Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net

Zdravko Grebo: Gdje je stav da je BiH naša zajedni?ka domovina?

Možemo uzeti u obzir da je BiH vrlo složeno društvo, ali mi nikada ne?e biti jasno da model etni?ke homogenizacije može ‘pokriti’ tešku socijalnu situaciju i da zbog njega izostaje bilo kakva pobuna. Jedno od objašnjenja je ratna trauma jer ljudi se sje?aju da bi moglo biti i gore. Drugi model je govoriti: ‘Ako mi Bošnjaci ne ostanemo zajedno, onda ?e nas druga dva naroda pobijediti’, a isto vrijedi i za Hrvate i Srbe. Uostalom, zašto bi jedan siromašni Bošnjak imao više zajedni?kog s novope?enim bošnja?kim tajkunom nego sa siromašnim Srbinom ili Hrvatom?

Zdravko-Grebo-250x203Profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu dr. Zdravko Grebo poznat je po svom javnom angažmanu. Bio je jedan od ljudi koji su neuspješno pokušali zaustaviti podjele i rat u Bosni i Hercegovini. Za vrijeme rata je vodio legendarni Radio Zid. Nakon Daytona se kandidovao na prvim izborima za Parlament BiH, ali glasa?i nisu bili spremni za ljevi?arske ideje, ve? su nastavili svoje povjerenje davati nacionalistima, istim onima koji su ih odveli u rat.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je najavio referendum za ukidanje Tužiteljstva i Suda BiH. Kako to komentirate?

Politi?ka situacija u BiH je u najmanju ruku fluidna. Odnosno, ni dragi Bog ne zna što se doga?a i što ?e iz svega toga iza?i. To što Dodik radi cijelo vrijeme jest jedna vrsta dobro smišljenog politi?kog pragmatizma. On razumije da njegova brutalna retorika ima dobar odjek u njegovom bira?kom tijelu. Dodik se ponaša makijevalisti?ki jer zna da mu to donosi mo?. No, ova najava nije prvi referendum koji je Dodik najavio i rije? je o nastavku igre jer on ne može ukinuti ni sud ni tužiteljstvo BiH, ali može igrati na kartu koja vodi katastrofalnom scenariju disolucije BiH. Ne sjedim ja ni s Valentinom Inzkom ni s Tihi?em ili Lagumdžijom. Igraju se sa Sudom BiH, pa s državnom imovinom, pa s popisom stanovništva; sve to bilo bi smiješno da nije tužno. Nedavno je Dodik, uostalom, izjavio na press-konferenciji da ‘mi želimo oti?i, a sa sobom ?emo ponijeti i dio zemlje’, što ohrabruje i ponašanje HDZ-a, pa bi valjda od Bosne i Hercegovine trebala ostati nekakva Muslimanija ili Bošnjakija. To bi bio kraj BiH.

Sa svih strana se ?uje da je ovo najteži period za BiH još od vremena rata. Bi li možda bilo lakše da se narodi jednostavno razi?u jer – koji su argumenti za opstanak zajedni?ke države? Tko artikulira ideju da od opstanka BiH svi profitiraju, a njezinim nestankom gube?

Kad bih ja to znao, bio bih apsolutni vladar BiH. Naravno, šalim se. Ono što istinski nedostaje na politi?koj sceni od 1996. jest subjekt – koji ne mora biti stranka, nego može biti i pokret ili nevladina organizacija – koji bi artikulirao stav da je BiH naša zajedni?ka domovina. Znam da je to teško nakon svega i nakon etnicizacije ukupnog javnog prostora u kojem sada postoje samo Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Naravno, rata više ne?e biti jer to ne bi dozvolili vanjski faktori, ali unutarnje tenzije mogu trajati beskrajno i da na kraju svega stoji disolucija države. Propušten je trenutak da se gra?anima BiH, bez obzira na njihove kolektive identitete, pokaže da je ovo njihova država. Ako se želi budu?nost BiH, potrebno je iskreno opredjeljenje naših susjeda da se ova država ne raspadne. U to nisam siguran jer je aktualna srbijanska politi?ka elita umivenija verzija prošle i raspad Bosne je njihova rezervna karta, a nisam uvjeren ni u politiku Ive Josipovi?a i Jadranke Kosor, koji su ipak daleko od Tu?mana i Šuška, ali bi na kraju prihvatili raspad. No, znate kako se kaže: bolje užasan kraj, nego užas bez kraja. Me?unarodna zajednica ?e Bosnu održavati na životu i sprije?iti mogu?i novi rat, ali ništa više od toga. Sve dok doma?e politi?ke elite ne postignu konsenzus, ja bolju budu?nost ne vidim.

Vratimo se malo u 1990. godinu. Kako komentirate da je u BiH do tada doista postojao miran suživot naroda, pa i religija, unutar socijalisti?kog sustava? Je li to mit koji treba dekonstruirati? Što se dogodilo u roku od godinu i pol dana, da narodi BiH manje ili više dignu ruke od zajedni?ke države?

To je pitanje i neka vrsta no?ne more za mene jer nisam siguran da je taj idili?ni život do 1990. godine bio istinit. Najgora stvar je do tada bila biti nacionalist, a mi jesmo svakodnevni život živjeli zajedno. Išli smo u školu zajedno, napijali se zajedno, igrali nogomet zajedno. No treba se zapitati je li ta idila bila pokrivena ideološkim monopolom Komunisti?ke partije, s mo?nim sigurnosnim aparatom, pa mnoge frustracije nisu mogle iza?i na vidjelo. Kad se raspao sustav, na javnu scenu su došli mnogi insekti i štakori, ali i ?asni ljudi koji su bili nacionalno frustrirani u socijalizmu. Tada je i me?unarodna zajednica, predvo?ena SAD-om, izabrala podržati nacionalizam i kleronacionalizam kao na?in rušenja komunizma. Zapad, dakle, nije izabrao podržati liberalnu demokraciju jer se njom ne može tako lako srušiti totalitaran sistem. U geopolitici vladaju samo interesi i nema previše ljubavi, ali brutalne zlo?ine se ne može oprostiti.

Kako objašnjavate u stanovništvu rašireno uvjerenje s po?etka 1992. godine da u BiH ipak ne?e rata biti, iako je sve upu?ivalo na to?

To je iz današnje perspektive nevjerojatno. Bilo je mogu?e jer je normalna ljudska strepnja – pogotovo me?u tada starijim generacijama koje su iskusile Drugi svjetski rat – da se izbjegne rat. Alija Izetbegovi? je tada govorio da je Jugoslavenska narodna armija (JNA) naša vojska i nitko nije o?ekivao da ?e se okrenuti protiv naroda, bez obzira na doga?anja u Sloveniji i Hrvatskoj. Izetbegovi?eva argumentacija je tada bila da rata ne?e biti jer ga nitko ne želi i da je za rat potrebno dvoje. Bila je to jedna o?ajni?ka izjava jer je za ljubav potrebno dvoje, a za rat samo jedan. No, tada nismo znali za Kara?or?evo i ostale planove o podjeli BiH, koji su u?inili rat neizbježnim.

Jeste li razmišljali o alternativnoj verziji povijesti, u kojoj bi se rat u Bosni i Hercegovini izbjegao?

Ja sam u tom smislu hegelovac. Možemo razgovarati što bi bilo kad bi bilo, ali ipak smatram da se sve što se dogodilo zapravo moralo dogoditi. Naravno, bilo je raznih verzija, poput Miloševi?eve ponude Izetbegovi?u da bude predsjednik krnje Jugoslavije. Ali, nema koristi od toga.

Hapšenje generala Jovana Divjaka u Be?u izazvalo je veliku konsternaciju u Sarajevu. Kako tuma?ite taj potez Srbije?

Srbijansko pravosu?e ne djeluje bez blagoslova politi?ke elite. U jednom trenutku ?inilo se da Srbija ide za smirivanjem situacije u regiji, doduše puževim korakom. Sada se opet sve destabilizira, što uklju?uje i slu?aj Tihomira Purde. To je agresivan nalet srbijanskog pravosu?a koji ne vodi ni?emu dobrom. Znam sve o Jovanu Divjaku i njegovom ponašanju za vrijeme rata, bio sam s njim u Dobrovolja?koj ulici, za koju ga sada optužuju. Problem je i što bosansko pravosu?e nije procesuiralo taj slu?aj, ako se zlo?in tamo dogodio. Jedna od šansi za našu bolju budu?nost jest stav da je svaki zlo?in – zlo?in. A to bi najbolje trebala shvatiti strana koja je najviše stradala u ratu, dakle Bošnjaci. Da su zlo?ini Armije BiH, poput Kazana nad Srbima i Grabovice nad Hrvatima, procesuirani na vrijeme, Srbija ne bi imala danas koga optužiti. Dakle, nije za ovo što se doga?a Jovanu Divjaku krivo samo srbijansko pravosu?e, nego i bosanska vlast. A Divjak je u Dobrovolja?koj ulici vikao: ‘Ne pucajte!’

Nije li onda paradoks da Milorad Dodik traži ukidanje Suda BiH, koji bi trebao suditi u slu?aju Dobrovolja?ke ulice, dok istovremeno tvrdi da se tamo dogodio zlo?in za koji netko mora odgovarati?

Naravno. I u Sudu BiH postoji odjel za ratne zlo?ine. Ne treba zaboraviti da on izjavljuje da ?e uhapsiti Jovana Divjaka i Ejupa Gani?a ako stupe nogom u Republiku Srpsku te ih izru?iti Srbiji. To je dio njegove generalne strategije, u kojoj želi ukinuti sve što ima veze s državom BiH. Drugi razlog jest privremeno uklanjanje mogu?nosti da osobno bude optužen za kriminal i pronevjeru. Uostalom, Balkanom se širi nepodnošljivi smrad kriminala za koji su odgovorne politi?ke elite, ?ega je najbolji primjer Ivo Sanader, koji se od neupitnog boga hrvatske politi?ke scene pretvorio u ?ovjeka koji sjedi u austrijskom zatvoru. Pogledajmo glavne politi?ke protagoniste u BiH: Dodik, Dragan ?ovi?, Lijanovi?i, pa i SDP s upletenoš?u u tzv. aferu Reket, imaju krivi?ne prijave. Politika se pretvara u to da želiš ostati na vlasti da ne bi završio u zatvoru.

Što je s teškom socijalnom situacijom u BiH? Zašto izostaje pobuna protiv siromaštva i nezaposlenosti? Zna?i li to da se izazivanjem konstantne nacionalne paranoje teški uvjeti života mogu gurnuti pod tepih?

?esto si postavljam to pitanje. Možemo uzeti u obzir da je BiH vrlo složeno društvo, ali mi nikada ne?e biti jasno da model etni?ke homogenizacije može ‘pokriti’ tešku socijalnu situaciju i da zbog njega izostaje bilo kakva pobuna. Jedno od objašnjenja je ratna trauma jer ljudi se sje?aju da bi moglo biti i gore. Drugi model je govoriti: ‘Ako mi Bošnjaci ne ostanemo zajedno, onda ?e nas druga dva naroda pobijediti’, a isto vrijedi i za Hrvate i Srbe. Uostalom, zašto bi jedan siromašni Bošnjak imao više zajedni?kog s novope?enim bošnja?kim tajkunom nego sa siromašnim Srbinom ili Hrvatom? Nadam se da ?e se pojaviti subjekti civilnog društva koji ?e ljude povesti na ulice. Potrebno je da ljudi definiraju svoje socijalno nezadovoljstvo. Nažalost, ja me?u svojim studentima ne vidim ni najmanji znak da se oni žele pobuniti. Podsje?am na poznatu pri?u o žabi kojoj su vodu svaki dan podgrijavali za dva stupnja više, pa je na kraju skuhana bez ikakvog otpora. Tako je i u Bosni i Hercegovini.

Željko Komši? je postao paradigma hrvatske ugroženosti u BiH. Zašto on tijekom svojeg prvog mandata nije pokušao uspostaviti dijalog s Hrvatima u Hercegovini?

Željko Komši? je, ina?e, bio student ovog fakulteta, proveo je rat u Sarajevu i nosi odlikovanje Zlatni ljiljan. On u gra?anskom svijetu ima zna?ajnu podršku. No, podršku od hercegova?kih Hrvata ne bi dobio ni u snu. Kada bi se izborni zakon izmijenio na takav na?in da svi biraju ?lanove Predsjedništva, Željko Komši? bi bio moj nesumnjivi izbor i on bi bio savršen predsjednik svih gra?ana BiH. Ali dok je ustavna konstitucija ovakva, njegov izbor je problem jer Komši?a su izabrali Bošnjaci, a ne Hrvati. To pak daje legitimaciju ekstremnim hrvatskim pozicijama za širenje pri?e o ugroženosti.

Kako vam se danas ?ini živjeti u Sarajevu? Koliko se grad promijenio?

Na nivou dnevne rutine ne osjetite nacionalne tenzije, ali posljedice postoje. Slijedom doga?aja Banja Luka, dva Mostara i Sarajevo postali su, što milom što silom, etni?ki ?isti gradovi. Srbi i Hrvati su u Sarajevu apsolutna manjina i sigurno im nije najugodnije. S druge strane, postoji op?i trend gubljenja svih vrijednosti, tzv. papanizacije. Naravno, postoje svijetli trenuci i izuzeci, ali to nije mainstream. Sarajlije danas ve?inom žive poprili?no primitivnim na?inom života, sa stavom ‘da nisam zaštitar, bio bih manekenka’.

tportal/protest.ba

Komentari (3)

1
Jasna
Friday, 30. September 2011 u 01:01

Intervju je star samo 6 mjeseci i niti na tportalu nisam uspjela vidjeti ko ga je uradio. A zanimalo me je, jer ne shvatam da jos uvijek neko moze pitati: Kako se rat mogao desiti? Nakon toliko studija i pitanja koja smo svi sebi postavljali, ne nasavsi bilo kakav smislen odgovor (bar ne u tri recenice), zvuci kao prezvakana zvaka.
Isto tako se ne bih slozila sa izjavom da Srbima i Hrvatima u Sarajevu nije najugodnije (da li Zdravko misli da im je sporadicno ugodno ili bas neugodno?). Moja gomila prijatelja koji imaju nemuslimanska imena i porijeklo, zive dobro i rado u Sarajevu.
Na temu papanizacije se ne bih niti osvrnula, jer je vec pomenuta zvaka. Pitam se samo ko puni koncertne dvorane, baletne predstave, mess, ff, i ostale kulturne prilike tokom godine kad nema ‘kulturne’ dijaspore.
Intervju, po meni, vise govori o ‘novinaru’, nego o Zdravku (on bi ipak mogao biti malo selektivniji).
I na kraju, sta znaci ‘zastitar’ versus manekenka??

2
Azra K.
Tuesday, 18. October 2011 u 19:49

Taman se spakujem za povratak u Saraj’vo pa mi dopadne u ruke intervju like this i onda se polako otpakujem……….. i sve tako………ne znam dokle ?e ‘vo ‘vako ??!!??

3
ivana
Wednesday, 19. October 2011 u 11:05

Draga Azra,dokle ?e ’vo ‘vako,dragi Bog zna!
Uskopistili se “glavari”, moja Azra, niko nikome zijareta napravit’, sve se” pišu sa pismima”. Anamo oni, anamo onima “otvoreno”,anamo oni – anamo onima “ zatvoreno”, anamo oni kako ?e ih “zatvorit’”,anamo oni kako ?e ih “otvorit’” anamo oni “vrate” pismo,jer nije latinicom, anamo oni , jer nije ?irilicom,anamo oni ho?e da je pismo na… arapskom,..latinskom,…gr?kom,…hebrejskom….
” Iza brda”, za prepunom trpezom, bez nacionalnih tenzija, ?eife sve?enik,hodža,sveštenik , rabin. Plaho im lijepo,al’ svejedno,kadikad “ufate” telala, dopišu pismu, taman, kol’ko je za belaja… i sve tako..a, hambari,sve prazniji.

Vratio se jedan iz “bijela svijeta”,hod’o,dušu hranio,?eifio i nakon desetinu dana pitali ga novinari šta ima izjavit’,kakvi su mu utisci..,a on re?e:” Tek kad sam se vratio u domovinu,shvatio sam kako je nostalgija puno,puno,puno bolje rješenje”,

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar

dovla.net is powered by WordPress | Entries (RSS) and Comments (RSS)

Copyright © 2008. All right reserved. Theme by deniart.