Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net

KOD KOŽE: Muslimanka majka Knežopoljka

Piše Boris Dežulovi?

Zvao me nekidan u dva iza pono?i Kožo da ispri?a vic. Ima on taj obi?aj, zovne u gluho doba no?i iz kafane da ispri?a vic. Elem, sjede za ru?kom Silvio Berlusconi i njegova najmla?a k?erka Eleonora… “?ekaj, ?ekaj”, prekinuh ga ja, “talijanski premijer?!” “Ja, Berlusconi”, ?udio mi se Kožo. “A Mujo i Suljo?” “?ut ?eš na kraju”, iznervirao se on.

Elem, upitala Eleonora oca: “Tata, što je to ljubav?” “Eh, ljubav”, uzdahnuo je Silvio, “ljubav je kad upoznaš bogatog gospodina koji te privatnim avionom odvede na ru?ak u Veneciju, pokloni ti platinastu karticu za shopping, pa ti kupi Ferrarija, vilu u Parizu i dijamantnu ogrlicu: to je, k?eri moja, ljubav.” “To?!”, razo?arala se k?erka Eleonora. “A gdje su lupanje srca i leptiri?i u stomaku, poezija, osje?aji i strast?” “K?eri moja, zapamti”, zagrli je tata Silvio, “ta sranja su izmislili komunisti da bi jebavali džabe!”

Eh da, komunizam. Da ga nije bilo, valjalo bi ponovo dizati revoluciju. Za sve nam je danas dobar komunizam, Diabolus ex machina kriv za sve. I Muju i Sulju, op?e je poznato, izmislili su komunisti da razgrade bošnjaštvo i islam. Nedavno se tako Rijaset.ba zapitao ono što vi nikad niste: je li slu?ajno da se Mujo, Haso i Fata zovu baš kao poslanik Muhamed s.a.v.s, njegov unuk Hasan i k?erka Fatima? Ha. Nemate vi pojma kakvi su bili komunisti i što je bila Udba. Kad bi udbaši tražili imena, bogami bi ih i dobili.

– Imena? – ponovio je onomad uplašeni mladi pisac Skender Kulenovi?, pokrivaju?i o?i pred jakim svjetlom stolne lampe.

– Da, imena. Pevaj! – zagrmio je iza njegovih le?a Aleksandar Leka Rankovi? i gurnuo mu pod nos papir i olovku.

– Nemoj tako, druže Marko - prišao je tada piscu Slobodan Penezi? Krcun, pa mu ponudio cigaretu. – Vidi, Kulenovi?u, ti si bre književnik, komediograf. Gledo sam prošle nedelje u Sarajevu ovu tvoju komediju, kako beše, Deobu. Dobar si.

– Djelidba - oprezno ga je ispravio Kulenovi?.

– Jeste, Delidba, ta?no. Deobe smo dali Gedži da piše - sjetio se sad i drug Krcun. – Tvoju Delidbu ?emo, dabome, da zabranimo, ali nisi loš. Vidi se da razumeš balije. Daj nam imena i da idemo lepo u kafanu na ru?ak.

– Ali ja ne znam…

– Ne seri - izgubio je strpljenje Rankovi?, pa izvadio pištolj. – Koga da pitamo, bre, Zogovi?a?! Pevaj!

– Dobro, dobro, shvatio sam - slomio se najzad Kulenovi?, pa dohvatio papir i olovku. – Jeste li sad zadovoljni?

– “Suljo, Haso i Fata” - pro?itao je Rankovi? imena, pa se unio piscu u lice. – Zašto imam ose?aj da si zaboravio glavnog?

– U redu, u redu! – uzeo je Kulenovi? ponovo olovku.

– Mujo?! – pro?itao je drug Marko s papira.

– Ja, po proroku Muhamedu.

– Eto! – pljesnuo je rukama Krcun. – Jesam li ti rekao, druže Marko, da je Kulenovi?  najbolji!

– Mujo i Suljo… veoma dobro! - zadovoljan je bio i Leka Rankovi?, pa se okrenuo kuriru i dao mu papir. – Mali, šalji ovo Uglješi Danilovi?u u Sarajevo. U Odelenje za šale.

Vi, naravno, ne vjerujete da su tako nastali vicevi o Muji i Sulji, ali to je zato što je u vas vjera tahnana, a pam?enje usahlo. Sre?om, nije i reisu Mustafi Ceri?u, koji zna i kako su i zašto nastali vicevi o Muji i Sulji, i kako su i zašto nastajala djela bosanskih pisaca, poput re?enog Skendera Kulenovi?a, ili Mehmedalije Maka Dizdara.

“Imali smo mi niz velikih književnika, od Kulenovi?a do Dizdara, koji su živjeli i umrli sa svojevrsnom mimikrijom, kao mu?enici: morali su se ponašati, pa i pisati kako je to od njih tražio tadašnji politi?ki poredak, a to zna?i negirati svoje istinsko bi?e, i samo su u potaji ostavljali tragove svoga sanjanog muslimanstva”, rekao je reisu-l-ulema Mustafa Ceri? na oproštaju od Nedžada Ibrišimovi?a, velikog bosanskog književnika koji je, za razliku od Skendera i Maka, ipak doživio da “jasno i glasno može izgovoriti da je musliman”.

Za potrebe ovog ogleda, mene, me?utim, ne zanima Kulenovi?evo i Dizdarevo muslimanstvo: meni, kao i cjelokupnoj bosanskohercegova?koj književnoj historiografiji, mnogo je zanimljivije reisovo otkri?e da su “morali pisati kako je to od njih tražio tadašnji politi?ki poredak”. Taj genij, drugovi i drugarice, mene zanima: zaboravljeni genij iz sive zgrade Udbe koji je Dizdaru i Kulenovi?u govorio što i kako da pišu.

– “Sva tri ste mi na sisi ?ap?ala… Joooj, Mujo, Suljo, Haso, joj, tri kurbana u mome bajramu, tri bajrama u mom ramazanu…” – ?itao je Oznin referent za poeziju, pa skinuo ?ozluke i pogledao partizanskog pjesnika. – Šta je ovo?!??

– “Muslimanka majka Knežopoljka” - mucao je Kulenovi?. – Znam, ovo s tri kurbana je nezgrapno, to ?u još malo…

Nije ni završio, a ve? je referent iskrižao i naslov i rukopis, pa upisao Sr?ana, Mr?ana i Mla?ena. Uskoro je, kako znamo, izašla potresna “Stojanka majka Knežopoljka”, Kulenovi? je zasvagda potisnuo i zaboravio svoje istinsko bi?e, a Muje, Sulje i Hase sjetio se tek par godina kasnije, kad mu je Udba u Beogradu tražila imena za junake antiislamskih viceva.

Eto, toga bi svog neznanoga biološkog oca suvremena bosanska književnost htjela upoznati, ?atu iz Udbinog Odseka za poeziju i prozu što je Dizdarovu Zelenu rijeku, koja je tekla tamo gdje “nema uma, ima Boga”, prepravio u danas svima znanu Modru rijeku, “iza uma, iza boga” – genija kojega bi historija zaboravila da nije, eto, reisa Ceri?a. Nije meni, naime, što je Veliki U?enjak nad Piš?evim grobom izvrije?ao dvojicu od pet najbosanskohercegova?kijih bosanskohercegova?kih pisaca – oni su i mrtvi dovoljno živi da mu vrate – ve? što je, pripisuju?i mu zasluge za Kulenovi?a i Dizdara, ispisao najtopliju pohvalu komunizmu još od Luna?arskog.

Bio jedan pisac, Nedžad Ibrišimovi? se zvao, imao on pri?u o bosanskim u?enjacima, i o me?u njima jednome, “nije bilo ku?e u Bosni u kojoj nije bila barem jedna njegova knjiga”. A taj, kako koju knjigu napiše, “to najviši odli?nici sjedi pa ?itaj da vide treba li postoje?e zakone kako-god mijenjati i ispravljati i spram njegovih knjiga sravnjivati”. Ja nikad nisam ?uo kra?i i precizniji portret Mustafe Ceri?a. Jebiga, reko, ako reis može tuma?iti Maka, mogu i ja Ibrišimovi?a.

Pa kad je bilo Pisca i kad ima U?enjaka, bit ?e valjda jednom i onoga mudraca s kraja te Ibrišimovi?eve pri?e, onoga što re?e: “Dosta se knjiga napisalo. Sad neka se nijedna knjiga ne piše dok se ove ne pro?itaju!”

Ionako su - lijepo su vam objasnili Silvio i Mustafa – poeziju izmislili komunisti. Da bi jebavali džabe.

Reis

Ilustracija Dovla.net

Preuzeto iz “Oslobodjenja”

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar

dovla.net is powered by WordPress | Entries (RSS) and Comments (RSS)

Copyright © 2008. All right reserved. Theme by deniart.