Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Apatrid u zemlji kraljevi?a

Apatrid u zemlji kraljevi?a

miso_maric_3Dragi Vlado

Uz zahvalnost na prijateljskom pismu oka?i?u ti jedan bajat zapis s Ostrva. I po njemu i po meni se nataloilo svega, valjalo bi opraiti, a kom je do toga? Vremenske logike za poiljku, dakle, nema, ali poto se primi?e 20-godinjica kako su me-nas nazi majstori po?eli modelirati za apatride, ovo je moj prilog obljetnici. Umalo zaboravih, a vano mi da zna. Ju?e dobijem ” Bosansku Potu”. Najvie me obradovalo to u ukrtenici vidim tvoj fotos s pitanjem: “Osniva? popularnog bloga Dovla net”. Ne znam ko je autor, ali ?im ?ujem Devada re?i ?u da je ba lijepo to su te se sjetili… Mada mi jedna stvar smeta – turili te pod vodoravno. Kad su me u “Venu” prvi put tako stavili molih da sljede?i put, ako ga bude, usprave. Oduvijek mi je bilo veoma vano da sam, i da su ljudi do kojih mi je stalo, vertikalno iliti uzgor po Mo Rije?niku. Isto elim tebi, tvojim dragim i Dovli?ima. Da ste uzgor.
Prijateljski pozdrav,
Mio

APATRID U ZEMLJI KRALJEVI?A

Engleska je zemlja raskonih tradicija. Dvije dominiraju. Kia i monarhija. Monarhija od IX, kia od pamtivijeka. A pljuti, prokletnica, ve? danima. ta ?u, buljim u tv. Queen Elizabeth II slavi 80. ro?endan. I jo ?e slaviti. Od stvarnog 21. aprila koji je po?eo u porodi?nom krugu, u Windsor-u, do zvani?nog 17. juna za 350 zvanica u Bakingamskoj palati. 54 godine nosi krunu i dri ezlo. Nije se umorila, izgleda kraljevski svjee u pratnji 5 godine starijeg supruga Filipa, Vojvode od Edinburgh-a. Ova moja ga isti?e kao uzornog mua. Taj ne mrda bez bolje polovine. I ne otvara usta.

Princ Charles, prestolonasljednik, na listi je Job Centre. Mi smo to zvali Biro za zapoljavanje. Preko pola vijeka trenira i ?eka upranjeno radno mjesto. Bude li mu Njeno Veli?anstvo Mama, boe joj zdravlja, zabola i 101. svije?icu u ro?endansku tortu kao pokojna baka, booome ?e se na?ekati. Ima, Charles, dva mla?a brata, Andrey i Edward. Dobro zaposleni i paradni. Ima i dva zlatna sina. Momci ko upis. Na mamu. Britney Spears javno uzdie za starijim, Williamom. Pred studij je kampovao u ?ileu. Gledah na tv: kuva, pere su?e, ?isti WC olju. I punice uzdiu za njim. Mla?i, Harry, na college-u jo, bio zlo?est, pravio magaretine. Iao u pab, pio pivo i malo duvao travu. Tata ga vodio kod ljekara, zvali ga, bogme, i na policiju. Branio se: samo je probao, s drutvancetom. Njegova generacija salijeva ko negdanja ampionska ekipa Branka V. Radi?evi?a, Slobe Markovi?a i Slave Bogojevi?a u Beogradu. Provjereno, bijah Brankov komija u Uralskoj, na Karaburmi. A dumagija ko Dvornikov mali u najboljim danima. I nikom nita. Prekardaio je kad su ga ulovili na party s kukastim krstom na rukavu. Bruka. Poslali ga u vojsku, da se opameti. Oba su promovisani u potporu?nike. Javnost je dugo u dilemi: ho?e li u Irak ili Avganistan? Sretan paparazzo rijeio dilemu. Nedavno ih fotografisao u pabu.

Poto sam podnio kratak, podani?ki raport o uem dijelu Royal family koja s ovim apatridom – bezdomovincem uspjeno vlada, idemo, to bi rekli stari (i pokoji mlad Latin), in medias res. U sredinu stvari.

S VICEKRALJEM NA HUTOVU I S PRESTOLONASLJEDNIKOM NA KONCERTU

Sredina je: Hutovo blato. Na vodi ?amac. Na ?amcu tenda. Pod tendom posluenje. I hladni napitci. Godina je sedamdesetdobra, ljeto, sunce povilenilo. Na ?amcu su Luis Mauntbatn, doma?ini, va reporter i prevodilac. Jer Luis ne zna na, a mi beknut engleski. Luis je praunuk Queen Victoriae i stric Charlesov. Aktivni Lord, penzionisani maral, admiral i vicekralj Indije. Imperijalna UK u tradiciji ima i vicekraljeve. Mi smo imali viceve od kraljeva.

Lord je predsjednik kraljevskog ribo i lova?kog udruenja. U orcu i go do pasa. S tucetom ribarskih tapova. Reporter s UHER magnetofonom. Dok Luis zabacuje, boktim pod tendom… Prvi kraljevski ribolovac nije uhvatio nita, doma?ini su u pli?aku digli arana desetak kilograma, karabinom, a reporter se namirio. Uve?e, na Svitavi, okrenuo se aran na ranju. Lord je ve? bio ispe?en na suncu pa sam ga mazao kiselim mlijekom. UHER ostao neupotrebljen, iscurile baterije… Taj prvi susret s?lanom engleske kraljevske porodice ostao mi nazaboravan. Smirio sam flau Chives Regal 12 years old s ledom, merakom i badava.


U vili Neretva, u Mostaru, 25. oktobra 78. s ansamblom Mostarske Kie vodim program za princa Charlesa. Pored Charlesa sjedi UK ambasador s jedne, Ivo Jerki? predsjednik BiH s druge strane. Dalje, po protokolu. Preko puta Princa prevodilac. Sve to kaem, djeca otpjevaju, zgodna blonda prevede. Trebali pjevati tri pjesme, Princ eli na bis. Nepripremljen, najavljujem kako mi ta padne napamet. Dvorska atmosfera. Odjednom, vidim, smrknuo se ambasador, pratnja, nai. Shvatim da sam uprskao ko ?uran. Pjevamo: Republika. Kud ?u republiku budu?em kralju, kukala mi majka. U refrenu, djeca plje?u rukicama. Uhvatim mu pogled pa ga o?ima molim da se priklju?i. Prihvati. Svi prihvatie. I tako naguramo 19 pjesama. Poslije zovu na sprat, eli da me upozna. Odem. Smjeka se, rukuje, zahvaljuje. Tu ?emo neto i popiti. Odmah se svalim u fotelju. Oni okolo opet se namrgode. Kaem mu kako sam nadrljao jer sam dvaput krio protokol. Ljubazno se smjeka, veli kako veoma potuje SFRJ, a da ne zamjera to sam sjeo prije njega. Ja sam cijelo vrijeme sjedio, a vi stajali, umorniji ste. Prenosim mu pozdrave djevoj?ica sretnih to su upoznale pravog princa. Sre?a je obostrana, upoznao sam prave djevoj?ice, dentlemenski uzvra?a. Pa pri?a kako je oduevljen Mostarom. Kako tako lijep grad dugo nije vidio… Stari most i Stari grad, boja rijeke, Partizanski spomenik, brda okolo – sve ga oduevilo…

Kad su nakon prvih slobodnih, demokratskih izbora od BiH po?eli praviti vajcarsku, svi su se zduno angaovali da nas osloba?aju. S brda razvla?e pamet i prospu pokoji mozak. Iznutra nas osloba?aju ATBT (automobil, televizor, bijela tehnika) patriote. No? gladna ?ovjeka, blesav evi zbunjenog. Opta, krvava frtutma. Ispra?am dje?iji konvoj kad banu BBC TV ekipa. ele intervju. Doli mi taman ko naru?eni da potegnem svoje kraljevske veze. Kukam u objektiv direktno Charlesu kako se moj grad uruava i ona djeca s njim. Molim za pomo?… Nema odgovora. Par dana potom neko donese Slobodnu Dalmaciju. Piu kako imaju probleme s Krajikim Srbima, a princ Charles sa suprugom. Zaboravi, Mari?u, kaem sebi. Ko ima problema sa sopstvenom enom nema vremena za kenjkanje ?ovje?anstva.

S PRINCEZOM TUNIH O?IJU U ?EKAONICI SMRTI

Delva imunovi? je Biha?anka. Drag ?ovjek i ugledan londonski dizajner. Radi enterijer dnevnog boravka novog odjeljenja bolnice za rak na Hammersmith-u, pozove me na otvorenje. Dnevni boravak je u kombinaciji bijele koe i metala, veselo oslikani zidovi. Na jednom memorijalna plo?a pod zavjesom. Pacijenti, u tiini, sr?u ?aj… ?ekaonica smrti… Dolazi Princess Anne, s pratnjom. Kratak govor obasjan blicevima, pa povla?i zavjesu…Zatekalo… Delva pripomogne. Tako jedna Bakingamka i jedna Biha?anka otvore novi odjel. Onda Princess razgovara s umornim, blijedim fajterima. Nosioci pojasa Sudnji dan. Ja tek doao iz one rerne. Dijagnoza: rak due, ne pripadam tu, povukao se u pozadinu. No, pri?e i meni. Pita kako sam? Od vremena ?amca s Hutova rat je unapredio moj maternji i o?inski jezik u obilje prostih i jo prostije proirenih, a engleski u nekoliko subjekat – predikat re?enica. Pa sri?em da sam jako loe. Vano je imati nadu, tjei me. Bi?e bolje. Poto smo se tako siti ispri?ali, ode dalje…

Tri godine kasnije radim za UN. BiH situacija na jugu Engleske. Vjeba britanske jedinice koja ide sa?uvati kojeg iva stanovnika za obe?anu Novu vajcarsku. Sa nekoliko SFRJ siro?adi, izigravam kretene koji su nas nogirali… Nije nebo, nego vodokotli?. Mokar sam, zima mi je, mu?no mi je… Kad odjednom: grupa oficira i Anne. I oni pokisli. Opet se pristojno predstavim, rukujemo. Pita kako sam? Kaem, po dui, kako sam nikako. Pita: kako je u Bosni? Tad se tamo jo krvavo enlu?i; kaem nije dobro. Vano je imati nadu, tjei me. Bi?e bolje…. I poto smo se po drugi put siti ispri?ali, ona odgaca kroz blato, u transporter… Interesuju se oni nai ta sam razgovarao na kraljevskom nivou. Rekao sam joj velim, tre?i put – ?astite!

Tre?i put, po obi?aju, bog pomogao. Ne pljuti. Pod vedrim, ljetnjim nebom i pod UN zastavom isti glumci, isti statisti. Sad je Kosovo na jugu Engleske. Tutnje tenkovi, gruva, tek?u automati, rasprskuju ?orci, gui praina i ujeda dim. I opet: evo Anne. Ne izgleda da uiva u predstavi, ali je po?asni pukovnik i komandant jedinice, tako je zapalo. Opet se predstavim, rukujemo. Pita kako sam? Stid me slagati, kaem da sam jako loe. A kako je na Kosovu? pita. I tamo ne cvjetaju bouri, ali ja nisam s Kosova, ja sam iz Bosne iz Hercegovine, odgovorim. Ima Anne neobi?no lijepe, zelenotamne i tune o?i. U kojim bljesnu iznena?enje. O, bila je posljednji put uasna kia, kod Tidwortha , prehladila sam se, veli. Drago mi da me se sjetila a kaem da ni sam nisam bolje proao. Pita gdje ivim? Kaem da sam ivio u Jugoslaviji, u Mostaru, a sad umirem u Exeteru. Nemojte tako, i ovdje se moe lijepo ivjeti. Moj sin je studirao, sad predaje u Exeteru, lijep je, tih grad. Poto ve? baratam i sloenim re?enicama a ponosan sam dad, pohvalim se da i moja k?er, Milena, studira u Exeteru. Nastavili smo ?askati sasvim obi?no kao roditelji ?ija djeca gla?aju iste klupe. Nit je ona bila Princeza nit sam ja bio izbjeglica. A da ?asti, nisam pitao. Niti sam je poslije, sem par puta na tv, vidio. Ona ne dolazi kod mog Italijana, Tonia u rosticeriu na espreso, ja ne svra?am u Bakingamsku palatu, nemamo se gdje sresti.

Prije par godina se zatekoh u Londonu na Highe Street Kensigton. Ogladnio, pa ?u kupiti sendvi?. Na semaforu crn Rolls, ko brod. Iza stranjeg prozora poznato lice. Buljim u ?ovjeka, nepristojno. Pogleda i on mene. Charles! Klimnem glavom kao starom znancu, klimne i on. Malo mu mahnem rukom i osmjehnem se. Uzvrati isto. U to se upali zeleno. Rolls beumno otklizi… Utrpali mi neki vegetarijanski sendvi?, sama salata…

Moj prvi znanac iz vladaju?e dinastije, Lord Mountbatten, nije imao sre?e u ribolovu. IRA mu 79. montirala bombu na ribarski brod. Na Hutovu je jo dobro proao. Pomoglo kiselo mlijeko. Te 79. ni bog mu vie nije mogao pomo?i. ao mi ?ovjeka. Kud ba da nastrada tamo gdje mu je za ivota bilo najljepe. Ta mi sudbina poznata. Jednaka za kraljevi?e i apatride.

P.S. Poto ni lijepo odgojenim Englezima nije mrsko virnuti u tu?i tanjir, bome i kusnuti iz njega ako se ukae prilika, slobodan sam prevesti jelovnik sa porodi?ne ve?ere uz 80. ro?endan H.M. Queen Elizabeth II 21. aprila 06. u dvorcu Windsor:

Predjelo:

Hebridski organski dimljeni losos, majoneza od braon morskih ra?i?a iz Morecambe zaliva sa umakom od kapara, limuna, peruna i aromati?nih trava.

Glavno jelo:

Pe?eni srne?i but iz Sandrigham-a (Jedna od H.M. rezidencija u Isto?noj Engleskoj) u umaku od porto vina, serviran sa barenim mladim kupusom i proljetnim povr?em.

Desert:

?okoladni kola? s prelivom od tamne ?okolade s Higrhrove vo?nim filom serviran sa kompotom od crvenih kupina.

Vinska karta:

Le Fleur Petrus

(Pomerol) -1995.

Corton Charlemagne

Grand Cru -1994.

Chato dYquem 1982.

Dok prevodih jelovnik sjetih se onog sendvi?a sa Highe Street Kensigton pri posljednjem, neprotokolarnom susretu s Princom Charlesom.

Evropa, 2006.

Komentari (5)

1
jan beran
Thursday, 29. March 2012 u 04:17

Hem genije, hem diplomirana liska, hem ima dusu…A i s nekim se moram druziti…

2
erkan
Thursday, 29. March 2012 u 22:12

Ja sam jo uvijek u Sarajevu. . . a rije? je rije?. erkan.

3
Azra K.
Friday, 30. March 2012 u 03:29

Mio, kao i obi?no, brilijantan, zanimljiv, duhovit…

4
Karamehmedovi? Miro
Friday, 30. March 2012 u 08:44

Bio i ostao veli?ina..

5
Mili
Friday, 30. March 2012 u 18:39

Majstorstvo pisane rije?i, to su poezija i proza zagrljene u Mari?evoj tananoj dui. Zasluio je da mu sva kraljevska svita “dogaca u blatu“ i da mu se poklone! Evo, ja mu se, kao kralji?in podanik i bezdomovinac, najiskrenije klanjam i ujedno od srca pozdravljam!
?esto mi se dogodi, kada gledam ili sluam virtuozne gitariste, da dugo ne prilazim svojoj i?anoj crnoj ljepotici. Tako me i Mio ponekad ohladi od pisanja, ali ne zadugo. Njegove pri?e samo mogu biti inspiracija, nikako blokada duha!

Upišite komentar

Vaš komentar