Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Uspon na Everest (1)

Uspon na Everest (1)

Kao što ve?ina vas vjerovatno zna (ve? su objavljena dva priloga u vezi ovoga) 19. maja ove godine oko 10 sati ujutro po lokalnom vremenu izašao sam na krov svijeta stopama Edmunda Hillary-a kao prvi Bosanac. U tim ranijim prilozima obe?ah da ?u iza?em li na Mt Everest i njegovih 8.850 metara poslati ‘detaljan izvještaj’.
Zaista sam bio iznena?en sa koliko oduševljenja je ova vijest primljena širom svijeta: još uvijek naprosto pljušte ?estitke od poznatih, ali i od meni nepoznatih ljudi, ljudi me pozivaju na ve?eru bilo u restoran bilo svojoj ku?i da bi im pri?ao o ovom poduhvatu, naši ljudi vlasnici hotela u Australiji me pozivaju da im budem gost ‘koliko god dana želim u bilo koje doba godine’, 3 puta sam se pojavljivao na lokalnoj TV, kolege sa posla priredile su mi rijetko dirljiv do?ek, moje profesionalne kolege širom svijeta najprije sa nevjericom, a onda sa ushi?enjem su primile ovu vijest, jedan prijatelj je napravio poster sa pri?om u slici o mom poduhvatu, drugi se sprema da snimi dokumentarac, a o traženim intervjuima i reportažama da i ne govorim… No, jedino sam Dovlanetovcima obe?ao reportažu još i prije nego sam otišao u Nepal – jedini problem je: Kako predo?iti ljudima šta se sve doga?alo tokom uzbudljivih 59 dana i no?i punih radosti do suza, bolova do pla?a, iš?ekivanja do nesanice, … jer, podru?je krova svijeta je podru?je ekstrema gdje je izme?u smijeha i suza samo tren, gdje se san i java nejasno prepli?u, gdje se smrzotine i opekline teško razlikuju, … kona?no – gdje su život i smrt tako bliski! To podru?je zove se ZONA SMRTI!
Tokom ekspedicije vodio sam svoj dnevnik, a u svakoj prilici kada mi je bio dostupan internet slao sam izvještaje svojim donatorima (45 pojedinaca finansijski je pomoglo ekspediciju). Ja vam ovdje ne?u predo?iti niti jedno – niti drugo, nego ?u vam prezentirati moje utiske i pokušati sažeti moje odgovore na mnogobrojna pitanja ljudi koji se manje razumiju u visokogorstvo i ekspedicionizam, kakvi su pretpostavljam i ve?ina posjetioca Dovla.net. No, kada sam to uradio, ispostavilo se da je ?ak i takav koncizan tekst poprili?no obiman, možda ?ak i zamoran za posjetioce bloga pa sam odlu?io da ga predo?im u 3 dijela.
Recimo – zbog pojavljivanja na TV neki su me ?ak svrstali u ‘celebrities’! Ma, hajte, molim vas!? Do sada je blizu 3.500 ljudi ovo uradilo i ve?ina njih se živa i zdrava vratila ku?i. Ipak, da ne odemo u drugu krajnost i da ovako veliki broj ne bi ponukao neke od posjetilaca bloga da i oni ovo pokušaju, treba re?i da u prosjeku svaki 6-ti penja? uspije da iza?e na najvišu ta?ku svijeta što zna?i da ih je preko 20.000 to pokušalo, ali i to da ih je do sada 235 to platilo najvišom cijenom – svojim životima (ove godine 10 – tre?a najgora sezona: 1996. – 15 žrtava; 2006. – 11 žrtava). ?ak šta više: rijetki su oni ?ija su tijela snijeta u dolinu (rekoh ve?: uslovi su ekstremni!) – velika ve?ina je ‘sklonjena’ u gle?erske pukotine, a 50-tak tijela su još uvijek na površini što nije ni malo ugodno za vidjeti.
Osnovni razlog za ovako ?udne brojke je izuzetno razrije?eni zrak, jer Everest je grandiozna planina, planina koja se kao niti jedna druga izdiže i ‘iznad oblaka’ u zonu ‘rezervisanu’ za avione.
Pogled iz aviona na mom letu iz Kathmadua u Lhasu, Tibet 2007. godine.
‘Iznad oblaka’ jasno je vidljiv Everest, Južno sedlo, Lhotse, Nuptse, …
Avioni ga zaobilaze u velikom luku – nije ga lako ‘preletiti’.
Tako napr. u Baznom kampu (BC) na oko 5.300 metara ima samo pola raspoloživog kisika na nivou mora, dok na vrhu Everesta svega tre?ina od onoga na nivou mora. A, kisik je neophodan za život…
Propisno – hermeti?ki zapakovana kesa vlažnih maramica u BC na oko 5.300m …
evo šta je uradila razlika u pritisku (upola manji) …kesa ho?e da pukne,
a valjda se nešto sli?no doga?a i sa penja?evim tijelom, naro?ito sa glavom!
U podru?ju vrha Everesta situacija je još drasti?nija: pritisak je 3 puta manji…
Sre?om, priroda je ipak obdarila ljudski organizam sposobnoš?u da se prilagodi (aklimatizira) i na ovakve ekstremne uslove. Taj proces aklimatizacije je veoma kompleksan i nažalost, nedovoljno istražen, a uz to i vrlo individualan. Dosadašnja saznanja sugerišu postepen uspon uz lagano penjanje bez iscrpljivanja. Iznad 3.000 metara ne preporu?uje se savladavanje više od 300-500m dnevno. Penjati se možete i više, ali se trebate vratiti niže na spavanje. Do prije nekoliko godina vjerovalo se da je za pravilnu aklimatizaciju za Everest potrebno imati barem 3 rotacije – pod tim se misli: iza?i na Kamp 1 (C1) i vratiti se na par dana odmora u BC, naredni put iza?i na C2 i vratiti se u BC, itd… (Izlazak na ve?u visinu sa manje kisika penja?evo tijelo prepoznaje i reaguje proizvodnjom više crvenih krvnih zrnaca odgovornih za transport kisika. Time krv postaje guš?a te se preporu?uje upotreba medikamenata za razrije?ivanje krvi. Obzirom da je to prili?no inertan proces potrebno je tijelu ostaviti dovoljno vremena da se prilagodi na nove uslove. Isto tako, trajanje tog procesa je razli?ito od ?ovjeka do ?ovjeka.) Prije 3 godine pokušao sam uspon na Everest sa sjevera, iz Tibeta – tada nas je vo?a ekspedicije 4 puta slao na North Col (Sjeverno Sedlo na oko 7.100m) i više. Pristupi su na sjeveru znatno duži i to bi se moglo porediti kao 4 puta izlaziti na Aconcaguu (6.962m) – vrlo iscrpljuju?e. No,…vremena se mijenjaju – Ove godine za organizatora sam odabrao Asian Trekking, a Pertemba Sherpa, vo?a ekspedicije nas je slao 2 puta na aklimatizacione ture: prvi put na C1 i C2, a drugi put na C2 i izlazak na C3 sa vra?anjem na spavanje u C2 (jedino je Lovraj (?ita se Lavra?) iz Indije spavao na C3 jer mu je cilj bio Everest bez dodatnog kisika – i zaista, Lovraj je kao prvi Indijac uspio iza?i na Everest bez pomo?i dodatnog kisika u drugom ‘prozoru’ 26. Maja – do tada je na Everest izlazio 3 puta). Da budem precizniji – jedini sam ja odradio samo jednu (prvu) rotaciju. Tom prilikom sam zamolio Pertembu da ostanem dan duže u C2 – otišao do Lhotse Face bergshrunda (i po?etka 1.5 km visokog zale?enog zida) na oko 6.850m, ponudio svoju pomo? Sherpama koji su upravo po?eli fiksiranje užadi (26. April), a oni uz smijeh odbili (oni su dobro pla?eni za taj posao – možda su pomislili da i ja ho?u šta da zaradim). 2007. sam sa svojim Sherpama fiksirao dio uspona iznad C3 na Ama Dablam (6.856m) – Sherpe na Lhotse Face nisam poznavao, a ni oni mene.
Zašto sam ovako postupio – izbjegao drugu rotaciju?
Uslovi na Everestu ove godine bili su izuzetni: zima je bila veoma suha i vjetrovita (primijetna velika ošte?enja šume u donjem dijelu Solu Khumbu Valley u pristupu BC). Everest je bio okovan ledom sa eksponiranim stjenovitim dijelovima sa kojih su se na sve ja?em proljetnom suncu odvaljivali komadi uz velika šanse da prouzrokuju lavine. Prva prepreka iznad BC je Khumbu IceFall – Khumbu gle?er ledopad koji izgleda strahobalno: ogromni blokovi leda koji se lome lagano klize?i niz veliku padinu, brzinom od oko 1 metar dnevno, melju?i sve pred sobom. Što je najgore, sa Zapadnog Ramena Everesta cijelom dužinom iznad IceFall-a vise ledeni seraci i stijene koji se svakog trena mogu otkinuti u smrtonosnu lavinu. Jedna takva lavina je dan prije mog prolaska na dužini od oko 200 metara po?upala fiksnu užad, polomila ljestve, prekrila (a time i maskirala) pukotine. Još kada nai?ete na jezivu krvavu scenu na blještavo bijelom snijegu gle?era (Sherpa je pao sa ljestvi u pukotinu – bio je nenavezan!) morate se upitati: “Pa, je li mogu?e da normalni ljudi prolaze ovuda i svjesno se izlažu ovakvim opasnostima?!? Neko je ovdje ‘lud’!” – Da, ‘Everest Groznica’ je toliko jaka da na stotine ljudi svake sezone pokušava dosegnuti magi?ni krov svijeta i po nekoliko puta prolaze IceFall! Ove sezone u Nepalu je izdato 325 dozvola za vrh – svaka košta $10.000! Ulaz u IceFall je na oko 5.500m, a C1 na 6.100m i može se savladati za 2 – 7 sati, ali iza?i živ iz njega je pravi Ruski Rulet.
Khumbu gle?er – ‘rijeka leda’ koja tiho i neumitno te?e brzinom od oko 1 metar dnevno, melju?i sve pred sobom
Odlu?io sam da kroz IceFall pro?em još samo jednom – kada budem išao na vrh. Tu moju odluku u?vrstila je lavina koja se sa Nuptsea sru?ila na C1 i ‘poravnala’ ga (zaka?ila je jednog Sherpu, skrhala mu rebra i još koješta – preba?en je helikopterom u Kathmandu, ali je ubrzo podlegao). Samo oko sat ranije bio sam gore u C1, a oblak snježne prašine od lavine posmatrao sa izlaza iz IceFall (sre?om nije ‘stigao’ do mene).
No, do mene je ‘stigla’ vijest da je nakon fiksiranja prvih dužina na Lhotse Face 4 penja?a zaradilo teške lomove ruku i povrede glava od padaju?eg kamenja. Bili su kao glineni golubovi na kiši padaju?eg kamenja – još jedan Ruski Rulet?!
Sniježna lavina sa Nuptsea sru?ila se na C1.
Vidljiv je oblak sniježne prašine iznad Khumbu IceFall-a
Neka ?udna, teška atmosfera zavladala je u BC. Ljudi su se masovno povukli u svoje šatore preispituju?i se: Kako i šta dalje? Ne pamti se da je Everest ikada bio ovako ‘negostoljubiv’. Ja sam brzo našao istomišljenika za svoju ideju: Si?i niže u neko selo na nekoliko dana i oporaviti se (I ovdje možda treba pojašnjenje: Penju?i se na sve ve?e i ve?e visine penja? izlaže svoje tijelo uslovima sa sve manje kisika izazivaju?i degradaciju funkcija svoga organizma. Ra?una se da iznad oko 6.500m dugoro?no gledano, opstanak ?ovjeka nije mogu?, jer regeneracija ljudskih ?elija više nije mogu?a. Vrijedi i obrnuto: ispod 6.500m oporavak je mogu? i sve je brži što je penja? niže). Bio je to Bud A. – Amerikanac iz Atlante, GA, malo mla?i od mene, a rado bi nam se pridružio i Bill B. – Amerikanac iz Costa Mese, CA samo nije imao dovoljno vremena. Bill je naime, 2009. izašao na Everest kao najstariji Amerikanac (67 godina) i dobio ideju da u jednoj sezoni iza?e na Everest sa obje strane: jug i sjever. I evo – pokušava to ve? tre?u godinu i boji se da ne?e imati vremena za pokušaj sa sjevera. Sišao je sa nama do Gorak Shepa (5.140m), a onda se okrenuo ka Kala Pattharu (5.550m) i BC. 4 dana kasnije Bud i ja smo se vratili u BC, a istog dana Bill je krenuo nizbrdo ka Lobucheu (4.910m) odakle ga je helikopter prebacio u dolinu. U pokušaju pristupa Everestu sa sjevera 20. maja zbog jakog vjetra odustao je na Second Stepu imaju?i oko 4 sata do vrha. Bitno je ista?i da sam ja dogovorio skra?eni program po kojem sam u pristupu Everest BC ispenjao Island Peak visok 6,189m umjesto jedne rotacije u aklimatizacionom procesu, jer na poslu nisam dobio odobrenje za uobi?ajenih 10 sedmica za Everest ekspediciju. Sa mnom je bio i Indijac Lovraj, a bilo je to na Nepalsku 2069. Novu godinu – 13-tog aprila.
Spomenuo sam nekakve ‘prozore’, a i naš tim, pa da pojasnim:
Klju?an element u osvajanju osamtisu?njaka je vrijeme i vremenska prognoza koja se pomno prati. Ova sezona imala je samo dva prognozirana (5 dana unaprijed) perioda sa povoljnim vremenskim uslovima (vjetar slabiji od 50 km/s). Bili su to maj 18. i 19. te 25. i 26. Dakle, samo 4 dana u odnosu na uobi?ajenih 11 dana, što je prosjek posljednjih 10 godina. Takvi periodi se nazivaju ‘windows’ ili prozori.
Moj tim (Asian Trekking – Eco Everest Expedition) se sastojao od 15 penja?a: 6 Indijaca (prosjek godina 35) i 9 ‘westernera’ (prosjek godina 60, tako da sam ja bio me?u mla?ima – raritet svoje vrste!). Iz naše grupe troje je odustalo i nije pokušalo uspon na vrh: ve? sam spomenuo: Bill se prebacio na sjevernu stranu; dan nakon našeg povratka u BC Bud je dobio informaciju da mu je otac jako bolestan i vratio se narednog dana; a Danac Carsten P. je odustao nakon sedmih ljestvi kroz Khumbu IceFall sa komentarom: “Isuviše sam mlad da ovdje poginem!” (ima 43 godine).
Asian Trekking sti?e sve više popularnosti zbog svog ekološkog pristupa i brige o o?uvanju prirode. Nažalost, u 4 postoje?a visinska kampa može se na?i na tone praznih boca kisika, polomljenih konstrukcija šatora, pokvarene opreme … nema šta nema! Kada god sam imao vremena ja sam skupljao otpad – po slobodnoj procjeni, skupio sam oko 150kg. Skupiti, ne zna?i ‘pomesti’ po gle?eru, nego svaki komad bukvalno iskopati iz gle?era. Snosio ga nisam – Sherpe se prosto otimaju za njega, jer svaki kg sme?a snijet u Khumjung (malo iznad Namche Bazara) Asian Trekking pla?a 100 rupija ili oko $1.15. Isto tako, svako od nas iz ECO Everest Expedicije bio je u obavezi da sa Kampova 1 i 2 snese svoje sme?e u specijalnim kesama – pretpostavljam da znate na šta mislim. Ništa novo za mene jer se u Americi to prakticira u ve?ini planina koje ja obilazim.
U me?uvremenu je zastrašuju?i izgled IceFall-a iztraumatizirao ?ak i iskusne Sherpe iz tima Russella Brice-a – Masovno su mu dolazili uplakani traže?i da ih više ne šalje u IceFall. Russell je nakon toga prekinuo svoju ekspediciju – 38 penja?a na Everest, Lhotse i Nuptse i mnogobrojni tim Sherpa. Ovakav Russellov potez, bez primjera do sada, bio je šokantan za preostale penja?e u BC, izazvao mnogo konfuzije i poljuljao njihovo samopouzdanje. A onda je vrijeme postalo kooperativno – kao rijetko kada, okrenulo se na našu stranu i radilo upravo ono što nam je trebalo: svaki dan poslije podne je pomalo sniježilo, ne previše – da izazove lavine sa Lhotse Face, ali dovoljno da u?vrsti eksponirano kamenje iznad glava penja?a na putu ka vrhu. Dok sam ?ekao da ostali odrade drugu rotaciju ja nisam ležao u BC: iskoristio sam relativno lijepo vrijeme i bio na Kala Patthar (5.550m) i 3 puta na Pumori High Camp (5.700-5.800m) sa divnim vidicima prema Everestu sa vidnom razlikom: 1. maja stjenoviti, crni vrhovi Everesta i Lhotsea bez snijega, a 11. maja ista slika, ali zasniježena – prenio sam tu ohrabruju?u vijest u BC.
A, o uzbudljivom toku uspona na magi?ni krov svijeta ?itajte u narednim nastavcima…
Srda?no,
Naim

Naim Logi?: Stopama Edmunda Hillary-a

Everest230Kao što ve?ina vas vjerovatno zna (ve? su objavljena dva priloga u vezi ovoga) 19. maja ove godine oko 10 sati ujutro po lokalnom vremenu izašao sam na krov svijeta stopama Edmunda Hillary-a kao prvi Bosanac. U tim ranijim prilozima obe?ah da ?u iza?em li na Mt Everest i njegovih 8.850 metara poslati ‘detaljan izvještaj’.

Zaista sam bio iznena?en sa koliko oduševljenja je ova vijest primljena širom svijeta: još uvijek naprosto pljušte ?estitke od poznatih, ali i od meni nepoznatih ljudi, ljudi me pozivaju na ve?eru bilo u restoran bilo svojoj ku?i da bi im pri?ao o ovom poduhvatu, naši ljudi vlasnici hotela u Australiji me pozivaju da im budem gost ‘koliko god dana želim u bilo koje doba godine’, 3 puta sam se pojavljivao na lokalnoj TV, kolege sa posla priredile su mi rijetko dirljiv do?ek, moje profesionalne kolege širom svijeta najprije sa nevjericom, a onda sa ushi?enjem su primile ovu vijest, jedan prijatelj je napravio poster sa pri?om u slici o mom poduhvatu, drugi se sprema da snimi dokumentarac, a o traženim intervjuima i reportažama da i ne govorim… No, jedino sam Dovlanetovcima obe?ao reportažu još i prije nego sam otišao u Nepal – jedini problem je: Kako predo?iti ljudima šta se sve doga?alo tokom uzbudljivih 59 dana i no?i punih radosti do suza, bolova do pla?a, iš?ekivanja do nesanice, … jer, podru?je krova svijeta je podru?je ekstrema gdje je izme?u smijeha i suza samo tren, gdje se san i java nejasno prepli?u, gdje se smrzotine i opekline teško razlikuju, … kona?no – gdje su život i smrt tako bliski! To podru?je zove se ZONA SMRTI!

Tokom ekspedicije vodio sam svoj dnevnik, a u svakoj prilici kada mi je bio dostupan internet slao sam izvještaje svojim donatorima (45 pojedinaca finansijski je pomoglo ekspediciju). Ja vam ovdje ne?u predo?iti niti jedno – niti drugo, nego ?u vam prezentirati moje utiske i pokušati sažeti moje odgovore na mnogobrojna pitanja ljudi koji se manje razumiju u visokogorstvo i ekspedicionizam, kakvi su pretpostavljam i ve?ina posjetioca Dovla.net. No, kada sam to uradio, ispostavilo se da je ?ak i takav koncizan tekst poprili?no obiman, možda ?ak i zamoran za posjetioce bloga pa sam odlu?io da ga predo?im u 3 dijela.

Recimo – zbog pojavljivanja na TV neki su me ?ak svrstali u ‘celebrities’! Ma, hajte, molim vas!? Do sada je blizu 3.500 ljudi ovo uradilo i ve?ina njih se živa i zdrava vratila ku?i. Ipak, da ne odemo u drugu krajnost i da ovako veliki broj ne bi ponukao neke od posjetilaca bloga da i oni ovo pokušaju, treba re?i da u prosjeku svaki 6-ti penja? uspije da iza?e na najvišu ta?ku svijeta što zna?i da ih je preko 20.000 to pokušalo, ali i to da ih je do sada 235 to platilo najvišom cijenom – svojim životima (ove godine 10 – tre?a najgora sezona: 1996. – 15 žrtava; 2006. – 11 žrtava). ?ak šta više: rijetki su oni ?ija su tijela snijeta u dolinu (rekoh ve?: uslovi su ekstremni!) – velika ve?ina je ‘sklonjena’ u gle?erske pukotine, a 50-tak tijela su još uvijek na površini što nije ni malo ugodno za vidjeti.

Osnovni razlog za ovako ?udne brojke je izuzetno razrije?eni zrak, jer Everest je grandiozna planina, planina koja se kao niti jedna druga izdiže i ‘iznad oblaka’ u zonu ‘rezervisanu’ za avione.

1-Dovlanet1

Pogled iz aviona na mom letu iz Kathmadua u Lhasu, Tibet 2007. godine.

‘Iznad oblaka’ jasno je vidljiv Everest, Južno sedlo, Lhotse, Nuptse, …

Avioni ga zaobilaze u velikom luku – nije ga lako ‘preletiti’.

Tako napr. u Baznom kampu (BC) na oko 5.300 metara ima samo pola raspoloživog kisika na nivou mora, dok na vrhu Everesta svega tre?ina od onoga na nivou mora. A, kisik je neophodan za život…

2-Dovlanet1

Propisno – hermeti?ki zapakovana kesa vlažnih maramica u BC na oko 5.300m …

evo šta je uradila razlika u pritisku (upola manji) …kesa ho?e da pukne,

a valjda se nešto sli?no doga?a i sa penja?evim tijelom, naro?ito sa glavom!

U podru?ju vrha Everesta situacija je još drasti?nija: pritisak je 3 puta manji…

Sre?om, priroda je ipak obdarila ljudski organizam sposobnoš?u da se prilagodi (aklimatizira) i na ovakve ekstremne uslove. Taj proces aklimatizacije je veoma kompleksan i nažalost, nedovoljno istražen, a uz to i vrlo individualan. Dosadašnja saznanja sugerišu postepen uspon uz lagano penjanje bez iscrpljivanja. Iznad 3.000 metara ne preporu?uje se savladavanje više od 300-500m dnevno. Penjati se možete i više, ali se trebate vratiti niže na spavanje. Do prije nekoliko godina vjerovalo se da je za pravilnu aklimatizaciju za Everest potrebno imati barem 3 rotacije – pod tim se misli: iza?i na Kamp 1 (C1) i vratiti se na par dana odmora u BC, naredni put iza?i na C2 i vratiti se u BC, itd… (Izlazak na ve?u visinu sa manje kisika penja?evo tijelo prepoznaje i reaguje proizvodnjom više crvenih krvnih zrnaca odgovornih za transport kisika. Time krv postaje guš?a te se preporu?uje upotreba medikamenata za razrije?ivanje krvi. Obzirom da je to prili?no inertan proces potrebno je tijelu ostaviti dovoljno vremena da se prilagodi na nove uslove. Isto tako, trajanje tog procesa je razli?ito od ?ovjeka do ?ovjeka.) Prije 3 godine pokušao sam uspon na Everest sa sjevera, iz Tibeta – tada nas je vo?a ekspedicije 4 puta slao na North Col (Sjeverno Sedlo na oko 7.100m) i više. Pristupi su na sjeveru znatno duži i to bi se moglo porediti kao 4 puta izlaziti na Aconcaguu (6.962m) – vrlo iscrpljuju?e. No,…vremena se mijenjaju – Ove godine za organizatora sam odabrao Asian Trekking, a Pertemba Sherpa, vo?a ekspedicije nas je slao 2 puta na aklimatizacione ture: prvi put na C1 i C2, a drugi put na C2 i izlazak na C3 sa vra?anjem na spavanje u C2 (jedino je Lovraj (?ita se Lavra?) iz Indije spavao na C3 jer mu je cilj bio Everest bez dodatnog kisika – i zaista, Lovraj je kao prvi Indijac uspio iza?i na Everest bez pomo?i dodatnog kisika u drugom ‘prozoru’ 26. Maja – do tada je na Everest izlazio 3 puta). Da budem precizniji – jedini sam ja odradio samo jednu (prvu) rotaciju. Tom prilikom sam zamolio Pertembu da ostanem dan duže u C2 – otišao do Lhotse Face bergshrunda (i po?etka 1.5 km visokog zale?enog zida) na oko 6.850m, ponudio svoju pomo? Sherpama koji su upravo po?eli fiksiranje užadi (26. April), a oni uz smijeh odbili (oni su dobro pla?eni za taj posao – možda su pomislili da i ja ho?u šta da zaradim). 2007. sam sa svojim Sherpama fiksirao dio uspona iznad C3 na Ama Dablam (6.856m) – Sherpe na Lhotse Face nisam poznavao, a ni oni mene.

Zašto sam ovako postupio – izbjegao drugu rotaciju?

Uslovi na Everestu ove godine bili su izuzetni: zima je bila veoma suha i vjetrovita (primijetna velika ošte?enja šume u donjem dijelu Solu Khumbu Valley u pristupu BC). Everest je bio okovan ledom sa eksponiranim stjenovitim dijelovima sa kojih su se na sve ja?em proljetnom suncu odvaljivali komadi uz velika šanse da prouzrokuju lavine. Prva prepreka iznad BC je Khumbu IceFall – Khumbu gle?er ledopad koji izgleda strahobalno: ogromni blokovi leda koji se lome lagano klize?i niz veliku padinu, brzinom od oko 1 metar dnevno, melju?i sve pred sobom. Što je najgore, sa Zapadnog Ramena Everesta cijelom dužinom iznad IceFall-a vise ledeni seraci i stijene koji se svakog trena mogu otkinuti u smrtonosnu lavinu. Jedna takva lavina je dan prije mog prolaska na dužini od oko 200 metara po?upala fiksnu užad, polomila ljestve, prekrila (a time i maskirala) pukotine. Još kada nai?ete na jezivu krvavu scenu na blještavo bijelom snijegu gle?era (Sherpa je pao sa ljestvi u pukotinu – bio je nenavezan!) morate se upitati: “Pa, je li mogu?e da normalni ljudi prolaze ovuda i svjesno se izlažu ovakvim opasnostima?!? Neko je ovdje ‘lud’!” – Da, ‘Everest Groznica’ je toliko jaka da na stotine ljudi svake sezone pokušava dosegnuti magi?ni krov svijeta i po nekoliko puta prolaze IceFall! Ove sezone u Nepalu je izdato 325 dozvola za vrh – svaka košta $10.000! Ulaz u IceFall je na oko 5.500m, a C1 na 6.100m i može se savladati za 2 – 7 sati, ali iza?i živ iz njega je pravi Ruski Rulet.

3-Dovlanet1

Khumbu gle?er – ‘rijeka leda’ koja tiho i neumitno te?e brzinom od oko 1 metar dnevno, melju?i sve pred sobom

Odlu?io sam da kroz IceFall pro?em još samo jednom – kada budem išao na vrh. Tu moju odluku u?vrstila je lavina koja se sa Nuptsea sru?ila na C1 i ‘poravnala’ ga (zaka?ila je jednog Sherpu, skrhala mu rebra i još koješta – preba?en je helikopterom u Kathmandu, ali je ubrzo podlegao). Samo oko sat ranije bio sam gore u C1, a oblak snježne prašine od lavine posmatrao sa izlaza iz IceFall (sre?om nije ‘stigao’ do mene).

No, do mene je ‘stigla’ vijest da je nakon fiksiranja prvih dužina na Lhotse Face 4 penja?a zaradilo teške lomove ruku i povrede glava od padaju?eg kamenja. Bili su kao glineni golubovi na kiši padaju?eg kamenja – još jedan Ruski Rulet?!

4-Dovlanet1

Sniježna lavina sa Nuptsea sru?ila se na C1.

Vidljiv je oblak sniježne prašine iznad Khumbu IceFall-a

Neka ?udna, teška atmosfera zavladala je u BC. Ljudi su se masovno povukli u svoje šatore preispituju?i se: Kako i šta dalje? Ne pamti se da je Everest ikada bio ovako ‘negostoljubiv’. Ja sam brzo našao istomišljenika za svoju ideju: Si?i niže u neko selo na nekoliko dana i oporaviti se (I ovdje možda treba pojašnjenje: Penju?i se na sve ve?e i ve?e visine penja? izlaže svoje tijelo uslovima sa sve manje kisika izazivaju?i degradaciju funkcija svoga organizma. Ra?una se da iznad oko 6.500m dugoro?no gledano, opstanak ?ovjeka nije mogu?, jer regeneracija ljudskih ?elija više nije mogu?a. Vrijedi i obrnuto: ispod 6.500m oporavak je mogu? i sve je brži što je penja? niže). Bio je to Bud A. – Amerikanac iz Atlante, GA, malo mla?i od mene, a rado bi nam se pridružio i Bill B. – Amerikanac iz Costa Mese, CA samo nije imao dovoljno vremena. Bill je naime, 2009. izašao na Everest kao najstariji Amerikanac (67 godina) i dobio ideju da u jednoj sezoni iza?e na Everest sa obje strane: jug i sjever. I evo – pokušava to ve? tre?u godinu i boji se da ne?e imati vremena za pokušaj sa sjevera. Sišao je sa nama do Gorak Shepa (5.140m), a onda se okrenuo ka Kala Pattharu (5.550m) i BC. 4 dana kasnije Bud i ja smo se vratili u BC, a istog dana Bill je krenuo nizbrdo ka Lobucheu (4.910m) odakle ga je helikopter prebacio u dolinu. U pokušaju pristupa Everestu sa sjevera 20. maja zbog jakog vjetra odustao je na Second Stepu imaju?i oko 4 sata do vrha. Bitno je ista?i da sam ja dogovorio skra?eni program po kojem sam u pristupu Everest BC ispenjao Island Peak visok 6,189m umjesto jedne rotacije u aklimatizacionom procesu, jer na poslu nisam dobio odobrenje za uobi?ajenih 10 sedmica za Everest ekspediciju. Sa mnom je bio i Indijac Lovraj, a bilo je to na Nepalsku 2069. Novu godinu – 13-tog aprila.

Spomenuo sam nekakve ‘prozore’, a i naš tim, pa da pojasnim:

Klju?an element u osvajanju osamtisu?njaka je vrijeme i vremenska prognoza koja se pomno prati. Ova sezona imala je samo dva prognozirana (5 dana unaprijed) perioda sa povoljnim vremenskim uslovima (vjetar slabiji od 50 km/s). Bili su to maj 18. i 19. te 25. i 26. Dakle, samo 4 dana u odnosu na uobi?ajenih 11 dana, što je prosjek posljednjih 10 godina. Takvi periodi se nazivaju ‘windows’ ili prozori.

Moj tim (Asian Trekking – Eco Everest Expedition) se sastojao od 15 penja?a: 6 Indijaca (prosjek godina 35) i 9 ‘westernera’ (prosjek godina 60, tako da sam ja bio me?u mla?ima – raritet svoje vrste!). Iz naše grupe troje je odustalo i nije pokušalo uspon na vrh: ve? sam spomenuo: Bill se prebacio na sjevernu stranu; dan nakon našeg povratka u BC Bud je dobio informaciju da mu je otac jako bolestan i vratio se narednog dana; a Danac Carsten P. je odustao nakon sedmih ljestvi kroz Khumbu IceFall sa komentarom: “Isuviše sam mlad da ovdje poginem!” (ima 43 godine).

Asian Trekking sti?e sve više popularnosti zbog svog ekološkog pristupa i brige o o?uvanju prirode. Nažalost, u 4 postoje?a visinska kampa može se na?i na tone praznih boca kisika, polomljenih konstrukcija šatora, pokvarene opreme … nema šta nema! Kada god sam imao vremena ja sam skupljao otpad – po slobodnoj procjeni, skupio sam oko 150kg. Skupiti, ne zna?i ‘pomesti’ po gle?eru, nego svaki komad bukvalno iskopati iz gle?era. Snosio ga nisam – Sherpe se prosto otimaju za njega, jer svaki kg sme?a snijet u Khumjung (malo iznad Namche Bazara) Asian Trekking pla?a 100 rupija ili oko $1.15. Isto tako, svako od nas iz ECO Everest Expedicije bio je u obavezi da sa Kampova 1 i 2 snese svoje sme?e u specijalnim kesama – pretpostavljam da znate na šta mislim. Ništa novo za mene jer se u Americi to prakticira u ve?ini planina koje ja obilazim.

U me?uvremenu je zastrašuju?i izgled IceFall-a iztraumatizirao ?ak i iskusne Sherpe iz tima Russella Brice-a – Masovno su mu dolazili uplakani traže?i da ih više ne šalje u IceFall. Russell je nakon toga prekinuo svoju ekspediciju – 38 penja?a na Everest, Lhotse i Nuptse i mnogobrojni tim Sherpa. Ovakav Russellov potez, bez primjera do sada, bio je šokantan za preostale penja?e u BC, izazvao mnogo konfuzije i poljuljao njihovo samopouzdanje. A onda je vrijeme postalo kooperativno – kao rijetko kada, okrenulo se na našu stranu i radilo upravo ono što nam je trebalo: svaki dan poslije podne je pomalo sniježilo, ne previše – da izazove lavine sa Lhotse Face, ali dovoljno da u?vrsti eksponirano kamenje iznad glava penja?a na putu ka vrhu. Dok sam ?ekao da ostali odrade drugu rotaciju ja nisam ležao u BC: iskoristio sam relativno lijepo vrijeme i bio na Kala Patthar (5.550m) i 3 puta na Pumori High Camp (5.700-5.800m) sa divnim vidicima prema Everestu sa vidnom razlikom: 1. maja stjenoviti, crni vrhovi Everesta i Lhotsea bez snijega, a 11. maja ista slika, ali zasniježena – prenio sam tu ohrabruju?u vijest u BC.

A, o uzbudljivom toku uspona na magi?ni krov svijeta ?itajte u narednim nastavcima…

Srda?no,

Naim

Komentari (5)

1
Azra Mehmedagic
Friday, 29. June 2012 u 14:48

Dragi Naime,

Divan poduhvat, moje iskrene cestitke. Ostvariti san o kojem se sanja je nesto posebno. Hvala za trud da pises o svom putovanju, vrlo lijep stil pisanja.
Radujem se nastavcima o tvom usponu na Everest a i opisima svih drugih poduhvata.

Pozdrav od tvog bivseg studenta sa ETF

2
Aida Kari? Brašni?
Friday, 29. June 2012 u 17:03

Dragi Naime,
Ova pri?a zaustavila mi je dah. BEZ POGOVORA, VELI?ANSTVENO DJELO. Što u filmu “Mozart”, u zadnjoj sceni, muzi?ar re?e “OSREDNJACI, OPROŠTENO VAM JE” i svi mi koji živimo samo ono što se mora trebamo od tebe tražiti takav oprost.
Ne samo tvoje djelo ve? i ovo kako pišeš razlog je da ti iskažemo svoje krajnje divljenje i poštovanje.

S najljepšim željama za ispunjenje tvojih budu?ih planova i sre?u tvoje porodice, srda?no te pozdravlja
Aida

3
slobodan
Saturday, 30. June 2012 u 11:15

Naime, uz divljenje izražavam i iskrene ?estitke. Postao si naš, bosanski Hilari. Pošto si osvojio evropske i ameri?ke nebeske visine sada si se vinuo i do samog krova svijeta. Koliko znam, jedino se još nisi obreo i na afri?kim nebesima – Kilimandžaru.
Mogu misliti kakve si sve divne utiske donio sa krova svijeta. Imao sam priliku da samo iz daljine, iz avionske perspektive promatram veli?anstvenost himalajskih obrisa i sve to izgleda odista nestvarno.
Ali, dragi Naime, sve te visine idu na jednu stranu, ali jedno naše zajedni?ko poklonstvo, prema prefaransu, na drugu. Stoga se dobro pripremi, “aklimatiziraj”, kada budeš dolazio u Sarajevo. Davno smo prekinuli našu posljednju partiju, jer si se, zajedno sa našim “tre?im ?ovjekom” (saigra?em) Bracom Grbavcem otisnuo preko Atlantika. ?ekam vas na megdan… naravno uz želju da mi ispri?aš i nekoliko storija sa božanskog krova svijeta.

4
Naim Logic
Saturday, 30. June 2012 u 23:40

Hvala svima na ?estitkama i lijepim rije?ima!
Bobane,
Uz puno slika, moj uspon na Kili je propra?en tekstom na engleskom ovdje:
http://bhradio.smugmug.com/gallery/5648669_wPAPh#!i=347462396&k=yVsGV
ili na našem jeziku ovdje:
http://www.zone-2000.net/arhiv/08/042kilim/doc01.htm
Pozdrav,
Naim

5
Enisa Agovi?
Sunday, 1. July 2012 u 03:54

Dragi naš Naime!
Evo ve? 3 mjeseca pratim svaku tvoju rije? i izvještaj sa Mt. Everesta i svaki put mi nestane daha od same pomisli kakav poduhvat si odlu?io da ostvariš. Od sveg srca ti ?estitamo tvoj uspjeh!!! A povrh svega sam oduševljena tvojim stilom pisanja. (Ovo je za Slobodana – Naim je osvojio Kilimandžaro jos 2008. (koliko se ja sje?am).
Dragi naš prijatelju vidimo se idu?e sedmice u Phoenix-u!!!

Enisa Agovi?
Minneapolis, MN

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar