Mirza Hasanefendi?: PRVA GIMNAZIJA (II nastavak)

SIRO?E PRIJE RO?ENJA

O profesoru, o umjetnosti i o nosu!

Realna gimnazija je postala siro?e još i prije svog ro?enja! Naime, prilikom velikog sarajevskog požara u augustu 1879 g. izgorjela je zgrada koja je bila prvobitno namjenjena za novu školu.

Rješenje je na?eno u smještanju škole u Halilbaši?a ulici (na slici, u starom gradu na podru?ju Kova?a) a koja se onda zvala Kotorina, u blizini Gajretova konvikta, u staroj zgradi.

Stara zgrada Prve gimnazije

Ulica je dobila ime nakon uspostave austrougarske uprave 1878. g. po staroj sarajevskoj muslimanskoj porodici Halilbaši?, koja je u tom kraju posjedovala veliku ku?u. Halilbaši?i su bili veliki zemljoposjednici u Kotorcu u Sarajevskom polju gdje su imali ogromno imanje, po kojem su prvobitno nosili ime Kotorije, pa se u po?etku ulica zvala Kotorijin sokak.

U vezi velikog požara iz 1879. i mješanja imena ulica Kotorina i Koturova, treba objasniti da je Koturova ulica dobila ime po zemunskom trgovcu Dušanu Koturu, koji je dozna?io 30.000 zlatnih forinti gradu Sarajevu za pomo? poslije katastrofalnog požara. Grad nije nikada zaboravio velikog donatora, pa je ulica i danas zadržala isto ime tj. Koturova i nalazi se u centru gradu kod  Katedrale!

Zgrada bivše ruždije bila je vrlo nepodesna za Realnu gimnaziju. Sobe su bile tijesne i vrlo niske, a najve?a je bila soba koja je imala 46 kvadrata sa plafonom visokim 2m i 56cm. Ona je bila odredjena za crtaonu!

Otvaranju škole su prisustvovali; tadašnji poglavar zemlje general Vilhelm hercog von Virtemberg, dvorski savjetnik Nikola Badovinac, mitropolit Antim, biskup fra. Paskal Vui?i?, muftija Mustafa Hilmi, gradona?elnik Mustafa beg Fadilpaši?, bivši gradona?elnik Ragib efendija ?ur?i?, te vije?nici  S.I. Salom (poznat kao Salomon efendija), Mehmed beg Kapetanovi?, Esad efendija Uzuni?, Makso Despi? i David Eškenazi!

Nastavni plan i program bio je kao i u sli?nim školama u drugim evropskim zemljama. Zanimljiva je ?injenica da je nastavni jezik odredjen naredbom o osnivanju škole i zvao se ”Bosanski zemaljski jezik s latinskim pismom”, te da je ve? 27. novembra 1879. g. takodjer naredbom zemaljske vlade ( Benjamina Kalaja) promjenjen u ” Bosanski zemaljski jezik s latinskim i ?irilskim pismom”.

Realna gimnazija je kona?no krenula u ”život”, sa evropskim nastavnim planom a u zgradi škole svojom veli?inom i ljepotom dominirala je tzv. Crtaonica.

I kao da je u toj dominaciji likovnog ”ateljea” bio sudbinski znak, da ?e I gimnazija iznjedriti mnogo velikih imena bosansko-hercegova?kih i bivših jugoslavenskih likovnih stvaralaca, a koji ?e pronositi slavu I gimnazije širom zemaljskog globusa.

Impozantan je spisak likovnih umjetnika koji su bili u?enici I gimnazije; Baltazar Baumgartl, Vojislav Hadžidamjanovi?, Lujza Kuzmi?-Miji?, Djoko Mazali?, Roman Petrovi?, Karlo Miji?, Pero Popovi?, Savo Popovi?, Vilko Seferov, Todor Švraki?, Vojo Dimitrijevi?, Milan Ceti?, Jovan Bijeli?, Kosta Hekman,  Daniel Kabiljo, Enver Krupi?, Hakija Kulenovi?, Josip Monsino Levi, Mica Todorovic, Petar Tiješi?, Ivo Šeremet, Sigo Šumerker, Kamilo Ruži?ka, Ismet Mujezinovi?, Daniel Ozmo, Ljubo Lah, Mario Mikuli?, Behaudin Selmanovi?, Emir Dragulj, Branko Šotra, Radoslav Tadi?,…..i mnogi drugi.

Izložbe širom svijeta su promovisane, umjetni?ka djela se izložena, novinski mediji su izvještavali o uspjesima naših umjetnika (bivših u?enika Prve gimnazije), a pozadi u dubini kadra u tišini i izolaciji je stajao jedan markantan lik, koji je na dosta imenovanih umjetnika uticao da slobodno izraze svoj talenat i svoju slobodu kreativnosti.

?ovjek koji je u nama, u?enicima Prve gimnazije, pa samim tim i kod mene,  razvio osje?aj da znamo i da volimo umjetnost, a posebno likovnu i kiparstvo, bio je naš voljeni profesor ”Istorije umjetnosti” pokojni Borislav Miha?evi?, u raji zvani Miha?.

Vjerovatno jedna od najve?ih profesorskih legendi u cijeloj istoriji Prve gimanzije, taj ljudski i pedagoški kolos, razbijao je sve stereotipove o odnosu u?enik – profesor.

To je bio jedini profesor (i predmet) sa ?ijih ?asova niko nikada nije pobjegao, svi su jedva ?ekali njegovu markantnu pojavu da nas razveseli i da nas nešto novo nau?i. Svima nama je bilo žao što se predmet ”Istorija umjetnosti” u?ila samo u prva dva razreda gimanzije, mi smi željeli da to traje sve ?etiri godine školovanja.

Danas mnogi ”novokomponovani demokrati” laprdaju teoretski o slobodi izražavanja, a naš dragi profesor Miha? nas je to u?io u praksi još prije ?etrdeset godina.

Jednom prilikom nam je pri?ao o tome šta je bitno kada se slika jedan portret, o važnosti prvog utiska, uo?avanja bitnih detalja za izradu uspješnog portreta. Uo?io je jednog u?enika koji je nešto šarao na papiru, pa ga je  prozvao!

Profesor je imao fizi?ki markantnu pojavu, bio je lijep ?ovjek i imao je jednu malu manu, ako se to može tako re?i, da je imao malo izraženiji nos.

Okrenuo se profilom prema u?eniku, pa ga upitao: ”Kada pogledaš mene, šta uo?avaš prvo i šta ti to zna?i?”.

U?enik ga je pogledao pa kao iz topa odgovorio: ”Kada Vas gledam iz profila, prvo što vidim to je nos, a to mi zna?i da ste vi nosonja!”.

Razred se prvo ”razvalio” od šege, a onda se ušutio. Bilo nam je krivo što je to rekao dragom profesoru, a i zanimala nas je profesorova reakcija.

Naime, u tim završnim godinama puberteta re?i nekom da je ”nosonja” zna?ilo je dobiti štos u vlastiti nos od tog istog nazvanog nosonjom!

Jasno je bilo da profesor ne?e ”štosirati” u?enika, ali smo ipak o?ekivali da ?e ga poslati kod direktora na ”razgovor”.

A onda taj veliki ?ovjek i pedagog pokaza svu svoju veli?inu i razumjevanje za mladost i slobodu izražavanja pa re?e u?eniku. ” Bravo de?ko, ti dobro uo?avaš detalje i što je još važnije imaš slobodu da to izraziš. Nemoj se nikada bojati da se izraziš onako kako ti to vidiš u svom stvaralaštvu!”

Razredom je odjeknuo aplauz ?iji ”eho” još i dan-danas odjekuje u mojim ušima i mom srcu.

Komentari (8)

1
Besim-BECA
Monday, 4. June 2012 u 05:09

Dragi moj školski druže,
U srce si me dirnuo pri?om o našem velikom Miha?u. Bilo bi lijepo pro?itati još pri?a o Miha?u iz pera u?enika I GIMNAZIJE. Siguran sam da toga ima mnogo. Sje?am se zadnjeg ?asa, kad je gotovo ?itav razred bio u suzama. Da je takvih ljudi bilo više, svijet bi nam bio puno ljepši. Piši Mirza, lijepo te je ?itati.
Vozdra

2
toni
Monday, 4. June 2012 u 14:22

Sergije Princip je poodavno pisao o Miha?u. Mislim da je to do ovog tvog, Mirza, sje?anja na dragog ?ovjeka i jedini tekst koji sam o njemu pro?itao. No, siguran sam da Miha? živi u sje?anjima generacija kao izuzetan ?ovjek i pedagog koji nas je vodio zamamnim putevima svjetske umjetnosti. Meni je bio razrednik kratko vrijeme i iz tog perioda ostala je anegdota.
Ovako: dogodi mi se da jedne no?i pubertetske prespavam sa prvim ženskom u mom životu. Do?em ujutro ku?i i “izjadam” se svom rahmetli babi, o?uhu pod ?ijim krovom i patronatom sam živio. Ne odem u školu, ali ode babo. I ispri?a Miha?u zbog ?ega me nije bilo na nastavi tog dana.
Sutradan ja na školskom hodniku, ide Miha? i prstom me poziva na stranu.
“Što nisi ju?er bio na nastavi?”
Ja šutim.
“Jesi li jebavo?”
Ja klimnem glavom.
“Je l ti bilo prvi put?”
Ja opet, sav crven u licu, klimnem.
“E, dobro, pošto ti je bilo prvi put-opravdani su ti ?asovi, ali od sada više nikad to ne smije biti razlog za izostanak…”

3
Muradif Tanovic
Monday, 4. June 2012 u 18:17

Ova zgrada ?e jednog dana imati veliku istorijsku vrijednost, jer je Mufa Tanovi? 1945-1947 u njoj poha?ao mejtef i ?esto kle?ao na kukuruzima u ?ošku u?ionice. Mufa

4
slobodan
Tuesday, 5. June 2012 u 08:41

Divna su Mirzina podsje?anja na Prvu gimnaziju, kao i na profesora Miha?a. Jer ta podsje?anja vode nas do kultne gimnazije, koju su poha?ali i naši preci, kojima je potom bio otvoren put na sve ?etiri strane svijeta, pa i do uglednih evropskih univerziteta.
Nama, “mla?im” generacijama, uz tolike drage profesorice i profesore, Miha? je bio nešto posebno. Kao i drugi profesori bio je svjetionik našeg znanja, ali i jedan od neponovljivih “vodi?a” kroz prošlost blistavih civilizacija. To sam najbolje osjetio i sam, putuju?i još tada, gao gimnazijalac, rubovima Mramornog i Egejskog mora, tragom Andri?eve “Proklete avlije”.
Od hiljadu storija o dragom profesoru, ispri?a?u samo jednu. Nekada je, u “davna” vremena, plato ispred bivšeg Doma JNA bio pravo fudbalsko svetilište. Posebno no?u. Neonski osvijetljen “kao Marakana”, bez parkiranih automobila, bio je okupljalište poklonika fudbala iz obližnjih ulica. Bilo je to doba “slavnog” golmana Ton?ija, napada?a Sole, talentovanih Kosti?a iz Štrosmajerove, od kojih smo jednog zvali Pele, a drugog, i ne sje?am se više, možda Garin?a.
Redovni posmatra? tih utakmica bio je i profesor Miha?. Stajao bi nedaleko od ulaza u Dom i, po pravilu, ništa nije komentariso. Samo je uživao u lijepim potezima sarajevske raje, kojoj i on, kao kosmopolita, dušom i tijelom pripadao.

5
Adnan Džini?
Tuesday, 5. June 2012 u 17:50

I ja sam jedan od sretnih kojim je Miha? predavao i približio umjetnost. Uvijek se sje?am njegove genijalne ideje da broj knjiga koje imaš iz istorije umjetnosti odredjuje tvoju ocjenu. Tako sam i ja, koji sam uvijek bio više okrenut matematici i znanostima, dobio “ticape” iz umjetnosti što bih kod Buzandži?ke samo mogao sanjati. Elem, slušajuci Miha?a i ponekad neobavezno listaju?i sve te knjige (5 komada) ne samo da sam ponešto nau?io o likovnoj umjetnosti, nego sam je i zavolio. Ja sam bio i jedan od onih koji je bio zadužen za nabavku soka od šljive iz granapa kod Markala prije velikog odmora.

Još jedna legenda u moje vrijeme bio je i Mujo, profesor matematike. Potpuna suprotnost Miha?u, prijek i nervozan ?ovjek koji se nikad nije ustezao re?i u?eniku da pojma nema o matematici i mnogim drugim stvarima, ali kod koga se nije padalo iz matematike niti se mogla lahko dobiti petica.

Mirza, baš neki dan u noviname vidjeh sje?anje na tvog rahmetli oca prof. Hasanefendi?a i sjetih se dragog ?ovjeka, kako iz školskih dana, tako i ?estih susreta na ulici dugo godina poslije završetka škole.

6
Raiko F. Crnogorac
Tuesday, 5. June 2012 u 21:53

Hvala za dio lekcije za koju nisam znao o Kotorinoj ulici ili Halibaši?a gdje sam rodjen kao vrlo mlad.
Još i danas stoji slika Voje Hadzidamjanovi?a na zidu ku?e Hadzidamjanovi?a u Halilbaši?a ?ikmi, gdje nasljednici brinu brigu o slici Vojinog oca, koji je imao fes sa dugom ki?ankom, kao znak Sarajlije pravoslavca.
Slika moga djeda Jakova, ratnika iz Vladivostoka, kojeg je takodje Vojo slikao, ostala je negdje, u najnovijem belaju grada Sarajeva.

Još jednom hvala za pri?u.

7
mi?o
Tuesday, 5. June 2012 u 22:45

Džina majstore, dobro došao na blog, a što se ti?e Mirzinog pisanja ništa novo. Ranije sam ve? pisao; Ko zna – zna, a Mirza je naravno dokazao da zna.

8
HAMID KABADAJA
Saturday, 22. December 2012 u 17:35

KAKAV I KOLIKI JE DOPRINOS NAS ŽIVIH PRVOGIMNAZIJALACA NA UMJETNI?KU I SVAKU DRUGU STVARNOST. NE MOŽEMO SE VJE?ITO KRITI IZA MRTVIH VELI?INA INA?E ?E BIH ODUVATI VARVARSKI VJETROVI…

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar