparente oko ku?e sa natpisom „U ovoj ku?i vlada cenzura“ i: „Ko god u?e u ovu ku?u a napusti je u miru i dobrovoljno, bilesi je „Lizac Vladine ?izme!“
Citat Jovan ?irilov: „ … ?esto se citira Njegošev stih iz „Gorskog vijenca”: „Pu?ina je jedna stoka grdna” kao njegovo mišljenje o narodu. Pravi se uobi?ajena greška da se poistove?uje replika jedne li?nosti iz drame sa mišljenjem autora. A to su re?i vezirovog pisma kojim on poziva Crnogorce na pokornost, a koje ?ita vladika Danilo. U istom pismu osmanlija vre?a i ovakvim stavovima: „miš u tikvi što je nego sužanj”, a pu?ina je „dobre duše kad joj rebra pu?e”…“ – kraj citata.
(iz: http://www.blic.rs/Komentar/Sa-rukama-u-dzepovima/152974/Stoka-grdna)
PS.: Možda sam malo “udaren”, ali mi nije dugo trebalo uspore?ivati dubinu misli iz „Gorskog vijenca“ i onog Tvog poetskog bisera koji si potpis“o sa (citiram doslovce):
„Tvoj Ratko, srpski heroj Mladic
Alias: ( Milorad DodiKomadic)
Ratno ime: Balkanski kasapin
Sa cirilice preveo:Sakib Hadzic“,
pa da do?em do zaklju?ka da mi se „Gorski vijenac“ malkice više svidjeo. Eto, Sakibe, tolk’o za ovaj put, a sad me izvini, moram samo „na brzaka“ olizat“ Vladi ?izme, ina?e mi ne?e hotjet ovo objavit (cenzura)!

10
Dr. Nikola Rusovi?, Moskva
Friday, 1. July 2011 u 06:32

Aš?are me stiže kazna:
PROKLETSTVO DOKTORA ALZHEIMERA !
Za ono pisanije bez dužnog uvaženja, pa još i sa rije?ima pogrdnim
Ili da parafraziram Cezara
PRO?ITAH
NE RAZUMJEH (AMA BAŠ NIŠTA)
RASTUŽIH SE

Selam vam svima.
Ili što ono re?e Vasa Popovi? :
VOLITE SE LJUDI (I umrije)
Nikola

11
Sakib
Friday, 1. July 2011 u 12:18

Dragi Kemo,
Prije svega treba postovati razliku izmedju VIRTUALNOsti i STVARNOsti. Ja nikad nisam ni pomislio ni rekao da je Vladov blog”klub lizaca sefove cizme”.Ja sam samo upozorio,
da bi ta eventualnost bila stetna za njegov blog i sve nas.
Sto ni u kojem slucaju ne znaci da je to realno ili stvarno stanje.
Sto se tice moje primjedbe o CENZURI, ja nisam razumio zbog cega moj
komentar koji je ujedno reakcija na komentar br.4. Gospodje Ane Dalmatinke,
nije prosao Cenzuru.
Gospodja Ana zali za proslim vremenima i nekadasnjim Sarajevom, citiram:
“Kad je kafana “Park” bila stjeciste interesantnih ljudi,ciji govor se zvao Srpsko-hrvatski,
iako je svako govorio drugacijim akcentom,upotrebljavao razlicite rijeci za isti pojam,
gdje su se svi razumjeli i bogatili jedno drugo”
Dalje Ana nam pripovijeda da ne moze vise poruciti vino u njenom omiljenom restoranu
itd.kraj citata.
U mome komentaru ja sam Gospodju Anu podsjetio :na sto lici, pravi srpski i hrvatski jezik
kao i na cinjenicu da postoji i bosanski jezik koji mnogi osporavaju.Isto sam prstom pokazao krivca za sve ono sto zali Gospodja Ana.
Taj moj komentar nije prosao Cenzuru,a ja imam pravo da smatram da je ostecena,
ISTINA sto je stetno i za Dovla blog.
Prema tome ja sam rekao moje nezadovoljstvo i smatram da se Vlado nije nasao
uvredjen,jer kad bi svi presutjeli ono sto misle,njegov blog nebi bio ono sto je u
stvarnosti.
Dragi Kemo,vjeruj mi da sam kojim slucajem sluzio vojsku Napoléona I Bonaparta,
ja nikad nebi dostigao do bilo koga cina.
Razlog je sto sam prirodno neposlusan i nediciplinovan,pa makar naredjenja
dolazila sa najvece visine.
Napoléon je odlikovao njeno velicanstvo”VODKU” jer je ona bila zasluzna za hrabrost
poljskih vojnika koji su se borili u Napoléonovoj vojski na ruskom frontu.
Ti Kemo znades da je Napoléon ipak izgubio rat.
Mozda je ovo moje o Napoléonu van KONTEKSTa ? Kao i ono tvoje o mojoj
PARODIJI kojoj sam dao ime “Pismo iz Den Haga” koje si ti nazvao poetskim biserom.
Napominjem,da si Ti Kemo,bio medju prvima koji si od mene trazio da Ti posaljem
to “skoro izmisljeno”pismo R.Mladica iz haskog zatvora njegovoj suprugi Bosiljki.
Ustvari radi se o parodiji i nekoj vrtsti crnog humora i ocajnickom stanju Djenerala,
zbog izdaje srpskih vlasti i njegovog izrucenja u Den Hag.
Ti si Kemo citirao kraj parodije i van kontesta htio dokazati da ja poredim Milorada
Dodika sa Balkanskim kasapinom.
Kao sto je obicaj (adet) kod srpkih heroja i Mladic je krijuci se od ruke pravde imao lazno ime: Milorad Komadic.
A ono sto se Djeneral u mojoj parodiji potpisuje:” Alias: Milorad DodiKomadic”
to je mozda ucinio greskom ili se htio da zahvali Dodiku:sto je izdvojio 50.000 Eura
iz budzeta Srpske za odbranu Djenerala. Napominjem da i prezivjele zrtve Mladicevog
zlocina koje zive u Srpkoj,zahvaljujuci Dodiku,moraju da placaju odbranu R. Mladica.
Dragi Kemo,sto ti vise volis “Gorski vijenac” od moje parodije,vjeruj mi da mi to ne smeta.
Njegos je ljubimac i spomenutog Djenerala,pa zbog toga i parodija je pisana u Njegosevom stilu.
Kemo, ipak ima jedan mali problem,ja sam tebi na tvoje trazenje poslao tu parodiju,sto znaci da je to nesto privatno a ne javno.
Ti si (mozda nenamjerno) zloupotrebio moje povjerenje i to dao u javnost i deformirao
moje misljenje sitirajuci neke rijeci van konteksta.
Francuzi bi rekli:” to nije elegantno”.
Napominjem da moje reagovanje na ono Njegosevo:”Pucina je stoka jedna grdna” nije namjenjeno komentarima i onim blogovcima koji su to Njegosevo misljenje citirali.
Zato mnogi nisu razumjeli moj komentar.
To je moje sopstveno misnjenje :da u Njegosevoj poeziji nema mjesta za
ljubav i toleranciju valjda zbog toga sto je mislio:” U fukare oci od splacine”.

Eto moj dobri Kemo,kao sto bi rekla ona lovacka:”Sa jednim metkom ubijena su tri zeca”

PRVO: Ti si uzeo ulogu Vladovog advokata,mada on to od tebe nije trazio, jer on znade da se braniti sam i sigurno znade da ja necu porusiti njegovu kucu.

DRUGO:Uvazavanjem Njegosevog “Gorskog vijenca” steci ces mnoge simpatije.

TRECE:Meni si podapeo nogu, u isto vrijeme tapsuci me po ramenima…

Negdje sam procitao:
“U drevna Arapska vremena,bio je obicaj da vjesaju razna zvona i
ceketala,zivotinjama koje je trebalo zrtvovati u Svetoj zemlji Meke”

Takmicenje je otvoreno, nemojte se ustrucavati, mozda sam ja na redu ?

S Postovanjem

Sakib Hadzic

12
Azra K.
Friday, 1. July 2011 u 14:48

Draga Ane / “tad ?u brže do’? da tebi kažem laku no?”…la, la, la.. iz pjesme “Kad si kupim mali motorin” :) /
Ane, je si li Ti Anuška, Lilikina prijateljica? / mi smo ovdje svi ina?e na “per tu” ili na “per Ti “:)Joj, što ja volim zagrade!!/.
Ane ili Anuška, dakle ovako:
Na temu islamizacije Sarajeva, ortodoksacije/ moja kovanica/ Beograda te vatikanizacije Zagreba bi mi svi mogli napraviti i odbraniti doktorate, ali to je veoma ozbiljna i bolna tema na kojoj bi se najvjerovatnije, po ne znam koji put, polomila koplja na našem Blogu . Ko je po?eo, pitanje koke i jajeta, šta je uzrok a šta posljedica, pitanje zakona o spojenim posudama itd i tako bliže do u nedogled a sigurno do kraja naših života….
Nego ja sam nešto drugo htjela da Ti danas kažem: ima Ane i u današnjem Sarajevu milion mjesta za popit” veoma dobro vino, ?ak i na samoj Baš?aršiji !! Evo ?u ti odmah navesti nekoliko restorana gdje ?eš uz dobro vino možda sresti i svoju staru raju: oti?i na Baš?aršiji u “Dveri” i odmah do njih “Pod lipom”, pa onda u “Šahovski” kod “Sloge”, pa u “Pivaru” pa u “Park prin?eva”, Lovac”, pa…da ne nabrajam ima ih hipten….. Ovdje ne spominjem mali milion lokala gdje se mala raja napija….
Dakle, tih nekoliko mjesta gdje se ne servira alkohol su zanemarljivi prema broju mjesta gdje se servira isti…. a na mjestima gdje se jedu pita i ?evap?i?i vala i ne ide vino, mislim da ?eš se složiti.
Što se ti?e Tvog Graca ja iz njega imam prekrasne uspomene, ljetovali smo u Domu gra?evinara na Vodicama svake godine…volim Gradac!
Puno pozdrava,
Azra Kavazovi? iz Hjustona u procesu pakovanja kofera za Sarajevo
P.S. Uh, umalo da zaboravim: nemoj molim te, predamnom da se nazivaš staricom! Pa zar tolike godine u Americi i nisi nau?ila da se je ovdje mlad sve do zadnjeg daha. Jesi li vidjela Barbare Walters kako izgleda u njenim osamdesetim?!!

13
Ane Dalmatinka
Friday, 1. July 2011 u 16:14

Draga Azra, Dobro jutro, Dobar Dan… ne mogu do rijeci doci. Ti znas moj Gradac, moje Vodice, Ti volis moj Gradac, imas lijepe uspomene , poznajes moju Liliku. Kako je svijet malen. Izgubila sam kontak sa Lilikom, a moram je pronaci jer ove jeseni kad dodjem u Gradac zelim se sastati sa nekoliko (jos zivih) specijalnih prijatelja iz mladosti. Jedna od njih je Lilika. Ako je poznajes molim te reci joj da se javi na moj E-mail: 11vodice@gmail.com
Zar je moguce da netko u danasnjem svijetu zna o Vodicama moje mladosti.
Hvala Azra for telling me about restaorants which serve vino, iako ja to znam. Ja sam pisala kako sam bila iznenadjena kad sam otkrila da u monm najdrazem restoranu na Bascarsiji ne sluze.
Texas nije daleko od Arizone, od mene. Moras me posjetiti sa Lilikom ili bez nje. Ili dodji u Gradac , kao moj gost, ako jos budes u Sarajevu pocetkom Septembra. Moja kuca je u uvali Laguna, Boscu, ali svakako cu te odvesti na Vodice.
Pokusala sam ti poslati sliku da vidis kako “starica” izgleda, ali nisam uspjela. Posalji mi svoj E-mal – tamo znam.
Hvali te Azra . Love you, a

14
Ane Dalmatinka
Friday, 1. July 2011 u 18:44

Draga Azra, zaboravila sam ti napomenuti da ni Gradac nije više onakav kakvog ga ja nosim u glavi – ni fizi?ki a ni Bogami (da upotrebim TVOJ izraz) u drugom, važnijem smislu. Ja vrlo rijetko odem dalje od moje ku?e – sjednem na žalo i opijam se plavetnilom mora i neba, gledam Peljesac i otoke i pitam se na kakvom projektu moj prijatelj u Kor?uli radi sada i kada ?u oti?i do njega, do njegove vale. Ako dodješ u Gradac odvest ?u te tamo. On još uvijek živi u raju .
xox a
Molim te ne zaboravi Lilikin broj telefona. Pitaj je, if that is OK, i pošalji mi ga na moj E-mail. Reci joj da su Emina, Petronila, Ivanka i Boro ve? rekli DA. A više nas ni nema. Osim Lilike.
Unaprijed HVALA.

15
Kemo
Friday, 1. July 2011 u 21:49

Evo, dragi Sakibe, da Ti se još jednom javim, pa više ne?u. Merak bi mi bilo s Tobom eglenisat“ o dubini i smislu Njegoševih misli sro?enih u „Vijencu“, a i rado bih Te saslušao kako Ti meni objašnjavaš da je taj „islamofob“, vide?i nad tim malim narodom ispruženu arslanovu pandžu, postupao kao ne?ovjek jer ne htjede lizat osmanlijsku ?izmu (da ostanemo u stilu!). Pa umjesto da poljubi sultana u ruku (ili u šta ja znam koji dio tjela), odlu?i se na odbranu. Kažem, rado bih ja to sve, ali sve nešta kontam, ima ljepših stvari od toga, a možda me malo i strah da Ti u tom eglenu i analizi Njegoša i njegovog djela nisam dorast’o, pa bih se urezilio. Nemoj mi samo „prišivat““ da „skupljam bodove, nebil’ se „Vladu“ i publici uliz‘o, nije fer! Malehni smo mi obadvoj’ca eda bi „uvažavali“ ili “ne uvažavali” „Gorski vijenac“! Dobro, ne mi, JA se osje?am malehnim ko bakterija pred tim djelom.
Ne znam kako, ali ?itaju?i Ankine priloge i komentare svidje mi se Anka „s pika“ ono pravo, pa mi vliko krivo kad joj neko nešta „privali“; a posebno sam muhanat kad neko pri tom još moj maternji jezik kojim ?u do kraja svog vakta govoriti, srpsko-hrvatski, indirektno odbija ili negira. Mislim, o?igledno je i to jedan od razloga što se Ti, dragi Sakibe, i ja ne možemo sporazumjeti – Ti govoriš bosanski; ja Ti to, gluho bilo, i ne osporavam; izgleda da Ti ni u lingvistici nisam dorast’o (ni „virtualno“ ni „stvarno“).
A moraš me i razumjet`, Sakibe, moram se i Vladi malo ulizat`, nebil’ mi povisio ono malo crkavice što mi svaki mjesec pla?a za moja pisanija, ma znaš ono, mala penzija, pa ne moreš birat“. Jok, bolan Sakibe, nemam ja potrebe za tim, slobodan sam k’o ptica!
A eto, naslov ovog „Vladovog“ priloga je „Miris Sarajeva“, ama sve me strah da mu ga ja i Ti ne „usmrdimo“ (mislim prilog – Sarajevo se više usmrdit“ne može; ma jok, ne ono što bi normalan insan namah pomislio, mislim: smog uguši!); namjera mi bi samo da Ti pojasnim svoje motive za onakvu reakciju kakva je ispala; isto bih tako reagov’o i pero poteg’o, kad bi Tebi neko nešta nepravedno na blogu predbacio, a ako se Ti osje?aš žrtvom, žao mi je beli, u tu ulogu Te sigurno ne želim gurat“, ako moreš, halali mi,
I ja Tebe poštujem i cijenim,
Kemo

16
Ane Dalmatinka
Saturday, 2. July 2011 u 04:10

Dragi Kemo, hvala ti što si muhanat – što ti je vliko krivo kad mi neko nešto “privali” i što pišeš dobre priloge sa dobrim okom, uhom, sa smislom koje ja razumijem i poštujem.
Hvala ti na upotrebi bezbroj rije?i koje uvijek rado ?ujem. Za koje sam u strahu da ?u ih zaboraviti. Ovih rije?i. Prvo, “s pika”- I mi u Dalmaciji tako kažemo. Dalje: kontam, dorast’o, vakat, muhanat, bolan, insan, Jok bolan, malehan, trefimo, peškeš, bujrum, te ?ela mašala, te kahva i lokum, pomarišemo, po vazdan, njegovom halvatu… I to sve u zadnjem napisu za Sakiba. Nisam opazila u njegovu pismo sli?nih bosanskih rije?i.
A sad nekoliko rije?i koje Meša Selimovi? upotrebljava u svojim knjigama: belaj, (i mi u Dal. upotrebljavamo ovu rije?) ?enaza, ?enet, gajtan, hamal, hrsuz, inad, se?ija ( i mi), sevap, šerbe, taraba, vakat, hamal, baja ( to je buba, zar ne? ak?a, busija, belaj ( i mi),?oha, ?age…
A Mujo i Sujo su dva ?uturuma,. Ovu ?u svakako prisvojiti, kao i hrsuz.
Evo Vam sad nekoliko Dalmatinskih rije?i koje mi dovedu suze na o?i i odvedu brzom prugom mojim roditeljima i Babi i Didu.
?itajte : balanca, buzdo, bumbak, intrigoz, lancun, lešo svareno, mote, oštija, porkarije, pantagana, ri?ast moje vlasi su ri?aste), si?, šempjo, šporko, škivati, štrapac, uzanca, švore, štucigaje, to?, frigat, I ovaj biser: niko se tute nije š?apula.
Kako nam je bogat jezik. Za sve ove rije?i i izraze postoje drugi izrazi koji zna?e isto i koje mi znamo upotrebiti kad je to nužno. I koje možemo pisati ili latinicom ili ?irilicom. I svi naši ljudi ?e nas razumjeti. We are special.
A sad da vam kažem kako ste lijepo rekli: ”Kako mi se ponekad ?ini da mi Sarajevo više nedostaje kad sam u njemu nego kad sam daleko…” Suosje?am sa Vama jer potpuno istu stvar doživljavam svaki put kad dodjem doma. Nije to jednostavan osje?aj. Ima tu težine i neugodnosti, skoro srama. To je osje?aj nepripadnosti. Niti si na Nebu ni na Zemlji.
I naravno da “Grad ?ini ljudi”, i kako ste izabrali prijateljev pogodan citat:” Radije ?u s tobom izgubiti, nego s nekim pobijediti”.
Sve najbolje Kemo, i hvala

17
Kemo
Saturday, 2. July 2011 u 08:21

Draga Ane,
beli se obradovah da si pored svog svōg „?akulanja“ sa jaranicom Azrom našla vremena da i meni koju napišeš. Jes“, jes“, godi duši lijepa rije?, ama ne?u da se kitim tu?im perjem: one divne citate iz zadnjeg pasusa Tvoga komentara izre?e moj adeš (za furešte: imenjak!) Kemal Kurspahi?, dobro, staro novinarsko pero, svaka mu se pozlatila! „Polupala si lon?i?e“, draga Ane, ali to nije bitno, i ja do u zadnju zapetu (zarez) “nako k“o i on „mislin“ i “osi?an”!
I Tebi sve najbolje,
Kemal Husein?ehaji?

18
Azra K.
Saturday, 2. July 2011 u 14:12

Prilog diskusiji Kemo-Sakib

Citat Wikipedia:
“Gorski vijenac.
Kritika
Postoji kritika koja naglašava da je Gorski vijenac delo koje slavi i opravdava zlo?ine etni?kog ?iš?enja i bratoubila?kog rata. Ovo tuma?enje je prisutno me?u zapadnim i muslimanskim analiti?arima a pojavilo se u kontekstu ratova koji su pratili raspad Jugoslavije.”

Moj komentar na Vikipedijin komentar:
ovo tuma?enje sam ?ula i mnogo prije ovih zadnjih ratova. Naime, sasvim je sigurno da se stanovništvo muslimanske provenijencije / “poturice” iz Gorskog vijenca/ na našim prostorima, ne mogu osje?ati ugodno ?itaju?i ovo istorijsko djelo.

19
Kemo
Saturday, 2. July 2011 u 19:26

Draga Azra,
Moj komentar na
Tvoj „komentar na
Vikipedijin komentar“

Uspje Ti namah da me ubjediš da su“ dva i dva ?etiri“, hvala Ti na tome „?e ?ula i ?e ne ?ula“! Asli si stekla dojam, da sam ja negdje zastupao mišljenje po kome se “ stanovništvo muslimanske provenijencije / “poturice” iz Gorskog vijenca/ na našim prostorima“ MOGU osje?ati ugodno. Nisam draga Azra ni sekunde tako nešta pomislio. Isto kao što ni sekunde ne pomislih, da se Njegoš mogao osje?ati ugodno pod prijetnjom turske sile! Ja pokušavam samo sa distance trezveno sagledati kauzalnosti. Tako?e pokušavam misliti svojim „tupim predmetom“ a ne sa glavom onih koji nešta napišu u Wikipediji (što ne zna?i da ne pogledam šta o aktuelnoj temi i ti kažu). A priori se radi o tome da pokušavam (znam, nije lako, ali eto ja pokušavam) svako umjetni?ko djelo ocijeniti isklju?ivo prema estetskim kriterijima i po duhu vremena u kojem je djelo nastalo. Mrzim povremeno mijenjanje naziva ulica, ne podnosim oportuno pomodarstvo. Ako su stihovi:
„…??? ????? ?? ????, ???? ??? ?? ????, ??? ?? ???? ???? ?????????? ??.“
po mojim kriterijima u mojoj mladosti bili ocijenjeni kao divni, prelijepi, ne mijenjam taj sud jer se dama autorka, pod stare dane možda ponijela druk?ije nego što sam ja to priželjkivao. Isto važi i za Nemanjine filmove. Naravno, to je veoma subjektivna stvar i ne želim o tim li?nim presudama ni s kim diskutovati. Eto, sada neki svojataju, u zvijezde ga kao svog ukivaju ili odbijaju i po njemu pljuju, Njegoša; ja se ne želim uhvatiti u to kolo, niti se igrati one, s Tvoje strane negdje spomenute igrice „koka ili jaje“. Mislim da je tom literarnom djelu, dubini njegovih misli i snazi izraza svejedno, da li ga neko od nas „odobrava“ ili ne. Nije mi lako sa takvim principima živjeti, draga Azra, to mi moraš vjerovati; eto, osje?am se, naravno u minijaturi, kao Jergovi?, prvo ga svi svojataju, pa je onda za Hrvate ?etnik a za Srbe ustaša. Ostario sam i umoran sam, ne?u „frke“, ho?u ponekad s nekim pametnim partnerom lijep „eglen“.
„??? ?? ???? ????? ?? ?????????
???? ?????, ? ??? ??????,
??????? ?? ????? ? ??????? –
???????? ???? ????????? –
????? ???? ???????? ????,
????? ??? ?????? ? ?????,
???? ?? ????? ????? ???? ?????.“
Iz monologa Vuka Mi?unovi?a. Za sebe ja to smijem vazda „vaditi iz konteksta“ i kao lijepo sro?eno okarakterisati, zar ne? A na?i ?e se odmah poneko ko ?e me optužiti za „srbofiliju“, (za islamofobiju na njegovu veliku žalost „ne mere“, prije za “izroda” ili sli?no); a kad još vidi da sam ?irilicu za citate upotrijebio, ma zna se odmah u koju ?e me ladicu stavit“. A mene za to, da takvi oproste, boli ona „Vladova“ plasti?na patka, ja nisam ni u jednoj od tih ladica. Ne mogu primitivizma bilo koje provenijencije, a istovremeno se borim protiv iskušenja da sebe smatram boljim i imam grižnju savjesti, kada mi to ne uspije. A to sve pod temom: „Miris Sarajeva“. Jesmo li „profulili“ temu?
Draga Azra, radovalo bi me ako mi je uspjelo obrazložiti moje vi?enje, a bez ikakvog o?ekivanja da to vi?enje bude i akceptirano, Kemo

20
Nešo
Saturday, 2. July 2011 u 19:41

Sanjam, k’o ja u Goraždu, kod Avde (?!)
Kahvenišemo, bezbeli (a nije mi pritužilo).
Naumio da zapodjenem eto o tome kako je više dojadilo ovo “ruženje Sarajeva” i kako mi se ?ini da se to koristi više kao alibi za lamentiranjem za vlastitom prohujalom mladoš?u. A, ako i nije tako, šta se moglo o?ekivati nakon što je Juga, a posebno Bosna razglavljena onako kako je razglavljena, radi državica zasnovanih na jadnim idejama o naciji, jeziku i religiji. Te, kako je to nepravedno, licemjerno, prema današnjoj bosanskoj, sarajevskoj generaciji, koja raste u odsustvu eurokrema, a koja ?e, isto kao što su to ?inile naše, i to u onom “boljem Sarajevu koga više nema”, znati iza?i na ulice da “realni traže nemogu?e”. Licemjerno, jer sve ovo što ružimo mi smo im ostavili u amanet. Glasanjem smo potvrdili onu Andri?evu da u vremenima velikih društvenih promjena u prvi plan izbiju krivi ljudi i stvari vode pogrešno i stranputicom. A, naumio i da se podsjetimo i na ovo Mešino iz ”Tvr?ave”:
“Treba sve proživjeti, osvajaju?i radost ?istog zivota i ljepotu ljubavi prema ljudima, u ovom kratkom preletu izmedju dvije tajne.
- A gdje su ti ljudi? – upitao je Šehaga silovito. – Ovi s kojima živimo, gori su nego vukovi. Rastrga?e te samo ako posrneš.
Mula Ibrahim je odmahivao glavom, ne slažu?i se sa Šehagom.
- Nisu svi ljudi takvi. Zli su isprednja?ili, suviše se vide i osje?aju, zato mislimo da su svi takvi. A nisu!”
Ali vidim, sanjam, Avdi nije do ove pri?e, pa okrenem na to kako svake godine do?em, k’o na ?abu, u Sarajevo. Te kako se svaki put još na brodu razgalim, k’o da sam ku?i doš’o, ve? kada ugledam splitsku rivu. Pa kako, dok pasavam krajem, svratim u svako misto. Naizmjeni?no u dolasku i povratku. E, da se nadišem arie freške i nagledam plavetnila našeg Jadrana. Naru?im duži espresso ne bi li me upitali ‘ho?u li u ?ikaru’ i … guštam. U mirisima, … osluškuju?i ?akule. Volim taj dalmatinski … i kad beštimaju. Naro?ito kurvu Gospu. A u Gradac n/m navratim i u dolasku i u povratku. Ima jedan kafi? uz porat, uvik ima neko, a na?inili tako da mo’š sidit vanka i piljit u more i kad je burin. U Gradac sam prvi put s ocem (i materom) na ljetovanje, pa prvi put sām na ljetovanje, pa prva zaljubljivanja. A Vodice, … nema lipše plaže na Jadranu. Kafana – plaža. Pa, izvor … na plaži. Trnu zubi.
Meni ti je ku?ni prag k’o planina – sanjam, veli mi Avdo – ne da mi se nigdje. A zovu me! I znani i neznani. Eto, zove me i ova naša Ane Dalmatinka, – od srca. Nego kad ve? svra?aš u Gradac n/m, navrati i do nje. Ali, nemoj praznih ruku! Znaš kakav je naš adet.
Nema problema – velim – ponije?u joj … pregršt toplih pozdrava.
(I ovdje se probudim, od Avdinog prijekornog pogleda.)

21
Miralem
Saturday, 2. July 2011 u 22:42

Vlado svaka ?ast! Uspio si okupiti majstore pera. Ne samo prave književnike Avdu Sidrana, Mišu Mari?a…nego i “anonimuse” blistavog književnog talenta. Dugo pratim tvoj blog i jedva ?ekam da pro?itam priloge ili komentare Bate, Mace, Neše, Nadana, Keme… neko napisa da je Dovla postao institucija. Slažem se i ?estitam od srca. Pozdrav i hvala svima.

22
Ane Dalmatinka
Saturday, 2. July 2011 u 22:45

I nema ništa bolje nego pregršt toplih pozdrava, naro?ito od Sidrana iz snova.
Dragi Nešo, svakako poslušaj Avdu. Moja ku?a je na drugom kraju od Vodica. Uvala Bošac. And you are WELCOME any time. Ja ?u tamo biti par mjeseci od po?etka Septembra, ali ako si na putu ranije, moja sestra od srca primi sve moje goste. Do Vodica možeš pješke. Ne znam da li znaš da su svi hoteli tamo u vlasništvu Bosne Ali ti ?eš biti na mojoj plaži i uživat u mom moru u Bošcu. I tamo možeš ?uti beštime. Ali mislim da ne?eš ?uti:…kurvu INPEŠTANU gospu, kako se beštimalo u mom djetinstvu Možda samo….kurvu gospu.
Moja ku?a je jedna od pet starih ku?a (sve spojene sa zidovima) i sve sa pogledom na more, osim jedne. Ali ta nije moja.
Hvala na komplimentima mom Gradcu i na lijepim memorijama.
Lipo li nam je bilo na Vodicama.
All the best , i oprosti na Tikanju, Azra me napomenula da se tako kod nas govori.
U?imo dok smo živi, zar ne? Ja sam dobar u?enik, u starosti.
Htjela sam uklju?iti fotografije mog žala, mog Bošca, ali ne znam. Ja sam kompjuter iliterate. Kad mi muž dodje doma zamolit ?u ga da mi pomogne.
a

23
Dr. Nikola Rusovic, Moskva
Sunday, 3. July 2011 u 09:29

BLOGOVANJE !
NOVI ZANR !?
Moj jaran i skolsli mi drug iz Prve Muske iz Sarajava, akademik (SANU) knjizevni kriticar Predrag Palavestra je “antiblogovski” nastrojen i ibreti se da se i ja tu pojavih. Ja mu tada rekoh da i njegov sin Sasa – redovni profesor u Beogradu, takodje “bloguje” , sto ga iznenadi. Imadoh jednu “mudru” :
REVOLUCIJA POBJEDJUJE KADA SE NADJU IDEALISTI KOJI SU SPREMNI DA POLOZE ZIVOT ZA NJU: NO, ONA SE ETABLIRA TEK KADA JE (I AKO JE) KARIJERISTI SHVATE OZBILJNO
A sad mi dodje jos jedna :
NOVI ZANR SE PROBIJA TEK AKO NA NJEGA OBRATE PAZNJU – SNOBOVI
Kreveljenje, majmunisanje i plesanje, pjevanje uz glumu, “operarija” argata (i besposlicara) na “pjaci” na trgu, bi u jednom trenutku blagonaklono ocjenjenjo od neke gospode i postade odmah “IN” kako se to danas kaze, pocese se za takve predstave oblaciti smokinzi , nagjevati brilijantske oglice i zanr sada vec sa imenom “Opera” ode “nebu pod oblake”.
Negdje i lokacije opera odaju profanu provenijenciju, U Londonu “Covent Garden Royal Opera House” , nalazi se na trgu Covent Garden, koji na daleko smrdi gnjilim povrcem.
Slicno je i sa Milanskom Skalom i sa mnogim drugim.
Ono sto me pomalo odbija od “blogovanja” je preobilje tekstova, pa se “izkilavis” dok nadjes ono sto trazis
Kao ono jednom : Od Brna do Beca sam vozio 2 sata, a od Beca do Beca – 4
Tek onda baldisah i mahnuh taksisti i on me za tri minute dovede do zeljenje adrese.
Vjerovatno da iu “blogovanju” postoje takve funkcije, samo ja ih ne znam. a lijen sam da ih trazim. Valjda zato, sto svaki put – isto kao kada jedem praznicne kolace- mislim “Ovo mi je posljednji put !”

24
Ane Dalmatinka
Sunday, 3. July 2011 u 15:32

Iako me “lupanje loncica” prati cijeli zivot u ovom slucaju dragi Kemo nema problema jer kazes :” i ja do u zadnju zapetu ‘nako k’o i on mislin i osican”. Osim toga nije moja greska sto sam Vas polupala nego Vasa – Keme i Keme i Vlade ( ajme lipo li je optuzit druge …)
Otkud cu ja znati da Kemo nije samo jedan nego Kemox2. Ne obecajem da cu ni u buduce znati ko je ko, Ali zar je to vazno? Rado citam x2.
Stojte mi dobro.
I pisite, pisite. Uzitak Vas je citati.
a

25
Zlatna ribica
Sunday, 3. July 2011 u 18:42

Za lipu Ane i njen voljeni Gradac.
Moje misto

26
Ane Dalmatinka
Sunday, 3. July 2011 u 23:11

Draga zlatna ribice, najprije da ti se zahvalim na ovom nevjerovatnom iznenadjenju. Ovom poklonu. Ostajem ti zauvik duzna. Hvala hvala.
Hvala hvala na pismi koju nisam nikad do danas cula. Suze su mi vrcale na sve strane, a u grlu me nesto gusilo. Svaku ispivanu ric sam dozivila kao da je meni licno pivana .
Fali mi moje misto, moj Gradac, moji ljudi, moje bilo zalo.
Ako te put nanese ove jeseni navrati da ti pokazem sta mi fali. Ja sam u uvali Bosac.
Jos sam izvan sebe. Hvala, Ribice. Hvala Vlado sto si me doveo u vezu sa nasim izuzetnim, osjecajnim ljudima koji znaju sto je nostalgija.
Oprosti, Ribice, ali sad moram napustiti blog jer moram poslusati jednu lipu Dalmatinsku pismu , koju sam cula samo jedanput u zivotu.
I oprosti na Tikanju. Azra je odgovorna za moju nekulturnost.
Love, Duznik a

27
Meliha
Monday, 4. July 2011 u 02:52

Postovani Vlado,

Lijepo Vas je bilo opet sresti u Sarajevu.Posebno Vam se zahvaljujem za sliku sa mojom
kolegicom dr.Medihom Filipovic (hvala sto ste mi ispunili zelju).

Zelim Vam ugodan odmor ,

uz tople pozdrave Vama i Vasoj supruzi Suadi

28
Sakib
Monday, 4. July 2011 u 18:08

“Moracu ljetos do Makarske ,
Nema mi druge,
Da trazim tragove
Moralo je ostati nesto iza tvojih stopala
Da ce cuvati tajnu
I obala i maslina su klele
Valjda su nesto od vrline
I siline u dvije lavine
U dva grudna dobosa pomahnitale
I za onaj tumor nostalgije sacuvale
Bar u fosilima pokidanih snova paucine” ( Enes Topalovic )

Lipa Ane,
Da vam se zahvalim na rijecima u Vasem komentaru br.16. ( za Sakiba) maksuz sam za Vas
izabrao osjecak iz pjesme moga zemljaka Enesa Topalovica”Bezbolna slika”
Dozvolite mi Ane da vam kazem da sam i ja muhanat kad mi neko nesto”privali”
Znajte da nista lose za Vas nisam rekao,napisao ili pomislio.Pa Vas molim nemojte mi bez
razloga nesto zahatariti.
Posto sam mlad otisao u Francusku i nemam cesto priliku da iglenisem na maternjem
jeziku.Moja nana bi rekla:grdna rano ode nam lud u tudji dunjaluk pa je zaboravio nas jezik.Ja sam vec odavno bio u Francuskoj,kad je napokon u mome selu zasvijetlila sijalica.
Seljani su o svome trosku doveli struju u selo.Kad je stigao prvi televizor,tri dana se niko nije trijeznio.Malo poslije toga ,taj isti televizor je rasplakao moju Nanu.Gledali su
fudbalsku(nogometnu) utakmicu:Jugoslavija-Francuska i spominjali mene. Nana je kukala:
Hej tobe jarabi, kud onaj nas Sakib ode u Afriku.
Ane,nemoj mi zahatariti sto spominjem bosanski jezik,ja sam proveo dvije godine u Dalmaciji i znadem lipo,dalmatinski.
Smatram da mimoilazenje u misljenju nije objava Rata,siguran sam da i vi mislite isto.

Prof.dr.Warner Lehfeldt,slavistika,Gottingen(Njemacka) smatra da postoji bosanski jezik.
citat:
“Naziv srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski je negiranje bosanskog jezika,
iako dijalektalnu osnovicu zajednickog jezika stokavaca,za kojim je tezio Vuk Karadzic,
treba traziti u Hercegovini” .kraj citata.

Isto svjedoci:
POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU
SARAJEVO/21/03/2002.god
Koju su medu ostalima potpisali Akademici:Abdulah Sidran i Muhamed Filipovic.

vidi: bosnianlanguage.com

Prijateljski pozdrav
SAKIB HADZIC

.

29
Jasna
Tuesday, 5. July 2011 u 01:46

Draga Ane, podigla si prasine i osvjezila blog, neka… A sta si naroda pozvala na more, trebace ti vel’ka kuca da ih sve ugostis, no gdje celjad nisu bijesna, ni kuca nije tijesna, nek se stisnu malo ;) . Zaista sam uzivala citajuci tvoju ‘dalmatinicu’.
Poucak: mozemo imati i razlicita misljenja, ali se ne moramo svadjati. I zato volim ovaj blog. A kome se ne bloguje, neka to i ne radi (Dr. iz Moskve).
Pozdrav, Jasna

30
Azra K.
Tuesday, 5. July 2011 u 15:10

Jasna, ne budi gruba prema doktoru iz Moskve. On ima puno pametnih misli!
Nego, nisi nam prenijela svoje najnovije utiske iz Sarajeva….

31
Kemo
Tuesday, 5. July 2011 u 22:39

Ovo me podsje?a na ve? podobro izžvakanu „žvaku“; malo-malo pa je mi blogovci nanovo po?nemo žvakat“. Evo samo dva primjera:
http://dovla.net/2009/08/jal-je-srpski-jal-je-hrvatski-jal-je-bosanski/
objavljeno: subota, 15. avgust 2009 u 17:59 CEST, pod Razno
http://www.youtube.com/watch?v=MegGhLwYoFY
Zlatko, nedelja, 23. avgust 2009 u 22:22

A tek prije par mjeseci „lomiše se koplja“ na ovom blogu na tu temu:
objavljeno: nedelja, 27. mart 2011 u 20:31 CEST, pod Intervjui
otvoreno: 1657 puta
http://dovla.net/2011/03/konferencija-o-jezickoj-politici-u-sarajevu/comment-page-1/

Citat Jasna: „…mozemo imati i razlicita misljenja, ali se ne moramo svadjati. I zato volim ovaj blog.“
Draga Jasna, mnogo Ti hvala na ovim rije?ima! Ja sam dobro razmislio i došao do zaklju?ka da sam u jednom od predhodnih komentara na Sakibovo vi?enje stvari malo preoštro reagirao i smogao sam snage da mu se u jednom privatnom mailu iskreno izvinem; radi se o izvinjenju zbog tona, kojim ga povrijedih; ali o samim predmetima tog verbalnog konflikta, o srpsko-hrvatskom jeziku ili o „uvažavanju“ umjetni?kog djela Njegoša naravno da ostajem pri svom stanovištu.
Izgleda da ?e to lomljenje kopalja ipak malo duže potrajati. Šta me smeta u ?itavoj diskusiji, to je da poneki od nas odjednom uzme ulogu eksperta o materiji o kojoj o?igledno vrlo malo zna; pa ?ak i oni koji bi trebalo da budu „insideri“ u ovoj kompleksnoj tematici više ne znaju na koju ?e stranu. A lingvistika je jedna ozbiljna nauka – mi, koji do sada u?estvovasmo u ovoj diskusiji („Miris Sarajeva“ ! haha!) NISMO KOMPETENTNI da dajemo takve ocjene! Za sebe to znam i ovako, a kod drugih to zaklju?ujem iz stila, na?ina pisanja i gramatike. Pa onda, kada se ona municija koju mi smatramo „argumentima“ „ispuca“, potežu se imena i institucije: ja ?u tebe „odlitva“ Wikipedijom po tintari, ti zovneš Tunju i Sidrana u pomo?, a ja te „maznem“ Be?kim književnim dogovorom, pa tako ad infinitum (mi to kažemo: do bajrama). Volim i cijenim ja i Tunju i Sidrana „ono pravo“: ?injenica da svaki od njih na svoj na?in ekscelentno zna jezikom žonglirati uopšte ne zna?i da su oni kompetentni i na podru?ju lingvistike! Eto, mora da imam pogrešne kriterije, meni se Snježana Kordi? više svi?a nego ova dva spomenuta akademika , ali ne samo zbog figure, vjerujte mi! Oni koji su zaista kompetentni da o toj temi nešta kažu vrlo vjerovatno se ibrete, ako ih put kojim slu?ajem navede na ovaj blog. A imamo mi na blogu ovdje nekoga u ?ije stru?no znanje na podru?ju lingvistike niko pametan sumnjati ne može, generacije intelektualaca je digao na noge, samo on ne voli da ga se „proziva“ po blogu; ma ja ?u probat“: cijenjeni Bato Jefti?u, možete li nam i Vi (po koji li put!) koju re?i o ovom problemu? A ja ?u pokušati u me?uvremenu kakav lijep eglen sa Ane. Ane, daj rahmeta ti u?iteljice, prevedi mi ono: „niko se tute nije š?apula!“
Lijepo vozdra, Kemo

32
Ane Dalmatinka
Tuesday, 5. July 2011 u 22:52

Draga Jasna, imas lipo ime a i jasna si ko… ( da li se kaze: jasna ko suza? nisam sigurna, ali ti ces znati nastavak moje recenice.)
Svi koje sam pozvala su self proclaimed ljubitelji Graca, pa sta sam mogla drugacije uciniti. A i da je celjad bisna ima avlije, terace, zala…
I ti si welcome, pa navrati.
Mislim da sam krivac sto se tema “Miris Sarajeva” pretvorila u ” Miris Graca” pa trebam olaknuti iliti fermati govoranciju o Gracu i vratiti se Rajevusa.
Vozdra, a

33
Ane Dalmatinka
Wednesday, 6. July 2011 u 00:13

Merci Sakibe na pjesmi koju ste maksuz za mene izabrali. Prvi put sam je cula i odusevila se. Hvala Enesu. Hvala Vama.
Nisam ja nista Vama privalila, samo sam rekla da nisam primjetila bosanske rijeci u Vasem napisu. Nisam zahatarila. Ajme lipe li rici.
Ajme kako Nana lipo I pametno divani. Evala!,
Isto kao i moja Baba kad sam se ja spremala prvi put za Sarajevo. Govorila je placuci: Stoj doma, cerce , di ces u snig , u neznano. A trokeli kako je ajmekala kad su me juzine otpuhale u Ameriku.
Ovdje sam vec 40 godina, ali sam bila doma kad je prva sijalica zasvitlila. Bilo mi je 17 god.
Opet on da cu mu zahatariti sto upotrebljava bosanski. Pa zar nisam zahatarila sto ranije niste. Ali dosta o tome. Govorimo o Vasoj Nani i mojoj Babi za koje bi se danas reklo( a ja sam i u svojoj ranoj mladosti tako mislila) da su “du vieux temps” iako su obje bile svoje, govorile svoj jezik cisto kako su ga naucile u djetinstvu, a ne kako se danas govori sa sve vise englestine ( bar tamo gdje sam ja nekad zivila) – engleske rijeci sa nasim nastavcima. Primjer: sopingirati.
Moja Baba je samo dva puta otisla iz Graca. Prvi put sa zbijegom u Afriku- u El Shatt na Sinaju. Od 1943 – 1945 , i drugi put u 1955 u Split da vidi doktora.
Kad vec govorimo o putovanjima, i Vi Sakibe navratite kod mene u Gradac.
A la fin, sa ovim cemo ZAVRSITI govoranciju o Gracu I vratiti se nazad u Rajevosa, kako je Vlado i naumio. Ima se tamo o cemu govoriti.
Evo malo rici koje sam posudila od Dzevada Karahasana: selam, bajagi, sura, sejh, abdest, ajet, dzenaza, gufa, SARAJ, …
I malo od Andrica: jalija, jendek, magaza, kasaba, balego, asura, doksat, degenek , serbe, meraklija, mutav, rospija, soldat, teferic, sevap, SEVDAH, casa, sikter, halakati, fukara, sucur, boston, pendjer, rpa, sepet…
A jamais yours
Alah selamet ( ako ste vjernik )
Adio (iako a nisam vjernik)
Dovidjenja
a

34
Ane Dalmatinka
Wednesday, 6. July 2011 u 00:26

Dragi , Kemo
Prijevod glasi: Nitko se tu nije spasio.
All the best, u?iteljica a
Remember, Rajevosa nas ?eka

35
Mi?o
Wednesday, 6. July 2011 u 10:57

POŠTOVANA I DRAGA ANE
ja se izvinjavam što Vam se obra?am na ovaj na?in. Od kada sam na ovom blogu, a tome ima evo pet mjeseci ?itam sve i u više navrata sam pro?itao vaše divne komentare. Tek sada sam vidio i shvatio da ste vi iz Graca, ali i da strašno volite Sarajevo. Ja sam nešto mla?i od Vas i ostalih, ali eto i ja sam ve? duboko u šestoj deceniji života i mnogo mi se dopada vaša prepiska sa ostalim blogovcima jer je definitivno da se radi o sjajnim ljudima.
Samo želim da Vam kažem da i mene za Gradac vežu lijepe uspomene i da sam tamo godinama kao klinac ljetovao sa roditeljima i tu ?ak nau?io plivati bez „šlaufa” što je za mene predstavljalo ogromnu radost Sje?am se da je tu bilo Famosovo odmaralište, a bilo je neko odmaralište koje su zvali „Rudari” gdje je koliko su tada pri?alo ljetovao i ?uveni Alija Sirotanovi?. Kada smo mi išli u Gradac nije bilo hotela koji se koliko znam zove Plava laguna.
Ja sam prije ?etiri pet godina imao poziv da do?em u Gradac nekoliko dana pošto me zvao sada na žalost pokojni Josip Katalinski koji je u Gracu imao ku?u i živio jedno vrijeme. Gradac je u svakom slu?aju jedno divno mjesto koje ?e mi uvijek ostati u dragoj uspomeni.
Prije tri godine su me ovdje u Beogradu dvije koleginice novinarke pitale da li da ljetuju tamo jer je bio aranžman preko neke turisti?ke agencije i ispri?ao sam sve naljepše i one su tada otišle i vjerujte sada idu tre?u godinu uzastopno. Gradac im se mnogo svidio, a posebno im se dopada neka kako one kažu pozitivna energija žitelja tog malog mjesta. ?itaju?i Vaše komentare znam odakle to poti?e jer Vaša pozitivna energija prosto zra?i.
VELIKI POZDRAV
MILORAD BJELOGRLI?

36
Ane Dalmatinka
Wednesday, 6. July 2011 u 19:51

Dragi Milorade, hvala lijepa na komplimentima i na sje?anju na moj Gradac. Vladini blogovci su zaista “crčme de la crčme”.
Bit ?u kratka jer sam kriva što se “Miris Sarajeva” skoro pretvorio u ”Miris….”
Samo ?u re?i moja je ku?a otvorena za sve Vladine blogovce koji vole moje misto, koji su tamo ljetovali , a pogotovo oni koji su nau?ili PLIVATI u mom moru. Pogotovo sada kada je poštovani Katalini? umro.
Hvala Vam što ste preporu?ili svoje prijateljice i hvala njima što su voljeli ….A da su ga još vidjele kad u mojoj uvali nije bilo “Lagune” ni ostalih hotela, kad su kod moje mame ljetovali: Meša Selimovi? sa njegovom ljubljenom Darkom i djecom Mašom i Jasenkom, kad je Ismet Mujezinovi? s Marijom i k?erkom dolazio da uživa u miru i morskom zraku, da slika, kad je igrao šah sa mojim Didom i bratom. Sin bi mu pokatkad navratio – on je volio Podgoru. Kad je ilustrator Varta iz Beograda dolazio da uživa u mom moru i objedima moje Mame. Gdje je crtao. Imam njegov portret.
Kad su Gavrilovi?i iz Beograda dolazili iz godine u godinu.
Kako bi bilo lijepo, ali sigurno nemogu?e, da se Vladini blogovci-ljubitelji Graca nadjemo svi zajedno u mojoj ku?i u Bošcu. Ako to nije mogu?e sigurno je mogu?e jedan po jedan ili dva po dva.
Sve najbolje i do skorog vidjenja.
a

37
Bato Jefti?
Tuesday, 12. July 2011 u 14:03

Dragi Kemo, Ti kažeš da sam “po ko zna koji put” govorio o temi kako imenovati jezik. Jesam i to je istina. Vidi u Arhivi Bloga , ako Ti nije, zahmet – da sam Prvu jezi?ku razglednicu napisao 5.septembra 2007. a osma je objavljena 7.XI .1907. U svakoj sam se osvrtao i na
pitanja u vezi sa imenovanjem našeg zajedni?kog jezika. Ve? u prvoj razglednici neki muamer (sebi “tepa” malim slovom u imenu ,a prezime ne navodi) — šalje komentar sa samo jednom re?enicom ne udostoje?i se da re?enicu po?ne velikim slovom. Pita:”zar taj jezik “spsko-hrvatski” još uvijek postoji”? Usput da primjetim, da mu je bilo ekspresivnije da kra?e kaže samo “još postoji” bez ono “uvijek”.

E tada je ve? po?elo da se po Tvojim rije?ima “žva?e ižvakana žvaka. Lingvistika je nauka jer egzaktno [(“vjerno, suglasno s pravilom ili istinom, dokazivo pomo?u materijalnih dokaza; to?no, potpuno” – Ani?; Rje?nik…)} poput pravila: “Kvadrat nad hipotenuzom, to zna svako dete, jednak je zbiru kvadrata nad obe katete” ili “specifi?na težina je…” ITD. MILION PUTA. Lingvisti?ka nauka u cijelom svijetu ustanovljava i izra?unava stepen sli?nosti u upotrebi, podudaranja ili istovjetnosti — uzimanjem u obzir rije?i i vrste rije?i kao jedinice u komuniciranju; mogu?nosti sporazumijevanja i smetnje u razumijevanju; književnost, jezik zanimanja, struka, sredina, dijalekata, sredstava informisanja; rje?ni?kog blaga itd. Npr.
ustanovi da su u bosanskom, crnogorskom, hercegova?kom, hrvatskom i srpskom idiomu [( idiom: 1 svaki od jezi?kih entiteta kada se posebno ne imenuje (narje?je, govor nekog kraja itd .) 2 poseban i prepoznatljiv govor nekog kraja itd.) 3 osebujna rije? ili izraz, oblik teško prevodiv ili neprevodiv na drugi jezik { “šilo za ognjilo”} 4 izraz, izražavanje uop?e {folklorni i. muzi?ki i.}Ani? R.}} — od nekoliko stotina hiljada brojeva i mogu?nosti da se oni upotrijebe npr. prvi prvostepeni (na, no); stostruko, nebrojivo itd. samo su razlike u tisu?a : hiljada, milion : milijun, bilion : bilijun. Poslije minulog rata pisao sam i govorio na skupovima u Sarajevu izmedju ostalog da je nakon nastojanja da se u Hrvatskoj više ne kazuje naziv sh. ili hs. jezik, te nakon toga i u Srbiji tako isto, ve? samo hrvatski ili samo srpski — onda je bilo normalno da se još i uz artiljeriju i genocid onih ?ije su vodje danas u pržunu u Hagu, u Bosni restaurira stari naziv bosanski jezik. Danas u svijetu i u nas, sve su rjedji lingvisti koji tvrde da ne postoji zajedni?ki idiom i njegova upotreba u sporazumijevanju na podru?ju Republike BiH. Medjutim, danas, politi?ki mra?njaci zadrto traže da se strogo podijele jezici i samo upotrebljavaju nazivi samo svoga jezika.

?injenica je da što je ?ovjek obrazovaniji i slobodoumniji, to bolje poznaje zajedni?ki idiom i ne izbjegava njegovu upotrebu. Vrlo bi neljudski bilo da se ljudima sa teškim ratnim traumama uskra?uje pravo da imenuju jezik samo svojim imenom, ali zašto zamjerati onima koji se izjašnjavaju da se najbolje recimo služe sarajevsko– crnogorskim jezikom ili idiomom i da se time po slobodnom i realnom klju?u o?ituje njegovo jezi?ko ja (bi?e). Naravno, postoji nužda i potreba za zakonskom identifikacijom (u vojsci, na sudu, administraciji, policiji i upravi da se ljudi registruju kao osobe pod zakonskim obavezama
i da se izjašnjavaju kao pripadnici neke nacije te da kažu kojim se jezikom služe.. Nemali broj bi upotrijebio i tri naziva kada ne bi imao prinude.

P.S. Zamolio bih sve eventualne komentatore i one koji bi željeli da postave pitanja, da prethodno pro?itaju moj tekst pod naslovom “Slova i rije?i u maskirnim uniformama, Arhiva Bloga,13.maj 2009. Izvini, Kemale, ovo je prilog diskusiji o vrlo teškoj temi, a vremena nije bilo dovoljno da pokušam ispisati kvalitetniji odgovor. Ti, kao mladi?, brže pišeš nego što ja mogu pro?itati.

Tebi i Vladi srda?no sportsko zdravo i sarosarajevsko ejdovale.

38
Ane Dalmatinka
Tuesday, 12. July 2011 u 21:02

Dragi Bato Jefti?u, iako nisam pro?itala (pošto nisam uspjela na?i) preporu?eni essey ”Slova i rije?i u maskirnim….” od 13 Maja 2009, ?itaju?i odgovor Kemi oduševila sam se Vašim stavom i znanjem lingvistike i etimologije. Vaše znanje me podsjetilo na Tomislava Ladana. Iako ga niste spomenuli sigurna sam da znate o njemu. Napominjem ga pošto me je i on oduševio znanjem etimologije, ali ne nazivaju?i svoj jezik hrvatskim. Pogotovo ?ovjek rodjen u Ivanjici, Srbija, godine djetinjstva i školovanje proveo u Bosni: Travnik, Bugojno, Banja Luka, SARAJEVO – gdje je završio Filozofski fakultet. Doduše na osobni poziv Miroslava Krleže prelazi 1962. u Zagreb gdje je postao glavni urednik “Osmojezi?nog enciklopedijskog rje?nika u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Pisao je eseje, kritike i prevodio je – sa 8 jezika.
Napisao je roman “Bosanski grb “ i “Rije?i”- zna?enje , upotreba i podrijetlo. Umro je u Septembru 2008.
Ja nisam ?itala njegov roman, ali knjigu “Rije?i” ?esto listam kao dodatni rje?nik i kao jedna vrsta enciklopedije, iako se ne slažem kad on svoj jezik naziva hrvatski. ?ak za tudjicu “etimologija” ima hrvatske izraze: imenoishod, rje?oslovlje, istinorijek…
Obzirom da momentalno razgovaramo o Sarajevu, Sarajlijama, rije?ima, mislim da bi bilo interesantno ?uti što Vi imate re?i, i što ostali Vladini blogovci imaju re?i o njemu i njegovoj knjizi “Rije?i”.
a

39
Bato Jefti?
Tuesday, 12. July 2011 u 23:32

Lipa moja Ane, slatka mala Florami. Šta, ba, znaš li Ladana. Šta, ba, ?it’o Andri?a, ma hod’o po ?upriji.
?etiri godine smo zajedno studirali (1951 – 56.godina, Sarajevski F.f.) Tako bistar momak preminuo u Gospodinu, odnio svoju pametnu glavu, a ja ostao sa svojom ovako mahnitom, pa još moram da beštimam jos mahnitijim komentatorima Bloga.
Budi vesela i ovako dugo kineti?na u pisanju. Ako nije pretenciozno, Tvoj sam vazda saradnik na Blogu.
Srda?no Bato J.

40
Ane Dalmatinka
Wednesday, 13. July 2011 u 07:44

Ma kakvi pretenciozno, dragi Bato, po?aš?ena sam. I oprosti mi na glupom pitanju, iako “ko pita ne skita”. I saznadoh, “ne da si ?it’o Andri?a, nego hod’o po ?upriji”. I vidi se. Mora da je i Ladan bio mahnite glave, jer kao što i Mirko Kova? kaže u svom”…zrcalu” :… jer samo tako umjereno luckast možeš biti uspješan u svom poslu”. Ja dodajem: i interesantan. Ljudi koji nisu bar malo mahniti su, po mom sudjenju, i dosadni.
Pronašla sam preporu?eni essey, ali ?e mi uzest vrimena da ga pro?itam, i sve mi se ?ini da ?e mi tribat rje?nici, da ?e mi dobro do?. Sva je sri?a da volim ?itat rje?nike. Uvijek su mi pri ruci, osim Ladana i Milan Vujaklija, Bratoljub Klaji?, Bujas, Webster, Chambers, Roget, Fowler, Bartlet…. Ko nema u glavi ima u rje?niku.
All the best
a

41
Kemo
Thursday, 14. July 2011 u 09:26

Hi, Ane!
Kao što si to ve? primjetila, pratim pomno Tvoje komentare, simpati?ni su, iskreni i spontani, što im daje posebnu draž. A kada jutros preletjeh ovu Tvoju kratku prepisku sa Batom Jefti?em koja se odnosi na Tomicu Ladana, sav se “naježih” od ugodnog uzbu?enja! Dragog Tomicu upoznao sam u jednoj od turbulentnijih faza mladosti, u onoj fazi kada smo obojica, svaki na svoj na?in, i svaki u svojoj „razini“ tražili „sami sebe“; to je bilo neposredno prije Krležinog poziva Ladanu za Zagreb. Ako me sje?anje ne vara, u to vrijeme Tomica je intenzivno radio na djelu “Eozoon graphicon“ – to djelo je tada trebalo biti editirano u režiji “Veselina Masleše”, ?iji saradnik (honorarni ili redovni, više se ne sje?am!) je on tada bio. O “Eozoon graphicon”, njegovom uspjehu ili neuspjehu, nikada više nisam ništa ?uo, niti se spominje u arhivima elektronskih medija. Ja sam u to vrijeme imao 17-18 godina, bio sam dakle desetak godina mla?i od Tomice, za mene ono teško doba kada mlada osoba više nije dijete ali još nije „urasla“ u svijet odraslih. Kao u?enik (pred maturom) imao sam priliku da si malim uslugama (redakcijsko “tr?karalo” – kupovine, kurirske usluge, lektor, saradnik na izložbama knjiga i sl.) zaradim malo džeparca za kino. Naravno da sam se trudio da savjesno zaradim taj džeparac, ve? i zbog straha da ne „urezilim“ majku, koja je u to doba bila sekretarica Redakcije. Posao nisam dobio po maj?inoj preporuci (iako to ne bi bilo ništa neobi?no!), nego je tadašnji direktor Ahmed Hromadži? (ma sje?aš se sigurno, “Patuljak iz zaboravljene zemlje”!) direktno zamolio moju majku da mi se to ponudi. Tako upadoh u o?i i Tomici, nekako sam mu odmah bio “priras’o za srce”. I on je, naravno na jedan drugi na?in nego ja, bio u toj fazi „traženja sebe“ (i, Bogu i „Mireku“ hvala, „na?e se“ uskoro ali, na moju veliku žalost daleko, u Zagrebu). To bijaše jedno nejednako prijateljstvo – ja o stvarima koje je Tomica pisao pojma nisam imao, niti su me njegove jezi?ke teme interesovale. U kancelariju u ulici Sime Milutinovi?a (u toj uli?ici te i danas može „pregaziti“ „To?ak“!) svra?ao sam obi?no dnevno nakon nastave i tu me ?ekala lista sa „zadacima“ (kao, odprilike: „Odleti do Vanje Sutli?a na Bjelave i obavi mu kupovinu u Granapu; na povratku svrati kod Meše na Višnjik, i on je bolestan, vidi treba li mu šta!“; „A Tunjinoj Nadiji se ne pomaljaj na o?i, uprljao si joj zadnji put ?itav hodnik blatnjavim tenama!“; „Kako stojiš s ocjenama – Na?a pita ho?eš li mo?i pomo?i na Izložbi Ruske knjige u Templu?“; „ Kad ?eš kona?no predati redigiranog Tom Sojera? Ahmed me ve? dva puta pita! “).
Moram priznati da su me raznolikost „zadataka“ a posebno galerija divnih osoba kao što su bili Kiko Sarajli?, Veljo Miloševi?, Duško Trifunovi?, Mak Dizdar i mnogi drugi koje u to doba imadoh ?ast i sre?u upoznati i izbliza iz „žablje perspektive“ ih posmatrati, daleko više oduševljavale nego „bubanje“ za maturu, a još usput „kanu lova“, za kina je uvijek bilo, ma preteklo je, „iziš’o bi još pokoji fišek jal’ košpica jal’ leblebija“.
„Zadatke“ sam obavljao u „Batinim“ „tenama“, bijahu te tene prili?no „ofucane“. Ovaj opis “?injeni?nog stanja“ mojih tena mi je potreban da opišem i jednu od mnogih malih Tomicinih gesti: u to doba nije ni on baš bio ono što bi se moglo nazvati „imu?an“. Kad jednom uvratih u Redakciju po „zadatke“, jedva listu na?oh, virila je ispod nekakve kartonske kutije. Ja htjedoh gurnuti tu kutiju na stranu, kad mi upade u o?i natpis: „za Kemu“. Otvorih je a u njoj – super sandale, ja ih odmah prepoznah, Tomica ih par dana ranije po prvi (a i zadnji!) put obukao! U to u?e moja majka pa mi objasni da njega navodno te sandale „žuljaju“ i da je Tomica bio mišljenja da bi meni dobro „stajale“! Meni naumpade, da njemu nije promaklo kako sam zadivljeno gledao u te sandale kada ih je prvi put obukao. Ja ljepših i dražih sandala u životu nisam imao.
Tomica je uskoro napustio Sarajevo, život nekako tako htjede, ja se od njega i ne oprostih i ne zahvalih mu se na sandalama – nikada ga više ne vidjeh.
Eto, draga Ane, to su sve asocijacije koje u meni probudi samo jedan mali komentar! Ti i Bato Jefti? Ladana spomenuste kao lingvistu odnosno studijskog kolegu, a ja se kroz to sjetih još jedne drage osobe koja nas je nažalost zauvijek napustila!

42
Bato Jefti?
Thursday, 14. July 2011 u 10:41

Lipa moja unu?ice ili k?erkice, kako Ti je gospodska volja da se nazoveš.. Blago meni nek ja imam još jednu osobu na Blogu, s kojom ” mogu stat”, što rekli Dubrov?ani. Molim Te, kad ve? voliš da pišeš, kupi od Vladimira Ani?a “Rje?nik hrvatskog jezika”, najmoderniji je na južnoslavenskom govornom podru?ju. Para mi se da je najrecentniji i najpošteniji. Koliko je mogao da bude u sredini gdje S. Babi? voda generale na svoje predava?ke mitinge da bi dokazao da nema nacije bez svoga ultra nacionalnog jezika. Šteta, ?uj šjora, a bija je dobar morfolog. Kao leksikograf i prvopiždžija je politi?ki profiter više nego znanstvenik. Ja ?u opet biti pretenciozan pa ?u Ti dati svoj email (batomaca@shaw.ca) a Ti pošalji svoj, da ne zagušimo Blog našim temama o rje?nicima itd. Što rekla jedna književnica, Bosanka, biram samo da razgovaram sa svojim istomišljenicima.
P.S. Ne?u Te udaviti pri?om putem emaila.
Srda?no Bato J.

43
MI?O
Thursday, 14. July 2011 u 12:33

SVAKA ?AST
Bato Jefti?, Kemo Husein?ehaji?, Ane Dalmatinka, tri sjajne osobe, tri ?ovjeka koje ne vjerujem da ?u ikada upoznati „uživo” mada bi to silno volio. Tri široke, na?itane, pametne, elokventne osobe…. Uvjeren sam da ovim što sam napisao otkrio „toplu vodu” jer iz njihove prepiske tako nešto name?e samo po sebi. Lijepo, krasno, produhovljeno,…
Zato DRAGI MOJI još jednom SVAKA ?AST
zadovoljstvo mi je ?itati vašu prepisku

44
sasa levi
Friday, 2. March 2012 u 09:28

Dragi moji pisci blogova. Rijetko navra?am na ovaj blog iako Vladu veoma volim i poštujem. Ina?e mislim da je komentiranje svega i sva?ega na raznim javnim mjestima uzaludan posao i trošenje vremena. Nitko ništa ne?e nau?iti, nitko ne?e promijeniti svoje mišljenje.
Ipak zasvrbili me prsti kada sam pro?itao raspru o tome koje je Sarajevo bolje-ono naše staro ili ovo novo, današnje. Pa rekao bih da je svakom dobro ono što voli ili što je voljeo, ali to je sasvim subjektivan stav. Objektivno ono Sarajevo od nekada bilo je mnogo ljepše, mnogo ?iš?e i mnogo, mnogo zdravije od današnjeg Sarajeva. Imalo je mnogo manje stanovnika, koji su proizvodili mnogo manje zaga?enja svih vrsta. Magla je bila magla i nije bila otrovni smog. Ulice nisu bile prepune vozila, a trgovi pretvoreni u parkirališta. Bilo je mnogo više slobodnih prostora,koji se vremenom nemilice plombiraše radi potrebe novih biznismena za boga?enjem. Sjetite se samo Marijindvora kako je to bio divan otvoren prostor, zasa?en mnogobrojnim drve?em, a danas je nabijen brojnim i prevelikim zgradama. Juraj Najdhart,moj profesor, sanjao je kako ?e ga pretvoriti u sarajevski Zrinjevac (za one koji ne znaju to je Central Park u Zagrebu). Neboderi su se nekada stidljivo pojavljivali u Polju, a austro-turski grad je još imao svoju harmoniju i ljepotu. Ako bismo krenuli u estetsko vrednovanje prostora, detalj po detalj, nekadašnje Sarajevo bi se u svakom slu?aju pokazalo kao ljepše. Nisam dakle govorio o tome koje je Sarajevo bolje, nego koje je ljepše.

UpiŔite komentar

VaÅ” komentar