Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net

Mirko Kova?: Nacionalizam suava i osiromauje

Mirko 263Mi smo svi vjerovali u devedesetim da ?e zapravo demokratija staviti i nacionalizam na svoje mjesto. Ja sam tu jo naivan i vjerujem da je to mogu?e. Dvadesete godine iscrpljujemo samo u tome da moemo sve re?i, da moemo re?i sve ono to nismo u socijalizmu mogli. Pa se ta naa sloboda pomalo pretvara u neku vrstu uvrede, u neku vrstu velike lai. Naprosto ne vjerujem da smo se neto pomaknuli, da se moe re?i da je ovo veliki odmak od miloevi?evskih devedesetih

Pisac Mirko Kova?, koji ivi i radi u Rovinju, govori o najnovijoj knjizi, nekoj vrsti memoara-romana, koja ga vra?a u ezdesete i sedamdesete godine da bi, ipak, najve?i deo, posvetio dramati?nim devedesetim. Region je, kae Kova?, jo uronjen u nacionalizam. Dva predsednika, Ivo Josipovi? i Boris Tadi?, nisu doneli neke sutinske pomake u srpsko-hrvatskim odnosima, kako se o?ekivalo. Pisci koji su irili mrnju u 90-im godinama, sada izgledaju smeni, ali, kae Kova?, oni bi, poput Dobrice ?osi?a, opet progovorili i odigrali istu ulogu, ako to zatreba. Zlo nikada ne miruje.

Mirko Kova?, oslanjaju?i se na sopstvenu li?nu dramu koju preivljava poslednjih godina, preporu?uje pisanje kao terapiju u tekim trenucima i objanjava zato je ostao veran o?evoj filosofiji vedrine smrti, o kojoj je pisao u svojoj knjizi Grad u zrcalu. Kova? najavljuje dolazak u Beograd na promociju knjige koju ?e, kako se nada, zavriti do kraja godine. Bi?e to njegov prvi povratak u Beograd nakon to je pre vie od 20 godina iz njega otiao.

Ja usvajam stvarne li?nosti, ive i mrtve, njihova imena, njihove prepoznatljive inicijale

Photo: www.matica.hr

*Ako je roman Grad u zrcalu Vae suo?avanje sa odrastanjem, kako biste definisali novi roman koji piete?

Uslovno bi se mogao nazvati nastavkom tog romana, ali to ipak nije jer, na neki na?in, spaja anrove – memoarsko i romaneskno. Nisam se usudio pisati memoare u onom klasi?nom smislu, premda svaka literatura jest i memorija, pa onda i nije bilo teko to dvoje spajati. Pronaao sam neki put da sve ono memoarsko preto?im u romaneskno.

Da pojednostavim, ne moe u ovaj moj roman u?i neto to ne nosi neku sudbinu, pri?u. Mene ne zanima susret sa osobama iz politike ili literatura, ma koliko ona bila interesantna, ako to ne donosi pripovjed. Bjee?i od memoara, usko?io sam u roman.

*Zato beite od memoara?

Memoare piu slavne li?nosti. Memoare piu vojskovo?e. Memoare piu veliki enskaroi, ljubavnici kao Kazanova. Naprosto nemam materijal za takvo neto i zato mi je samo zanimljiv taj memoarski dio kao neka forma. Ja usvajam stvarne li?nosti, ive i mrtve, njihova imena, njihove prepoznatljive inicijale. Ina?e se drim jedne dosta bitne upute koju je Nabokov postavio kao neku vrstu moralnog odnosa prema memoarima, a to je ne uznemiri mrtve i ne uvrijedi ive. Drim se tog principa i nema razloga za strah onih koji misle da bi se mogli na?i u tom mom romanu.

*Grad u zrcalu je pri?a o vaem odrastanju, prakti?no detinstvu. Koji period obuhvata ovaj roman?

Ovaj roman ima neku hronologiju. Sje?anja po?inju od trenutka kada piem neko poglavlje i onda se vra?am unatrag. Ako me pitate u kojim sam sada godinama, onda moram re?i da sam jo u ezdesetim. To je vrijeme kada je moj prvi roman Gubilite izazvao cijelu jednu hajku koja je dugo trajala, a branio sam se sam samcat. Meni je bitno kroz ovaj roman, na kome sada radim, oslikati jednu epohu, ako to bude mogu?e i naravno, ako u tome uspijem.

*ta je sa sedamdesetim i osamdesetim godinama? A onda ?emo posebno pri?ati o devedesetim.

To je taj dio kada je ve? moj ivotni put neto druga?iji i kada se po?injem aktivno baviti filmom. Mislim da je to razdoblje najmanje zastupljeno u ovoj knjizi, moda neto vie s nekim intimnim zgodama, ljubavnim pri?ama, moda i erotskim. To je jedan period kojem ne?u posvetiti mnogo vremena, da bih to prije doao do devedesetih.

*Danas je vrlo vidljivo ulepano se?anje na period do devedesetih godina. Da li se Vama, iz ove perspektive, ?ini da se bolje ivelo, da je bilo kvalitetnije, nego to ste to misleli onda? Opet govorim o vremenu pre devedesetih.

Bio je neto ure?eniji ivot u tom smislu da smo se mogli organizirati mnogo bolje, mnogo jednostavnije. Neke su stvari bile pogodnije za svakodnevni ivot, a u biti, neke su stvari bile vrlo teke, i za pisce i za ljude koji su imali otpora prema nekim drutvenim stanjima u tom vremenu. Ne moemo sasvim re?i da je to bilo mnogo bolje, ali neke su stvari bile dobre – i to isto moramo re?i na bilo koji na?in. Ne sa nekom nostalgijom, iako nostalgija nije, kako re?e jedan pisac, reakcionarna stvar. Nostalgija je dio naih ivota, ali ne treba insistirati sa nekom nostalgijom ka tom vremenu ah stara dobra vremena. Uvijek se pri?alo o starim dobrim vremenima.

Devedesete su donijele neku posebnu dramati?nost. Imao sam tada mnogo neobi?nih doivljaja, susreta, razgovora putovanja. Zanima me kao pisaca, u ovom trenutku, da je taj svijet, da su ti ljudi bili, ja sam ih bar puno sreo, potpuno dezorijentirani. Tu je drama mjeanih brakova, tu je drama porodica. O svemu govorim literarno. Odjednom je svako od nas po?eo kopati po nekom svom porijeklu. Sve je to bilo neto novo. Nacionalizam po?inje odre?ivati nau sudbinu. Zapravo, mi smo imali na tom planu mnogo bogatiji ivot, kada se nije o tome previe govorilo. Kad kaem bogatiji, mislim da smo mi usvajali identitete drugih i da smo na tom planu bili iroki i eljni da pripadamo svima i dijelimo sudbinu sa drugima. Nacionalizam suava, osiromauje. To su te devedesete. Iz toga miljea pokuavam, nastojim, ?upati svoje likove kojima su zapravo devedesete dale pe?at.

Daleko smo od prole prolosti

*Vi ste iz Beograda otili po?etkom devedesetih. Da li, iz perspektive ?oveka koji je pratio ta se doga?a i imao kontakte sa ljudima, pri?ate o Srbiji devedesetih, ili je to preteno Vaa pri?a o Hrvatskoj u devedesetim?

Mislim da smo mi jo prili?no daleko od toga da je prolost prola

Photo: Davor Kova?evi?

Ne. Hrvatska je samo djelimi?no. Recimo, po?inje rat u Bosni i tu dolaze neki moji poznanici i prijatelji iz svijeta umjetnosti iz Sarajeva. Dakle, ja to hvatam vra?aju?i se na razdoblja Beograda. I tu ima divnih pri?a iz toga vremena.

Recimo uzeo sam to jedno malo mjesto Rovinj, kojega taj pripovjeda?, to prvo lice, koje sam doista ja, koji ivi tu, ivi ivot sa tim ljudima. Nadlije?u avioni taj mali gradi?. Ljudi se pitaju ho?e li biti bombardirani ili ne?e. To su te male dramati?nosti koje unosim kao neku atmosferu jednog vremena i jednog doba.

*Kada razmiljate o dvehiljaditim, o onome to se danas doga?a, da li ste blii onima koji ovde u Srbiji upozoravaju da sistem vrednosti sve vie li?i na Miloevi?evske devedesete ili onima koji kau da je to nepovratna prolost, da se region odmi?e, sporo, ali odmi?e, od nacionalisti?kog ludila i mrnje?

Mislim da smo mi jo prili?no daleko od toga da je prolost prola. Kako je budu?nost, sama po sebi, metafizi?ki pojam, mi se nemamo za to hvatati, nego za ono to je prolo. Mi ne?emo nikada donijeti neki ta?an sud o prolosti – ba zato da bi je svako tuma?io na svoj na?in i kako njemu odgovora. Nema nita lake nego potegnuti nacionalizam kao oru?e.

Mi smo svi vjerovali u devedesetim da ?e zapravo demokratija staviti i nacionalizam na svoje mjesto. Ja sam tu jo naivan i vjerujem da je to mogu?e. Dvadesete godine iscrpljujemo samo u tome da moemo sve re?i, da moemo re?i sve ono to nismo u socijalizmu mogli. Pa se ta naa sloboda pomalo pretvara u neku vrstu uvrede, u neku vrstu velike lai. Naprosto ne vjerujem da smo se neto pomaknuli, da se moe re?i da je ovo veliki odmak od tog razdoblja, kako Vi rekoste, Miloevi?evskih devedesetih.

*A koliko nas danas razdvaja nera?i?ena prolost? BiH je drava koja nikako da se konsoliduje. Srbija ne priznaje realnost Kosova, dakle ne zna gde su joj granice. Hrvatskoj, ?ini se, izgleda da je potrebno samo malo provokacije, kao to je ova sa Draom Mihailovi?em, pa da pokae svoje runo lice. Koliko nas i danas razdvaja nera?i?ena prolost?

Uvijek ?emo mi na?i neku nera?i?enu prolost. Naprosto ne vidim kao se to moe ra?istiti. Sloboda se pokazala kako nedovoljno svesna u tom smislu. Htjeo sam vjerovati da ?emo slobodu miljenja i govora upotrebiti za dobre stvari. Da ?emo slobodno razmjenjivati iskustva. Ali, mi smo se opet ukopali i tu?emo se na drugi na?in.Sve ovo sa Draom do?e kao odli?na stvar da se udaljimo od bitnih tema. To je istovremeno i neka vrsta politi?ke terapije. Pusti depresiju, pusti bijedu ivota, pusti siromatvo, hajmo se mi vratiti naem Drai. Rehabilitacija je u redu, to ne osporavam, ali rehabilitiraju se oni ljudi koji su ?inili neto dobro, a stradali su. U tome i jeste smisao rehabilitacije.

Parada bez dubine

*Da li su odnosi dva predsednika, hrvatskog i srpskog, doneli neto novo na prostoru regiona, ili je to bila samo predstava za javnost? Imam utisak da se ve?ini ljudi, koji jedva ?ekaju normalizaciju odnosa, u?inilo, kada je Josipovi? doao u Hrvatsku na vlast evo stiu neki novi vetrovi. Prisetimo se etnji dva predsednika po Opatiji i po Knez Mihajlovoj.

Jeste bolje, ali bojim se da sutinski nije nita napravljeno. A ne bi trebalo mnogo da se to popravi. Meni se ?ini da je to sve bilo, ovo to Vi rekoste, neka vrsta parade bez dubine. Sutradan se nastavlja stara pri?a.

Photo: danas.net.hr

*Da li umetnici iskora?uju iz stereotipa ili ih u?vr?uju? Pretpostavljam da imate uvid u to ta se doga?a kada je re? o teatru, filmu, literaturi koja se bavi devedesetim godinama?

Mora?e se pozabaviti tim godinama svakako i knjievnost i film i pozorite i drugi, kao to ?e morati da se bavi fenomenima postkomunisti?kog razdoblja. Ali umjetnost, u ovoj potpunoj slobodi, meni se ?ini kao da se nije snala, ili su te slobode ponovo, na perfidniji na?in, ograni?ene. Zapravo – od svojih problema bolje je pozabaviti se tvojim problemima. Recimo hrvatski film. Svaki pokuaj da se kriti?ki progovori o Domovinskom ratu, pokrene lavinu boraca, kao nekad Savez boraca, a jedino kriti?kim promatranjem se osloba?amo trauma.

*Da li bi ste izdvojili, neki film, predstavu, knjigu koju bi ste preporu?ili u tom smislu?

Pa i ne ba. Iskreno re?eno, ne mogu se ni za jedan film opredijeliti. Svi su ostali nekako na pola puta. Sve je negdje nedore?eno. Nema nas nigdje na festivalima u svijetu. Ma?arski film prole godine skrene panju jer se bavi temom Roma u Ma?arskoj. Tu temu imate i vi u Srbiji i mi u Hrvatskoj. Imamo niz stvari koji se zajedni?ki deavaju. Dodue, imali smo Sav taj film i Paradu, koje nisam gledao, pa ne mogu nita re?i, ali imali smo isto neto, sasvim sli?no, Split, Beograd. Dakle mi te sve teme ostavimo nedore?ene iz nekog straha da se to ovdje napravi do kraja i kako treba. Pogledajte rumunsku kinematografiju koja sada, prakti?no u cijelom svijetu, zauzima jedno veliko mjesto jer se bavi ozbiljnim i pravim problemima.

*Posle godina razdvajanja, ?ini se da se opet u regionu polako stvara zajedni?ki kulturni prostor. Me?usobno se poznaju i isprepli?u i teatar i film, ima zajedni?kih produkcija. Jesu li sada krajnuti oni ljudi iz kulture koji su uo?i devedesete odigrali ne?asnu ulogu glasnogovornika mrnje? Da li su sada neki drugi na sceni ili se vra?aju na scenu neki koji su ostali neoptere?eni, neautisti?ni?

Photo: FoNet/Boidar Petrovi?

Moda su njihove ideje na neki na?in postale malo smijene nakon svega ovoga to je prolo, ali oni su tu. Govore na isti na?in kao onda, kada su njihove ideje imale velikog uticaja. Ali kada bi im sutra okolnosti ile na ruku, oni bi ponovo bili na istim mjestima i istim pozicijama. To su naprosto ljudi u slubi zla. Vrlo su rijetki slu?ajevi da se zlo mijenja.

Moete li zamisliti Dobricu ?osi?a da sutra kae da se kaje za sva zla koja je nanio, u prvom redu, srpskom narodu, a onda i drugima? To se ne?e desiti. Za takvog ?ovjeka se zna kakav mu je pogled na ivot. Krivi su svi drugi, prvo drugi narodi i druga?ija miljenja od njegovih, a ne on. Pitanje je – moe li uopte bilo kako i koje vrijeme pregaziti Sotonu? To je jedno ozbiljno pitanje da se time bave sotonisti. Ja se bojim da ne moe.

*Mislite li da su se intelektualci, koji nisu uletili u te nacionalisti?ke vode, sakrili u miiju rupu od slonova?a, kako to neko re?e u slu?aju Ugri?i?a u Beogradu?

Mislim da nije bilo intelektualaca koji nisu utjeli, ali ta su mogli u?initi? Dobro se sje?amo toga, i vi i ja Branka, bili smo na istoj strani, da je ?osi? i devedesetih godina, kada je po?injao rat, sve mirovnjake nazvao izdajicama. Svi su bili uz njega, a ne za njih. Nad tim euforijama, glas razuma nema nikakvog uticaja.

Mi ih na neki na?in moramo osporavati argumentima, drugim stilom ivota i idejama, moemo mnogo toga u?initi da ih stavimo izvan uticaja, ali za to bi trebalo imati opet neke nove politi?are i druga?ije intelektualce. Me?utim, to je uvijek manjina. Mediji ?e uvijek rado donijeti te mra?njake i posvetiti im veliku panju. Uvijek ?e ?osi? biti na prvoj stranici nekih novina, a ne Filip David ili Vlada Arsenijevi?, koga ?e biti na 15. stranici. Dakle, mi nismo svjesni koliko podravamo zlo, koliko sara?ujemo sa njim i koliko mu se radujemo.

Uivam u pisanju

*Va odlazak iz Beograda po?etkom devedesetih, nakon to ste dobili dobre batine, bio je va politi?ki i va moralni stav. Da li je va povratak pre nekoliko godina na srpsku knjievnu scenu opet va politi?ki i moralni ?in? Se?am se da je trebalo da do?ete na festival Krokodil prole i pretprole godine, niste doli. Da li ste uopte bili u Beogradu od kad ste otili?

Nisam bio.

*Da li nameravate i vi da do?ete u Beograd?

Ne znam jo nita, ali mislim da ovo to ste spomenuli, taj povratak u politi?kom i moralnom smislu, da to nije tako, da su to knjievni razlozi. Mislim da su moji politi?ki stavovi daleko od onog to se danas doga?a u Srbiji. Ali ne bih sad o tome. Naprosto ne poznajem dovoljno sve ono to se danas tamo deava. Manje pratim, ne samo to ne elim, nego naprosto sam toliko u novoj knjizi da sam jednostavno izvan toga, a bogami sam i malo prezasi?en svim tim. to se ti?e mog dolaska, ja o tome ne mogu jo suditi. Na Krokodil nisam mogao do?i, ali ta je tu je.

*Imate li izdava?a za novu knjigu u Beogradu?

Nije problem izdava?a. Nemam ga. Mislim da ?e nova knjiga iza?i i da ?u, ako sve bude kako treba, do?i na promociju ovog romana u ?ijem je centru deavanja Beograd. Mislim da ?e roman biti gotov do kraja godine i onda ?emo ga vrlo brzo izdati u Beogradu i onda ?emo napraviti i promociju u Beogradu.

Ako mi znamo da je smrt ono sa ?ime se ra?amo, onda je vedrina potrebna

Photo: STOCK

*Za vama je jedan teak period na li?nom planu, ali vas on, sude?i da ste daleko odmakli sa novom knjigom, nije odvojio od pisanja. Da li je pisanje i neka vrsta terapije?

Ima puno tih teza da je pisanje terapija. Danilo Ki je ?esto to isticao u svim svojim razgovorima. ?esto je govorio da je pisanje terapija. U jednom mom, dosta tekom trenutku, jeste bilo terapija, ali ga istovremeno doivljavam kao rad, kao jedan dobar, teak posao, a onda i kao uitak. Naprosto uivam u pisanju. Mislim da mi ivot nita ne bi vrijedio bez toga. ?itao sam jednu divnu knjigu, zove se David eged, koju je pisac napisao u vrlo tekom oboljenju. Imao je tumor na mozgu. Rekao je da savjetuje onim ljudima, koji nikad nisu pisali, da piu. Ozbiljna je tema pisanje kao terapija, pogotovo u nekim stanjima u koja ?ovjek do?e.

*Grad u zrcalu zavravate govore?i o svom ocu, da ste od njega nasledili vedrinu smrti kojom je on bio opsednut. Da li ste i danas sa?uvali tu vedrinu smrti?

Ako mi znamo da je smrt ono sa ?ime se ra?amo, onda je vedrina potrebna. Istina, postoje i nepravedne smrti, ali ivot je sa?injen od krajnosti. Moj otac je istinski bio na tom planu vedar, nisam to izmislio, nego sam gledao tu njegovu figuru i te ale na ra?un smrti. Mislim da moramo sa vie lako?e i manje tmurnosti gledati na to. Pa i jesmo smrtni, svako od nas je smrtan, to svi znamo. Niko ne moe da se raduje ne?ijoj smrti jer to i njega ?eka.

*Intervju prenosimo sa portala Radija Slobodna Evropa

Komentari (1)

1
ANTE GRANIC
Saturday, 31. March 2012 u 08:26

U teskim vremenima kao sto je nase , umjetnici
bi morali da trasiraju puteve nade , a ne samo
da slikaju postojece stanje . Postojece stanje je
vidljivo i prostim okom , a umjetnici su umjetnici
upravo zato sto imaju neko drugo oko !

Ako nam danas , u ovoj situaciji , i vrsni umjernici
kazu : NE ZNAM… mi smo obrali bostan .

Ako nam umjetnici ne trasiaju puteve nade , i oni sami
se vracaju u proslost – u kojoj je , u jednom trenutku ,
umjetnost stvarana – radi umjetnosti !

Upišite komentar

Vaš komentar