Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » “Crve treba gaziti s obje noge!” Ernesto Che Guevara

“Crve treba gaziti s obje noge!” Ernesto Che Guevara

200Dragi Vlado,

Medju onim, zlata vrijednim, svojim ratnim pismima (koja sam ba na Tvom blogu spominjala) ima jedno u kojem mi je novembra 93. moj dragi, stari profesor (jedna od rijetkih osoba koja me je

dobro, dobro poznavala) napisao:Uvijek Te se sje?am, a posebno Tvoga pedagokog stasanja i naeg prijateljstva. Uvijek je bilo u naem okruenju poltrona i dezindividualizovanih bigota, a Tvoja duhovitost obojena sarkazmom na ljigavu barutinu me je zadivljavala, jer je ponekad, na nekim sjednicama, prelazila i u herojstvo.

Ja druga?ije ne znam, al, da skupo pla?am pla?am! Hrabrost je bila, kako mi jednom re?e poznanica, po?etkom marta 1992. napisati Sje?anje na Sarajevo, velika hrabrost je bila poslati krajem augusta

1993. iz izbjeglitva u Skopju uredniku jednih beogradskih novina ovo to sada u prilogu aljem Tebi, hrabrost je, izgleda, pisati otvoreno i bez predrasude i za Dovla.net!

A povu?i se, zna?ilo bi zapravo odustati od sebe.

Uz srda?an pozdrav,

Azra Jajatovi?

P.s. Ako ovo gore pusti, trebalo bi pustiti i ovo to sam napisala Tebi, jer to objanjava irazlog moga povratka na Dovla.net, ali jo vie ovo to Ti aljem u prilogu.

PISMO IZ 1920. – SEDAMDESET I TRI GODINE KASNIJE

Bila sam davne 1963. godine u?enica sarajevske Prve gimnazije i, moda, ba u onoj istoj klupi u kojoj se pola vijeka ranije preznojavao Andri?ev super-ego zbog ote?ene posudjene knjige, po?elo je s Nemirima i Ex pontom, pa polako, korak po korak, moje upoznavanje s Andri?em. Nai potovani profesori, s vjetinom dobrih znalaca i iskusnih pedagoga, u?ili su nas da ?itamo, da mislimo i osje?amo, a Dadi?evi, Pervi?evi i Leov?evi kriti?ki osvrti stizali su na kraju, moda tek da podstaknu diskusiju, da razviju dijalog i stvarala?ku raspru. U?ili su nas da piscu i njegovom djelu prilazimo bez predrasude, da gradimo i uobli?avamo sistem pravih umjetni?kih vrijednosti i sveobuhvatnih istina jo u ono doba nae prolosti kad je vladaju?a politika drala stranu umetni?kim mediokritetima, kad je ideoloki bi? naj?e?e rabljen za le?a prvoklasnih umetnika, kad se svim sredstvima nae balkanske svireposti nastojalo da se prokunu i umetni?ki ospore, a kad to nije uspijevalo, da se onda politi?ki ogade i prikau kao ‘opasni elementi’. Mora da smo loi u?enici bili, jer se i danas pitamo ho?emo li ikada do?i do toga da razgovaramo i kad se ne slaemo, ho?emo li ikada uspostaviti dijalog umesto sva?e i prihvatiti sukob u kome ne mora samo jedna strana biti u pravu. (M. Kova?)

Andri?evu tokholmsku besjedu I biti ?ovjek… ispisivali smo tada na prvoj stranici one skrivene sveske u koju, otkako je svijeta i vijeka, svi esnaestogodinjaci piu najdrae stihove, velike misli i male tajne i ki?enim slovima ispisuju inicijale svoje prve ljubavi.

Ne sje?am se kada sam prvi put pro?itala Andri?evo Pismo iz 1920. Znam jedino da sam mu se ?esto vra?ala i da me poput prisilne misli zaokupilo one aprilske no?i u kojoj se otkucavanje starih sarajevskih satova, to stolje?ima mjere svaki svoje vrijeme, pretvorilo u pucanj, pa u vrisak i u smrt! Znam jedino da ?esto mislim na njega dok se ve? 512. dan svakodnevno pitam ho?e li prestati ovaj rat i ho?emo li opet, i u ljubavi i u mrnji, ipak zajedno ivjeti, kao to smo odvajkada i ivjeli. Ho?e li ikada moja poznanica R. do?i iz dalekog svijeta u Sarajevo da vidi nau sinagogu i stare crkve i damije, ho?e li se ikada vie popeti put Stroi?a do Bijele tabije, pa si?i nazad do Ispod oraha i Jekovca da vidi odatle ve? zarasli put, to je uz lijevu obalu Miljacke vodio prema Istoku do one slavne ?uprije?! Ho?e li ih prepoznati po opisima iz Andri?evih knjiga koje s tako tananom i rijetkom senzibilno?u obra?uje sa svojim studentima, ho?e li ih vidjeti i htjeti dodirnuti, kao to je dodirivala jedne no?i davno osuti ?erpi? Derzelezove ku?e i istroeni kamen Sinanove tekije?! I ho?e li ikada vie njen zemljak i moj znanac, etnolog L. M., odsjesti u barutani i do zore bdjeti nad radovima Jelene Dopu?e, jednog od najboljih poznavalaca naih narodnih igara! Ho?e li, onako debeo i sav u goloj vodi, sa studentima u Selji cupkati trusu, a sa svojom dragom enicom, ne na kugle i porcije, ve? na kilograme, u slasti?arni Egipat jesti najbolji sladoled na svijetu?!

Andri?evom Pismu iz 1920. ponovo me vratilo ovo, koje je prije desetak dana stiglo na moju izbjegli?ku adresu:

Draga moja Azra,

Tvome pismu sam se obradovao koliko se samo moe obradovati usamljena izbjegli?ka dua kad dobije haber od prijatelja iz onog ranijeg ivota o kojem neprekidno sanja. Hvala Ti to si se javila i uloila veliki napor da izrazi ono to se izraziti ne moe. Trebalo bi dvadesetak listova da Ti bar ovla napiem ono to Tvoje pismo trai, a posebno brojne i vrsne asocijacije…

Ja se kao i Ti, moja Azra, nadam skorom povratku u Sarajevo. Istina je da je mnogo zla na?injeno na sve tri strane, ali ja se nadam da ?e ba to pomo?i ljudima da prevazi?u svoju mrnju. Jer, kao to loi ljudi u zlu postanu gori, dobri ljudi postaju bolji. Ja na njih ra?unam. Mene, hvala Bogu, rat nije nagnao da ikoga mrzim, nego se stalno sje?am jedne re?enice iz Sv. pisma oprosti im, Boe, jer ne znaju ta ?ine! Neki me u svojim pismima plae kad mi napiu zaboravi Sarajevo! Ne mogu i ne?u da ga zaboravim, to je moj grad, tamo su mi korjenovi. Vidi, ja sam mislio, a tako mi je i majka govorila, da sam ?etvrta generacija ro?ena u Sarajevu, sve dok ona jednom nije otila u Crkvenu optinu da plati neto za groblje i tamo joj pokazae ?itav spisak imena njenih predaka koji lee u dedinoj i bakinoj grobnici. Rakli su joj da su tu jo bar dvije generacije vie nego to smo mi ra?unali. Da odem? Kuda? Za ovaj grad me ne vezuje nita, ovdje su druga?iji ljudi, drugi mentalitet: kako kafu samo saliju u tri gutljaja! Nigdje naeg bosanskog meraka kad je po istilahu sr?e i divani sa prijateljem bez srkleta (Ovi turcizmi mi sami do?oe, bez njih se pravo kafenisanje i ne moe ljudski opisati.)

Sva moja doivljajna i svjesnost i nesvjesnost obasjana je ljepotama li?a, poto?i?a, jagoda sa Rogoja, sa Stambul?i?a, predjelima moje Drine, jedine ljepotice Une, kanjona Neretve, kamena stola?kog i uma, uma naih bosanskih i toplinom majki i srpskih i muslimanskih i hrvatskih, to toliko ogovorue zajedno popie i zavjetae sinove da ne ?ine ono to danas ?ine…

Draga Azra, sad sam jasnije nego ikada shvatio da sam oduvijek, po instinktu, ljude dijelio samo na dobre i one koji to nisu, a nikako po vjeri i nacionalnosti.Vjeruj mi da i sada imam medju prijateljima onih za koje ne znam ta su. Moja djeca su, tek ovdje, silom prilika saznala ko su Srbi, Hrvati, Muslimani, jer o tome se u naoj ku?i nikada nije govorilo.Opet Ti kaem: nikoga ne mrzim i nadam se i vjerujem da ?e biti jo mnogo ljudi koji se u ratu nisu izmijenili i koji nikada ne?e mo?i da mrze nekoga samo zato to je ove ili one vjere ili nacije.

Ima pravo to kae ono za nae Sarajevo; i?i ?emo da ga zajedno ?istimo od ruevina,radi?emo na radnim akcijama kao poslije onog rata, sagradi?emo ga ponovo samo da prestane rat! Moja k?i samo o tome sanja. Ona nikako ne moe da se navikne na ovaj grad (kao ni ja!) i na sve ovo ovdje. Dijete pati za svojim gradom moda ?ak i vie od mene, jer ja sam opet najvie opsjednut brigom za svoje bliske koji su ostali u njemu, pa mi je Sarajevo na drugom, a njoj na prvom mjestu. Ona mi kae da svaku no? kad legne u krevet hoda sarajevskim ulicama. Ja ne mogu. Ja bjeim od tih slika, jer me kao noem ranjavaju, ali one same dolaze, jedva im odolijevam. Vrati?emo se mi i ja ?u doetati do Tebe da se pod lozom u Tvojoj bati siti ispri?amo. Ovo ipak jednom mora prestati. Jer, po zakonu dijalektike sve to jednom zapo?ne, mora i da se zavri. A onda opet hvala dragoj dijalektici, iza akcije dolazi reakcija, iza mrnje, ta drugo, nego ljubav. Iza sila razdvajanja moraju po?eti da djeluju sile spajanja, kohezije. Evo me, mila kohezijo, rairenih ruku ?ekam da me spoji sa dragim ljudima, sa komijama svih nacija, sa kojima sam mjesecima sjedio u naem hodniku, da me spoji sa mojim gradom i da ivot opet po?ne li?iti na sebe, a ne na ovu no?nu moru. Eto, to je ono to mi daje snage da izdrim strah i neizvjesnost za ivot mojih bliskih, da podnesem ovaj izbjegli?ki ivot, da sve to izdrim, a da ne poludim.

Ako mi je ovaj rat donio ita dobro, to je onda ?injenica da je u?vrstio i pro?istio moj sistem vrijednosti. Iskustvom vlastite koe provjerio sam postulat o tome da materijalne vrijednosti nisu prave. Sve te krpe i stvari kojima se okruujemo zaista su, kako kau Indijci, samo privid (samsara) koji moe da nestane u jednom trenu. To se u ovom ratu mnogima desilo, preko no?i su izgubili sve to su skupljali ?itavog ivota, kao to biva u svim ratovima. Zato je krasna ona izreka koja kae da je ?ovjek sretniji to manje klju?eva ima. Ili ona kineska mudrost: bi?e sretan ako smanji svoje elje. Prave vrijednosti se ne vide i novcem ne kupuju. Ljubav i prijateljstvo na prvom mjestu i u najirem smislu.

Divan je onaj Andri?ev citat na kraju Tvog pisma, divan i istinit, samo da se to prije obistini. Tebe i Tvoju k?er pozdravljamo i volimo,

B.M.

Nisam sigurna , ali mi se ?ini da sam na kraju pisma svom dragom prijatelju napisala re?enicu: I ovaj rat kao i svi do sada sigurno ?e prestati, a onda ?e se ovo sve jednog dana zaboraviti, jer da se ne zaboravlja, zar bi se ponavljalo.

Skopje, 30. 8. 1993.

Komentari (4)

1
Vidosav Stevic
Friday, 29. June 2012 u 18:31

Tike, tike ta?ke,
nema vie vra?ke!!!

2
Kemo
Friday, 29. June 2012 u 21:44

?im se Azra vrat,
po?e Stevi? – rimu…

Draga Azra, hvala Ti na odluci da nam se vrati i hvala Ti na ovom prilogu; izrekla si misli i osje?anja koja ve?inu starih Sarajlija jo uvijek progone!

3
mi?o
Saturday, 30. June 2012 u 00:35

DRAGA AZRA

SJAJNO KAO I OBI?NO
a Vidosav ne vidi nita, ali nije prvi koji mulja na ovom blogu.

LJUBI VAS VAA BIVA STUDENTICA ZORICA

4
Esad
Sunday, 1. July 2012 u 18:57

Potovana profesorice,

Vaa hrabrost zaista imponuje, ako se to uopte moe nazvati hrabro?u jer Vi o?igledno druga?ije i ne umijete. Va mentalni sklop ne tri kompromise. ?estitam i ponosan sam to sam bio Va student.

S potovanjem, Esad

Upišite komentar

Vaš komentar