Pročitao sam mišljenje g. Stajića i lijepo je da nema nikakvih komentara, i ne treba. Sve što je napisano, tačno je, ali je tužno da se naš narod opterećuje takvim problemima. Mi se tako dobro razumijemo, i veća je razlika njemačkog jezika , koji se govori u Beču i Berlinu, nego našeg, koji se govori na Moravi, Sarajevu i Zagrebu.
Ne pravimo probleme sa jezikom, a najbolji je primjer da u hrvatskom jeziku ima 800 turcizama, jer kako ćeš reći majmun, čekić itd, tako da bi se od toliko riječi mogle novine napisati a da ne govorimo o drugim stranim riječima, koje su udomaćene.
Pozdrav, Salih Šehović

Ove sedmice gledam Hloverkin program na HRT i saznah da po propisu vlade, svaki film snimljen u Srbiji mora da se prevede na Hrvatski. Mislim da je to pošteno jer izgleda da vijekovima nismo uspijeli da razumijemo jedni druge, pa što bi filmovi bili izuzeće.

Gospodine Šehoviću, drago mi je da se ste oglasili, jer predstavljate dio sarajevske fudbalske istorije. Pratio sam na Vladinom blogu i storiju Mirze Hasanefendića o Vama, kada ste nadmudrili i slavnog Lava Jašina. Sjećam se dobro tog gola jer sam i sam bio na utakmici. Kao što se sjećam i da ste poslije susreta sa Neretvom iz Metkovića ušli u povijest kao golgeter koji je jednoj “nesretnoj” ekipi samo na jednom meču dao više golova nego što je znala da primi i na pet. U jednom od tekstova, pomenuo sam i onu anegdotu vezanu za Vaša golgeterska umijeća i u premalenoj kneževini Lihtenštajn, kada ni “granica” simbolično nije mogla da zaustavi fijuk Vaše lopte.
Toliko o sportskim podsjećanjima, uz drago saznanje da su nam se dobro poznavali i očevi, jer su radili u istoj struci.
Što se tiče mog priloga smatrao sam i uvijek ću smatrati da je jezička komunikacija među ljudima najčudesniji most koji je ikada izvajan. Uostalom, još je slavni učitelj rimskih govornika Marko Fabijan Kvintilijan zapisao da je to najveličanstveniji dar kojim su nas obdarili bogovi.
I tog pravila držao sam se cijelog života i kao novinar i kao urednik, najzad i kao besjednik.
To divno pravilo poštuje se i u ovom kosmopolitskom Vladinom svijetu sabesjednika. Svi se sjajno razumijemo. Zar je bitno da li će neko napisati uopšte ili uopće, ko ili tko, istorija, historija ili povijest, otok ili ostrvo, otac, tata ili babo, dojam ili utisak…i tako redom, do beskonačnosti.
A sada se, kakvog li prokletstva, prevode i takve riječi. Tako se ko titluje u tko, uopšte u uopće… Pa zar nemamo prečeg posla i zar nije bolje da tim parama koje potapamo u “more bez dna” izgradimo nove škole, ambulante, pomognemo ljudima kojima je potrebna kućna njega, a ne da “crkavicu” čekaju i godinama, dok naši tajkuni, pa i pojedini političari žive krezovski.
Kao urednik nikada nisam “prevodio” nijednu riječ dopisnika i saradnika, osim “ženske momčadi”, jer to je zaista nonsens.
Treba biti umjetnik i prilikom upotrebe riječi stranog porijekla. Jedan od takvih znalaca bio je i neponovljivi Zuko Džumhur. Možda i zato što je, dok je pisao, mezio po istilahu… (Kako bi neubjedljivo zvučalo da sam napisao da je Zuko pola(h)ko jeo uz poznato alkoholno piće, zar ne).

Na saytu za koga pišem kolumne, napisao sam kolumnu u dva nastavka : BOSANSKI JEZIK – MIT ILI STVARNOST !…Bože , kakvi su neki komentari ?!..

R A T N A Š K O L A

U toku rata, osnovali smo u Parizu OSNOVNU ŠKOLU I GIMNAZIJU BOSNE I HERCEGOVINE , u vrijeme kad je ambasador bio Dr. NIKOLA KOVAČ . U njoj su bila djeca i iz Crne Gore , jer su roditelji smatrali da im je NAŠ JEZIK ( tako smo ga zvali u školi) bio najbliži .
Djeca su bila različite nacionalnosti .

A recept je bio jednostavan . Na sastanku sa roditeljima raspravljali smo i o tome – ko sve u ŠVAJCARSKOJ mora znati tri jezika : francuski , italijanski i njemački .
Kakav je onda problem da naša djeca znaju tri varijante ?…Bilo je pitanje .
Odgovor je bio jasan : NIKAKAV PROBLEM !…

Zaključak : sva naša djeca moraju znati sve tri varijante i obadva pisma – podjednako .
Nismo imali ni jednog otpora toj “ratnoj pedagogiji” , a imali smo 86 učenika .
A škola je radila od 1993 do 1998 .
Osnova na kojoj je počivao problem različitosti bio je ovaj : NAŠ JEZIK JE JEDAN JEZIK , ALI NIJE JEDINSTVEN !…A onda smo objasnili ŠTA ZNAČI JEDAN , a šta znači JEDINSTVEN !

Jedan i jedinstven – nije isto . Razlike izmedju engleskog jezika u LONDONU i u NJUJORKU – mnogo su više od nejedinstvenosti NAŠEG JEZIKA , koji se zove HRVATSKI – SRPSKI i BOSANSKI . Narod može da da ime svome jeziku – a naša je dužnost da znamo – u čemu se sastoji ta nejedinstvenost . I zašto je to objektivna realnost !
Učenici gimnazije su morali znati i kako se normiraju jezici , i kako dolazi do razlika i po tome kakav je princip normiranja .

I kod nas su se prepričavali vicevi o zrakomlatima , dalekovidnicama – ekavskom izgovoru u BH i t.d. – ali su učenici morali znati da se hrvatski jezik normira po KORIENSKOM PRINCIPU – to jest da sama izgovorena riječ govori o čemu se radi . Naprimjer , kolovoz je mjesec kad kola voze ljetinu , travanj je mjesec kad trava počinje da raste….itd.
I njemački se , u dobroj mjeri , tako normira . Zato je hrvatska riječ KOLODVOR samo prijevod njemačke riječi BAHNOF !

Dok se srpski i bosanski jezik ne normiraju na taj način . I upravo zato što se različito normiraju , i odnos prema stranim riječima je sasvim drugačiji . A razlike se umnožavaju .

I mogu samo da podvučem , da sa roditeljima – a ni sa djecom – nismo imali problema .
A što se tiče pisma :
Jedne sedmice smo svi SVE pisali ćirilicom, druge latinicom… i to je bila sva mudrost !

Bila je interesantna primjedba jednog crnogorskog roditelja .
- Došli smo ovdje , jer nam je jezik bliži . Nama sada kažu da smo mi svi SRBI i da treba da govorimo srpski …. U redu , rekla sam – ako se naš jezik zove srpski , onda on ima ijekavski izgovor – to bar nije sporno !…
Šta ćete !…LJUDI – I VRIJEME !

Ako zajedno sjedimo za stolom imamo velike različitosti. Primjerice naručili smo juhu od rajčice, koju ćemo jesti s kruhom. Uz to imamo i pribor koji čine žlica i vilica. Po drugoj verziji sjedimo za stolom i jedemo supu od paradajza s hljebom i priborm koji čine viljuška i kašika. Dobar tek

Cijenjeni gospodine Tuliću!
Čak i ono Vedadovo „četveronožno vunasto travobrstilo“ bi poslije svih verbalnih „pljuski“ koje dobiste za taj isti komentar (nedelja, 6. februar 2011 u 20:12) naučilo, ali Vi – ne! Najljepše Vas molim da „utulite“; „lingvisti“ Vašeg kalibra su očigledno i onu divnu tvorevinu „udna tuljica“ kreirali misleći na Vas. Radi li se slučajno kod ovog Vašeg „opetovanog“ komentara o kod Vas gerontološki uslovljenoj zaboravnosti?
Ako mi je neko prijatelj, rado s takvim sjednem da porazgovaramo; važno je da se razumijemo i da ne steknem osjećaj da me taj prijatelj smatra „teroristom iz Novog Sada“ jer sam se „obezobrazio“ da u njegovom prisustvu naručim „paradajz na salatu“, a ne „salatu od rajčica“ (u oba slučaja „kradući“ imenicu „salata“, jer joj ni jedan od nas pametan sinonim ne nađe!). Je li to kod Vas drukčije? Ako jeste, zaista Vas ne bih želio ubrajati u krug svojih prijatelja.

Možda moj komentar Vlado neće pustiti, no neću ići u Brisel da tražim pravdu za cenzuru, t.j.za ’slobodu izražavanja mišljenja’. Uostalom, svako ima pravo da izvaljuje ali i da bude izvaljen.
O lingvističkim problemima smo davno disputirali u vezi stava (po meni pozitivnog) prof Ridjanovića.

A jezik može biti ‘umjetni’ i ‘narodni’, Nimfomanija se croatski definiše kao: ‘udožudje’ a nimfomanka kao: ‘udožudnica’. Istočnjaci su nekako narodskiji: ‘milokurje’ i ‘milokurka’/'radodajka’.
Nemojte zbog svega toga ići u ‘utonuće’ t.j. depresiju.
Ako mislite da se zavitlavam – pronadjite hrvatski Medicinski rječnik.
Z

Kad jedno malo balkansko pleme, u očajničkom pokušaju da se izmakne dominaciji jednog
drugoga plemena, tada na scenu stupaju, sem političara, jezikoslovci i razni jezički inženjeri,koji se srčano predaju poslu pa prvo preoru govor u saboru pa u medijima i na kraju u književnosti.Jedan takav je i uvaženi Prof.Dr. (!!!)Vladimir Brodnjak, tvorac “udne tuljice”koji ju je, kreirajući ovakvu umotvorinu, u svom patriotskom, hrvatskom nadahnuću, najvjerovatnije imao nabijenu na mali mozak. Možda bi zato, glede ravnoteže, tamo , umjesto tuljice, trebalo nabiti njegovo genijalno djelo”Razlikoslovni riječnik hrvatsko-srpskog jezika, izdanje Skolska knjiga, Zagreb 1999
PS: do pojave gore citiranog gospodina, ja sam 30 godina bio PREVODILAC, da bi onda morao postati PREVODITELJ, jer mi Hrvatska u protivnom ne prihvata PRIJEVODE !?
Mufa

Licno znam da skupstina BH ima 10 stalno zaposlenih lektora/prevodilaca/prevoditelja koji prevode sa srpskog na hrvatski i/ili bosnjacki i obratno jer poslanici iz sva tri naroda to zahtjevaju i neki nece da uzmu materijal ako nije na njihovom jziku [srpski/hrvatski/ bosnjacki] ili pismu cirilica/latinica.
A kada se zapiju u kafani ili ozderavaju u nekom restoranu, svi veoma razumiju jedni druge i ne trea im prevodilac/prevoditelj

Koliko su sve ove rasprave o jezicima na prostorima nikada prežaljene Juge bezvezne i smiješne najbolje je iskazao Vlado Bulatović VIB sljedećim aforizmom:

SRBIN IMA KUĆU I U KUĆI DOMAĆICU
HRVAT IMA DOM I U DOMU KUĆANICU.

Ovih dana usnio sam neobičan san: kako australijski parlament namjerava da zaposli pedesatak prevodilaca/prevoditelja za engleski jezika, koji bi prevodili na australski izvorni engleski jezik, zatim “hibridni američki engleski jezik” i tako redom.
Ponukani tom idejom, Brazilci planiraju da uskoro uvedu prevodioce/prevoditelje i prevoditeljke za izvorni portugalski jezik, a mnoge druge latinoameričke države sa izvornog španskog na svoj španjolski jezik. Ni frankofonske zemlje neće ostati po strani.
Berlin takođe planira da uvede prevodioce za “austrijski njemački”, a Beč obrnuto, dok mali Lihtenštajn traži bar jednog prevodioca za oba ta jezika. Kao što i Rusi traže na stotine i stotine prevodilaca za one koji govore ruski jezik u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.
I arapske zemlje predviđaju “tumače” za arapski jezik drugih zemalja, kao i kurdski.
A dokle se ide daleko, govori podatak da i neka indijanska plemena traže da se “prevode” čak i dimni signali.
Nastupilo je, dakle, pravo “prevodilačko proljeće”.
Srećom, ono neće zaobići ni prostore bivše Jugoslavije. Tako će, u ovo vrijeme nezaposlenosti, mnogi mladi s diplomom dobiti dugo čekani posao. Tražiće se prevodioci srpskog jezika na vojvođanski (a kasnije bački, banatski i sremski/srijemski), šumadijski, niški, timočki, kosovskometohijski, krajiški, lički istočnohercegovački… prevodioci hrvatskog na dalmatinski, istarski, zagorski, sisačko-moslovački,. slavonsko-baranjski, zapadnohercegovački… prevodioci bošnjačkog za sandžački (sa srbijanskim i crnogorskim naglaskom) i dijasporu; crnogorskog za Crnogorce diljem bivše Jugoslavije i tako redom…
Svi ćemo postati poliglote i tada više neće biti bitno što imamo toliko nepismenih.
Desiće se i takve apsurdne situacije, na primjer u višenacionalnim brakovima, da će suprug tražiti prevod svoje drage supruge na “svoj jezik” i kada se budu prepuštali rajskim blagoslovenostima boga Amora! Stoga je bio dalekovid onaj Latić, kada je još u užasnim trenucima rata razmišljao o tome da do toga ne dođe. Svaka mu čast!
Pišući ovaj tekst i sam sam se našao na mukama: kako da ovaj tekst prevedem supruzi Normeli, jer nismo iz istog “plemena”. Uostalom, ko mi je kriv što nisam poslušao Latića…kao neki političari, koji sada kameleonski tako zdušno ponovo zagovaraju multietničnost i građansku državu.

Dragi naš Slobodane,
Vi ste sve napisali tačno o jezicima, ali ne treba to da bude problem i da neko koristi da širi netrpeljivost u našim narodima. Nažalost, jednom je, bivša hrvatska premijerka rekla, treba im u EU parlamentu prevodioci. Šta bi na to rekao pok. Krleža. Žalosno je to, kad se mi tako dobro razumijemo. Hoće li ikad naš narod to shvatiti, a oni koji to šire da prestanu sa širenjem mržnje.

Što se tiče nogometa, nije bilo teško, da lopta koju sam šutirao iz Liechtensteina preleti u Švicarsku, jer te dvije zemlje dijeli Rajna a igralište je bilo na samoj obali. Ali u Šeheru sam bio precizniji i što pišete o golovima protiv Neretve iz Metkovića, bilo ih je sedam.
puno pozdrava Salih Šehović-Šeha

Zaista me nerviraju oni koji komentarišu o jeziku (#9) a ne znaju ni nazive jezika u BiH. Da nauči; ne postoji BOSNJAČKI jezik, vec BOSANSKI. Ili smatra da zadržava pravo da jednom narodu nameće ime jezika kojim se služi?

Kulminacija jezikoslovnih perverzija je dostignuta zahtjevom da se na TV zaposli prevodilac za gluhonijeme na NAŠEM jeziku.
Zeko

Uz Zekin komentar mi spontano naumpade ovaj, već vremešni, videoclip; od posebnog interesa bi bile razlike u jezičkim nijansama!
http://www.youtube.com/watch?v=755nlk7GiR4
Da bi detaljno razumjeli prevoditeljku ne morate imati pojma o izvornom jeziku.
Zli jezici tvrde da se polyglot Mufa Muradif Tan(k)ović (nama – blogovskoj raji – poznat po svojim duhovitim komentarima) već oduvijek uspješno služi ovom metodom kod svojih simultanih prevoda.

Dragi Kemice,
vidim da “uska saradnja” sa ĆĆoletom već donosi prve plodove. Samo si, valjda iz urođene zlobe, ispustio jednu, za direktnu komunikaciju među ljudima, vrlo važnu sekvencu: onu kad prevodilac (prevoditelj) drži “mikrofon” u ruci. Već sad se radujem još ovakvim prilozima. Mufa

Evo da i ja dam mali doprinos ovom odličnom prilogu Slobodana Stajića po naslovom: „Treba li vam prevodilac”. Molim vas pogledajte na „YouTube” ovaj prilog kako se na HTV-u „prevodi” pardon „titluje” rekao bih legendarni film „Maratonci trče počasni krug”. Prilog traje 2,45 minuta i kraj mi je posebno smiješan.

http://www.youtube.com/watch?v=hYW5Kmna6uA&feature=related

vraški ubojito