Milorad Bjelogrli?: Utorkom u jedan

Sad, kada je to vrijeme odavno za nama, razmišljam nešto, mislim da u Sarajevu od po?etka pedesetih prošlog vijeka nije bilo muške glave koja je dolazila u FIS, a da – logi?no – nije bila zaljubljena u sport. U takve naravno ubrajam i sebe, iz što re?e Balaševi? pedeset i neke i jedan sam od, da tako kažem, mla?ih izdanaka te institucije zvane FIS.

dtv fis

FIS – Autor snimka Malik Kulenovi?

Držao sam se jednog, ne mogu da se sjetim ?ijeg, mota koji je moj nekadašnji profesor “Opšte istorije države i prava” ?or?e Samardži? jednom spomenuo na predavanjima, a ja zapisao i upamtio za cijeli život:

“Ako ho?eš da si sre?an jedan dan, onda se napij,

ako ho?eš da si sre?an jedno vrijeme, onda se zaljubi,

a, ako ho?eš da si sre?an cijeli život, radi posao koji voliš”.

Tako sam i ja još dok sam bio u kratkim pantalonama, svjesno ili nesvjesno, odlu?io da moja budu?nost i posao budu vezani za sport. Me?utim, zbog isto tako ljubavi prema kafani i “nesportskom” životu, još sa 18 godina sam digao ruke od aktivnog bavljenja košarkom koju sam punih šest godine trenirao u “Željezni?aru”. Treneri su mi bili Ratko Vuleši? Rale, a poslije njega Miroslav Rag i Miroslav Dugandži?.

Trebalo je onda da budem rukometaš, pošto su me Mišo Baši? i ?edo Kezunovi? nagovarali da po?nem da treniram taj sport, ali mi je košarka zbog Pimpeka, Vje?e, Zlatnog i Rajka Maravi?a ostala draža. Pravo završih “ne htiju?i”, ali još kao student, kao što maloprije rekoh, ?vrsto sam riješio da budem sportski novinar. I, evo bogu hvala, skoro tri decenije jedem novinarski hljeb i što re?e Mili Pavlovi? neki dan u jednom komentaru “nekako preživljavam”.

Od kada sam po?eo da se bavim tim poslom, tamo negdje od 1986. pa do po?etka nesre?nog rata nije prošao nijedan, ali nijedan utorak, a da nisam popodne od jedan do tri bio u maloj dvorani Skenderije kada je bilo vrijeme rezervisano za sportske novinare. Taj termin nam je uvijek, naravno preko “veze”, sre?ivao niko drugi nego Ognjen Karamehmedovi? Ogi, jedan od najvrijednijih Vladinih komentatora, koji je u to vrijeme radio u KSC Skenderija.

1novinarska selekcija sarajeva

Evo prošlo je od tada 20 i kusur godina, ali tih vremena se sa zadovoljstvom sje?am i zbog toga pišem ove redove. Bila su to sjajna druženja mada je, kada se zakuva, bilo i psovki, ali što re?e neko jebeš fudbal ako se ne posva?aš. Bilo je dana kada smo sastavljali i po ?etiri ekipe, ali tu nisu bili samo sportski, ve? i novinari iz drugih redakcija.

2novinari sa ogijem

Pokuša?u da se sjetim nekih od njih… Jasko Mari?i?, Berin Ekme?i?, Sejo Demirovi?, Jasko Bakovi?, Suad Ali?, Mladen Bagi?, Irfan Kreho, Mido Vladovi? (Ve?ernje novine), Braco Džemidži?, Nedim Bravo, Milan Mati?, Sead Ali?, Nedo Mari?i? (Oslobo?enje), Muhamed Masleša, Nedeljko Kovinjalo, Zdravko Lipovac, Momir Jelovac, Ivica Pulji? (Radio Televizija Sarajevo), Sead Šari? (Sportske novosti), ali bilo je tu i veterana Željezni?ara (Velija Be?irspahi?, Josip Katalinski, Boško Jankovi?, Nenad Starovlah), a glavna zvijezda je svakako bio legendarni Švabo – Ivica Osim, u to vrijeme selektor reprezentacije Jugoslavije.

?esto je s nama igrao i nekadašnji junior Željezni?ara, a kasnije daleko uspješniji pjeva? Haris Hari Džinovi?. Nije da se hvalim, ali Ogi je živi svjedok da su s nama ponekad igrali i Radmilo Mihajlovi? koji je u to vrijeme nosio dres Bajerna, Haris Škoro, Mirsad Balji?…

Ogi i ja smo obi?no igrali u razli?itim ekipama. On je igrao u odbrani i, što bi rekle moje kolege sportski novinari bio beskompromisan i bilo ga je teško predriblati, a kada se iznervira znao je i “pokupiti” nekog. Ja sam bio me?u najmla?im i mogao sam da tr?im kao paš?e pošto sam i ostalim danima ?esto igrao u FIS-u sa Harijem (Haris Džinovi?), Žderom (Zoranom Glasovi?em), Jupetom (Ejubom Džekom), Todorom (Novicom Todorovi?em), Sambom (Adem Vukas), Hazom (Hazim Vukas), Šekijem (Rusmirom Lati?em), Muhamedom (Muhamed Ramadanovi?)…

Zato sam i imao svojevrstan “pakt” sa Švabom za koji smo znali samo nas dvojica.

3mico i svabo

Mi?o i Osim

- Mi?o bolan, ne mogu ja više da tr?im. Ti si moj Katanec i moraš biti sa mnom u ekipi – govorio mi je Švabo.

Bile su to dobre partije u svakom slu?aju, a zezanje u svla?ionici vrhunsko. Poraženi su se po pravilu sva?ali, dok bi pobjednici me?usobno samo namigivali i uz osmjeh podbadali poražene da se još više sva?aju. Kakve bi to partije bile, a da nisu završavale i “tre?im poluvremenom” uz pivo, sok ili kiselu vodu u “Klubu sportista” na ulazu u Skenderiju. Nekada se to druženje nastavljalo i u kafani, što sam posebno volio zbog toga jer sam tom prilikom ?esto znao da do?em i do neke “eksluzive”: Škija je naime bio direktor Željezni?ara, a Švabo selektor reprezentacije.

Uživao sam i ?ini mi se nisam treptao kada bi se Švabo, Škija, Velija, Boško prisje?ali igra?kih dana. Umirao sam od smijeha kada bi oni pri?ali anegdote iz Želje ili reprezentacije, a bio sam jedan od prvih  koji je znao koja ?e 22 fudbalera Ivica Osim voditi na Svjetsko prvenstvo u Italiju 1990. godine. Švabine uzre?ice, opho?enje, njegov na?in razmišljanja uvijek su me oduševljavali i ostao je zauvijek u mom sje?anju pa se i sada ponekad ?ujemo telefonom.

Naše utakmice su ina?e bile izvjesna priprema za obavezni nastup na tradicionalnom Novogodišnjem turniru u Skenderiji na kojem smo redovno igrali revijalne utakmice. Jednom smo, to posebno pamtim, “razvalili” veterane Željezni?ara i dobili prave ovacije sa tribina prepune Skenderije, ali jednom smo se i obrukali protiv ekipe “Top liste nadrealista” za koju su igrali Nele, Zenit… a kao poja?anja Žarko Varaji? i ?ini mi se Nikola Niki?. Sje?am se samo da nam je publika svašta vikala zezaju?i nas zbog slabe igre.

Taj “utorak u jedan” sam beskrajno volio, i kao što rekoh na po?etku, nije bilo šansi da ga propustim. Zbog njega sam zamalo dobio i otkaz u Opštinskom sudu u kojem sam kratko vrijeme, poslije diplomiranja na Pravnom fakultetu i radio. Pamti?u da je bilo zimsko vrijeme i da sam imao jaknu sa dva “lica” – zelena i plava. Obavezno sam na posao dolazio i redovno pozdravljao portire u zelenoj.

Kada sam utorkom bježao na partiju lopte, a ponekad i na neku konferenciju za novinare, onda bih okretao plavu boju, stavljao kapulja?u na glavu, gledao kada portiri pri?aju sa nekim strankama i ?ekao pogodan trenutak da šmugnem preko vrata. Jednom su mi dohakali i uslijedilo je “ribanje” i posljednja opomena pred “isklju?enje”.

Tada nisam dobio otkaz, ali sam ga sam poslije nepuna ?etiri mjeseca, na veliko razo?aranje roditelja i moje Zorice, sam dao zbog velike ljubavi prema sportu, novinarstvu i pisanju. Sve nešta razmišljam da tada nisam dao otkaz, ni sada vjerovatno ne bih pisao ove pri?e kod Vlade.

4ogi urucuje pehar

Ogi uru?uje pehar

P. S. Ovu pri?u napisah zahvaljuju?i Ogiju koji mi neki dan mejlom posla neke slike na koje sam odavno zaboravio, a nisam ih ni ja imao. Ogi moj, uzdravlje, a za one koji više nisu me?u nama – za pokoj duše.

Komentari (10)

1
slobodan
Tuesday, 24. January 2012 u 20:14

Mi?o, divna su ti podsje?anja. Daješ pravu lepezu uspomena. Sudbina je, nažalost, htjela da jedan od saigra?a kojeg pominješ, Sead Šari?, tokom minulog rata i zauvijek sklopi o?i upravo u Fisu. Pretužna simbolika umiranja jednog sportskog novinara…

2
Ogi
Wednesday, 25. January 2012 u 06:22

Bravo Mi?a,
jedna od tvojih najboljih pri?a. Skoro kao “?etri septembra”. Meni je PRAVO legla, a nešto ne mogu da “skontam” zašto. :)
Ispustio si Darku (Dare) Švarca iz “Oslobodjenja”, sada dopisnik istog iz Ljubljane, Ruždiju Metanovi?a (golman, junior Želje i kasnije FK GP Bosna), direktora popularne Audicije i sad menadžer Tife, kao i Marka (Markica) Star?evi?a, šef obezbjedjenja Doma mladih (poginuo 2. maja 1992 na platou Skenderije) od STALNIH. Vrijedno ih je pomenuti, posebno Švarca, jer je on uz Maslešu i Džemidži?a bio inicijator na po?etku, a kasnije “glava razuma” u “vatrenim” situacijama, kojih nije falilo. :) Bilo je još “gostiju” ali kad su vidjeli koji je kvalitet potreban a da ne govorimo o nivou borbenosti, brzo su odustajali. Za mene izgubiti utorkom je bilo ravno katastrofi, pogotovo ako je u protivni?koj ekipi igrao Momo Jelovac. E on je stvarno znao slaviti svaku ( sre?om, ?eš?e je gubio) pobjedu i protivnicima “stavljati so na živu ranu”. Sva sre?a “hefta” brzo prodje a kolo sre?e se okre?e, tako da….
Nije korekcija, samo neki detalji, Milan Mati? i Nedo Mari?i? su “As”, Muhamed (Braco) Džemidži? “Svijet”, Nedim Bravo mislim “Privredne novine”.
Fotoreporter Midhat (Mitke)Vladovi? poginuo na Žu?i, Suad Ali? negdje na Koševu (snajper), Sead Sari? (geler granate u FIS-u). Slava im i po?ivajte u miru.
Još jednom hvala za sje?anja.

3
Muradif Tanovic
Wednesday, 25. January 2012 u 09:44

Mi?o, pri?a je super ! Kad budeš slijede?i put dolazio u ?aršiju, svakako ponesi onu zelenu jaknu. Pozdrav Mufa

4
sanja saric demirovic
Saturday, 4. February 2012 u 18:05

javlja se jedna djevoj?ica, koju je neko nekad na Željinom stadionu, da bi se našalio sa sretnim novope?enim tatom, sakrio, dok je on trenirao…..moji dragi tata faruk i amidža sejo, više nisu sa nama…..ostalo je puno sje?anja, pri?a i ljudi koji su ih voljeli….a ja sam sretna, najsretnija, što kad god spomenem negdje njihova imena, uz oduševljenje ?ija sam, dobijem neku novu lijepu pri?u….drago mi je što sam pronašla ovaj vaš blog i naišla na poznata lica…šaljem dalje, sa pozdravima i željom za još više sje?anja…..sanja sari? demirovi?

5
Branko Heleta
Saturday, 11. February 2012 u 01:29

Evo procitao sam ovaj clanak i sjetio sam se lijepih i dragih trenutaka u kojima sam i ja ponekad igrao sa vama utorkom, a sve to zahvaljujuci mom kumu rahmetli Seadu Saricu i mom dobrom prijatelju Milanu Maticu. Bio sam vlasnik kafe HB gdje su stalni gosti bili fudbaleri Zeljeznicara, a normalno uz njih su bili i sportski novinari. Pozdrav svim zivima, a slava mrtvima.
Banda kafe HB

6
mi?o
Thursday, 27. December 2012 u 15:54

U Sarajevu je umro nekadašanji novinar i urednik sportske redakcije „Ve?ernjih novina” Slobodan Bucalo.

Buco po?ivaj u miru

7
ogi
Thursday, 27. December 2012 u 18:19

Tužna vijest. Po?ivaj u miru jarane.

8
slobodan
Friday, 28. December 2012 u 09:32

Nažalost, sudbina je htjela da nas prije nekoliko dana napusti Enver Dizdar, a sada i tihi i radni Slobodan Bucalo. Neka im je bar mirna vje?na plovidba.
Da se sve više osipaju nekada poznata imena ne samo u BiH, ve? i na prostorima bivše Jugoslavije, pa i Evrope, potvrdilo je i redovno uo?inovogodišnje susretanje sarajevskih novinara veterana.
Zbog bolesti ili sprije?enosti sabesjedništvu nisu prisustvovali doajen ?edo Kisi?, Efraim Kurtagi?, Adil Hajri? i Hasan Fazli?, ali su lijepo druženje obogatili Enko Mehmedbaši?, Božo Stefanovi?, Irma Kolar, Izudin Filipovi?, Nidžara Beganovi?, Dijana Grkovi? – Foreti?, Amina Ahmetaševi?, Besim Avdagi?, Sead Hadžijahi?, nekadašnji tehni?ki urednik “Ve?ernjih novina” Nikola Bojovi?, koji je preživio teško ranjavanje u minulom ratu, Raif ?ehaji?, Sulejman Sulji?, ?uro Kozar … a da sve bude “kao nekada u osam” pobrinuli su se kormilar novinara u luci smiraja Ratko Orozovi? i brižni sekretar Društva novinara BiH Slavan Bojovi?.

9
MLADEN
Saturday, 29. December 2012 u 22:46

Šta re?i Buco. Sve nas je manje iz stare dobre redakcije u Pavla Goranina, i iz Kluba novinara preko puta…Koliko smo samo puta zajedno popili jutarnju kafu, pa i po jednu…pa otišli napisati nešto, Ti o Sarajevu i Muzuru svom, o automobilizmu i viso?koj raji iz tog sporta, ja o Želji ili rukometu…pokojni Boro o Bosni i Kindžetu, Varaji…Ljerka o odbojci i Radi Malovi?u…pa Sejo, Kreho, Brano Majstor…baš smo bili prava redakcija, i Zijo Bakovi? dolje u štampariji…
Pozdrav prijatelju, Mladen Bagi?

10
Nevenka Duševi?
Tuesday, 23. April 2013 u 15:30

Poštovani gospodine Vlado,
Predpostavljam da biste nam mogli pomo?i da pronadjemo našeg gimnazijskog druga Boru Bunjevca koji je išao u 2. gimnaziju. (IV-2; generacija 69-73). Naisla sam na tekst Ognjena Karamehmedovi?a na vašoj stranici koji opet u nekom drugom tekstu – KSC “SKENDERIJA” – NAS DRUGI DOM – (na koji sam naletila traže?i na Internetu neku informaciju o Bori) spominje njegovo ime. S obzirom da u maju slavimo 40 godina mature, bilo bi nam jako bitno da pronadjemo Boru što prije. Ako nam možete pomo?i sa bilo kojom informacijom, bili bismo vam veoma zahvalni.
Unaprijed hvala,
Nevenka Duševi?

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar