Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Ogi Karamehmedovi?: “Oslobodjenje”

Ogi Karamehmedovi?: “Oslobodjenje”

Ogi202Po završetku studija ’79 “uletjeh” u svijet novinarstva “na mala vrata”. Znaš ono kad ti otac zna NEKOG, ko opet zna NEKOG drugog ili sam može NEKOM re?i “posla?u ti ….. pa vidi šta možeš sa njim”. Možemo mi sad pri?ati BAJKE o “starim” vremenima ali generalno to je bio PUT…

Tako meni moj re?e “oti?i, javi se …, on ?e te upoznati sa Alijom”. Jutro, zgrada Oslobodjenja (pored Parkuše), recepcija, portir samo kratko “eno ti telefon, nazovi lokal …”. Si?e liftom, rukovanje i ono “Š’a ima, kako ti je stari”, “Ništa, dobro, kako ste vi”, ”Haj’ za mnom”. ?etvrti sprat u ?ošku vrata “?ekaj tu, sad ?u ja” i iza?e nazad, ovaj put sa Alijom. Alija ljubazan, smješi se, pruža ruku, pita me ime a meni “knedla” neda disati a kamo li progovorit’. “Slušaj, oti?i na stadion Koševo, javi se Peri (Pili?u), napravi jednu karticu o stanju objekta i planovima za rekonstrukciju i do?i sutra u sedam, nemoj kasnit’”. Ponovo osmijeh, ruka i – nestade iza onih vrata. Ja laganice, pješke prema Koševu i tako krenu.

ŠipadRedakcija mala, uska, sa desne strane, u vrhu, dva stola okrenuta prema vratima. Za jednim, do prozora sjedi Alija (urednik), u sredini prolaz i do zida Braco (Muhamed ?emi?i?, zamjenik) . Ispred Alije, okrenuta prema njemu u prvom redu Doda (?okovi?), iza Boro (Radosavljevi?), Darko Švarc, prazan sto i u dnu Milan Ždrale. Ispred Brace, Željko Rodi?, Muriz ?engi? i Ergin Hadžiosmanovi? i onda termoakumulaciona pe?, pa vrata, koja jedva nekako se ohrabrih da otvorim. Vedo Spahovi?, Ahmet Pašali? i Mustafa ?emalovi? su tada bili na odsluženju vojnog roka (mada ja u tom trenutku nisam imao pojma ni da postoje, a kamoli da služe vojsku). Taj jedan “neokupiran” sto, i jos važnije, stolica su bili moj “fokus” prvih dana. Važno je bilo “osigurati” stolicu (“borba” sa Milivojem Tomovi?em, Asimom (Faca) ?elebi?em, Ljerkom Bojic, jedno vrjeme “uleti” Anton Skrbinac (“sre?om” kratko, prebaciše ga negdje drugo) ,…..), za mašinu za kucanje pobrinu?u se kasnije. Ko zakasni mora sjediti na termoakumulacionoj .

Dan je po?injao analizom stranica predhodnog dana, koju je svake sedmice radio drugi novinar. Alija je sjedio za svojim stolom, sa crnim flomasterom u ruci i na “list” upisivao “Z”, što je bio sinonim za dobar i kvalitetan tekst novinara u radnom odnosu ili “cifre” 10, 20, 50 za nas honorarne saradnike…

OslobodenjePrisustvo je bilo obavezno za sve. Ja sam po?eo dolaziti u redakciju 10-15 minuta ranije kako bih “osigurao” stolicu i jedno jutro (zimsko doba, “mraka?a” kao u rogu) kao i obi?no otvorih vrata kad nešto “bubnu”, ja odsko?ih unazad (g…o umrlo u meni) a osoba u “tankerici”, sa navu?enom kukulja?om, po?e ustajati sa poda i zahvaljuju?i svjetlu iz hodnika ja prepozna’ Ergina. No? proveo po sarajevskim kafi?ima, zaglavio do nekih doba i onda skontao da mu se ne isplati i?i ku?i na Bistrik, nego došao u redakciju i legao na termoakumulacionu, kako nebi kasnio na “analizu”. Lijepi strah!!!

Moje prve tekstove sam redovno davao Erginu ili Darki na “pregled” prije nego Aliji. Oni su ispravljali (redigovali) gramati?ke kao i sve ostale greške, nekad mjenjaju?i kompletne pasuse. Nije mi uvijek bilo pravo, ali ….“zanat” se u?io.

Kasnije sam se zbližio sa Cukijem (Milan Ždrale) i imam osje?aj da su autori popularne serije Raymond njega imali kao uzor, kad su kreirali lik. Mene je zvao “sprdalo”. Sje?am se kad smo prvi put otišli, prekoputa, u prostorije FK Sarajevo, popili kahvu kod Tešana (bivši reprezentativac Jugoslavije) i ušli u kancelariju pokojnog Svetozara Vujovi?a. Predstavio me je i rekao moje ime ali je kasnije u razgovoru sa Vujom stalno koristio “vidiš moj Vuja, ovo sprdalo, ono misli..”, “dobro je ba sprdalo, ?ekaj dok mi završimo” i sl. Jednom, kasnije, ja sam morao nešto sam kod Vuje i ?ovjek ustade sa stola, pruža ruku i ono, njegovo poznato “ma gdje si ti moj dobri, pošteni (stade ?ovjek, vidim mozak mu radi hiljadu na sat, traži mi ime negdje u memoriji, nema šanse…) SPRDALO”. Ja ne mogu prestati da se smijem, a i on, iako vidim da mu je neprijatno i ko izvinio bi se…

Kad sam ve? kod Vuje, sje?am se Gradskog derbija iz prolje?a ’80. Igra se na Koševu a ja “radim” utakmicu sa Cukijem. On ?e naravno raditi tekst, a ja treba da “pohvatam” neke zanimljive “scene”, izjave poslije utakmice i kasnije ?e se to kao “antrefile,” na “prelomu”, uz slike, koristiti da se bolje grafi?ki uradi tekst. Ušli smo na “službeni” i pravo u “ku?u” (prostor na starom Koševu, u sredini , uzmedju tribina, sa kancelarijama i svla?ionicama). Cuki pozdravlja lijevo i desno, svi ga znaju, ja upalio “farove” i samo snimam. Na izlazu iz svla?ionica, prema igralištu je bio mali zidi?, na koji sam sjeo, tako da jednim okom (desnim) mogu pratiti teren a drugo (lijevo) za doga?anja “iza scene”. Nije prošlo dugo, ja više uopšte (iako sam “bolesnik” Želje) nisam gledao utakmicu. Na vratima, „iznad“ mene, stajao je Salko “Šupak”, a u pozadini iza njega Ljubo Grupkovi? (tadašnji predsjednik kluba) i Vuja. Kad Sarajevo “ima” loptu i napada sve je u redu, Ljubo i Vuja “vire” kroz vrata i ko gledaju, a ?im izgube loptu, njih dvojica okrenu le?a i po?nu “bježati” unutra i samo ?uješ “dokle su došli Salko, dokle su došli,…SALKO dokle ?”. Kad Salko objavi “dobro je Vuja, naša je…”, eto ih oprezno, korak po korak, polako nazad , sve “vire” i onda opet “bjež” unutra. Mislim da je utakmica završena 1:1 i da je Oda (Odovi?) dao go’ za “nas”, ali to mi ni tad nije bilo TOLIKO važno.

Sje?am se gostovanja Hajduka na Grbavici, kad sam sa Cukijem otišao u Bristol, da se „pozdravim“. Pozdravi se on veoma srda?no sa Bi?om Mladini?em i predstavi mene, a Bi?o „s’pika“ „ma znamo se mi“. Ja zanijemio, sve kontam kako, kada,.. Kaze Cuki „moj Bi?o kakav ti je ovo tim (igra?i prolaze, šetaju foajeom, dok mi stojimo za šankom) ne znam nikog“ a Bi?e „moj Miki ‚ajd što ih ti ne znaš, nego ja bar za pola ne znam koji su“.

Izlazimo mi iz Bristola, pa pored „Strojorada“, na „pješa?ki“ most prema Grbavici, ja se isprsio, porastao 10 cm najmanje, i sve mi u glavi „zvoni“ ono „ma, znamo se….“. Cuki „skuži“ i „laganice“ „šta ti je sprdalo jedno, šta se odma‘ kur?iš, to mu je ba „gard“, on tako svima, ne?e da te povrijedi, a ti se odma‘ „ufur’o“. Ja „ispuha“ k’o „dušica“, Xeba mi dan..

Ipak najsmješnija scena, sa Cukijem, se desila na utakmici protiv Veleža (isto prolje?e). Za one koji ga ne poznaju on je uvijek (i u sred zime!) nosio kratku kožnu jaknu sa podignutom kragnom, malu kožnu (“pedersku”, iako nije jedan od “njih”) tašnicu preko ramena i neki kožni rokovnik sa “milion” papira ispod miške. Utakmica po?ela, Sarajevo napada prema semaforu. Mi (Cuki i ja, opet radimo utakmicu zajedno, isti koncept) izašli iz “svla?ionica”, idemo “atletskom” lijevo prema semaforu, pa pored strunja?a ( za skok sa motkom i u vis), iza gola Veleža, na kojem je “Mara”( a mislim da je na toj utakmici debitovao i Goran Juri?, kasnije igra? C. zvezde). Cuki je “bliži” terenu , hoda spuštene glave, gledaju?i pred sebe i nešto pri?a, a ja, gledaju?i njega, vidim šta se dešava i na terenu. Sarajevo je u napadu i sa ivice “šesnaesterca” neko „zateg’o“, pravo “leg‘o” po lopti. Ona niska, nigdje rotacije, samo “zviždi”. “Mara” se “ispružio”, u svoj lijevi, donji, nema šanse da “stigne”, a lopta SRE?OM samo “kresnu” stativu i produži pravo u podkoljenicu Cukija, koji je u tom momentu (ne gledaju?i šta se dešava), iskora?io iza “mreže”. Rokovnik i svi papiri, tašnica, ma sve, ODLETI u zrak i samo krik “AIIIIIIIIIII, AIIIIIIIIIII, AIIIIIIIIIIIII”, skaku?e Cuki na jednoj nozi, drugu savio u koljenu (garant mu se oduzela) i vrti se u krug. “ai,ai,ai, šta je ovo, šta se, ai,ai, smiješ, ai, IDIOTE jedan, ai, a moj sprdalo, ai, šta je ovo, ai, ai, ai, a onog Musemi?a (Husref), ai, budale, ai, ma nisam ja im’o pojma, ai , što ?u ga naružiti, ai, pa gdje ?e, ai, OVO glavom.” Novinar koji godinama “prati” fudbal, Prvu ligu, Savez, reprezentaciju, koji je bio na Svjetskom prvenstvu u Argentini, “ostvari” svoj dje?a?ki san i “šutne” loptu (nema veze što je ona njega “spucala”) na VELIKOJ sceni (ako je i ikad prije).

Kasnije sam ja otišao na odsluženje vojnog roka, pa po povratku u Ve?ernje novine. Sje?am se svoje sre?e kad sam “dobio da pratim” Prvu ligu, Želju (Sejo Demirovi? prešao u Unutrašnjo-politi?ku) pa Buco (Slobodan Bucalo, urednik) dao meni. Prva utakmica, mislim da je bilo ljeto ’82, igrala se tad neka ljetna Liga Šampiona (klubova iz ex-Jugoslavije, koji su do tada osvajali Titulu) i Sarajevo na Grbavici “razvali” Želju (3 ili 4:1) i sad ja k’o trebam pisat‘ izvjestaj i jos hvaliti „pitare“…. ali o tome, možda, jednom drugom prilikom.

Komentari (15)

1
Mili Pavlovic
Friday, 29. June 2012 u 22:17

Kada je u pitanju zaposljavanje, po sistemu veze se oduvijek zaposljavalo. Vole gazde da im dodje neki poslusnik koji ce po babinoj i inoj vezi dobiti preko reda radno mjesto cak i u novinarstvu. Zato su naslovi u Oslobodjenju i Vecernjim novinama bili u stampariji unaprijed stampani: Postignuti znacajni rezultati! Dok sam bio novinar u te dvije redakcije babini i cikini novinari su mi znali i tekstove krasti i potpisivati ih svojim imenima. Vecina nepotista su bili aktivni suradnici UDB-e, skloni svakojakom hohstapleraju da dodju do materijalne nagrade za svoje podvige. Izvinjavam se Ogiju, cestitam na iskrenosti i ovo sto sam rekao nije upuceno na njegovu adresu.

2
mi?o
Saturday, 30. June 2012 u 03:38

OGI PRIJATELJU !!!!!

Evo, pro?itah ovu tvoju krasnu i beskrajno iskrenu pri?u, a to je bar meni najvažnije i vratih se u te neke davne godine kada sam i ja radio u sportskoj redakciji Ve?ernjih novina. Imaš damar za pisanje i piši što više. Ne samo o ekonomiji i sportu. To su opšte stvari.
Pro?itah i ovaj Milijev komentar, kojeg na žalost nikad ne upoznah u Sarajevu, a ve? vidim (bez ikakve dileme) da bismo zaginuli u nekoj kafani pošto mi se njegov na?in razmišljanja i konta strašno dopada (a, još poznavao i družio se sa ?e?om). Rekao bih da smo Mili i ja na istim talasnim dužinama. Tako se i sa ovim njegovim komentarom (1) apsolutno slažem, a sada ?u pokušati i da objasnim zašto.
Odmah, Ogi da ti kažem 90 odsto ljudi iz ove tvoje pri?e poznajem. Sa nekima se i dan danas ?ujem i gotivim ih do bola. Ti si došao u sportsku redakciju Ve?ernjih 1979. godine, a ja sam negdje 1980. ili 1981. u Ve?ernjim na sportskim stranama vidio konkurs da traže honorarne saradnike. Kao i svi zaljubljenici u sport, a ja sam to bio od kada znam za sebe, sam se javio nadaju?i su da ?u ostvariti svoj živorni san i postati sportski novinar. To sam ?ini mi se i pisao kod Vlade u pri?i koju sam posvetio mom prvom najdražem u?itelju i novinarskom idolu, pokojnom Božidaru Batanu Ko?ovi?u (11. april 2011) koji me i primio kao honorarca u „Sport”.
Ja sam se te 1980. ili 1981. javio na taj konkurs i došao sa mnogo entuzijazma na testiranje. Sje?am se kao danas da je „test” podijelio Irfan Kreho i bio „šef parade”. Na njemu su bila dva da tako kažem pitanja ili zadatka. Prvo je trebalo napisati imaginarnu vijest sa navodnog sastanka SOFK-e na kojoj je donijeta neka odluka, i bilo je naglašeno da ne smije biti duža od deset redova. Druga tema je bila izvještaj sa nikad neodigrane fudbalske utakmice na kojoj je doma?in pobijedio 2:1, a izvještaj ne duži od 25 redova. Pošto sam bukvalno nau?io slova ?itaju?i i „Sport” i „Sportske novosti” (naravno zbog Mlade Bosne) to mi je iskreno da ti kažem bila „zajebancija” i napisao sam kao od šale.
Kada je to završilo i kada smo krenuli ku?i re?eno nam je da ?e nas pismeno obavijestiti ko je položio, a ko ne. Sa nestrpljenjem sam ?ekao odgovor, ali uzalud. Nikada ga nisam dobio. Onda sam jedan dan pitao Bucka (Slobodana Bucala) sa kojim sam svaki dan sjedio u našoj „socijali” u Mjesnoj zajednici u Radi?evoj kada ?e se znati ko je položio taj test na kojem je bilo nas desetak. Bucko se samo nasmijao i rekao:
– Ma, bolan Mi?o….
Sve mi je bilo jasno. Pošto sam ja u životu uporan kao mazga nisam odustajao od želje da budem sportski novinar, ali 1987. sam diplomirao na Pravu i deset mjeseci radio u Opštinskom sudu ?ija je predsjednica bila Suzana Sjani?. Me?utim, to me nije ?inilo ni malo sre?nim, dapa?e i dao sam bez razmišljanja otkaz i po?eo da radim kao honorarni saradnik „Sporta” kod mog dobrog i poštenog Batana, što ve? napisah.
Tada sam i po?eo da dolazim na fudbal kojeg smo igrali utorkom u Skenderiji gdje si i ti bio redovni akter. Kroz pisanje sam upoznao i Bagu i Ljerku i oni su me 1987. pozvali da do?em kao honorarac u Ve?ernje. Urednik sportske u to vrijeme je bio predivni ?ovjek, pokojni Boro Glušac koji me bez rije?i primio i sve do po?etka usranog rata sam bio u toj redakciji zajedno sa Bagom, Buckom, Krehom, Berinom, Nedimom Liscem, Jaskom Bakovi?em, Jaskom Mari?i?em, Ljerkom, Mevlidom, pokojnim Sejom Šari?em, Mocom….
Sve ovo rekoh samo zato da potvrdim ono što re?e Mili. Nepotizam, ali i „veze” su u toj redakciji bili jako izraženi, a o „Udbaškim” varijantama ne?u ni da govorim. Od toga na žalost ni dan, danas 95 odsto medija na prostorima bivše Juge nije pošte?eno.
Najnoviji slu?aj mi se desio ve?eras. Milion puta sam ve? kod Vlade pisao da svako ve?e posle posla sjedim u kafani i gdje je uglavnom novinarski svijet. E, tako sam ve?eras sjedio sa trojicom kolega novinara (dvojica urednici u drugim redakcijama) u poznatoj beogradskoj kafani Mornar. Kafana potpuno prazna, ali potpuno prazna. Vjeruj, nigdje živa roba. Prazna i bašta, a unutra niko živ i pitamo konobara zašto nema niko. On se samo nasmija. Samo što smo naru?ili pi?e koje još nije ni došlo, ulazi tip i sjeda tik pored nas. Bukvalno se udaramo laktovima i šatro ?ita knjigu. Od svih stolova i prazne bašte on sjeo baš pored nas i ?ita knjigu, a mi vrištimo od smijeha. Vjerujem da dok ja pišem ovaj komentar da on podnosi izvještaj šta je ko pri?ao, ali Bože moj. Svakom na obraz.
Ogi moj, nadam se da mi ne zamjeraš. Pri?a je super i bez obzira na to re?i ?u ti da su mi svi ti ljudi ostali u dragom sje?anju. Ne znam za ostale redakcije, ali sportska Ve?ernjih je bila sjajna redakcija i mnogo dobra klapa.

AKO KO OD NABROJANIH LJUDI OVO PRO?ITA MNOGO MNOGO GA POZDRAVLJAM

OGI MOJ SVAKO DOBRO OD TVOG DRUGARA SA LOPTE I NESU?ENOG NOVINARSKOG KOLEGE

mi?o

P. S. Ogi prijatelju evo ti i link pjesme koju slušam cjelo ve?e. Možda ti se svidi. Ja kada pišem, a obi?no je to u ovo gluvo doba onda obavezno stavim slušalice i piskaram.

http://www.youtube.com/watch?v=1_24PRCkSpQ

3
Mirza Hasanefendi?
Saturday, 30. June 2012 u 04:18

Lijep i pravi novinarski rad. Dosta korisnih i zanimljivih informacija u jednom redu profesionalno složenom i vrlo privla?nim za ?itanje. Imao sam zadovoljstvo upoznati Ogija u drugim, mnogo boljim uslovima, u redakciji u novoj zgradi Oslobodjenja u Nedžari?ima (1980), gdje su novinari imali po evropskim standardima uslove za rad (za razliku od stare redakcije u gradu). Ogi je uvijek dobro pisao i ovo je samo još jedna potvrda njegove autorske kreativnosti. Posebno mi je drago sje?anje na imena ljudi koje uglavnom poznajem sve, pa me je podsje?anje na njih mnogo obradovalo. Pozdrav Mirza.

4
ogi
Saturday, 30. June 2012 u 14:42

Mico HVALA. Jarani smo pa necu pretjerivati da nebi ispalo…. Mirza me je svojm nedavnim komentarom podsjetio na neka davna vremena i jednostavno sam zelio da iz jednog drugacijeg ugla (nije sve “glory and glamour”) pokusam da opisem “svijet” sporskog novinarstva. Jednostavno sam zelio da ispricam “price” koje nisu bile dostupne citaocima a koje su bile (uz mnoge druge) dio nase svakodnevnice.
Mili potpuno razumijem o cemu govoris i potpuno se slazem. Navescu samo jedan primjer koji mi je “naletio”. U tom periodu 79-80 jedan sportski novinar Oslobodjenja je pisao tekst o Atletsom savezu i ka kraju teksta napisao “PROBLEMA JE MNOGO A MOSKVA JE BLIZU” (ocigledno misleci na predstojece Olimpiske igre u Moskvi). NEKO je tu recenicu izvadio iz konteksta teksta i u vrijeme bolesti naseg TITA ….. dao sasvim drugaciju konotaciju, o kojoj se kasnije mnogo RASPRAVLJALO….
Pozdrav obojici

5
jan beran
Sunday, 1. July 2012 u 05:39

Pavlovi?u, brate,.. Aj ‘napiši kako si i od koga si dobio prvi pos’o.

6
Mili Pavlovi?
Sunday, 1. July 2012 u 10:10

Po?eh kod Franje u Knjižari Vuk Karadži?, preko starog. Bolje mi je išlo akviziterstvo, nego udvori?ko novinarstvo. Kud ne ostah kod Njofre! Mislim da sam za samo prvih mjesec dana tada prodao više knjiga nego cijela današnja REGIJA što utopi pomo?u svih trikova i sniženja do bescijenja. Kad sam budala! A, Njofra mi je lijepo govorio da ostanem sa ekipom u talu i da ne idem da sa diplomom žurnaliste godinama volontiram po redakcijama gdje su pojedini urednici imali sumnjiva svjedo?anstva osmoljetki ( iz podru?nih škola gdje se izobrazba omogu?avala samo 4 razreda, ili u posjedu nekih potvrda brzinskih kurseva). Ih, da ho?e ?ika Bato da otvori herciku, ili naš kolega Slobodan Staji?…

7
Mili Pavlovic
Sunday, 1. July 2012 u 10:32

Od 75. sam volontirao u Ve?ernjim Novinama, nastavio 76. u Oslobodjenju. Stjecajem okolnosti tek 79. u junu sam zasnovao prvi profesionalni radni odnos bez ikakve veze u SIZ-u za zapošljavanje tadašnje sarajevske regije. Bolje da nisam. U Oslobodjenju su mi nudili da odem za dopisnika u Bugojno, što mi nije pasovalo, pa je tamo otišao kolega Zlatko Duki?. Hvala im i na tome, bar su se Ferid Softi?, Luka Popovi? i Radivoje Papi?, tadašnji ?elnici ku?e, na taj na?in prisjetili da ipak, tu i tamo, ima i onih kvalifikovanih kadrova za kojima su stalno kukali da im nedostaju, kada su bili prozivani od osniva?a zbog nekvalitetnog informisanja.

8
Šerkan
Sunday, 1. July 2012 u 15:43

Vozdra Jane, stari moj Druže, do?e mi zgodno da Ti se javim preko Dovle, da kažem koju rije?, a ako još neko pro?ita – pa nek ?ita, šta me briga. Nisam siguran da su neki od ovih što pišu o UDBI-i u vrijeme kada je radila uopšte bili ro?eni, a ako jesu onda su ili zaboravili ili se prave da su zaboravili, da je UDBA, pošto je naslijedila OZN-u vodila ?itave ratove sa svim vrstama ?etnika, svim vrstama ustaša i ostalog ološa, zaostalih u Jugi nakon II svjetskog rata. Kao, ne sje?aju se Draže, Luburi?a, Ljube Miloša, pa Alajbegovi?a, Kulenovi?a i ostalih Paveli?evih ministara, pa Nedi?evi ministri i generali, sarajevski ološ što napravi 13. SS diviziju “Handžar” a to je 20.000 vojnika, pa lokalni krvnici poput Huske Miljkovi?a, jasenova?ki kolja?i, pa oni što pobiše toliki svijet u Jajincima, logor na sajmištu u BGD, pa Juden fraj, o nebeski Bože ne praštaj im, znali su šta rade. Danas Dražine slike u Beogradu, zakleti ?etni?ki vojvoda Predsjednik Srbije, Paveli?eve slike po Hrvatskoj, javno se na koncertu pjeva “Jasenovac i Gradiška stara, to je ku?a Maksovih mesara”.

Znaš li, stari moj, da jedan arhifašista ima svoju ulicu u Sarajevu? ?uo si, bezbeli, ono na utakmicama, ubi, ubi Srbina, pa gazi gazi balije, nož žica Srebrenica… Stotine hiljada mrtvih, milioni rastjeranih. . .

Kada sve ovo podvu?em, jedini je zaklju?ak da su te OZN-a, UDBA, DB slabo radile svoj posao, i da zato danas ima toliko ološa na sve strane.

Sada je to, moj Jane, postalo veoma važno, jedan od uslova za uspjeh u karijeri, za društveni ugled, da javno izneseš da si “u ona vremena” bio disident, da si bio toliko važan da te UDBA, iako je ukinuta šezdesetih, prisluškivala devedesetih, da si bio borac protiv komunizma poput onog ?engi?a, mlinara iz nekog seoceta pokraj Goražda, što pokrade silne pare i sada je, vidi vraga, bankar. Vidio si onu zgradurinu na Marindvoru, e nju gradi jedan od tih boraca od para koje mu je babo ostavio.

Molim Te neka ovo ostane me?u nama, Ti znaš koliko sam ja strašiv, pa bi mi moglo pozliti ako me neko napane.

Srda?an pozdrav sa sun?ane strane Rajvosa. S.F. S.N. Šer Kan

9
Ilijas
Sunday, 1. July 2012 u 17:19

I ja sam, na svoj na?in, dio ove pri?e o Ve?ernjim u 80-im godinama, sarajevske i sportske rubrike. Gdje je Baga danas? Ima li ko mail?

10
mi?o
Sunday, 1. July 2012 u 18:04

Baga je u Makarskoj. Tamo živi, pisao je za Slobodnu Dalmaciju i trenirao neku žensku rukometnu ekipu.

11
Anon #1 (ex Meliha)
Sunday, 1. July 2012 u 19:46

Poštovani i dragi Sher-Kan,
pismo meni nije bilo namjenjeno ali ja zavirih i pro?itah. E baš mi drago bi što bijahu nepristojna.
Meliha

12
jan beran
Sunday, 1. July 2012 u 20:15

Dragi moj Šerkane, de ti malo pripazi šta pišeš… Jer, OZNa sve dozna… A kad’ dozna, onda je grOZNa.

13
mi?o
Sunday, 1. July 2012 u 23:42

DRAGI JANE !!!!

Da baš tako OZN-a sve dozna, a onda svoje tekstove potpiše kao tu?e. Nisam siguran, ali ne tako davno i kod Vlade je bio jedan saradnik koji je tu?e testove potpisao kao svoje pa ga Nadan, ali i još neki brzo raskrinkaše.

http://dovla.net/2011/03/skandal-plagijator-saradnik-dovla-net/

to je jedan od urednika iz tog vremena

14
Vedo Spahovi?
Wednesday, 4. July 2012 u 21:16

Ogi,
Veliki pozdrav. Rado te se sje?am, a tvoja sje?anja su me i rastužila i obradovala.

Cuki Zdrale, ti si svjetski car…kožna jakna. Setko ga pitao što skaku?e kad hoda. U Sarajevu si, nisi u Kalinoviku pa misliš da hodaš po kamenju.

Sve mi se vratilo natrag.
Nisam baš skonto gdje si.
Javi se.
Vedo Spahovi?

15
ogi
Thursday, 5. July 2012 u 01:53

Vedo vozdra,
Davno bilo, 30 godina jaro, pa ti sad vidi, dobro se i sje?amo. Koja vremena, šteta što kratko trajaše, proleti za ?as…..
?itao sam ovdje neke tvoje tekstove (Al jazeera) i vidim da si još aktivan. ?estitam.
Ja sam u Melbourne (Australija) od ’95… (vidi Raja iz Melbourna, nekoliko dijelova).
Da ne “šupljiram”, Vlado ima moj mail i ako budeš imao vremena javi se ….
Veliki pozdrav
Ogi

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar

dovla.net is powered by WordPress | Entries (RSS) and Comments (RSS)

Copyright © 2008. All right reserved. Theme by deniart.