Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Dobro jutro, Anadolijo!

Dobro jutro, Anadolijo!

Zapis Slobodana Staji?a povodom ro?endana Bate Jefti?a

Dragi Vlado, naš slavljenik Bato Jefti?, koji je uplovio u 81. godinu, objavio je 6. marta na ovom blogu divan prilog o orijentalnim rije?ima koje se koriste i na našim prostorima.

Uz ?estitku Bati na ro?endanu, a tebi za sva ova sabesjedništva kojima spajaš ljude sa svih kontinenata, šaljem ovaj zapis o Anadoliji, kao poklon uvaženom profesoru, jer govori o maloazijskom kutku, gdje odzvanjaju i pomalo arhai?ne rije?i sa naših prostora.

Dakle, rije?i ne poznaju granice…

… Za nepunih 50 minuta ugodne vožnje od zapadnoegejske kapije Anadolije, Izmira (nekadašnje Smirne), prvo autocestom koja vodi preko Afiona prema Ankari, a zatim živopisnim vijugavim putem stiže se u mjestašce Halilbejli.

Tu vrijeme kao da se zaustavilo još krajem 19. vijeka i da nema automobila, traktora, TV antena, Interneta i faksova, daleki namjernik mogao bi da stekne utisak da je stigao u neki za?arani kutak prošlosti, prenesen u Anadoliju sa nekih dalekih prostora. A tokom bližeg upoznavanja mogao bi saznati da se to zaista i desilo i da je taj kutak “prenesen” sa obala zanosne Trebišnjice, smaragdne Neretve i dalekog, posnog hercegova?kog krša.

Mještani Halilbejla su, ustvari, jedna od bošnja?kih oaza u Turskoj. Zadržali su govor svojih predaka, kao i obi?aje, a da bi ?istota bila potpuna, i bra?ne veze uspostavljali su uglavnom me?usobno, ne miješaju?i se mnogo sa Anadolcima, tako da valjda nigdje pod anadolskim žarkim suncem, kao tu, nema više ljudi o?iju nebeskog plavetnila.

Kada smo posjetili mjestašce, jedino hodža nije bio porijeklom Bošnjak, ve? pravi Tur?in.

Rastanak od Halilbejla najljepši je u suton ili akšam, kada se sa obližnje munare oglasi mujezin.

Nemilostivo maloazijsko nebo, poznato po vrelini, tada djeluje ?udesno, kao i zalazak Sunca.

A na rastanku, pred namjernikom još dugo odzvanjaju arhai?ne rije?i tih dobro?udnih ljudi, koji ni poslije više od vijeka nisu zaboravili jezik svojih predaka, onih prvopristiglih u Anadoliju, koji ve? odavno po?ivaju na obližnjem mezaristanu.

Tako oni govore kao i njihovi preci: krtola, bidne, jamili, ištem, musaf, krs, vu?e, šjedimo,vi?o, odavle, odonle, nun?e, i?e, prisaburi, iskali… Kod njih se “Kuran preu?i”, duhan križa (sije?e), a burek “suka u tepsijama”.

Najzad, kada “i?u” po mladu, oni odlaze da bi je “jamili”, nakon što joj “nataknu burmu”.

Na cijelom maloazijskom prostoru nalaze se brojni okamenjeni svjedoci istorije. Samo u izmirskoj blizini ima ih na stotine. Ali u Halilbejlu postoje i “živi svjedoci istorije”, koji nisu dozvolili da zamre njihova spona sa zavi?ajem. Tako su na najuzvišeniji na?in spojili anadolske i hercegova?ke obale… i pored ogromne udaljenosti.

Dragi Bato, mislim da ne?ete imati ništa protiv što Vam šaljem ovakvu ?estitku, sa mjesta gdje sa prvim sun?evim zracima zalelujaju i rije?i “Dobro jutro, Anadolijo!

Želim Vam još mnogo sretnih ro?endana, u krugu familije i Vladinih sabesjednika, naravno i uz Lambadu…

A Vi dobro znate i zašto.

Komentari (3)

1
ANTE GRANIC
Friday, 30. March 2012 u 09:57

Lijep prilog iz TURSKE . Nasih tamo ima
gotovo vise nego i u samoj BH . Kad sam
tragao za podacima na ZLATNOM ROGU
u Istambulu , susretao sam rodoljube
vecih od nas . Jos se “zene medjusobno” ,
a i pjevaju sevdalinke .

– Na moje provokativno pitanje : KAKO
IZLAZITE NA KRAJ S TURCIMA ?…smiju se
i kazu :
– Kad je Turcin u pitanju , ako se ne slazemo
mi kazemo da on gleda svoga posla , a mi
smo bili , i ostali – BOSNJE !…Jah !

2
Sakib Hadzic
Friday, 30. March 2012 u 17:32

Prije dvije godine,sam ljetovao u gradu Side (Antalya).
Jedan od rijetkih konobara, koji je govorio francuski
bio je porijeklom iz Bosne ,a imao je i bosansku facu.
Jedan drugi konobar,je toliko slican srpskom teniskom
sampionu Novaku Djokovicu,da su se djeca i neki turisti
sa njim i slikali.
Za to vrijeme ovaj nas Bosanac,je obavljao posao za
sebe i njegovog kolegu.
Kad mu je sve to dosadilo,stao je na sred restorana i rekao:
“Ovo nije Djokovic,on je Turcin”

Sakib Hadzic

3
slobodan
Wednesday, 4. April 2012 u 23:51

Pošto sam zamoljem od dvojice sarajevskih prijatelja, koji su pro?itali zapis “Dobro jutro, Anadolijo”, da navedem, ako je to mogu?e, i prezimena bošnja?kih familija, koje su se
djelimi?no iselile u Tursku krajem 19. vijeka, ?iji potomci i danas žive u Halilbejliju, obe?ao sam da ?u to u?initi preko Vladinog bloga.
Dakle, rije? je o familijama: Zup?evi?, Dželep (?ure), Šehovi?, Semizovi?, Krpo, Bali?, Glavni?, Kapi?i?, Hadžismailovi?, ?atovi?, Hadžiomerovi?, Bubi?, Guji?, Tabakovi?, Agi?, Trbonja, Fetahagi?, Hadži?, Mahi?, Šiši?, Maltez, Hadžišari?, Landrovi?, Hadžijahovi?, Durmiševi?, Lali?, Kreso, Šekanbet, Peši?, Alihodži?, Hadžiahmetovi?, Iri? …
Kada sam Mustafu Dželepa, ?ija se porodica ranije prezivala ?ure, upitao da li prezime koje mi je pomenuo glasi Kapidži? ili Kapi?i? on mi je doslovno odgovorio: “Mi znademo za Kapi?i?e. Odanle, iz Bile?e, daidža moga oca je dolazio. Knjige je spremao. Sina ?amila imao, Fata mu je š?er bila. Udala se i dvoje djece imala. Jadranka i Jasminka su im imena bila…”
Zanimljivo je i da Mustafa ne kaže Trebinje i Ljubinje ve? Trebine i Lubine.

Upišite komentar

Vaš komentar