Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net

Dževad Džekson: Uhuhu – A kad te ljubim

Drage moje, dragi moji,
ako ste mislili da sam dosad ve? nabavio sve plo?e jugoslovenske pop-muzike (rok i zabavne), prevarili ste se! Ipak, hvala na imponovanju. Naime, i ja sam živio u uvjerenju da mi samo malo fali pa da ih sve imam, desetak godina intenzivnog sakupljanja i prou?avanja je dovoljno vremena da bi se to postiglo. Da bih ustanovio kakvo je stvarno brojno stanje bijah pokrenuo veliku proljetnu akciju sre?ivanja malih plo?a, vijernim ?itaocima poznatu po doživljajima sa novom komšinicom ispod mene, i tada sam došao do broja oko dvije hiljade naslova koji mi nedostaju, prava sitnica. Taj sam broj u me?uvremenu smanjio za nekoliko stotina i on je, onako ?etvorocifren, sâm za sebe još uvijek strašan i nedostižan, dakle, ko zna da li iko živ može da se pohvali da ima sve. Pored tog spiska ima i lista velikih plo?a koje nemam ali bih ih rado imao, ne toliko velika, nekih pedesetak komada, ali isto tako nedostižna. E, na toj listi se ne nalaze svi naši albumi koje nemam jer me s jedne strane naša produkcija druge polovine osamdesetih godina i po?etka devedesetih nije nikad ni zanimala („Dabogda crk’o rokenrol kad ga svako svira“ kako otpjeva Elvis J. Kurtovi?), sa vrlo malim brojem izuzetaka, a s druge strane, ona je prili?no neistražena i nepoznata ve?ini diskofila jer su se te plo?e prodale u simboli?nom tiražu, vrlo ?esto se nisu probile dalje od lokalnih okvira. Takav jedan veliki skup ?ine sastavi koji su krajem osamdesetih snimili LP za sarajevski Diskoton, simptomati?no je da su imali po jedan hit koji se vrtio na radio-talasima i nakon toga niko više nije ?uo za njih. Tipi?na je grupa Gari Garin?a za koju su svi znali po pjesmi u kojoj se ponavlja „Nikad, nikad ne?u drugu pipat’…“, nekima je ona ostala u tako lijepom sje?anju da su je godinama poslije rata tražili na CD-u ili u Internetu ali dugo nisu mogli na?i jer nisu znali njen pravi naziv: „Negacija“.

Elem, prije neki dan naletjeh na nekoliko takvih albuma i odabrah grupu „Uhuhu“, njihov prvi, posljednji i jedini album objavljen navodno 1987. godine:

http://www.discogs.com/Uhuhu-Uhuhu/release/3194917

http://www.discogs.com/viewimages?release=3194917

o kome sam kao imao neku šuhvu da je na njemu svirao Amir, jedan naš Bijeljinac, moj kolega sa sarajevskog ETF-a (za razliku od mene informati?ara – daktilografa, on je inženjer jake struje – banderaš). Tu šuhvu (sugestiju), bubu u uhu, dao mi je najvjerovatnije zemljak Bato koji je nekad davno sa tadašnjom postavom najboljih bijeljinskih muzi?ara koji su se nazvali „Ivan Grozni“ kao basista snimio tri pjesme u jednom studiju ali niko im nije izdao singl, zna?i, zna o toj problematici iz prve ruke. Traku sa originalnim snimcima mi je on prije gotovo jednu deceniju donio da je digitalizujemo (jer sam jedan od rijetkih koji ima dvokanalni magnetofon sa tom brzinom, 15 inch/sec), kad smo to završili ostavio mi ju je na poklon a ja sam te tri pjesme snimio na neke svoje materijale (Singlovi 39, 42 i 47). Bijeljina je bila jedan od rijetkih gradova u Jugoslaviji koji nije imao grupu ili samostalnog izvo?a?a rok muzike sa izdatom vlastitom plo?om do rasturanja te državne zajednice. (Malo šire razmatranje trebalo bi da se na?e u nekom narednom emajlu, da ne širim temu…) Kažem: rok glazbe – plo?e narodne muzike je još izme?u dva svjetska rata snimila famozna Bijeljinka Sofija Sofka Nikoli?, o Mitru Miri?u, Milošu Bojani?u, Radoslavu Rokiju Rodi?u i ostalima iz okolnih sela da i ne govorimo a prvi singl zabavne muzike u SFRJ od Bijeljinaca je izdao Rodoljub Roki Vulovi? („Kristina“).

Ali da se vratimo na album Uhuhu: slika ?lanova grupe na pole?ini omota dok sam ga razgledao i tvrdio pazar za tu i još neke plo?e sa Miletom sa ?ubure (ne znate ga vi), potvrdila mi je odmah istinitost tvrdnje da je Amir svirao na njoj, prepoznao sam ga odmah – on je onaj sa crvenom majicom ispod teksas-jakne – i ja sam taj album donio u Be? i preslušao. Kao prvo, iznenadilo me kako tada, kad se plo?a pojavila, uopšte nisam saznao za njenu egzistenciju jer bi bilo pristojno da svom zemljaku i redovnom posjetiocu našeg studentskog kluba makar ?estitam na u?eš?u u jednom ostvarenom projektu. Drugo, pjesma koju ?u naka?iti u mp3 formatu (onima koji mogu da je prime emajlom) „A kad te ljubim“ (tre?a na A strani) vrtila se na sarajevskim radio-stanicama i ima sva obilježja dobrog hita, kako to da ipak nisam doznao za kolegu i zemljaka na snimku? Kad sam malo pogledao sâmu plo?u ustanovio sam da je godina izdavanja 1987. ali da je matrica izlivena tek krajem februara 1988. godine (na našim plo?ama datum izrade matrice i štampanja plo?e urezivan je rukom ili rje?e ugraviran nekom mašinom na izlaznom dijelu puta igle, u praznom prostoru do naljepnice) što zna?i da je plo?a puštena u prodaju tek negdje možda u martu 1988., nikako 1987. godine kako zvani?no piše na naljepnici. E, onda to objašnjava puno – ja sam na kraju školske 1986/87. godine (juni 1987.) predao dužnost predsjednika tog našeg studentskog kluba (legendarnog Steleksa) i odmah preuzeo saveznu funkciju organizacije XXVIII SUSEJ-a, godišnjeg susreta studenata elektrotehnike Jugoslavije – Elektrijade. Da bi se ta velika manifestacija sa oko tri hiljade oficijelnih u?esnika uspješno održala krajem aprila kako je zakazano, bio sam veoma zauzet po?etkom te godine a uz to je trebalo poha?ati predavanja i izvršavati sve obaveze studenta završne godine pa sam svoje posjete društvenom klubu sveo na najmanju mjeru. Za to vrijeme se Amir vjerovatno ve? bavio diplomskim radom ili možda ve? završio fakultet i po?eo da radi, tako da se nas dvojica nismo više ni vi?ali, tu leži odgovor da mi je izlazak LP-plo?e te njegove grupe potpuno promakao.

Kad smo se prethodnih godina sretali negdje u hodnicima ili prostorijama Steleksa, on je uvijek imao probu sa nekom svojom grupom a ja neki sastanak ili dežurstvo puno posla, ja sam mijenjao funkcije, a on grupe – taman sa nekom od njih do?e do javnog nastupa i za nju ?uje javnost, možda kasnije ta grupa snimi i plo?u (mislim da je tako bilo s Mona Lizom, oni su sigurno imali probe u našim prostorijama) – Amir ode u neku drugu grupu. Kao po pravilu svaka nova grupa je imala još neobi?nije ime od svoje prethodnice. Jedan naš razgovor bi tada mogao ovako izgledati: „Zdravo, Amire, vježbate danas, ha? Jesi li još u grupi ’Gimpel luda’?“ „Ne, sad imam novu grupu, zove se ’Scabia’ (na latinskom: svrab), vrlo zgodan naziv, može se shvatiti kao muslimansko žensko ime: Skabija!“ (Naglasak na drugom slogu, na ’bi’, kao Fahrija, Safija, Hajrija, Lamija, Lutvija itd.)

I tako, budu?i da mi se album svidio – šteta da Uhuhu nisu napravili zna?ajniju karijeru – i pošto niko od mojih poznanika nije imao pojma šta je bilo s Amirom nakon 1992. godine, odlu?io sam da pokušam da ga na?em u svjetskoj mreži, tim više što me jedan naš zajedni?ki kolega i moj školski drug iz gimnazije, nažalost nekoliko godina ve? pokojni, uvijek pitao za Amira, da li imam ikakvog pojma gdje se sad nalazi. Naravno, pokušao sam preko fejsbuka i to mi je i uspjelo, i on živi u jednoj europskoj državi visokog standarda. Uspostavio sam kontakt s njim i obavijestio ga da sam kupio taj njegov album. On se tu, kako i ne bi, raznježio, tim više što ni on nema svoj primjerak te plo?e i objasnio mi da je njegov nadimak u tom projektu bio: Žbrljica, na ovitku nigdje nisu navedena prava imena (osim autora muzike i tekstova, Igora Ivanovi?a). Obe?ao sam da ?u mu poštom poslati jedan snimak kompletnog materijala na CD-u a dotle evo teksta pjesme

A kad te ljubim

Ne, ne možeš da shvatiš šta si mi ti,
koliko mi zna?e tvoji poljupci.
Ti si uvijek lijepa, onako smiješiš se.
Da budem samo s tobom, dao bih sve.

Refren:
A kad te ljubim, noge mi otkazuju,
nepristojni klinci na nas pokazuju!
I sva krv što imam, u glavu k’o da mi krene –
izgleda da loše uti?eš na mene.

Znaš da pre?esto se trudim da ne mislim na tebe,
radim one stvari što ?uvam ih za sebe.
Al’ ne mogu da ti zbrišem, pa ni u snu,
jer ?im sklopim o?i: odmah ti si tu.

Refren

(glazba i rije?i: Igor Ivanovi?, grupa Uhuhu, LP Uhuhu, Diskoton 1987. godine)

Nije što je gitarista naš Bijeljinac (a svjetski) i nije što je snimatelj bio moj drug iz vojske, Nedžib Neno Jele?, poznat i kao odli?an basista, nego mi je taj album bio zaista prijatno iznena?enje i otkrovenje, veoma lijepo se može slušati bez nerviranja a ima i momenata uživanja, što se za produkciju rok muzike druge polovine osamdesetih, ?ak i u svjetskim okvirima, rijetko može re?i.

Komentari (5)

1
Sakib Hadži?
Thursday, 30. August 2012 u 09:37

Dževade rode,
Može li za mene ona: “Moj otac travu kosi”.
(B strana singla sarajevske grupe Iver iz 1976.godine)

Moj otac travu kosi
otavu bujnu, zelenu.
Otima ku?u cvr?ku
i pašu gorskom jelenu.

Pozdrav iz Francuske
Sakib

2
Dževad Džekson
Thursday, 30. August 2012 u 10:45

Šteta što na dovla.net nema neke mogu?nosti da se postavi mp3 snimak, tako su ?itaoci uskra?eni potpunog doživljaja koji imaju oni koji od mene dobiju i tekst i mp3 fajl pjesme putem elektronske pošte. Pjesma grupe Uhuhu ne nalazi se na YouTube niti bilo gdje u Internetu a meni se to postavljanje na YouTube ne radi jer bih time sebi navalio još jednu obavezu na vrat, ionako mi bavljenje plo?ama uzima mnogo više vremena nego što bi jedan hobi smio…

Sakibe, rode (iako pretpostavljam da nismo ro?aci), „Moj otac travu kosi“ nije nikakav problem jer ima na YouTube i to u nekoliko primjeraka, pa se nadam da ti je želja uslišena. Srda?an pozdrav svim Dovlanetovcima!

http://www.youtube.com/watch?v=7JnjaITmwg4

Moj otac travu kosi

Moj otac travu kosi,
otavu bujnu, zelenu.
Otima ku?u cvr?ku
i pašu gorskom jelenu.

Umiru tiho trave,
još ozeble i snene,
a moj ih tata kosi,
a k‘o da kosi mene.

Miriše na sve strane
sve više, sve ja?e,
al’ to se samo ?ini
da trava pla?e.

A on kosi li kosi –
zve?e biseri rose.
Bježe popci pjeva?i
u svijet od smrtne kose.

(B strana singla grupe Iver iz 1976. godine, muziku je napisao Vlatko Markovi? na tekst Ivice Rori?a)

3
Amir
Thursday, 30. August 2012 u 15:30

Hvala dragom Dzevadu na pohvalama i lijepim rijecima za album grupe Uhuhu… i hvala mu sto ce album ditalizovati i poslati na moju adresu, bice mi svakako drago ponovo ga preslusati…
Album sam zadnji put cuo prije vise od 20 godina… onih par primjeraka koje sam posjedovao su se izgubili u nekom podrumu u Sarajevu tokom perioda agresije. Vezu sa clanovima benda sam takodjer izgubio… Nedo basista je nestao bez traga, Seki bubnjar je bio ozenio neku slovenku i presao u Ljubljanu odakle mu se gubi svaki trag… Igora sam sreo jednom u Sarajevu i tada mi je rekao da zivi u Zagrebu, ali sam nekako ostao bez njegove adrese… Neno Jelec navodno zivi u Njemackoj i radi tamo u nekom boljem studiju … Dzevadov komentar i posiljka ce sigurno uticati na to da malo aktivnije poradim na ponovnom uspostavljanju pokidanih veza… jos jednom Hvala Dzevadu…

Ps. I na kraju mala ispravka: tacno je da sam diplomirao na odsjeku Elektroenergetike u Sarajevu, ali sam se odmah po zavrsetku studija prebacio na Informatiku koju sam kasnije magistrirao u Kopenhagenu i danas sam specijalista za it-sigurnost…

Srdacan pozdrav
Amir

4
Sakib Hadzic
Thursday, 30. August 2012 u 16:43

Hvala Dzevade,
Ova pjesma, me malo vratila, u daleku mladost.
Na zalost,vise medju nama,nema Vlatka Markovica.
Radmila i Erna (za kojima sam i ja nekada uzdisao)
vidim jos se nisu promijenile (a meni brada ko so i biber).
Cetvrti clan vokalne grupe Iver,mislim da se zvao Ismet ?

PS:Dzevade,ja nemam rodbine u Bijeljini,a ono moje”rode”
je samo znak paznje.

Srdacan pozdrav
SAKIB

5
Mili
Thursday, 30. August 2012 u 19:37

Poštovani Dževade, možete pretvoriti razli?ite fajlove u mP3 pomo?u ovog besplatnog konvertera

http://www.video2mp3.net/

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar