Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net

rušenje sarajevske kule babilonske

Abdulah Sidran

Evo smo u zdravlju i veselju do?ekali stotu godišnjicu popisa stanovništa što ga je 10.10.1910. godine – tridesetdvije godine po preuzimanju uprave nad Bosnom – na?inila savršeno precizna mašina austrougarske monarhijske birokracije ! U tome sveobuhvatnom popisu postojala je i rubrika sa pitanjem o jeziku kojim govori doma?e stanovnišvo. Ne: koje i kakve jezike zna i govori doma?e stanovništvo, nego kojim jezikom kao maternjim govori svaki konkretni zemaljski žitelj. Mnogo je intelektualne radosti doživio otac moderne bosanske historiografije Hamdija Kreševljakovi? studiraju?i nalaze i rezultate toga popisa, ali ?emo mi – u sve?anom trenutku obilježavanja ove godišnjice – sa stranica njegovih knjiga izdvojiti samo onaj dio koji nam suhim jezikom brojki kazuje kojim je sve jezicima, kao svojim maternjim jezicima, govorilo šareno stanovništvo Sarajeva ! Ponavljam: kao svojim maternjim jezikom – stanovništvo Sarajeva!

Ma?arski 1392, turski 31,

arapski 2 !

Jasno je, dakle, da popisom nisu bili obuhva?eni njegovi privremeni stanovnici, njegovi ondašnji, kao što su naši današnji: uposlenici Me?unarodne Zajednice, Evropske Unije, OHR-a, desetine konzulata, stotine trgovina, trgovinskih predstavni-štava i šverceraja, hiljade fondacija, i stotine hiljada humanitarnih udruga i organizacija za zaštitu ljudskih, manjinskih i rodnih prava. Opa, bato, ima i to ! Ali se popis na njih nije obazirao. Samo Sarajlije ! Iz prvog, drugog, tre?eg koljena – svejedno, ali Sarajlije ! Kojim su jezikom kao svojim maternjim jezikom govorili stanovnici Sarajeva prije okruglo stotinu godina ? Naravno, nije bilo rubrike u kojoj bi se pitalo kojim imenom pu?anstvo naziva jezik kojim govori, kako bi se vidjelo da ga zove bosanskim, u ogromnoj ve?ini, a rijetko hrvatskim ili srpskim, no svejedno. Kreševljakovi?:

S materinskim hrvatskim ili srpskim jezikom bilo je tada 36.400 stanovnika, njema?kim 5246, španjolskim 4875, ?eškim 1702, ma?arskim 1392, slovena?kim 789, poljskim 592, talijanskim 465, arnautskim 103, ciganskim 100, rumunskim 59, gr?kim 39, slova?kim 35, rusinskim 34, turskim 31, francuskim 31, ugarskim 17, engleskim 12, arapskim 2, i inim 1.

Da, u toj kuli babilonskoj ra?ali su se naši djedovi i naši o?evi, u toj kuli babilonskoj ukrštao se

prenosilac nasljednih osobina, ?uveni DNA faktor – dezoksiribonukleinska kiselina ! – u kiselini DNA faktora bujali bezbrojni silni mirisi i cvala neobi?-nost i slatko?a sarajevskog življenja !

Možda smo pogriješili kad smo onome što u plu?ima osje?amo kao tjeskobu dali ime jugonos-talgija ? Treba tražiti neku drugu rije? da imenuje-mo taj osje?aj, kad god se on protegne malo dublje, i dosegne vrijeme perfekta i pluskvanperfekta, a obuhvati više i šire, preko i izvan Balkana, u prosto-re južne i srednje Evrope. Sarajevo iz 1910, Be? i Krakov, Grac i Bratislava, Trst i Zlatna Praha – jesu li to našim dušama zavi?aji ? Miteleuropa i Bel Epok – je li to našim dušama kolijevka, zipka, bešika, njihaljka i ljulja ? Sarajevo iz 1910. godine nije umrlo ni sa Kraljevinom ni sa Titovinom ! Jeste se mijenjalo i preobražavalo, ali je bilo živo i pulsiralo svakim svojim damarom – sve do Srpskog Ustanka iz 1992. i srpskohrvatskog udruženog zlo?ina?kog poduhvata likvidacije bosanske države, 1992-2010. Izmrcvareno troipogodišnjom barbarskom opsadom, Sarajevo je definitivno krepalo tokom petnaest postdejtonskih godina posvemašnjeg moralnog sunovrata i sveop?e tranzicijske otima?ine i plja?ke. Alahmurahmetile. Kome treba Sarajevo, ko danas traži Sarajevo, neka ga potraži – u Tuzli !

Porijeklo porodice i porijeklo

patnje

Iz Amerike, opet mi piše Miriam Sidran:

Dragi ro?a?e Abdulah,

Pišem Vam u vezi sa Vašim zdravljem. Vaša k?erka Miranda mi je pisala da imate rak grla i da se oporavljate kod ku?e poslije zra?enja. Ja sam zabrinuta i nadam se da ?e se vaše zdravlje poboljšati. Nadam se da vaša k?erka i ostali vode brigu o vama i da ?ete se uskoro osje?ati bolje. Tako?er vas podržavam u radu (…) na projektu o Sidranima… vjerujem da je to paradigma porodice. (…)

Mislim da je ime porodice Sidran staro oko 200 godina, jer prije toga vremena ve?ina poljskih i drugih evropskih Jevreja nisu imali prezimena. Prije 200 godina moji prapradjedovi su se raselili po svijetu u historijski kratkom periodu. Danas, mi Sidrani imamo najmanje tri religije i mnogo nacionalnosti. Pisala sam vašoj k?erci da postoji Sidran Moon na facebooku. Nisam provjeravala, ali ime Moon je uobi?ajeno u Koreji, a Sidran je najvjerovatnije prezime dato kao ime. Zna?i, mogu?e da imamo i više rasa. Ne znam je li ova osoba muško ili žensko. Ranije sam vam pisala da postoji veliki broj Sidrana u Italiji. Kao imena, moguce Sidran ili Sidransky. Tako?er, sje?am se prije nekoliko godina sam pronašla imena Heinz Sidran u Njema?koj, Patrick Sidran u Francuskoj i mnogo Sidrana u US i Kanadi, kao i u Bosni…

Miriam ima 90 godina, bila je profesor astro-nomije i fizike na gradskom fakultetu u Njujorku. Dopisujemo se povremeno, bi?e skoro deset godina. Odgovaram joj kako sam porijeklo svoje porodice po?eo istraživati nedavno i nehotice, naglašavam:

ne-ho-ti-ce ! – istražuju?i porijeklo svoje patnje. Porijeklo ljudske patnje, to bih da doku?im, o tome bih štogod da saznam, draga moja, daleka i dobra, rodice Miriam !

U imenima njegovih ulica

stanuje duša jednog grada

Maheri iz srbijanskih obavještajno-propa–gandnih agentura i službi – u poslu obmanjivanja vlastitog, srpskog i srbijanskog pu?anstva – ra?unaju na sve tipove logi?kih grešaka, naro?ito na onu grešku u mišljenju koju udžbenici logike nazivaju pars pro toto, dio za cjelinu. Nedavno, na su?enju u Hagu, izvršilac udruženozlo?ina?kih beogradskih radova u Bosni i Hercegovini Radovan Karadži? traži da u zapisnik u?e ?injenica da su „muslimanske vlasti u Sarajevu mijenjale imena ulica, ukidaju?i njihove, do 1992. godine važe?e – srpske nazive !“ ?injenica ulazi u zapisnik ! Aferim ! Islamski fundamentalizam uhva?en na djelu ! Zlo?inac vjeruje da je tako – proturanjem dijela kao cjeline – po hiljaditi put uspio prevariti i neupu?enog promatra?a i nešto upu?enijeg porotnika Haškog Tribunala. Na neki na?in, i jeste. Otkud ?e suci Tribunala znati da su nazivi sarajevskih ulica do 1992. godine vrvjeli od imena iz srpske/srbijanske istorije, srpske/srbijanske književnosti i svesrpske mitologije ? Bijahu to imena i likovi koji sa istorijom Sarajeva i Bosne nisu imali ama baš nikakve veze !

Table s imenima onih Srba koji jesu dio zajedni?ke povijesti grada i zemlje – Sima Milutinovi? Sarajlija, pjesnik, Vladislav Skari?, istori?ar, prota Stevan Bakovi?, pravoslavni sveštenik, itd. – i danas stoje netaknute. A najduže i naljepše gradske ulice nosile su srpskosrbijanska imena: Obala Vojvode Stepe Stepanovi?a, Bulevar Vojvode Radomira Putnika, ulica Nemanjina, park Cara Dušana, ulice Miloša Obili?a, Stevana Sin?eli?a, Jug-Bogdana (književni lik iz srpske narodne epike !), Trifka Grabeža, Veljka ?ubrilovi?a, Stevana Mokranjca, Dimitrija Tucovi?a, Svetozara Markovi?a, Jovana Skerli?a, Hajduk Veljka, i sve tako, uzduž i poprijeko grada, od Baš?aršije do Pofali?a i Malte, od Malte i Pofali?a do Hrasnice, Dobrinje i Ilidže ! Više od pola stolje?a trajao je proces srbizacije Sarajeva i iz kolektivne memorije njegovih žitelja nastojalo izbrisati sje?anje na višestoljetno dotadašnje nazivlje. A ono nije marilo ni za ?ijom nacionalnom idejom ni istorijom, nego sabiralo i na okupu držalo samu poetsku dušu grada:

Bardak?ije, Sepetarevac, Hendekuša, Bistrik, Potoklinica, Nevjestina, Grlica, Mlini, Patke, Buka, Atmejdan, ?ekaluša, ?umurija, Mjedenica, Tabaci, Mudželiti, Vinogradi, Babi?a baš?a, Golobrdica, Alifakovac, Sagardžije, Betanija, Mejtaš, Toplik, Niže banje, Samardžije, Podtekija i Tekija, Arapuša, Berkuša, Piruša, O?aktanova, Armagoduša, Džinina, Jar?edoli, Širokac, Medrese, Široka?a, Hiseta, Musala, Hrid, Vratnik, Vraca, ?emaluša, Višnjik, Gorica, Vrbanjuša, Grlica, Sedrenik, Soukbunar, Latinluk, Bjelave, Pod orahom, Okrugla, Ašikovac, Hendin sokak i Mešino ?oše…

Molim, neka u?e u zapisnik: Pod orahom, Okrugla, Ašikovac, Hendin sokak i Mešino ?oše !

Komentari (25)

1
ivana
Thursday, 28. July 2011 u 10:27

Dragi Avdaga!
?itam k’o što sam te vazda ?itala,al’ na vakat i pro?itala.
K’o da uvijek“ pripravnu“ mržnju imaš pored sebe,pa se s vremena na vrijeme zaogrneš njome/k’o žena džemperom/ kad teferi?i na Vrelu Bosne.
Nekad je to fina,rafinirana mržnjica,a nekad, Boga mi,pokulja,baš pokulja.
I ho?e l’ opet bit’ :Nisam htio,matere mi!
K’o da o Saraj’vu i Bosni,jedino ti i Marko Vešovi? znate ,samo vas dvojica pravo i pošteno zborite.
U lijepom tekstu/a,lijepo zboriš kad ho?eš/,omaknu li se,ili bi namjerno

sve do Srpskog Ustanka iz 1992. i srpskohrvatskog udruženog zlo?ina?kog poduhvata likvidacije bosanske države, 1992-2010

I što,Avdo?
Je l’ slu?ajno il’ namjerno,ne znam,k’o što ni danas ne znam, je l’ slu?ajno il’ namjerno ma?kom obrisa cipele akšama jednog na Baš?aršiji.

2
Bato Jefti?
Thursday, 28. July 2011 u 11:23

Dragi Vlado, tekst kolege Avde izazvao je toliku rezonanciju u meni da me ona — kao ljudsko bi? , koje je u Sarajevu živjelo sedamdesetak godina — pobudila da napišem ove redove. Prije ovoga minulog rata Avdo je u “Oslobodjenju” napisao pogolem komentar o vrlo površno pisanom i nedokumentovanom štivu tenejdžerskog pisca Mome Kapora, koji je, dodvoravaju?i se srpskim nacionalistima, lamentirao pišu?i da u Sarajevu ima malo ulica sa imenima iz srpske istorije. Avdo mu je na vrlo u?tiv na?in odgovorio da to nije istina. I ja sam bio konsterniran. Znao sam da je Vuka Karadži?a ulica bila jedna od najdužih u Sarajevu, da je vrlo frekventna, široka i lijepa ulica dobila ime po Milošu Obili?u, mitološkom junaku, koji prema ozbiljnim istorijskim izvorima nije ni postojao. Abduka je pominjao i široke, duge i lijepe ulice vojvode Putnika i vojvode Stjepe Stjepanovi?a i mnogo drugih (i ja se podsje?am da je postojala Skerli?eva ulica, te ?ini mi se i sada postoji, ulica Stake Skenderove.

I sam sam svaki dan, na putu za Bistrik, prolazio pokraj Parka cara Dušana Silnog. Naravno, za vrijeme turske ?etirstogodišnje vladavine, koja je i utemeljila Sarajevo, i u kojoj je islamizirani živalj bio ve?inski, ve?ina ulica imala je imena koja su odgovarala tome vremenu.

Taj živalj je obogatio Sarajevo grandioznom isto?nja?kom kulturom, umjetnostima, poezijom, obi?ajima, navikama, mentalitetima i filozofijom Istoka, poglavito u mirnim vremenima. Na tom srazu islamske, hriš?anske i jevrejske kulture, na tim korijenima, sazdao se Veliki, bogati duhom Sarajlija svih nacionalnih i religioznih provenijencija.

Medjutim, ono što se dešavalo poslije svih ratova, nevoljnici što su pobjegli iz svojih domova, a niko nije pobjegao od dobra, (“Kroz mene se ide kroz grad jada”; natpis nad vratima pakla u Danteovoj Božanstvenoj komediji) — ponašali su se u gradu prema svojim: parni?arsko–medjaškim, sto?arskim, sirovim i surovim navikama uslovljenim borbom za opstanak. Kao Sarajlija, koji je u ovom gradu ostavio ?etrdesetak godina rada, te ni?im pomu?eno gradjansko ponašanje prije, za vrijeme i nekoliko godina poslije rata itd. itd. ne mogu biti ravnodušan nad ?injenicom se u Bu?a potoku, zapuštenom naselju, dalo ime nobelovca rodjenog u ovom gradu – Vladimira Preloga, a da je dugo trebalo vremena da mu se na rodnoj kuci napiše spomen-plo?a u ulici Josipa Štadlera, austrijskog biskupa. {Koji je, izmedju ostalog, i zabranio da se prilikom sahrane jednog od najve?ih hrvatskih, bosanskih i južnoslavensih pjesnika 19-og stolje?a – Silvija Strahimira Kranj?evica – poštovaoci, prijatelji i poznanici oproste od njega.}

Nisam ravnodušan ni kada se neki ljudi nejake pameti trude da slabe konstrukcije svojih argumenata (šamaraju “uzduž i poprijeko” ?ak i nobelovce) — uzidaju u nove kratkotrajne nacionalne ku?ice kao spasonosne vodje. U biti Herostrati.

Ne osvr?i se Abduka. Na kraju da se poslužim jednom reminiscencijom i parafraziram saradnika Bloga: Široka su Tvoja ple?a Avdo da bi im komarci mogli nauditi.

Vazda Tvoj dost. Bato Jeftic.

3
Slavica Primoži?
Thursday, 28. July 2011 u 11:40

EVO JER VIDITE KAKVI STE .
A kad ja napišem Ru?ak moje mame za utorak ili Bosna i Hercegovina,
vi se uopšte ne prepoznajete ! Pravi te se da ne razumete ” šta je umetnik hteo da kaže”.
Dajte drugu temu, tu nemam ” gde staviti”.
Pomirišite ruže, sada su najlepše i divno mirišu. Još nešto ?u vam re?i. Sigurno, 100% , nikada ne?emo biti mla?i, zato uživajte dok nam je još dano.
Sve vas voli Slavica

4
Sakib Hadži?
Thursday, 28. July 2011 u 16:39

Potovana Ivana, gdje vi vidite mržnju u tekstu i op?enito
u svemu što piše ugledni Akademik Abdulah Sidran ?
Meni se ?ini da Vi i profesor Bato Jefti? niste pro?itali isti tekst.

Za Slavicu sam izabrao pjesmu, koju Slavica zaslužuje
zbog njene ljubaznosti i ruža koje pominje u njenom komentaru.
A Vas Ivana molim, nemojte biti ljubomorna na Slavicu, ja ne mrzim ni Vas.
Jer mi Bosanci još nismo nau?ili da mrzimo i sigurno ne?emo
nikada ni nau?iti.

KASANDRA
“Draga, hajdemo vidjeti ružu ovu
što je jutros rascvjetala novu.
Haljinu na suncu rujne boje,
Zadrža li sada dan kad gasne
Liske svoje purpurne i krasne
I lik sjajan ko u tebe što je .

Ah, ljepotice, vidiš li u trenu
Kako sva krasota njena svenu:
Gle, opala ve? po zemlji sva je!
O, prirodo, ma?eho opaka,
U tvome krilu zašto ruža svaka
Od jutra do mraka samo traje!

Zato ako vjeruješ mi draga.
Sve dok cvjeta mlada tvoja snaga
I svježinom lice ti se žari,
Uživaj dok traje mladost bajna:
Jer ko ruži toj, starost ?e vajna
Da pomra?i tvoje ljupke ?ari ! ”

Pjer de Ronsar (Pierre de Ronsard 1524-1585 )

S Poštovanjem

Sakib

5
JASNA
Friday, 29. July 2011 u 01:27

Raznježila sam se (nažalost?) na listu imena ulica iz ‘perioda srbizacije’ Sarajeva, svaku sam odmah prepoznala i locirala, te se prisjetila ko je tamo stanovao. I to se ne?e nikada izbrisati iz mog sje?anja. Ove nove ‘izvorne i ispravne’ nazive ulica ne prepoznajem, ?ak ni pomocu lupe i karte. Mala ispravka: ulica Vladislava Skari?a nije netaknuta, nego je uvedena nakon zadnjeg rata kao zamjena za Vasu Pelagi?a.
A krvnik iz Haga bi se trebao prisjetiti da su u republici srpskoj promijenjena ?ak i imena gradi?a, mjesta i naselja, pored bezbrojnih ulica.
I neka nama Avde, nekad nostalgi?nog, nekad (po nekima) oštrog, ali uvijek dragog. Da mu poželim još dobro zdravlje i naredno javljanje iz bogatog opusa. Ide li nova knjiga?

6
Slobodan Bobo-Mitar Mitrovic
Friday, 29. July 2011 u 16:33

Ukucajte ime Cindy Klassen i Milt Stegal.

Da, iznenadjeni ste i nemozete da vjerujete da su ulice u Kanadi dobile ime po njima, vrhunskim sportistima.

U Kanadi takodjer postoji “direktorska”ulica, da upravo se tako zove u slobodnom prevodu.

Ne, neradi se o direktorima preduzeca, nego o direktorima skole, koji su citav svoj radni vijek posveili vaspitavanju mladih!

U ulici “direktorska” se nalaze lijevo i desno male ulicice koje su dobile imena po bivsim direktorima skole.

Slatko i predivno.

U nasim krajevima je sve komplikovano,sivo, tesko i umotano u politiku i spletke.

Hvala Kanada sto si tako nekomplikovana i slatka, samo da i nas nezakaci ova ekonomska kriza kod komsija sa juga, jer od njih zavisimo 80% (izvoz).

Mislim da bi sada mogli promjeniti temu pa neka neko nesto napise o ovome jer je dole ludnica i svi o tome govore, ceka se drugi avgust kao dan kada ce da se poremeti sve zivo na planeti.

7
Cico Kabiljo
Saturday, 30. July 2011 u 01:05

Moja mama je iz sarajevske porodice koja je stanovala u PETRAKINOJ ulici. Mada sam cuo za tu ulicu, nažalost ne znam ni gdje je, odn. u kojem dijelu grada i da li i sada nosi to ime. A još me više kopka pitanje da li je ta ulica dobila ime po imenu ?uvenog talijanskog pjesnika Petrarke, možda krivo ozna?eno, možda krivo izgovarano ili je naziv ulice nekog drugog porijekla. Uzdaju?i se u veliki broj Sarajlija kojima je bliska ova tema, o?ekujem da bi mogao napokon dobiti odgovor na to pitanje.

8
Bato Jefti?
Saturday, 30. July 2011 u 04:56

POŠTOVANI GOSPODINE NADANE, JA BIH O LJUDIMA IZ NAŠIH ULICA
,E šta ono rekosmo kad’ pekmez pekosmo. Išareti meni, s pravom, jedan plemeniti saradnik Bloga — da znam pomalo i da jordamim kada su u pitanju ljudi koji su i pametni i, pošteni, i dragocjeni za komuniciranje na dovla.netu. Da ne bismo optere?ivali Blog, ja bih se tom dragocjenom Nadanu javio, rekoh mu, ako kolega mirotvorac smatra da se primalac moje poruke ne?e ljutiti. ?ovjekoljubivi, moj, i gospodin Nadanov prijatelj, re?e mi da samo pišem i dade mi E-mail benevolentnog mister Filipovi?a. Sada to ?inim sa osobitim zadovoljstvom. Kada je džentlmen Nadan, 14.V 2011, objavio na Blogu svoj tekst pod naslovom: “Kod Božane”; alias “Bife Hvar”; u onom velikom dvorištu, u Titovoj, blizu “Svjetlosti”; gdje je bio i Bife “Lovac”– tim povodom oglasilo se trideset pet komentatora (mašalah). Prvi je Jan Beran, esteta i višestruko obdareni ?ovjek, napisao kao komentar na Vaš tekst jednu sintagmu: “Maestralno Nadane”. Zatim se nekakav Jefti? Bato, u komentaru broj dva promptno javio rije?ima: “Nadane, valja Vam nadnaravno dobra mo? zapažanja i sje?anja detalja — careva grada. Što re?e jedan režiser–detalj je sve u umjetnosti. Balzak je pisao da istoriju piše francusko društvo, a da je on samo njegov sekretar. Taj Jefti?, je uz Nadanovo pisanje o siromašku Abi, dodao još nekoliko re?enica iz albuma svojih sje?anja. Na kraju sam se zahvalio autoru Nadanu i Zdravo.
Nekako u vrijeme Nadanovog pisanja o ubogom gluhonijemom Abi (maj, 2011) za Nadana sam napisao da je ilumli (ar. tur. u?en, obrazovan) i kalemli (gr?.-tur. oplemenjen, pismen). Pri tome i danas ostajem u uvjerenju. A ni u ludilu, ni u bunilu nisam na gospodina Nadana mislio kada sam one oštre rije?i o nacionalistima nejake mo?i mišljenja usput pisao u komentaru svom dragom prijatelju Avdi.
Lijepo je pisao Erazmo Roterdamski o velikim ratovima. Oni su kao kada se velika plahta, (platno, ?aršaf) pocijepa nadvoje, pa poderotina predje preko svake zemlje, grada, sela, kuce i ?ovjeka. Eto i mi smo osjetljivi, nije ni ?udno, poderalo nas. Najbolje je razgovarati. Što rekli naši bosanski fratri: “Valja govoriti da Bog ne zaboravi.”
Budite zdravi. Bato J.

9
Kemo
Saturday, 30. July 2011 u 10:07

Evo odmah, dragi Cico!
Valerijan Žujo: LEKSIKON SARAJEVA, Strana 289
“PETRAKIJINA, ulica na desnoj strani Miljacke u središnjem dijelu grada. Proteže se od Pehlivanuše ulice do Ulice Mehmed-paše Sokolovi?a. Od godine 1904. nosila je ime Petrakina (Petrakijina) po uglednom gra?aninu Sarajeva i gradskom vije?niku Petru Petrakiji Petrovi?u …”
Vanja, do?eš mi još jednu pivu za ovo!

10
Nadan Filipovi?
Saturday, 30. July 2011 u 10:32

Moke,
morel po lapo???
Nadan

11
mungos
Saturday, 30. July 2011 u 19:01

@Cico Kabiljo

Staro ime Petrakijine ulice je ul. Nikole Tesle

12
Valerijan Žujo
Saturday, 30. July 2011 u 21:15

Tako?er iz Leksikona Sarajeva:

PETROVI?, T. PETRO PETAR PETRAKIJA (PETRAKI EFENDIJA) (Kor?a, Albanija, 1833-Sarajevo, 25.12. 1906), ugledni sarajevski trgovac, dobrotvor i javni radnik, gr?kog porijekla. Bio je funkcioner Gradske uprave Sarajeva krajem osmanske i u vrijeme austrougarske uprave. U februaru 1877. godine, bio je izabran za poslanika Turskog parlamenta. Petrakija Petrovi?, kao dugogodišnji podna?elnik Sarajeva, uživao je nepodijeljeno povjerenje i gra?ana i vlasti. Od 1882. do 1885. godine, Petrakija Petrovi? bio je na ?elu sarajevske pravoslavne crkvene opštine. Godine 1904., Gradska uprava, dala je jednoj sarajevskoj ulici ime Petrakina, a 1905. godine, proglasila ga je Po?asnim gra?aninom Grada Sarajeva. Petraki efendija je sahranjen u sarajevskom pravoslavnom groblju “Svetoga Marka” u Koševu.
…i još
Petraki efendija je imao tri sina: Sokrata, Platona i Aristotela. Najuspješniji je bio Aristotel Petrovi?.
PETROVI?, dr ARISTOTEL (Sarajevo1881-?), diplomat. Bio je gradona?elnik Sarajeva od 1919. do 1920. godine. Aristotel Petrovi? je sin Petrakije efendije Petrovi?a. U vrijeme austrougarske uprave bio je konzul u Moskvi i Aleksandriji. U diplomatskoj službi Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, bio je do ranih tridesetih godina 20. stolje?a.

Po piva Kemi i Nadanu, a Vlado i Bato neka odaberu.

Valerijan

13
Bato Jefti?
Saturday, 30. July 2011 u 23:22

Poštovani prijatelji Abduka, Kemo i Nadane,

Napisao sam komentar na Avdin tekst o Kuli babilonskoj i ?ekam da ga moderator odobri. Abduka, ono je dobro ispalo samo mi se ?ini da je validna konstanta, kada je rije? o demografskom sastavu stanovništva u BiH, da je Muslimana od dolaska Turaka uvijek bilo najviše u varošima i gradovima (uz džumruke, karaule, puteve, rijeke, vode, kadiluke, vojne posade, ?aršije itd).

Medjutim, ako budeš pisao esej koji bi zahtijevao preciznije podatke, dobro bi bilo da Ti potku?im i neke podatke o povremenim promjenama u broju stanovnika. Naravno, globalno uzevši, naših Muslimana Bosanaca (Bošnjaka) vazda je bilo najviše, ali bilo ih je nekada i manje po onoj istorijsko folklornoj: “Igra kolo po livadi, ?as ga turi, ?as ga vadi.”

Kemo, Nadane i Abduka, ako imate primjedbi na ovo moje blejanje, zagalamite.

S poštovanjem, Bato J.

14
Avdo Sidran
Sunday, 31. July 2011 u 09:41

Dragi Bato,

ne vjerujem da ?u se time baviti, nije to ono što je za mene važno. Kada bi bilo druk?ije, kada bih se ozbiljno bavio povijesnim demografskim gibanjima i promjenama, sam bih sebi zali?io na one koje nikako ne volim.

Danas mi je ku?a, hvala Bogu, puna gostiju, pa ti ne mogu pisati opširnije, ali nagovještavam: ono što mene uzbu?uje jeste pomisao/ideja da smo mi – ti i ja, Bato, i nekoliko pokoljenja oko našeg pokoljenja – zapravo djeca XIX stolje?a! U duhu, to mora biti tako! Jeste jugonostalgija, ali jeste i nešt šire, dublje i ja?e! Pa moj je amidža Avdo tridesetih godina, kao komunista, nau?io esperanto, vjeruju?i da je to jezik kojim ?e – uskoro, uskoro! – govoriti budu?e ?ovje?anstvo… Javicu ti se još, svakako ti mnogo hvala, zapravo: divim se tvome znanju i angažmanu u ovakvim javnim prilikama.

15
Sead Sari?
Sunday, 31. July 2011 u 12:12

Ne mogu razumjeti komentar broj 1 (neka Ivana) na ovako lijep i pou?an tekst Akademika Abdulaha-Avde Sidrana. Dragi Vlado, možda ipak u nekim slu?ajevima trebaš pribje?i cenzuri da bi ovaj divni blog bio što manje zatrovan tekstovima kao što je komentar broj 1.
Sejo Sari?

16
ivana
Monday, 1. August 2011 u 00:23

Ne mogu razumjeti komentar br.15 /neki Sead Sari?/.

Pravo je /nadati se / svakog od nas , predložiti Vladi ,što ve? smatra dobrim i korisnim za ovaj blog,za ovaj komadi? bivšeg života i lijepih uspomena.
Naravno i cenzuru za svakoga koji napiše bilo šta , što vrije?a bilo koga i truje ovaj blog.
Poštujem!
Stoga mislim kako je u najmanju ruku pristojno ,da ne kažem i nužno,obrazložiti što je “otrovno” u ne?ijem komentaru,osobito ako se traži cenzura za isti.

Nedavno sam ?itala …. Slobodan Bobo-Mitar Mitrovi?…. o Trebinju.
Nekoliko puta,ta?nije, svaki put kad bi netko komentarisao njegovo pisanje.
I nigdje nevidjeh da ?ovjek svojim pisanjem vrije?a bilo koga,ali u komentarima komentatora njegovog pisanja o Trebinju,vidjeh koješta.

Prije svega, podmetanja-imputiranja,ironije,sarkazma. Na?oše se tu i “vrli znalci i ?ita?i” misli njegove,pa znaju ljudi šta je mislio dok je pisao,al’ nije napisao,k’o biva nije smio!
Trebam li kazati da Slobodana Bobu-Mitra Mitrovi?a niti znam,niti poznam,da baš nikog pod kapom nebeskom ne poznajem iz Trebinja,da nemam nikakav li?ni razlog braniti njegovo pisanje.
Trebam li,nakon nekih komentara,zaklju?iti kako se samo rijetkima dozvoljava komentarisanje,a pominjat se smiju samo odre?eni gradovi.
Ne?u!
Ne?u to zaklju?iti i borit ?u se za “pravo” da svatko napiše što misli /bez vrije?anja/ bilo koga.
Tužnije od tih komentara bi , što se nitko,ama baš nitko ne na?e, da napiše da u pisanju njegovom ne bi ništa otrovno,ali da su pojedini komentari bili itekako otrovni.
Kako se “omakne” komentar koji vrije?a,odlu?ih i ja,pod ovim imenom,napisat na ovom prelijepom blogu.

Neki Seade Sari?u!

Da li je otrovno ovo, što Avdo napisa?

sve do Srpskog Ustanka iz 1992. i srpskohrvatskog udruženog zlo?ina?kog poduhvata likvidacije bosanske države, 1992-2010.

Teško je ovo vrijeme. Svi vidamo rane od krvavog rata.Svi imamo nekog koga nemamo , Rijetki imaju ku?u koju su imali. Svi smo samo vlasnici bivše sre?e i ?uvari lijepih uspomena. SVI smo gubitnici!

»Quod licet Jovi non licet bovi!

Što je “dozvoljeno” drugima nije Avdi.
Nije smije se on ogriješit!

I na kraju, šta to bi otrovno u mom komentaru?

P.S.Neki Seade Sari?u,ne brani Avdagu od mene,nema potrebe!

17
Malik-Kula11
Monday, 1. August 2011 u 13:40

?emu zabrane komentara?! Na pojedinim portalima obrisane komentare propratila su o?itovanja moderatora u vidu pozivanja na neku to?ku iz pravilnika o dopuštenom na?inu davanja komentara. Ovdje toga nema ali se zna desiti poput meni da mi se ne puste komentari i to bez ikakvog obrazloženja. U isto vrijeme dopušta se drugima da vam dijele lekcije, prozivke na koje jednostavno iz gore poznatog razloga ne želite ili ne možete reagirate.
Treba napraviti kodeks ponašanja s kojim ?e blogeri biti upoznati tako da ?e svima biti jasno što je dopušteno ili ne.
Naj?eš?e, griješka oli greška je napravljena u startu kada se pusti tekst za koji se zna da ?e svojim sadržajem izazvati nezdravu polemiku, loše vibracije, otvoriti ratne rane i definitivno pokazati razliku nerazumjevanje današnjeg Sarajeva od vremena kada je današnja dijaspora vladala tim gradom. Uspomene su jedno, stvarnost je drugo.
Kako živimo u demokratskim sustavima ne bih branio nikomu da iznese svoje mišljenje. Nikakva zabrana komentara ne?e doprinijeti ljepšem izgledu bloga ili ljepšoj slici naše stvarnosti. Svaki komentar je kona?no osobna iskaznica komentatora, a onomu tkomu je važan obraz, znat ?e se nositi s tom ?injenicom.
Bolje je pustiti komentar Seada Sari?a, “neke tamo” Ivane…, nego ostati u neznanju o ?emu to oni govore i kako promišljaju.
I “loš” komentar zna biti dobar. Za nauk…
Lipi pozdrav, Vozdra, “napaljenim” blegeri(ca)ma…
Vaš, Malik Kula 11

18
Mario Mari?i?
Monday, 1. August 2011 u 22:30

Malik, Malik…

Provodim na komjuteru, nažalost, puno vremena i imao sam priliku prelistavati razne web stranice da bih ?esto zaklju?io da je to bio gubitak vremena. Osje?ao sam se posramljen što sam sebi dozvolio da ?itam razne nebuloze i bljuvotine, ?esto i prostakluke. Bile su to stranice bez ikakve cenzure, za kakve se Vi Malik zalažete. Za punu slobodu razmjene mišljenja. Pa svaka osjetljiva tema (rat, nacionalizam…) odmah privu?e “dežurne komentatore” (ponekad mi se ?ini da ste i Vi jedan od takvih) od kojih mnogu zvu?e šovinizmom i fašizmom (o?ekujem da ?ete mi spo?itnuti da Vas nazivam fašistom, pro?itajte pažljivije). Ve? dugo ne otvaram takve blogove, a Dovla.net mi je svakodnevna lektira. Toliko umnih, pametnih i mudrih ljudi teško ?ete na?i na nama bliskim stranicama.

Naš moderator dosta mudro vozi ovaj brod. Da nije tako budite sigurni da se na brodu ne bi nalazili svi ovi umni ljudi koji svojim prilozima oplemenjuju ove stranice i ?ine veliko zadovoljstvo velikom broju ?italaca. Zato je i broj otvaranja ovako impozantan. Ne volim se javljati komentarima, ali sam osje?ao potrebu da iznesem svoje mišljenje i zahvalnost za mogu?nost da skoro svakodnevno uživao u društvu normalnih i pametnih ljudi.

S poštovanjem, Mario

19
sasko
Tuesday, 2. August 2011 u 16:37

Prijedlog na komentaru 17 / hajd’ da budem hrabar pa navedem Malik- Kula11/ : “Treba napraviti kodeks ponašanja s kojim ?e blogeri biti upoznati tako da ?e svima biti jasno što je dopušteno ili ne.” je mislim prihvatljiv za sve. Osim za “ sudije” koje ovako mogu da “ sviraju” sta hoce. Otprilike, ono kao, pravilo to sam ja.
Nesto mislim Malik-Kula11i Mario Mari?i? bi mogli napisati svoje prijedloge kodeksa ponasanja i poslati Glavnom na usaglasavanje i usavrsavanje…
A do tada, pa eto, svako neka pise sta hoce i sta mu obraz dozvoljava. A moderator neka ne pusta sta nece i sta mu obraz ne dozvoljava..

20
sasko
Tuesday, 2. August 2011 u 16:45

Kako god okrenem “ udrobi” mi svasta- nesto Abdulah Sidran. Doduse maestralno- da ukradem od Jana. Milina citati…
Ali ima nesto sto ne mogu da preskocim pa da sam i Sergej Bubka :
“ Sarajevo iz 1910. godine nije umrlo ni sa Kraljevinom ni sa Titovinom ! Jeste se mijenjalo i preobražavalo, ali je bilo živo i pulsiralo svakim svojim damarom – sve do Srpskog Ustanka iz 1992. i srpskohrvatskog udruženog zlo?ina?kog poduhvata likvidacije bosanske države, 1992-2010. Izmrcvareno troipogodišnjom barbarskom opsadom, Sarajevo je definitivno krepalo tokom petnaest postdejtonskih godina posvemašnjeg moralnog sunovrata i sveop?e tranzicijske otima?ine i plja?ke. Alahmurahmetile. Kome treba Sarajevo, ko danas traži Sarajevo, neka ga potraži – u Tuzli !”

Ono “Srpskog Ustanka” – ustanak valjda dizu oni sto su dole. Ovi su bili gornji i trazili su “ leba preko pogace”/ ili tako nekako/. To nam pokazuje i sam Pisac u dijelu o imenima ulica itd.
Ono “krepalo” je mozda umjetnicko za Pisca. Izrazava njegov intimni dozivljaj i odnos prema svemu tome sto je “ krepalo”. Ja to ne bih koristio ni za mrava.
Ono “posvemašnjeg moralnog sunovrata i sveop?e tranzicijske otima?ine i plja?ke.” nije specijalitet Sarajeva – sela sa neboderima i tramvajem, sta rece ja/e/dan. Gdje se god okrenes sela i gradovi ista ili gora. Ali nisu “ krepala“.
Ono “Alahmurahmetile.” Je li to i onim prelijepim “ Slikovnicama”? Kome ba? Ta dženaza niti me je vidjela niti ce me vidjeti. Nikada!

21
Ane Dalmatinka
Tuesday, 2. August 2011 u 23:35

Posstovani akademice, Aldo Sidrane, i ilumni, kalemli Bato Jefticcu
Najprije da izrazim odusevljenje za Vas rad. Vama Cijenjeni Sidrane na mnogim scenarijama koje ste pisali za Emira, na poeziji… Sa nestrpljenjem ocekujem Vas memoir.
A moje odusevljenje za Batin rad i naccin missljenja je vecc poznata stvar.
A sad moj skromni komentar, samo o esperantu, posto o mnogim napisanim informacijama ja do sada nisam bila upoznata..
I ja sam imala ujca (amidju) ranog komunistu -Bogdana aka Balkana- koji je kao i Vas amidja, komunist Avdo, uccio Esperanto sa nadom da ce to uskoro biti jezik ccovjeccanstva. Na nescrecu obojica su bili utopiste i obojica razocarani. Obojica veliki ljudi.
Batin jaran Tomislav Ladan nas je podsjetio: Prvo: ….Naime, iako postoje tisucce i tisucce jezika, narjeccja, njima je u osnovi zajedniccki bit, te cce se s pravom recci: unatocc svemu obilju jezika, LJUDSKI je jezik bivstveno JEDAN.”
On takodjer kazze;’ Prvo:… na poccetku je morao biti jedan jezik” ’’… po kojoj je na poccetku ljudskog roda moralo biti prvotno prabicce, pa prema tome i prvotni prajezik, mozzda i cijelog ljudskog roda…”
Drugo:’…. Na poccetku je moralo biti visse jezika, pa ih je zato mnosstvo i danas….pa bi posrijedi bio protustavak: uopcce se ne poccinje od jednog jezika, vecc se od goleme mnozzine sadassnjih jezika ide prema JEDNOM JEDINOM JEZIKU’
Kao sto se vidi iz priliozzenog ideja nassih amidja i Ladana je imati Jedan zajednicki jezik covjecanstva. Ja se slazzem.
S postovanjem i zahvalnosccu
Presvijetla Contessa a

22
Kenan
Sunday, 14. August 2011 u 08:37

Avdo Sidran netreba advokate a jos manje tuzioce to je ljudska i intelektualna gromada za sva vremena.Nek si Ti nama ziv i zdrav akademice,ma gdje god bitisao.

23
Nedim-Nedo
Monday, 15. August 2011 u 11:50

Kao starosjedilac u ulici Ašikovac, 1964. sam godište (otac rahmetli i dedo su mi tu rodjeni, a majka ro?ena Vratni?anka), veliki pozdrav za Avduku Sidrana. Takodjer pozdrav za velikog gospodina ?ika Stanislava Lintu sa kojim je moj rahmetli otac dugo godina poslovno sara?ivao u esnafu kao elektro-mehani?ari, a kao mom?i? sam znao biti u njegovoj radnji (prvoj-staroj) sa ocem, a kasnije bogami i sam donositi “viklovane” elektro-motore za usisiva?e “Progres”-?a?ak, “Iskra”i sl.

24
jan beran
Tuesday, 16. August 2011 u 07:26

»Quod licet Jovi non licet bovi!
Što je “dozvoljeno” drugima nije Avdi”

U prevodu : “Sto je dozvoljeno Bogu , nije volu…” Ivana, nisam bas shvatio poruku…

25
jan beran
Tuesday, 16. August 2011 u 07:37

De Vlado, obrisi i ovaj komentar, kao i prethodne… Odustajem…

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar

dovla.net is powered by WordPress | Entries (RSS) and Comments (RSS)

Copyright © 2008. All right reserved. Theme by deniart.