Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Milorad Bjelogrli?: Posjeta iz Sarajeva

Milorad Bjelogrli?: Posjeta iz Sarajeva

slikaTog prolje?a daleke 1981. godine, kada sam se do ušiju “zatalamba?io” u moju Zoricu najdraža osoba iz njene familije mi je bio mali Dražen, sin njene najstarije sestre i moje budu?e svastike Jadranke. Vjerovatno zato što je, on tada tek napunio dvije godine, a notorna je stvar da su mališani u tom uzrastu najzanimljiviji. Meni je bilo 22, ali smo se sjajno razumjeli. Reklo bi se, sjaranili smo se na prvi pogled. On me gledao svojim plavim krupnim okicama, a ja kontao šta li se mota po njegovoj maloj glavici.

Slatka beba do bola, a ja “mangup” iz FIS-a. Oduševljavala me Draženova inteligencija. Mali, ali zajeban igra?. Nije bilo šansi da ga u ne?emu prevariš. Kontao je sve. Rekoh ve?, krupnih plavih okica sa dugim plavim loknicama, uvijek je privla?io pažnju svih koji bi ga vidjeli prvi put. Imao je samo dvije godine kada sam ga vodio na ?evape kod Kurte, na burek u Zlatarskoj ulici u moju omiljenu buregdžinicu Arifovi? – Medari?, na kola?e u “Oloman” i “Jadranku”, nosio ga krka?e, a on me u tim prilikama oduševljavao raznim zaklju?cima koje je o?as donosio.

Kada sam u jesen 1987. i sam postao otac, Dražen je krenuo u osnovnu školu. Njegova majka, a moja svastika, redovno se nudila da ?uva našeg Sinišu kada bi Zorica i ja išli na kojekakve koncerte, druženja, ve?ere…. Tako su i Dražen i Siško, osim što su po mati?nim knjigama i po krvi bili rod, postali i raja. Bili su prakti?no na istim talasnim dužinama.

To druženje dvojice “bebaca” je trajalo do prolje?a 1992. godine i po?etka nesre?nog rata. Jadranka i Dražen su, uprkos navaljivanju Zorice i i tre?e im sestre Dubravke da odu u Jelsu, ostali u Sarajevu. Nikome od nas u to vrijeme nije bilo ni u peti da ?e se to zlo toliko otegnuti, više nego bilo koja gladna godina.

Dražen je kao i mnogi sarajevski klinci u njegovim godinama preko no?i sazrio. Donosio je kanistere vode, cjepao drva, pomagao baki i majci koja je bila ranjena, ponekad hvatao i golubove na balkonu kako bi imali šta da jedu. Golobrad, a zreo. O?vrsnuo preko no?i, postao mimo reda prava muškar?ina. Kada bi se ?uli posredstvom radio amatera divio sam se njegovoj zrelosti. Zorica i ja bi uvijek u pakete, koje smo redovno slali, specijalno za njega pokušavali da “prokrijum?arimo” i neku ?okoladu, bombone, jer smo znali da je toga bio i te kako željan.

On sa majkom i bakom u ratnom Sarajevu, a mi u Beogradu. Bili su naj?eš?e i gladni i žedni, izložili parket, namještaj i sve je to Dražen izdeverao. Krajem 1993. godine kada je kona?no kroz ?uveni tunel, pa zatim preko Igmana, zajedno sa majkom, bakom i prabakom otišao u Jelsu gdje je ostao do kraja rata. Poslije Dejtona, Dražen se ekspresno vratio u šeher.

Htio – ne htio, kod njega se vremenom stvorila slika o gomili “bandita” iz Beograda i Srbije. Kada smo poslije rata dolazili u Sarajevo redovno nas je zapitkivao kako možemo da živimo u tom “selja?kom” gradu sa takvim “razbojnicima” koji kako je smatrao i slušao na nekakvim televizijama, nemaju ni srca ni duše. Pokušavali smo da ga razuvjerimo, ali uzalud. Odbojnost prema Beogradu i Srbiji je ostala duboko urezana u njegovoj glavi. ?ak nije htio ni da do?e sa majkom i bakom koje su dolazile kod nas u posjetu kada smo poslije devet godina podstanarskih muka kona?no uselili u naš mali stan. Ostajao je sam kod ku?e.

U ljeto 2005. se oženio Dijanom i postao otac. Zorica i ja smo to proslavili u Beogradu i zvali i njega i mladu da budu naši gosti. Moji roditelji su bili i na vjen?anju. Ne, ni ovog puta nije htio ni da ?uje. I dalje je imao neki strah prema svemu što dolazi sa “isto?ne” strane. Mi smo svaki put kada bismo nanovo svra?ali u Sarajevo ponavljali pozive, ali bez uspjeha.

Neki dan u bašti beogradske boemske kafane “Herceg Novi” zazvoni mi mobilni.

– Hej, znaš šta je novo. Dolazi nam Dražen slijede?e sedmice – re?e razdragano Zorica, a ja ne mogoh da vjerujem.

– Dolazi službeno, proveš?e u Beogradu cijeli dan – pokušava da mi objasni moja ljepša polovina.

Pomislih: Bogu hvala, ali još uvijek sumnjaju?i u istinitost da ?e njen sestri?, moj drugar još od “pelena” biti naš gost.

Nave?e kada sam stigao ku?i, Zorica mi do u tan?ine objasni da Dražen definitivno dolazi slijede?e sedmice i da nas je Jadranka (Zori?ina sestra) zamolila da ga pripazimo jer još uvijek osje?a veliku nelagodu kada je rije? o njegovom odnosu prema Beogradu. Skoro, kaže, da ne spava od straha. S njim stiže i jedan mu kolega s posla.

Kako to uvijek biva kada treba da nam do?e neko iz Šehera ili sa drugih strana bijelog svijeta, isplanirali smo kako ?emo do?ekati naše goste iz Sarajeva koji u ?etvrtoj deceniji života prvi put dolaze u Beograd, maltene uko?eni od straha. Trebalo je da posjete i obave neke poslove u dvije firme. Jedna u Kolar?evoj, a druga u Prizrenskoj ulici na Zelenom vencu. Obje u centru grada.

Naravno, ne treba ni govoriti da sam u redakciji uzeo slobodan dan i unaprijed rezervisao sto za pet osoba u ?uvenom restoranu “?ubura” na Vra?aru, gdje je bez dileme najbolji roštilj u Beogradu, a i šire. Otišli smo po Dražena i njegovog jarana u Pop Lukinu ulicu gdje su parkirali auto.

Poslije klope predložili smo im da malo prošetamo Beogradom, koji je, vele u prolje?e najljepši. Prihvataju, bez pogovora. Beograd preplanuo, predivan sun?an dan, milion riba (treba) u mini?ima, sa izrezima, golih le?a, našminkanih, dotjeranih, sa štiklama, bez štikli, mirišu na sve strane razni parfemi, svuda drogerije, fontane, izlozi svih mogu?ih svjetskih modnih ku?a, bašte na Trgu Republike i duž Knez Mihajlove prepune, uglavnom mladi svijet… Slikamo se.

Dolazimo na Kalemegdan. Zelenilo na sve strane, miris lipa omamljuje, turisti?ki vozi? prepun turista sa raznih strana svijeta, na klupama brojni parovi, “ljubovišu”, “milion” mladih mama i tata godina naših sarajevskih gostiju izveli klin?adiju u šetnju. Dolazimo do Beogradskog pobjednika koji je decenijama bio na špici TV dnevnika. Gledamo uš?e Save i Dunava, Nebojšinu kulu, Novi Beograd, pokazujemo Draženu i njegovom drugaru splavove na Savi gdje beogradska mladež svakono?no izlazi. Savom plove turisti?ke brodice.

Obojica u po?etku bijahu sumnji?avi i uglavnom ?utaše. Ali, malo-pomalo, kako vrijeme odmi?e, o?igledno je da to što vide nije ono što su godinama slušali o Beogradu navodno prepunom primitivaca. Možda ih je ohrabrilo i to što ?uju da i i Zorica i ja pri?amo isklju?ivo ijekavski i da to ama baš niko ne registruje. Dražen na Kalemegdanu kupuje i poklon. Obojica uglas govore:

– Beograd je stvarno prelijep.

Predlažemo im da odemo i u ?uveni zoološki vrt Vuka Bojovi?a, a Dražen mi odgovori:

– Ne, tetak, sada nemamo vremena. Moramo nazad. Kada budem na godišnjem u julu do?i ?emo Dijana, Mirza i ja bar na tri-?etiri dana. Moram ih dovesti na Kalemegdan. Ovdje je predivno – završi Dražen.

Šetasmo još jedno sat vremena i onda Dražen i njegov drugar sjedoše u auto i krenuše nazad u Šeher. Poželismo im sre?an put. Prije ulaska u auto Dražen se obrati Zorici.

– Tetka, o?ekujte nas uskoro ponovo. Do?i ?emo nas troje – ponovi Dražen.

– Pa što ne biste došli – odgovorismo Zorica i ja.

Sutradan iz Sarajeva zove Draženova mati, Zori?ina sestra.

– Hvala vam mnogo. Oduševljen je Beogradom. Stalno govori da je prekrasan grad. Sve mi je do u detalje prepri?avao. I u kojoj ste kafani bili i kojim ste ulicama šetali, opisuje Kalemegdan, Savu, Dunav….. Sve, sve mi je pri?ao i da znate oni ?e vam uskoro sigurno opet do?i – sva usplahirena izre?e Jadranka.

Neka do?e, jedva ?ekamo.

P. S. Znam, da i u Sarajevu, ali i u Beogradu na žalost ima mnogo onih, koji bi dovijeka gradili i živjeli u nekakvim torovima, a ako se matori “glože” što se ponekad i na blogu može najbolje vidjeti, onda treba pustiti makar klin?adiju pred kojima je život da grade nove mostove prijateljstva. Nije Sarajevo Mevlid Jašarevi?, a ni Beograd Arkan.

Komentari (14)

1
Dado Hegen
Wednesday, 27. June 2012 u 20:19

Bravo Mico,otvoreno i konkretno.Potpisujem svaku tvoju rijec.

2
Nadan Filipovi?
Thursday, 28. June 2012 u 06:08

Mi?o,

jako lijepo! Kao i uvijek. Potpisao bih i ja sve osim Mevlida Jašarevi?a koji blage veze nema sa Sarajevom i ovom slikovitom pri?om.

Vozdra,

Nadan

3
Dina
Thursday, 28. June 2012 u 06:38

U ovoj nekakvoj dosadi koja je uporna ovih dana, obradova me Vase pisanje Mico. I ono prije sto procitah od Vas donosilo bas nesto lijepo, ohrabrujuce. Najveca vrijednost pisane rijeci je u iskrenosti i ljudskoj toplini koja povezuje. A za to treba strpljenja i onog djecijeg neiskvarenog u covjeku. ’97-e izadjoh iz Sarajeva, a trebalo je nekoliko godina da se regenerisem, i ovu svoju dusu vratim gdje joj je mjesto. I ponovo vidjeh da se ljudi ne mogu trpati u isti kos, i da ne dam ono najljepse sto mi pripada od svih nasih naroda. I doslo je vrijeme iako je tesko ovo vrijeme, da se ponovo sastaju stotine ferijalaca – stare raje koja se druzila nekada, sada vec prosijedi brigadiri sa radnih akcija, Titovo ime se sve cesce pominje… I ima ljudi koji uzimaju ono najljepse da bi to dalje nesebicno dijelili. I tako Mico cija je adresa u Beogradu, pise ono sta osjeca neko iz Sarajeva, a negdje je u bijelom svijetu…

4
Davor Lon?ar
Thursday, 28. June 2012 u 21:45

Mi?o dolazim u srijedu u Beograd, rezerviši malo vremena nave?er za druženje sa rajom iz Druge gimnazije. Nazovem te na mobitel za detalje.

5
Mirza Hasanefendi?
Friday, 29. June 2012 u 05:53

Još jedan dokaz neospornog talenta Mi?e, pisca, humaniste i mirotvorca. Igrom njegovih pisanih rije?i, jedna obi?na svakodnevna pri?a postaje malo umjetni?ko djelo, koje se ?ita do kraja bez pauze. Moje ?estitke autoru i pozdravi ?itaocima! Mirza

6
Jasna K.
Saturday, 30. June 2012 u 03:05

Krasna prica, kao i poruka, da se svi ljudi ne mogu trpati u isti kos, na odredjenoj lokaciji. Vrijedi i sirom svijeta. Pozdrav majstoru price i emocija! I sarajliji u srcu!!

7
mi?o
Saturday, 30. June 2012 u 04:18

Hvala svima na lijepim rije?ima, ali sudbina je ?udo.
Danas mi se u redakciji desilo nešta sli?no. Jelena, klinka godina mog Siniše studira žurnalistiku završna godina i radi kod nas. Zacrvenila se sva, prilazi mi i vidim neugodno joj. Kaže mi:
– Mi?o, smijem nešto da vas pitam. a ja kontam šta li je sad i odgovaram.
– Pitaj, Jelena slobodno, nemaju?i pojma šta ho?e.
Jelena se malo ohrabri i pita:
– Mi?o, jeste vi ikada bili u Mostaru. Zove me moja najbolja drugarica da idemo zajedno. Ona tamo ima strinu i ide joj u posjetu i zove mene, a ja se pomalo plašim.
Rekoh joj:
– Jelena, idi slobodno. Mostar je predivan grad. Stari most, Rondo, Neretva, Buna… bi?e ti super, vidje?eš.
Hvala, vam re?e Jelena i odmah nazva drugaricu na mobilni da joj potvrdi da ide i ona…
A, meni srce ko Velež.

p. s Ne bih da bude pretenciozno, ali danas su me zvali iz jednog beogradskog nedeljnika i pitali smiju li da u narednom broju koji izlazi u srijedu puste ovu pri?u. A, što ne bi moglo uz uslov da se naglasi da je prenešena sa „dovla.net. Skenira?u pa ?u poslati Vladi naredne sedmice kada iza?e pri?a.

8
ANTE GRANIC
Monday, 2. July 2012 u 07:02

U vremenu u kome zivimo , moj dobri Mico ,
svi smo gubitnici . Zato je svaka , pa i ona
najobicnija istina – zlata vrijedna .

Medjutim , moj dobri Mico Beogradjanine –
nazalost , stvarnost je mnogo surovija nego
sto , cesto ( u svojoj dobronamjernosti ) mislimo .
Evo moje price .

Posao sam u Mostar sa svojim hodocasnicima iz
Medjugorja , da im govorim o Mostaru . Cak sam
angazovao i vodicku , koja stanuje u takozvanom
“zapadnom” Mostaru .

Autobus smo parkirali upravo na takozvanom
“zapadnom” . Ali , ne lezi vraze – mlada vodicka nece
da ide sa nama “na istocnu stranu” !…
I tako je , i pored mog zapreastenja – moralo biti .
A hodocasnicima sam morao – lagati !

Ali , tu prici nije bio kraj .
Grupa stranaca koji su dosli iz Dubrovnika , slusala je
pricu dubrovackog vodica , koji im je objasnjavao
kako su MUSLIMANI… SRUSILI – STARI MOST !…

Dakle , moj Mico – stvarnost je , makar bila i kao
izuzetak – vise nego surova .
Zato je tvoja prica – dragi moj Mico – melem na ranu .
I to je njena prava vrijednost !

I pozdravljam te – iz Promajne !
Bajne !

9
Mi?o Bjelogrli?
Monday, 2. July 2012 u 12:49

DRAGI VLADO !!!!

Evo mene opet i molim Vas da mi oprostite ako sam možda dosadan i ako Vam oduzimam vrijeme. Ipak, ne mogu da Vam se ne javim je ste i Vi djelimi?no “krivac” za to. Prije svega, da nije bilo Vas i bloga ja bih bio “anonimni” sportski novinar kojeg poznaje “uži” krug ljudi. Ovako, zahvaljuju?i Vama i blogu i mojim pri?ama postao sam da tako kažem “svjetska” faca.
Rekao sam Vam ve? da mi je Zorica u Sarajevu jer joj je došla sestra iz Australije na proslavu 40 godina mature. Preksino? su to i obavili, a sino? su opet kolektivno išli na ve?eru u neki restoran.
Sa Dubravkom je išla i moja Zorica i u neka doba se povela pri?a o “fejsbuku” i tim društvenim mrežama i neko spomenu “dovla.net”, a na to njih desetak iz dijaspore (Kanada, Amerika, Australija) rekoše da redovno prate blog i da je prekrasan. E, tu se uklju?iše i moja svastika i Zorica i rekoše da ja redovno pišem pri?e za blog i da sam ja taj Milorad Mi?o Bjelogrli?.
Dala im je Zorica moj mobilni i vjerujte dobio sam sedam SMS poruka u kojima mi ?estitaju i zahvaljuju zbog pri?a koje vra?aju u neka sre?nija vremena. Vjerujte mi na rije? bilo mi je i neprijatno.
Zorica je u subotu rekla i Jadranki za pri?u “Posjeta iz Sarajeva”. Svastika mi nije mogla da sakrije suze. Plakala je i ju?e me zvala jedno pet puta. Ona i tašta su mi kupile i neku košulju koju ?e Zorica donijeti. Zvala je i Dražena koji je preko vikenda bio u Jajcu i sino? kada je i on pro?itao pa me zvao u pola 12 i zahvaljuje do neba. Pošto ?e ova pri?a u srijedu i?i ovdje u nedeljniku “Novi magazin” zamolio me njihov urednik da mi Dražen pošalje i neku sliku što se slikao prilikom prve posjete Beogradu. Dražen mi je jutros poslao neke slike i evo šaljem Vam dvije pa ako ho?ete možete ih staviti uz pri?u.

VELIKI POZDRAV, MI?O

Dražen prilikom posjete Beogradu

Dražen na Kalemegdanu

10
Jasko Mari?i?
Monday, 2. July 2012 u 14:10

Lijepo mu stoji ovaj pejzaž iza le?a. Mi?o, ovakvih pri?a ima na milione, kao i dobrih ljudi (vidi nam Dražena!), samo što ti milioni nikako da do?u do daha, rije?i… Valjda ?e do?i i to vrijeme

11
Hamid Besirevic
Monday, 2. July 2012 u 19:33

Aferim Mi?aga! Jazuk što nas više nema takih…

12
ANTE GRANIC
Tuesday, 3. July 2012 u 05:43

Gospodine Maricicu , upravo je tako .
Nase DNO nas je zajasilo , a mi ostasmo – nijemi !

Toliko mi je neprijatno kad cujem : SRBI su uradili
ovo , Srbi su uradili ono….Hrvati su….muslimani su..
A nkio od njih ne predstavlja narod , niti su nasi narodi
takvi .

– Pustite me da udjem u voz na beogradskoj stanici i
kazite mi gdje cu da izidjem , i ja cu se sam snalaziti
po srpskim selima , spavat cu kod ljudi – ogladnjeti necu ,
a Vi me cekajte gdje god hocete . Ja cu vam ispricati
ono sto sam dozivio….reko sam jednom “glasnogovorniku”
narodnom !

Ako mi ne afirmisemo ono sto je istina i sto ljude spaja –
ko ce drugi ? Niko drugi to uraditi nece , osim nas !

A ljudi , dobrih i cestitih ljudi – ima na sve strane !
Jednolg od njih , beogradjanina VELJU JANKOVICA , nekada
direktora beogradskog AVIS rent a cara , docekujem svake
godine u Promajni .
A svaki put kad ga vidm – obradujem se kao dijete !

13
ANTE GRANIC
Tuesday, 3. July 2012 u 05:55

I volio bi da mi se javi MICO BEOGRADSKI ,
a i – Sarajlija po srcu .
Hvala !

ante.instituteuropeen@dbmail.com

14
Mirko Letunica
Thursday, 12. July 2012 u 21:07

Najbolji novinar i to ne samo sportski. Uz to i LJUDINA to je nas Micko.

Upišite komentar

Vaš komentar