Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net

Mišo Mari?: Mostar je prazna školjka

Dragi Vlado,

Uz tekst “Balada o crnom zlatu” postavljenom na Dovla nedavno, potaknut raketnom demokratizacijom Libije bavih se prethodnom Iraka koja još nije dokraj?ena – nema dana bez dodatnog demokratskog bum! S napomenom: tankeri nafte imaju druge vlasnike, prisilni davaoci krvi su isti. Me?u uljudnim komentatorima teksta odnekud se našao i ????? koji, na dušu mu bonton i pravopis, piše:

“???? ?? ???? ???? ????? ???????, ??? ????????? ? ????????… ? ?? ?? ???? ? ???? ? ??????? ?? ?? ?? ????? ???? ????? ???? ?? ?? ?????? ?????? ????? ?? ????, ????? ? ?????? ???????? ??? ??? ??????? ???? ????? ?????? ?? ???????? ? ??????? ?!”

Mada mi se prethodna leksika sa “krivudanjem, vrludanjem i motanjem” ?ini nedoli?na i zlo?esta, mada nisam vi?an duelima s maskiranim Zoroom tupog jezi?kog ma?a i mada smatram da sam jasno izgovorio što sam htio te su naknadna objašnjenja suvišna – profesionalni odgoj nalaže odgovor. Imadoh gotov a kasnim jer sam ?ekao da ga objavi “Bosanska pošta”. ?????, Jovan ili Ivan, svejedno, ne?e se vra?ati “Baladi” ali radi dobronamjernih ?itaoca Dovle kojim Mostar nit’ nakraj mape svijeta nit’ na kraj mape srca molim te, kad na?eš prostor kao odgovor uvrsti razmišljanje Osvita Seferovi?a mog ljetos ste?enog najmla?eg prijatelja-istomišljenika u Mostaru Kojeg Nema. Znam: previše me u posljednje vrijeme na Dovla, al’ ima i “za pas zadjenuti” što s PC-em nije lako, al’ ako je red… I još da ovo odlaganje PC-a pojasnim znatiželjnom ??????: Pozajmih ga iz zavi?ajne poslovice “Zasvirati pa za pas zadjenuti”. Mada svijet ve? stolje?ima prebira dirke klavira, bome je i kod nas dok sve bilo je muzika, poslovica je važe?a; još diplamo i za pas zadjevamo mada nit za klavir nit za PC nije prikladno mjesto. Prekabasti. A i o falš diplanju mogli bi razgovarati. No, ovaj put drza?u se teme:

MOSTAR JE PRAZNA ŠKOLJKA

Kratko sam u Mostaru. Po dogovoru il’ slu?ajno susre?em doma?e i gostuju?e prijatelje. Doma?i su razgovorni i, ?ini se, rezignirani; gostuju?i iz US, Evrope i Australije su vesela ekskurzija. Prvo ve?e prošetah grobljem uspomena sam, ujutro s prijateljem Zoranom Gudeljom gradskim Sutina. Od majke do Marsele poklonih se puno svojih koji tamo vjekuju. U povratku kažem Zoki da mrtvi govore kako bih se više napri?ao s njima nego u gradu, pa idemo na zakazan susret u Abraševi? gdje smo nekad lijepo trošili srce. Do?eka nas par ljubaznih momaka, doma?inski ?astiše dobrom kafom i pametnim eglenom. U dvorištu, s kulisom ruševina, 2 sata sam vodi? kroz Mostar i Abraševi? nekad, oni sad. ?im se rastanemo velim Zoki kako sam omašio primjedbom o razgovornosti nakon Sutine i kako ima nade za grad. Sutradan smo se družili 4 sata. Da se predstavi i bude glasnogovornik Abraš mladosti zamolih Osvita Seferovi?a, povratnika iz Francuske s diplomom politologa sa Sorbone.

Osvit Seferovic

Osvit Seferovi?

Ro?en sam u Mostaru u porodici Nijaza i Zehre-Bebe Seferovi?. Imam sestru Iru, godinu mla?a. Otac je bio doktor, majka pravnica. Živjeli smo u porodi?noj ku?i pored Carinskog mosta. Napravio je moj deda, mašinovo?a, dvadesetih godina prošlog vijeka. Do po?etka rata stigao sam završiti Osnovnu “14. februar”. Za djetinjstvo me vežu prelijepe uspomene. Miris lipa u Šanti?evoj u kojoj sam odrastao, druženju sa vršnjacima, prve simpatije… Postoji u tom odnosu neka vrsta nostalgije koja nije samo klasi?ni žal za djetinjstvom, nego tople uspomene na jednu, mogli bi re?i civilizaciju koja je pregažena i zamjenjena ovim modernim barbarizmom. Na po?etku rata sa sestrom sam boravio u Dalmaciji, nakon nekoliko mjeseci zaputili smo se u Francusku. Umjesto povratka ku?i, u Francusku su, na po?etku drugog poluvremena rata u Mostaru, došli naši roditelji. Tužni, iscrpljeni, sa dva kofera i par porodi?nih foto albuma. To je bilo bukvalno sve što im je ostalo, naša porodi?na ku?a je izgorila, kao i Šanti?eva ulica, kao i dobar dio grada uostalom. Bio je to svakako kraj jednog poglavlja u mom životu, ?itaoci ?e me sigurno razumjeti jer su prošli kroz sli?an proces. Uslijedio je period integracije, akulturacije, u?enja jezika, školovanje… U Parizu sam studirao psihologiju, a zatim politi?ke nauke. Ti izbori bili su uslovljeni li?nim iskustvom. A odgovor na pitanje zašto sam se vratio treba tražiti na pola puta izme?u generacijskog i ideološkog aspekta. Kod ve?ine ljudi ro?enih 70-tih a u cvijetu mladosti i sazrijevanja istrgnutih iz svog prirodnog miljea i nakalemljenih u druge sredine, osje?a se frustracija. I stalno je tu negdje misao o povratku, ta toliko jednostavna i prirodna želja da živiš u svojoj zemlji, u svom jeziku, a onda kada se vrate – vratimo, shvate koliko su ovdje vrijednosti iš?ašene, do koje mjere su poroci postali vrline. Za mlade, obrazovane ljude takvo stanje je neprihvatljivo, povratak nemogu?. Zato i Mostaru nedostaju njegovi gra?ani a bez njih je grad prazna školjka. Što se mene ti?e, nakon dugog dvoumljenja došao sam u Mostar sa željom o transformaciji društva, li?nom angažmanu koji ?e doprinijeti široj zajednici. U tri rije?i to je: borba protiv nacionalizma. Vrlo brzo sam po?eo i do marta ove godine radio na odre?eno vrijeme u LDA asocijaciji koja se bavi promocijom lokalne demokratije sa divnim ljudima kao što su ?enana Dedi?, Igor Kajgana, Maja Vejzovi?-Voloder – Mostarkama i Mostarcem koji se svim snagama trude da od ovog grada naprave normalno mjesto za život. Makoliko inicijative LDA bile dobre stvari se ?esto i nepotrebno zakompliciraju što ne ?udi jer su nezaobilazni partneri Gradsko Vije?e i Uprava koje krasi nekompetentnost, nezainteresiranost i glupost. Uklju?en sam i u Gra?anski front Ostalih, nedavno nastalu udrugu gra?ana koja teži promjeni ustava i vra?anju gra?anskih prava gra?anima BiH koji ne žele pripadati nacionalnom trolistu. Jako sam sretan što je inicijativa krenula baš iz Mostara. Radim i u timu Centra za ljudska prava na studiji o diskriminatornim odredbama Deytonskog ustava, odradim i poneki prevod, ali sve je to daleko od nekih pristojnih i redovnih prihoda; na to morate biti spremni ako želite živjeti ovdje ne žrtvuju?i humanisti?ke svjetonazore. Trudim se biti aktivan u svim društvenim segmentima za koje mi se ?ine da odudaraju od nacional logike. OKC Abraševi? u kojem sam ne treba posebno predstavljati. Želimo biti duhovni nasljednik RKUD Abraševi? te ponuditi gra?anima Mostara kulturne sadržaje i tematike kroz koje se uvijek provla?i nit zajedništva i ideja o bezumlju balkanskog nacionalizma. Predstavljamo bendove iz bivše Jugoslavije i inostranstva, organizujemo poetske i književne ve?eri, kino projekcije, debate itd. U sklopu Abraševi?a funkcioniše i Abrasmedia.info, nezavisni i jasno lijevo orijentisani web portal u kojem sam kolumnista, kao i radio i video produkcija na koju ozbiljno ra?unamo u budu?nosti. Abraševi?, uprkos finansijskim problemima i animozitetu koji budi kod odre?enih slojeva, ostaje vjeran svojoj misiji a naši svjetonazori su dijametralno suprotni postoje?im/vladaju?im na šta smo izuzetno ponosni. I u ANTIFA pokretu sam ?iji je lider Robert Jandri?. Nedavno je u Abraševi?u održan II Festival ANTIFA koji je, da ništa drugo, kao simbol neophodan i veoma važan.

Pored ?injenice da je Mostar u zadnje dvije dekade postao prava sociološka laboratorija niko normalan ne može se oteti utisku da je gradu promijenjena fizionomija, prekrojena istorija a budu?nost neizvjesna uprkos brojnim potencijalima koji bi mu trebali osigurati ekonomski prosperitet. Mostar danas je deponija ideologija pod upravom – vlasništvom nacionalisti?kih elita SDA, HDZ BiH i HDZ 1990 i pojedinih stranih korporacija, austrijskih bankara na primjer. Iz prošlog sistema ostala je komplikovana, neefikasna birokracija, bahatost mo?nika, poltronstvo… Kapitalizam je umjesto obe?anog blagostanja totalno rasturio radni?ka prava koja su bila na zavidnoj razini, kao i sve proizvodne pogone u Mostaru i okolini, ako ne ra?unamo Aluminij koji ne pripada Mostaru ve? HDZ-u, i od nas napravio importne ovisnike. Trenutno živimo period nacional-kapitalizma koji je, ako je to ikakva utjeha, zauvijek delegitimisao balkanske nacionalne ideologije kao društveni model u bivšoj Jugoslaviji, a posebno u BiH. U sredini kao što je mostarska na snazi je konflikt niskog intenziteta koji se povremeno poja?ava a povremeno smanjuje ovisno o potrebama dva lokalna kartela mafijaša, politi?ara, tajkuna, policije, novinara i vjerskih lica koja su podijelila rejone i kojima ova situacija savršeno odgovara. Živim u državi vjernika a ne gra?ana te ne mogu pre?utati uticaj religije koja je bila pièce maîtresse (glavno sredstvo, P.A.) u nacionalisti?kom arsenalu zla te savršeno poslužila najmra?nijim snagama da do?u na vlast. Sve mi se ?ini da one ovdje zastupaju ?avola, a ne boga. Mu?nina me hvata od vjerskih lidera na Balkanu, povratka religije u javni govor, posebno u škole na jedan tako bahat i za religiju neprimjeren na?in. Žao mi je te djece, moja generacija je barem s te strane imala puno više sre?e, nas su u?ili ljubavi i solidarnosti dok su njihove škole poligoni za nacionalnu obuku. Školstvo je velika, možda i najve?a bolest Mostara… Na kraju krajeva trenutni, dominatni problem Mostara i nije nacionalizam koji je ve? odavno shva?en i objašnjen, ve? nedostatak otpora najboljeg dijela mostarskog stanovništva, onog istog koji je slao sinove i k?eri u borbu protiv okupatora i doma?ih izdajnika u Drugom Svjetskom ratu. Na ?itav ratni i poratni period gledam kao na revanš negativaca iz Drugog svjetskog uz blagoslov ve?eg djela populacije koja ih je demokratski izabrala. Pozitivni ljudi, sa pozitivnim razmišljanjima su ekonomski ucjenjeni poslom, umorni su i, dodao bih, još uvijek šokirani sudbinom koja je zadesila Mostar… Ljudi iz gradova ovaj rat su izgubili, osje?aju se poraženi, kao što je lijepo rekao veliki Bogdan Bogdanovi? “sam razum je ovde pobe?en”. Me?utim, postoje bitke koje vrijedi voditi i kad izgledaju izgubljene, održavati plamen zajedništva i bratstva nadaju?i se da ?e ga idu?e generacije rasplamsati. Postoji, iako u manjini, frakcija stanovništva koja razmišlja tako. Lako se prepoznajemo i sasvim prirodno družimo i komuniciramo. Niko te tu ne pita kako se zoveš, za nas su izolacije u srpstvo, bošnjaštvo i hrvatstvo daleka prošlost. Mi nemamo veze s tim atavizmima. Mislim da bi Mostar i Mostarci upravo išli u tom pravcu da nije bilo rata. Mi današnji moramo sa?uvati taj duh i prenijeti ga onim koji dolaze.

Više samilosnog razumijevanja, plemenitog vizionarstva i ?iste ljubavi za grad i gradsko sam ?uo za 2 dana od Osvita i Abraša me?u ruševinama, nego iz fotelja vlasti ušan?ene u nacionalisti?ke tvr?ave za 20 godina. Pre?uju li razmišljanja i želje iz prethodnog kazivanja i sa stepeništa fotosa uz ovo mostarenje, Mostar i Mostarci su u velikoj nevolji. A i gr?a im se sprema.

Abrasi

Abraši s lijeva na desno uz stepenice: Marina ?api?, Ronald Pandza, Jasmin Kuhan, Kristina ?ori?, Robert Jandri?, ?enan Behmen, Mela Žuljevi?, Osvit Seferovi?, Mustafa Kajan.

Komentari (28)

1
Kemo
Sunday, 25. September 2011 u 07:51

Citat Mišo Mari?: “… Znam: previše me u posljednje vrijeme na Dovla…”
Bože dragi, kada ovaj prilog usporedim sa masom u zadnje vrijeme na ovom blogu napisanih gluposti (Kemo, ?ole, Malik-Kula…)! Dragi Mišo, nije Te zasigurno „previše“, naprotiv! Svim srcem sam u duhu uz Osvita (nomen est omen!) i sli?ne iz mlade generacije i želim im da njihova borba protiv nacionalisti?ke zatucanosti urodi plodom!

2
Mugdim Karabeg
Sunday, 25. September 2011 u 20:52

Mugdim Karabeg:

Gospodin, ljepse mi zvuci drug Seferovic podsjeca mene i moju generaciju koja je izrasla u “onoj Jugoslaviji” na vrijeme ljepota, saradnje, komsiluka pa i bratstva i jedinstva za koji kazu da je “Titova izmisljotina”. Ali cim je ta “izmisljotina” izgazena invazijama balkanskog velikonacionalizma i veliko – klerikarizma sve tri religije pocela su masovna pustanja krvi jedni drugima.
Bio sam u Mostaru 2001. godine i sa tugom zakljucio da grada, iako porusenog, ipak tu i tgamo ima ali gradjana Mostara, onih koji su kovali njegovu istoriju, razumijevanje, saradnju i zajednistvo, vise nema, izuzev po nekih izuzetaka.
Drug Seferovic je imao hrabrosti i odlucnosti da se vrati u Mostar i da na krhotinama rusevina mostarske duhovnosti, tolerancija i stremljenja ka sve vecim vrijednostima, otpocne rekonstrukciju onog sto je bilo dobro do idealnog. Premda tu nije bilo vecih, dubljih i odlucujucih pomaka, ipak on ne posustaju. Zajedno sa grupicama mostaroljubaca, sto ce reci ljepotodoljubaca, druzeljubacai i drugih “ljubaca” on ipak istrajava u toj misiji koja ce jednog dana, siguran sam, uroditi obilatom zetvom novih vrijednosti. Seferovic u svom sjajnom tekstu, kratkim recenicama i pasusima, izvanredno slikovito iscrtava “ulje” cija se vrijednost ne moze izraziti u novcima onog sto je bilo, sto je sad i sta bi moglo biti. Zelim mu od srca srecu i uspjeh, jer Mostar je moja rana neprebolna a on i njegovi saradnici cine mnogo da se ta bol ipak preboli.
Mnogo pozdrava tim rijetkim ali dragocjenim i skupocjenim entuzijastima koji ce rusevine duha polako pretvarati u visoka zdanja nove – stare duhovnosti.
Mugdim

3
Azra K.
Sunday, 25. September 2011 u 22:41

Dragi naš Mišo,
Ovim Tvojim najnovijim dopisom izazvao si kod mene potrebu da reagujem na najmanje dvije teme iz njega: prvo o Mostaru a onda o ovisnosti o Dovla blogu, što bi ovdje nazvali “obsessive-compulsive disorder” .
Mostar je moj rodni grad u kojem sam živjela prvih sedam godina života, dovoljno da ga zauvijek zavolim. Ljubav prema tom gradu mi je podgrijavao i moj otac, Mostarac ?ije familijarno drvo u njemu datira preko 450 godina / Što bi rekla Azra J. za njihovo u Sarajevu/. Sada ti Kapi?i i njihovi potomci lije?e i grade Norvešku, Švedsku i druge zemlje svijeta…
Iako smo živjeli u Sarajevu zna se za koga smo navijali: “zaVelež” !..tako se to izgovaralo!
Ostale su mi divne uspomene iz tog ranog djetinjstva, dje?ije igre ispod jedne murve pored malog potoka koji se ulijevao u Radobolju.Tu, ispred ” ?iki?a ku?e” u kojoj smo tada stanovali/ tako su je moji roditelji zvali/, pored Muzi?ke škole, sa baštom koja se spuštala prema Neretvi, za?ela se moja nepresušna ljubav prema mom rodnom gradu. Bilo je i horor uspomena.Na pr. kad bi me mama poslala preko Starog mosta na Tepu da joj nešto kupim morala sam pro?i pored “strašnih”, mra?nih pe?ina u kojima su živjeli Cigani i tamo nešto radili. Sje?am se da sam uvijek bez daha pretr?avala taj dio, umiru?i od straha!/Ovog ljeta tuda pro?em i ugledam u tim pe?inama divan kafe- bar sa puno umjetni?kih sadržaja!!/
Onda do?e onaj “Veliki belaj” i sruše taj moj grad i naš Stari most. Jecala sam neutješno u dalekoj Venecueli, gdje smo se tada zadesili, gledaju?i na TV taj strašni, varvarski prizor….
Poslije više godina došla sam na otvaranje novog Starog mosta ali ostala pogo?ena ?injenicom da je tog dana gra?anstvo sa desne strane Neretve bojkotovalo to prelijepo slavlje. Kažu da se animozitet izme?u ta dva dijela grada ne smanjuje i to me duboko uznemiruje……
Izgleda da sam se rasplinula, ja bih o Mostaru mogla koliko ho?eš…….., pa da ne promašim temu završi?u ukratko:
Mišo, primjeri iz Osvitovog ?lanka su prava herojska djela sli?na onima koje radi Svetlana Broz. Hvala Osvitu i Abrašima na onome što ?ine, a Tebi što nas o tome obavještavaš.

Eto, sad više nema mjesta za onu drugu temu, o tome ?u nekom drugom prilikom.

Srda?no,
Azra Kavazovi?

4
Bato Jefti?
Sunday, 25. September 2011 u 23:50

Mostar — žive naj?istije vode, najveseliji, najduhovitiji i najslobodoumniji ljudi, najšarolikije cvije?e i najraskošniji behari, najmirisniji grad ovog dijela svijeta — da li je Evropa beskrupulozna tvornica zla? Po ?emu je ona civilizovana? Zar njoj ne vonjaju kloake truleži raspadanja blistavih gradova? Postoje li u Evropi rije?i progres, ?ovje?anstvo, Kultura?
Bato Jefti?

5
Enisa Pletili?
Monday, 26. September 2011 u 09:25

Žalosna sam zbog Mostara, kao i svoje Banja Luke. Ipak mi se ?ini da školjka nije prazna jer su Osvit i ABRAŠI veliki biser u toj školjci. Želim im puno uspjeha u njihovom radu.
Enisa

6
braco
Monday, 26. September 2011 u 11:02

Onomad, nakon ovoga rata našao sam se u društvu sa Ivanom Kordi?em, zanimljivom osobom i senzibilnim pjesnikom ovih naših krajeva. Ivan je, rezigniran užasnim ratnim i postratnim dogadjanjima u Mostaru, prili?no katastrofi?no rekao – Gotovo je, nikad više onog Mostara!?
Kao rodjeni mostarac nikako se nisam mogao pomiriti sa ovim zlosutnim predvidjanjem i
suprostavio sam se, pošteno govore?i, u tom trenutku bez neke ozbiljnije ovozemaljske argumentacije. Pozvao sam se na vrijeme kao ljekoviti faktor, potom, geopoliti?ki položaj Mostara, klimatske i ambijentalne okolnosti koje nesumnjivo uplivišu na gradograditeljstvo i još neke volšebne okolnosti koje okupljaju ljude u gradske aglomeracije.
Uglavnom, sje?am se da sam rekao – Ivane, vjerovatno nas dvojica ne?emo doživjeti tu vrstu reafirmacije Grada, ali vrijeme ?e u?initi svoje! Neznam, je li to sto, dvjesta ili pet stotina godina, ali Mostara ?e biti!
Nakon Inicijative ovih mladih ljudi nekako mi je lakše!
Braco Alikalfi?, arhitekt

7
Gordana Mileti? Buzaljko
Monday, 26. September 2011 u 17:16

?itam tekst po ko zna koji put….?itam komentare po ko zna koji put….sve poznati moji Mostarci koji su živjeli u ovome gradu…kad je grad bio grad…dostojan života svakog ?ovjeka bez obzira na nacionalnost… vjeroispovjed… zanimanje … pripadnost. Iskreno se divim mladom Seferovi?u…?ije roditelje sam poznavala i izuzetno cijenila….da se poslije svih završenih škola odlu?io vratiti… kao podrška ostalim mladim ljudima da se nešto PAMETNO napokon uradi u ovome gradu…. da se pokrene uspavanost, nezainteresovanost, malodušnost, a o mržnji i razdvojenosti da ne pri?am… jer ljudi moji…. treba ovdje živjeti pa vidjeti da se to osjeti na svakom koraku… što re?e Osvit… leglo svega su škole… podjeljene po IMENU I PREZIMENU u?enika. Dragi moj Mišo, tebi još jednom hvala na izuzetnom ?lanku kao i svaki put kada nešto napišeš gdje se mi svi prona?emo, a mladom Osvitu (valjda mu je i zadatak negdje zapisan kad su mu roditelji dali to ime ) želim da sa svojim prijateljima entuzijastima ovome gradu vrati OSVIT jutara kakva su bila prije… opjevana , ispri?ana u pjesmama… pri?ama… najve?ih intelektualaca svijeta koji su se budili u našem Mostaru prije te nesretne1992 godine…. Ispunite tu školjku koja je prazna….. vratite ovoj izgubljenoj mladosti NADU za bolji život…. SRETNO VAM OD SRCA ŽELIM……

8
Klaudia
Monday, 26. September 2011 u 17:32

Za svaku bitku ?iji je cilj želja za životom, ljubavlju i jednim otvorenim vidom pozitivne komunikacije medju ljudima, vrijedi se ustati i pokazati svoje vedro i nasmijano lice.
Znam, to izgleda kao “Vesela revolucija” ali ona to zaista i jeste. ?ovjek se samo treba osloboditi strahova i krenuti, to bi trebao po mom mišljenju biti najve?i uspjeh.
Sjetimo se pjesama koje su stvarale strukture naših moždanih vo?a:
“Mi smo raja iz Mostara, sve nas ista ljubav spaja,” to je ljubav prema ljudima,
prema gradu i prirodi, prema plemenitosti u medjuljudskim odnosima.
Kao što vidite moj recept je vrlo jednostavan jer ako se volimo mržnja nema ni najmanju šansu. Jako mi se dopao tekst i sretna sam što nas je reljef prirode i društva u kojem smo odrasli tako identi?no odgojio. Osje?am se kao dio jedne male drage Armije istomišljenika. Svako dobro ekipi i svaka ?ast.
Pozdrav Klaudia Ani?i?

9
Denijal Behram
Monday, 26. September 2011 u 17:39

Svi smo mi Osvit Seferovi?…!!!

I oni ovdje u komšiluku, i oni s obadvije strane (da Bog da da nikad ne bude strana) i oni preko bare, gdje god da smo… SVI SMO MI OSVIT !!!!
… željni da trajemo i istrajemo, da duvamo i oduvamo sve one koji se ne mogu podi?iti imenom gradjana vje?nog grada …
jer Mostar je naš i ko što re?e Toni Pehar:

” Ima jedno malo mjesto na granici sna …
vjetrovi su tamo ni sjeverni ni južni ni hladni ni topli nego daleki …
ljudi tamo ili plove zvijezdama ili podižu kragnu od usnulih ljiljana preko mosta zaljubljenog u svoje obale …
zimi se tamo ne ide ..
zimi se tamo ?uje šapat pocijepanih krovova …”

10
mi?o
Monday, 26. September 2011 u 19:30

SJAJNO

http://www.youtube.com/watch?v=Rg8nUtzTwDI

11
Tozza
Monday, 26. September 2011 u 20:41

Hvala Osvitu i ?itavoj ekipi iz Abraša u ime svih nas, koji smo razapeti izmedju ljubavi prema porodici i ljubavi prema gradu sunca. U takvom odnosu snaga zna se gdje ?e se srce privoliti. Ipak, koliko god da znamo prioritete, koji su takvi kakvi jesu – da obezbjedimo “tamo negdje” mirno djetinjstvo našoj djeci, jer tamo gdje smo ga mi imali oni ga danas imati ne mogu – uvijek zadrhtim kad god vidim tablu našeg grada.

Hvala Abraševicu upravo zbog toga – što sam, postavljaju?i prioritete ispred sebe (kao i mnogo naše raje razasuto svugdje) , shvatio da ne postoje šanse da ?e unuk mog unuka provesti djetinjstvo u gradu u kojem se rodio deda mog dede. Ali Abraševi?, ta mala enklava normalnih ljudi, mi uvijek razvu?e osmijeh na lice, jer je to jedno od rijetkih mjesta u gradu gdje se osje?am kao svoj na svome.

A u ova smutna vremena, to je golema stvar. Od svih entiteta, ako se ve? na entitete dijeliti moramo, glasam samo za taj mali komad zemlje u Šanti?evoj (i da mi neko ne zamjeri, moram tu spomenuti i Irminu ?evabdžinicu, Dreninu kafanu i naše crvene tribine). To je moj entitet.

U stvari, sve što bih htio poru?iti može stati u jednu parafraziranu re?enicu:

?uvajte Abraševi? kao zjenicu oka svoga….

12
Dragan Koprivica
Monday, 26. September 2011 u 21:09

Draga Klaudia,

Spremao sam se da prokomentarišem ovaj izuzetni prilog ali kad sam pro?itao Vaš komentar morao sam odustati.
Ono što sam namjeravao re?i Vi ste ve? saopštili, samo bolje, dublje i plemenitije.
Hvala vam. Nadajmo se da ?e Vaša poruka na?i put do mnogih srca.

Srda?an pozdrav,

Dragan Koprivica

13
dijana
Monday, 26. September 2011 u 21:12

Nadat je se da ?e ovo probuditi uspavane humanitarce na svim stranama i one što su skeptici a i po kojeg što ne vjeruje u bratstvo svih ljudi. S moje strane ja to nisam izgubila, sre?om još uvijek gledam ljude pojedina?no a ne kao dio jedne grupe bez obzira o kojoj grupi se radi. U svakom slu?aju napor vrijedan truda.

14
Zlatko B.
Monday, 26. September 2011 u 22:40

?etiri pri?e o ?etiri grada, a jedan me?u njima je i MOSTAR, te Banja Luka, Sarajevo i Split.
Tko ne bješe na mom Zidu evo linka:
http://zlajinzid.wordpress.com/2011/07/14/gdje-spavaju-duse-gradova/

15
Nino Luki?
Monday, 26. September 2011 u 23:54

Dugo sam gajio nadu da ?e se Mostar, NAŠ Mostar ponovo vratiti u staru valu. Ta nada se, lagano, po?ela gasiti nakon mnogih godina i razo?arenja. Neki su mi govorili da sam smiješan, naivan i da se zanosim. Mostarska, kažu, mladost je odrasla u mržnji, zadojena mržnjom. Cijelo svoje odrastanje slušali su ružne pri?e o onim drugima. Umal’ da me ubjede. Presretan sam što baš mladost, barem neki, znaju i osje?aju da nije važna boja dresa, važni su igra?i.
Hvala velikom gospodinu i mostarskoj raji Miši Mari?u, HVALA OSVITU ZA VRA?ENU NADU i mom Denaniju (Denijal Behram) za upu?ivanje na ovaj tekst.

16
selma
Monday, 26. September 2011 u 23:57

Ovo je sve velika istina, Osvit je prepoznao problem i odli?no opisao stanje u našem gradu. Sve dok bude aktualna vlast ovog sastava, nema nam druge nego ?ekati da narod dodje pameti. Nažalost, u Mostaru je svega više nego Mostaraca, a ovi Mostarcima zauzeli mjesta. Mostarci ?ekaju i ?ekaju, a malo ih ikako reaguje, stanje se samo pogoršava, betonira, ?ekaju se novi izbori da glasa?ima upute najve?a obe?anja i, kao usput, naglase strah od onog drugog i druga?ijeg, jer samo svom treba vjerovati. Postoje zaista mlade snage, koje pozitivno i misle i rade, kao i Osvit, ali treba OSVITA još mnogo, nadam se da je ovo odli?an primjer angažmana mladosti koji može mnoge stvari pokrenuti, uz podršku nas starijih, s istim razmišljanjem i istim idejama. Zato, Osvitu ?estitke za izvanredan tekst, pozitivno razmišljanje, ispravan pogled na stanje u našem gradu, ali i zajedni?ka želja da ?e ovaj grad prodisati pozitivnim vjetrovima, i krenuti ljepšim i sigurnijim putem.
Mostar nikad nije bio podjeljeniji, na jednoj strani je Hirošima, a na drugoj Las Vegas. Moram strane spomenuti jer je kod nas, u Mostaru, ponovo, sve više ova ili ona strana.
Mostar nije dovoljno samo voljeti…

17
Bojan
Tuesday, 27. September 2011 u 03:46

Bravo Mišo za divan ?lanak i Zlatko B. (komentar 14) za mogu?nost da ga pro?itaju dovlanetovci. Kontemplacije na nekadašnje i ocjena sadašnjeg stanja u nama dragim gradovima zaslužuje sve ?estitke.

18
beran jan
Tuesday, 27. September 2011 u 04:43

SFSN… Još nas ima… Samo mislim da se ova bagra ne?e šale manuti vlasti… Treba?e ne?im potkrijepiti molbu…

19
Bera Lasi?
Tuesday, 27. September 2011 u 06:49

Pro?itah cijeli ?lanak. Mišo Mari? piše srcem kao i uvijek. Obradovah se kad vidjeh sina Bebe i Nijaza Seferovi?a, kad pro?itah njegovo vidjenje Mostara i situacije u Mostaru, njegovu ljubav i želju da pomogne našem Gradu….nakon Francuske i Sorbone došao je u svoj grad, samo iz ogromne ljubavi. Poznajem njegovu majku, nisam nakon rata ništa ?ula o njima, dok ne ugledah sliku Osvita, koji je kopija svoga oca. Bravo za njega i za njegove Drugare, koji pokušavaju unijeti novu svjetlost u Naš Voljeni Grad.

20
sasko
Tuesday, 27. September 2011 u 06:56

Eh…Mostar…
http://www.youtube.com/watch?v=CcH8uP-rxc8&feature=related

21
Dina Granulo
Tuesday, 27. September 2011 u 14:59

Osvite naš mostarski! Ne?e biti lako, treba?e dugo vremena, ali od ne?ega se mora po?eti. Ni prije nije bilo lako kada je izgledalo nevjerovatno da radni?ka djeca mogu da se obrazuju muzi?ki i umjetni?ki. Osvite, vi ste vatrica u ovoj našoj zimi koja je po?ela da gori i da nas zagrijava. Ljepši, istinitiji i jasniji tekst odavno ne pro?itah. Nema Osvite po?etaka bez takvih ljudi kao što ste vi, pametne glave i svijetlog, velikog srca. Grabite naprijed, opirite se mra?njaštvu ma koliko u po?etku izgledali krhki i nemo?ni u odnosu na aždaju. Uzdamo se u vas, nemojte odustajati. Neko ?e do?ekati povratak grada Mostara, neko ?e do?ekati. Ima nas, ima nas koji ranjeniku ne?emo dati da umre. Moja istinska podrška koja ne?e ostati samo na ovim rije?ima.

22
Suzana
Tuesday, 27. September 2011 u 15:35

Dragi Mišo,
Molim Vas nemojte ni pomisliti da Vas ima dovoljno. Malo, jako Vas je malo na dovla.net. Ja bih volila da svaki dan mogu ?itati Vaše bistre misli i ?isto srce. Znate da se uz Vas odmori moja umorna duša i iš?isti ova mulj od života pogotovo ovamo daleko od dragih ulica moga grada.
Što se Vašeg mladjanog prijatelja ti?e, kakav Vi takav i prijatelj. Daje nadu, vra?a vjeru da možemo i moramo opet iz po?etka. Da lijepom Mostaru vrati osmjeh i ljepotu, da mu pomogne da nadje uvrijedjenu, ranjenu i podjeljenu dušu. To su dužni svi zajedno jer samo tako ?e im Mostar oprostiti. Opet ?e im uzvratiti najljepšim beharom, najljepšom pjesmom, velikom ljubavlju. A svi drugi dobronamjerni koje put nanese mašta?e da im se ispuni želja da dožive i gledaju kako Emirovi nasljednici ska?u u prelijepu, hladnu, neukrotivu i nedjeljivu ljepoticu Neretvu, a oni još smjeliji da upoznaju ?ovjeka koji je neraskidivom zlatnom niti ljubavi vezan za ovaj predivni grad – Mišu Mari?a koji nam je u srca i dušu nesebi?no ugradjivao ljubav i dao podsticaj da razmišljamo i sanjamo o ljepoti, ljubavu i prijateljstvu. Hvala Vam.
Suzana V.

23
NENAD GOLUB
Tuesday, 27. September 2011 u 16:58

:Marina ?api?, Ronald Pandza, Jasmin Kuhan, Kristina ?ori?, Robert Jandri?, ?enan Behmen, Mela Žuljevi?, Osvit Seferovi?, Mustafa Kajan.
OVA EKIPA JOS CUVA LJEPOTE NASEGA GRADA.PUNO HVALA MISI I SVIM UCESNICIMA(KOMENTARIMA)U OVOM PREDIVNOM CLANKU

24
Miso Maric
Tuesday, 27. September 2011 u 18:52

E, ne mogu da vam se ne dopišem. Ni da je kombinacija Baš ?elika, Save Kova?evi?a, Alije Sirotanovi?a s dušom Alekse Šanti?a – ne može sam ?ovjek biti brigada. Zato od Keme do Nenada hvala za podršku Osvitu i Abrašima uz koje ste se svrstali iz plemenite pobude da se Mostaru vrati poharano dostojanstvo. I ne samo Mostaru, svim našim oja?enim i poniženim gradovima.
S kardialnim reveransom i trajno dobrim željama
Mišo

25
Ružica Milovi?
Tuesday, 27. September 2011 u 19:02

Ružica Milovi?

utorak, 27.09.20011

Dragi Mišo, pro?itala sam tvoj tekst više puta….to pisanje iz srca ispunjava i nas koji ?itamo jednom novom iskrom i nadom u jedno bolje sutra za grad u kojem smo rodjeni. Možda baš zahvaljuju?i Osvitu i tebi koji ste sve ovo pokrenuli budemo svjedoci budjenja svjesti kod mnogih koji su se nažalost okrenuli pogrešnim idealima….želim vam svima mnogo uspjeha, vjere u to što radite i snage da istrajete u vašim dobrim namjerama…u meni li?no živi Mostar prije rata…ovo danas je samo mjesto u koje ja idem posjetiti moju familiju…od <3 vam hvala svima za vaš rad koji je sve, ali ne jednostavan….:)

26
Semir Kazazi?
Tuesday, 27. September 2011 u 20:29

Pišem ovaj komentar ne zbog mog prijatelja Miše Mari?a, nego zbog mladih pomenutih u ovom tekstu, a prije svega Osvita Seferovi?a. Mišo i ja ve? decenijama znamo da smo na istom talasu kad je u pitanju nacija, vjera, antifašizam, i naravno naš voljeni Mostar koji nam oteše najgrubljom silom.
Pratio sam kao i ve?ina Mostaraca kako se podjela u gradu svjesno produbljuje mimo granica razuma da bi neki zadržali ni?im zaslužene pozicije. Vrhunac je za mene bio kad sam prošle godine ?uo da se ?ak i ribe u Neretvi dijele, pa kažu postoje tamo muslimanske i katoli?ke pastrmke. Sa ribarskom dozvolom s jedne strane smiju se loviti samo muslimanske pastrmke, a sa dozvolom s druge strane samo katoli?ke. Pitam sagovornike ima li možda koja pravoslavna ili jevrejska pastrmka.Za ateisti?ke pastrmke i ne pitam, jer znam da je suvišno. Kažu ne znaju. Ali dodaju kako se radi na tome da se ribe u Neretvi objedine kroz zajedni?ko ribarsko društvo, a kad ?e se ljudi objedinjavati to se još ne zna.
Na svu sre?u ipak ima i onih druga?ijih. Tu je teškom mukom obnovljeni nekadašnji RKUD ‘Abraševi?’, tu je planinarsko drustvo ‘Prenj’ i neka mi oproste ostali ako sam ih zaboravio. Osvit je sin moje komšinice Bebe Seferovi? rodjene Djabi?, a bio je u dje?jem vrti?u sa našom k?erkom Sandom. Zato ne mislim da je slu?ajnost da je i naša Sanda borave?i nekoliko godina u Mostaru uložila veliki trud da sa svojom rajom obnovi ‘Abraševi?’. U onom Abraševi?u, koji je bio jedan od stubova mostarske kulture, magi?na rije? je bila ljubav. Nije to bila samo ljubav izmedju mladih, nego i ljubav prema muzici, folkloru, teatru, plesu i naravno samom gradu. Toj ljubavi su u?ili nas, pa su onda Osvit i Sanda i njihova raja u?eni na isti na?in. Nismo ih u?ili da mrze.
Ako ova grupa mladih ljudi postane jezgro oko kojeg ?e se okupljati mladi sa sli?nim pogledima na svijet, onda ima nade i za naš voljeni grad Mostar i za zemlju Bosnu i Hercegovinu. Zbog njih i napisah ove redove s nadom da ?e ta zraka svjetla u mraku ‘nove demokracije’ toliko oja?ati da kao onaj vjetar iz narodne pjesme kona?no rastjera tamu po Mostaru. Ovi mladi ljudi ?e bar znati da su pokušali.
Pozdrav
Semir Kazazi?

27
SLOBODAN ANDRI?
Tuesday, 27. September 2011 u 23:49

PRO?ITAH TEKST U POSLJEDNJEM BROJU “BOSANSKE POŠTE”. SUVIŠNE SU MOJE RIJE?I, NEMA SE ŠTA MNOGO DODATI NA KOMENTARE. ALI JA IMAM OBI?AJ RE?I – IMALI SMO ŠTA SMO IMALI – NISMO ZNALI ŠTA SMO IMALI……
BOLI ME TO ŠTO NAS NEMA VIŠE KAO ŠTO JE MOJ DRUG MIŠO KOJI PIŠE SRCEM. RADUJE ME ŠTO IMA OVAKIH KAO ŠTO JE SEFEROVI?. I NJEMU I DRUGIMA KAO ŠTO SU ON DAJEM PUNU PODRŠKU U BUDU?EM RADU. TREBA NAS MNOGO VIŠE I U SAMOM GRADU I VAN NJEGA, U TUDJINI, AKO MISLIMO DA STVORIMO USLOVE GENERACIJAMA KOJE DOLAZE, DA ŽIVE KAO ŠTO SMO MI NEKADA ILI BAR PRIBLIŽNO. BRINE ME JEDNO. BILA VELIKA AKTIVNOST OKO PARTIZANSKOGA SPOMEN GROBLJA. BIO LJETOS U MOSTARU, OTIŠAO DA VIDIM I OSTAO RAZO?ARAN. PRIJE RATA JEDAN OD SIMBOLA GRADA A SADA ??????
ZAVRŠI?U OVO MOJE SKROMNO I KRATKO OBRA?ANJE SA: NI?IJA NIJE DO ZORE GORILA PA NI NJIHOVA NE?E,
SF-SN
SLOBODAN

28
Kemo
Sunday, 9. October 2011 u 06:23

Jasna Šami?: MOST

Prije no što je bijel, bio je siv
Prije nego ?vrst, bio je poput talasa
Prije nego dûga, bio je valovit puteljak izme?u dvije tvr?ave
I sedamnaest ku?a gdje su živjeli
Jedan neženja i
Mostari

Gradu Sultan darova most poput dûge

Francuz re?e: gordiji je od Trijumfalne kapije
Talijan ?e: Kru?i je od Rialta
Tur?in : Viši je od munare
A Arap: Bijela je kamila

Pjesnik zapisa: Labud je izvijenog vrata
Galeb raširenih krila
Snježna planina
Na rijeci

Stolje?ima slije?u
Galebovi na le?a kamile boje snijega
Vijekovima galebovi ska?u s le?a
Kamile u Narentu
Koja te?e ispod bijele kamile
Tiha i proždrljiva
Boje žada

Kad nahrupiše barbari
Dûga posta razbijeno ogledalo
Le?a kamile, la?a u brodolomu
Labudov vrat, ledena baklja
Krila galeba, dvije posje?ene ruke
Izme?u dvije obale
Rana

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar