Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Muradif Tanovi?: Drugo umiranje “Starca”

Muradif Tanovi?: Drugo umiranje “Starca”

Stari Most u Mostaru 2

?itaju?i priloge o Mostaru prisjetih se i jednog dogadjaja iz Hannovera sredinom 1993 godine vezano za taj grad. U velikoj masi izbjeglica, stiže i akademski slikar Hamo Ibrulj. Prava slikarska pojava, duge kose, neo?ešljan i neobrijan, ali i sa kontroverznom pri?om o svom u?eš?u u prvim ratnim mjesecima u Hercegovini. Ranije ga nisam poznavao, ali kao prijatelja moga prijatelja, smjestili smo ga u jedan stan koji sam imao u potkrovlju zgrade gdje je bila moja agencija.

.Hamo je sa sobom donio i nekih tridesetak veoma dobrih radova, koje smo na organizovanim izložbama bezuspješno pokušavali da prodamo. On je, ne poznavaju?i tržišne prilike u Njema?koj, tražio astronomske sume za svoje radove i naravno nikad nije prodao nijednu sliku.

Jednoga dana, dolazi jedna nesvakidašnja narudžba od nekog Mostarca, koji otvara restoran u Bielefeldu, da mu se napravi panorama Mostara sa „Starcem“ kao centralnom temom. Hamo uzima akontaciju i odmah se daje na posao. U to vrijeme na frontu u Mostaru je desetak dana kasnije „velikom“ hrvatskom domoljubu, generalu Praljku, uspjelo da „Starca“ poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja, kona?no gurne u sunovrat u Neretvu, što je medju našim gradjanima ovdje izazvalo do tada jedan neopisiv osje?aj bola, bijesa i tuge.

Hamo je cijeli svoj život slikao samo konje. Ne ponzajem ni jednog autora, koji je bio u stanju da portretiraju?i konje iznese na platno i najtananija ljudska osje?anja. Jednu njegovu sliku iz „hannoverske“ kolekcije, sam skoro vidio u Bošnja?kom Institutu. Moj drug iz mladih dana, Muhamed Hadžiomerovi?, direktor Instituta, mi re?e da ju je od autora dobio na poklon.

Da se vratimo na ratna vremena u Hannover: Bili smo sigurni da ?e rušenje „Starca“ biti ugradjeno i u ovaj rad. Rade?i skoro dva mjeseca, Hamo je napravio jednu veli?anstvenu sliku koja je uhvatila trenutak kad se Stari most, u trenucima prije totalnog raspada, sa kojeg jedan za drugim u vodu padaju ?etiri konja na ?ijim izrazima su se mogli vidjeti sva tuga i o?ajanje koje su u tome momentu imali ne samo Mostarci, nego i svi pošteni gradjani ovog svijeta. U donjem desnom uglu slike vidi se, tek poslije pažljive analize, glava jednog konja, koji lišen bilo kakvih emocija posmatra taj užasni prizor. Možda je ovo trebao biti najbolji kompliment za nadobudnog patriotu Praljka, da ga neko prikaže samo konjem.

Približava se i dan otvaranja novog restorana i sliku treba transportovati za Bielefeld. Medjutim, iskrsava jedan problem: slika je ogromna i sa svojim ramom ne može kroz vrata ateljea. Odlu?ujemo se da je kroz “francuski prozor” prema dvorištu konopcima spustimo iz ateljea.

Ne trebam ni spominjati da jedna nesre?a nikada ne dolazi sama. Dan je veoma tmuran i sa mnogo kiše, koja je ve? potopila cijelo dvorište. Konopci koji su držali sliku su se u jednom momentu odvezali i slika je u padu sa šestog sprata pala u dvorište i u duboku vodu i naravno, bila totalno uništena! I tako je Hamin “Starac” nažalost ve? prvoga dana svoga “života” do?ekao kraj padom u vodu, baš kao i njegov veli?anstveni predhodnik iz nekog davnog vakta, na veliku tugu i žalost nas prisutnih.

Siguran sam da je ovaj rad bio jedan od najboljih njegovih ostvarenja.

Hayreddinov most je ponovo vaskrsnuo u svoj svojoj ljepoti 2004 godine. Žao mi je da se Hamo nikad više nije usudio da i on “oživi” svoga Starca.

Odmah po završetku rata, Hamo se vra?a u rodni Ljubuški, gdje mu HDZ (isti oni koji su ga na po?etku rata istjerali iz njegove ku?e i zapalili je) organizuju prodajnu izložbu na kojoj ?e, po direktivi “Središnjice HDZ”, biti kupljene sve one slike koje je Hamo cijeli rat neprodate šlepao sa sobom po svijetu. Za uzvrat je Hamo napravio portret “Haškog uznika” “Tute” Naleteli?a i u jednom razgovoru ?e na primjedbu novinara zašto baš “njega” – odgvoriti: “Vidio sam svu ljepotu i neizmjernu plemenitost u njegovom licu”. Hamo je u medjuvremenu umro ne do?ekavši da vlasnik lijepog i plemenitog lica izadje iz zatvorskog brloga na koji je osudjen za djela ratnog zlo?ina, koje Hamo, i pored sve svoje genijalnosti, na njegovom licu nije uspio vidjeti.

Komentari (5)

1
Azra K.
Thursday, 29. September 2011 u 22:53

Mufa, caro cugino! Divno je što si nam se vratio sa, ko’ nekad, lijepim i interesantnim prilogom. Samo,pazi, molim te , da sad šta ne uprskaš da ne bi raja navalila po tebi nevinom!:)
Tua rodizza, Azra

2
Cico Kabiljo
Thursday, 29. September 2011 u 23:14

Da jos ne postoji blog “Dovla.net” sa ovakvim i ovolikim brojem upravo takvih citalaca, za ovu pricu trebalo bi ga izmisliti. Cestitam ti na prilogu cijenjeni Mufa i mogu te zamoliti samo jedno: “HVATAJ SE PERA”

3
Mufa Tanovic
Friday, 30. September 2011 u 15:01

Carrissima rodizza Azra,
ti znas, koliko ti i ja volimo Mostar. Hvala ti na prelijepom komentaru.Da ga nisi napisala, odmah bi ti poslao Coleta na vrata.
XXL pozdrava od tvog rodijaka. 🙂

4
?ole
Friday, 30. September 2011 u 21:33

A da ti Azra nije carrissima rodizza, ne bi ti ga ni napisala! ?
Uljepša i meni Mufa usr.n dan! ?

5
ivana
Sunday, 2. October 2011 u 23:16

Prelijep prilog gospodina M.Tanovi?a “Drugo umiranje starca” nije me ostavio ravnodušnom iz mnogo razloga.
Zbog “ štovanja” u jednom “tjedniku” “ viteza arhitekture”,a pomenuti vitez je i “vrli prijatelj” Štele i Tute, na dovla blogu u kojem sam do tada samo uživala ?itaju?i ,ne odolih,pa se i javih komentarom.
Ne umijem pisati “ blago” kad je takvo šta u pitanju,pa napisah šta i kako napisah ,a ne potpisah punim imenom i prezimenom/što mi je sada žao/.Ali…
Strah životu kalja obraz ?esto,napisao je P.Petrovi? Njegoš.
Danas bi,mogu?e tome ,trebalo pridodati -strah životu kalja obraz ?esto…strah od materijalne neobezbije?enosti,strah od slabog tiraža knjiga,strah od malog broja izložbi,strah od loše prodaje slika,knjiga, strah od slabo posje?ene pozorišne predstave.. etc.
Imala bih razumijevanja za rahmetli H.Ibrulja,a da je u danima Velikog Belaja,spasavaju?i goli život pristao da naslika ,tada, komandanta ozloglašene Kažnjeni?ke bojne Mladena Naletili?a Tutu. …”Imali smo grdnih problema sa Ljubušacima, nece na Muslimane, navikli s njima…. …kaza tad u jednom od rijetkih intervjua,komandant Kažnjeni?ke bojne M.Naletili? Tuta,docnije”uznik” u ?ijim ?e o?ima, rahmetli Hamo Ibrulj vidjeti svu ljepotu i neizmjernu plemenitost.

“Plemenitost “ tada komandanta Tute,a docnije “uznika” Tute , mnoge Muslimane ostavi bez života,mnoge bez porodice, bez slobode,ku?e, grada, Hercegovine .
Rahmetli Hamo se,kako kaže gospodin M.Tanovi?,vratio u Ljubuški po završetku rata.
Ko ga je tada natjerao ili bolje šta ga je natjeralo /po završetku rata/ da uradi to što je uradio,pa vidjevši “neizmjernu plemenitost” u o?ima M.Naletili? Tute napravi njegov portret.
Ne znam šta to u mirnodopskim /ako se još uvijek tako zovu/ uslovima,natjera ?ovjeka da okalja obraz,halale?i onima koji halala ne zaslužuju,slikaju?i ih ili pišu?i u superlativu o njima…. Da slu?ajno rahmetli Hamo ne vidje svu ljepotu ili ta?nije,da Hamo ne vidje ljepotu od koristi prodaje svih slika koje je do tada bezuspješno vucarao po svijetu.

Kažu,nije lijepo o rahmetlijama ‘vako,al’ ne odolih
Džaba mu,vala,slike!

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar