Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Ko je Bosni i Hercegovini “poklonio” Neum

Ko je Bosni i Hercegovini “poklonio” Neum

Niko Bosni i Hercegovini u historiji nije poklanjao teritorije. Naprotiv, tradicionalno sebi?ni silnici i politi?ke elite su kroz historiju pravili teritorijalne ustupke, veoma ?esto radi vlastitog osobnog probitka…

zoran bibanovi?Piše: Zoran Bibanovi?

Ko je Bosni i Hercegovini poklonio Neum?

Kukuriku koalicija u Hrvatskoj je spremna napraviti krupan i hrabar korak. Bosna i Hercegovina bi mogla, zahvaljuju?i sposobnosti naše politi?ke elite i velikodušnoš?u Hrvatske, dobiti otoke Veliki i Mali Školj te vrh poluotoka Klek – javljaju doma?a i Hrvatska štampa.

Aferim (bravo). Bosna i Hercegovina dakle dobiva, nešto što je potpuno nesporno i stotine godina u sastavu vlastitih administrativnih ili državnih granica.

O velikodušnosti susjednih zemalja (granice, naknade za potopljeno zemljište hidroakumulacijama, ratne akcije i okupacije, prevo?enje voda iz jednog sliva u drugi što je zabranjeno me?unarodnim zakonima…) drugi put.

Nepoznavanje historije Bosne i Hercegovine je zaprepaš?uju?e. U turisti?kom magazinu  „Don’t  Miss“, koji ure?uje izvjesni

neum
Nepoznavanje historije Bosne i Hercegovine je zaprepaš?uju?e. U turisti?kom magazinu  „Don’t Miss“, koji ure?uje izvjesni Tim Clancy, i koji obilno sponzoriraju me?unarodne organizacije, nalazimo toliko neta?nosti prilikom turisti?ke interpretacije Bosne i Hercegovine da ?itaocu zastaje dah. Tako u izdanju br. 1, o Hercegovini, sveobuhvatnog turisti?kog vodi?a za BiH (kako se sam predstavlja) u prilogu o Neumu, doznajemo da je Neum pripao Bosni i Hercegovini Mirovnim sporazumom iz Dejtona, ’95 godine!?

Tim Clancy, i koji obilno sponzoriraju me?unarodne organizacije, nalazimo toliko neta?nosti prilikom turisti?ke interpretacije Bosne i Hercegovine da ?itaocu zastaje dah. Tako u izdanju br. 1, o Hercegovini, sveobuhvatnog turisti?kog vodi?a za BiH (kako se sam predstavlja) u prilogu o Neumu, doznajemo da je Neum pripao Bosni i Hercegovini Mirovnim sporazumom iz Dejtona, ’95 godine!?  Doznajemo tako?e da je pri?a o Neumu mnogo duža jer je teritorija Neuma od 1699. godine, do Dejtona, bila pod me?unarodnom upravom!? U istom broju doznajemo da je Muslibegovi?eva ku?a u Mostaru otomanska…!?

Lošeg informatora, nažalost, ima i sjajni novinar Dežulovi?, koji u kolumni o Neumu lamentira o nekadašnjem teritorijalnom poklonu Dubrova?ke Republike Bosni i Hercegovini, koji eto stotine godina kasnije pravi probleme Hrvatskoj.

O?igledno je da o bh. izlazima na more valja dati malo širu (turisti?ku) interpretaciju, nego što je to uobi?ajeno.

Od Kulina bana i starih Dubrov?ana

Polovinom X stolje?a slavenska Bosna postaje samostalna oblast.

U doba bosanskih banova i kraljeva sav promet robe je išao preko Dubrovnika, Trogira i Budima. Bosanski ban Kulin 29. avgusta 1189. godine piše povelju Dubrovniku, kojom dopušta slobodno trgovanje po Bosni. To je najstarija sa?uvana povelja i najstariji državni dokument, ne samo Bosne nego i svih južnoslovenskih naroda, pisana narodnim jezikom (bosan?icom)  i prvo pominjanje slavenskog imena za grad Dubrovnik, umjesto romanskog imena Ragusium. Vjeruje se da je povelja bana Kulina tre?i poznati dokument pisan doma?im jezikom u Evropi uopšte (poslije dokumenata pisanih doma?im jezikom u južnim dijelovima Španije i Francuske).

Stari Dubrov?ani su dobro uo?ili važnost Stona, Bistrine i Pelješca, pa su ih otkupili 1333. godine, od bosanskog bana Stjepana Kotromani?a, u?vrstivši zlatnim ugovorom da ?e mu pla?ati na Dan sv. Vlaha, 500 dukata godišnje, do svršetka svijeta… I  sve gore pisano mi op?ina i sav puk dubrova?ki kunemo se u sveto božije evan?elje i u ?etiri evan?elista i u dvanaest apostola i u sve svete mo?i, koje su u Dubrovniku, za nas i za naše sinove i za naše potomstvo do svršetka svijeta, sve tvrdo da imamo i držimo do konca svijeta pouzdano.

A to je pisano pod gradom Srebrnikom.  A tomu (su) svjedoci zvani i umoljeni Vitan Tihoradi?, Radoslav Hlapovi?, Miloš Vukasi?, Hrvatin Stefani?, Stefan Druš?i?, Tvrtko Ivanhni? i za to da tri pristava, Divoš Tihoradi?, Štitko Hlapovi?, Mihailo Men?eti? Dubrov?anin.

Dubrovnik
Stari Dubrov?ani su dobro uo?ili važnost Stona, Bistrine i Pelješca, pa su ih otkupili 1333. godine, od bosanskog bana Stjepana Kotromani?a, u?vrstivši zlatnim ugovorom da ?e mu pla?ati na Dan sv. Vlaha, 500 dukata godišnje, do svršetka svijeta… ‘I  sve gore pisano mi op?ina i sav puk dubrova?ki kunemo se u sveto božije evan?elje i u ?etiri evan?elista i u dvanaest apostola i u sve svete mo?i, koje su u Dubrovniku, za nas i za naše sinove i za naše potomstvo do svršetka svijeta, sve tvrdo da imamo i držimo do konca svijeta pouzdano.’

Da bi se osigurali od eventualnih politi?kih promjena u budu?nosti Dubrov?ani jednokratno ispla?uju i srpskog kralja Dušana sa 8.000 dukata.

Dubrov?ani su bili svjesni da im teritorija države nije povezana kopnenim putem pa su istovremeno tražili i pojas Slanskog primorja, što su i dobili od srpskog kralja Dušana (koji o?ito nije u tim vremenima kontrolirao navedene teritorije). Prodaji Slanskog primorja se usprotivio bosanski ban Stjepan i tako sprije?io mogu?nost kopnenog povezivanja Pelješca i Stona sa sjedištem države.

(Prof. dr. Dženana ?auševi?, Pravno politi?ki razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2005. Izvor naveden prema: Povijest hrvatskih zemalja, 267-268; usporediti:S Jalimam, Izvori za historiju, 60; N. Klai?, Izvori za hrvatsku povijest do 1526, Zagreb 1972, 193-194.)

U to vrijeme (ugovor u Brusi 1359 zaklju?en sa sultanom Orhanom II) Dubrova?ka Republika sklapa ugovore o slobodnoj trgovini  sa otomanskim sultanima, što joj je obezbijedilo osnovu za veliki razvoj kao samostalne države. Dubrova?ka luka je u tim vremenima puna brodova, ne samo sa Jadrana, ve? i sa cijelog Sredozemlja.

Tvrtko I, najmo?niji bosanski ban u historiji (1353-1391) proširivši vlast na okolne zemlje proglasio se «kraljem Srbije, Bosne, Dalmacije i Hrvatske i Primorja».

Razvijenost kova?kog i oružarskog zanata u tim vremenima ukazuje da se neprekidno vadila gvozdena ruda. Ve? 1335. pominje se posebna varijanta bosanskog štita, a 1419. kao izvrsna roba spominje se bosanski ma?. U Dubrovniku i Splitu se prodaje luksuzno posu?e, tacne,  nakit, mamuze od srebra… ozna?eni kao bosanski.

Dubrovnik je koristio i tradicionalnu samostalnost oblasnih gospodara pa je velike posjede dobivao i od plemi?a (Pavlovi?a, Sankovi?a, Kosa?a…).
U svome dvorcu u Zaboranima na Konac polju kraj Nevesinja, bra?a Sankovi?i 1391. godine, izdaju povelju kojom Dubrov?anima ustupaju Konavle sa tvr?avom Sokol i daju slobodu trgovanja po svom podru?ju (Šefik Bešlagi?, Nevesinjski ste?ci, Naše starine, Sarajevo 1972.)

Po nalogu bana Tvrtka, vojvoda Vlatko Vukovi?Pavle Radinovi? napadaju Sankovi?e i dijele njihova imanja. Vlatkovi nasljednici Hrani?i-Kosa?e slijede?e decenije napla?uju carine na Konac polju –(M. Vego, Naselja…, Sarajevo 1957.)

Prve ugostiteljske radnje pojavile su se u Dubrovniku u XIV stolje?u na mjestima ishodišta karavana, a prvo kona?ište za strance je djelovalo 1374. godine na prvom spratu pala?e Sponza.

Okolicu Bistrine (Malostonsko more i uzgajališta kamenica) je Dubrovnik dobio 1399. kao i Nove zemlje «Terrae novae», kada je bosanski ban Ostoja (1398-1418) dao Dubrov?anima zemlje od Kurila (Orašac) do Stona sa svime što tim zemljama pripada. Ban Ostoja i vojvoda Hrvoje Vuk?i? potom postaju dubrova?ki gra?ani i dobivaju u Dubrovniku pala?e.

“Stonski knez je u svako doba morao na zahtjev dubrova?kog Senata poslati birane bistrinske kamenice koje bi Senat otpremao uz diplomatske akcije ili u gradu ?astio vi?ene goste (Povijest Stona, od Dum M. Taljerana, prenio Ing. Aristid Vu?eti? iz Dubrovnika)

Vlatkov nasljednik Sandalj Hrani? i bra?a,  4. juna 1419. godine, izdaju povelju Dubrov?anima kojom ustupaju isto?ni dio Konavala, a za uzvrat dobivaju pala?u u gradu, ?esticu zemlje u Župi Dubrova?koj u vrijednosti 3.000 perpera, godišnji danak od 500 perpera i u gotovu 36.000 perpera (12.000 dukata) (J.Lu?i?, Iz prošlosti dubrova?kog kraja i Republike, Dubrovnik 1990.)

Dubrov?ani uporno traže od potomaka  ponovnu potvrdu trgovinskih povlastica i pravo na Konavle i Vitalinu što im potvr?uje Stjepan Vuk?i?-Kosa?a 1435. godine, poznatom poveljom izdatom u Nevesinju. 

Otomanski hroni?ar Dursunbeg, koji je sa Otomanskom vojskom ušao u Bosnu, impresioniran onim što je vidio, zabilježio je da je Bosna ustvari rudnik srebra i zlata…(Prof. dr. Desanka Kova?evi?-Koji?, O rudarskoj proizvodnji u srednjevjekovnoj Bosni)

Karta BiH Maximilliana SchimekaKraljevina Bosna i Hercegovina, Maximillian Schimek

Osmansko carstvo i procvat Dubrova?ke republike

Vrijeme mo?i Osmanlijskog Carstva je i vrijeme procvata Dubrova?ke Republike. Tako je sve bilo do osmanlijskog poraza pod Be?om 1683 što ?e rezultirati i pustošenjem Bosne i paljenjem Sarajeva 1697. godine.

Mirovnim sporazumom 1699. godine, u Srijemskim Karlovcima, razgrani?uju se podru?ja pod vlaš?u Mleta?ke Republike, Austrije i Osmanlijskog Carstva. Dubrova?ka Republika zahvaljuju?i umije?u svojih poslanika uspijeva ubijediti velike sile Evrope da se Osmanlijskom Carstvu ostave dva izlaza na more: klek-neumski i sutorinski. Tako se Republika zaštitila od direktne granice sa Mleta?kom Republikom i njezinih pretenzija. Ratom iz 1716. godine, Mleta?ka Republika se uspjela proširiti na dubrova?ko zale?e ali to gubi 1717. godine, mirovnim sporazumom u Požarevcu. Time se klek-neumski i sutorinski još jednom potvr?uju na me?unarodnom planu.(Fikret Midži?, Granice i teritorije BiH, Biha? 2010.)

Krajem XVIII stolje?a, mleta?ki kartograf Lodovic Furlanett štampa u Veneciji kartu u kojoj je doslovno klek-neumski i sutorinski u sastavu Osmanlijskog Carstva, odnosno u sastavu tadašnje Bosne. To je važno jer jedine pretenzije na te teritorije su imali mle?ani.

Godinu dana kasnije (1788) be?ki kartograf Maximilijan Schimek štampa veliku kartu u dva dijela pod naslovom Kraljevina Bosna i Hercegovina u kojoj se današnji prostor BiH promatra kao jedinstveno geopoliti?ko podru?je za koje je Austrijsko Carstvo posebno zainteresirano. Schimekova Kraljevina Bosna i Hercegovina grani?i sa Hrvatskom, Slavonijom, Srbijom, Albanijom, Dubrova?kom Republikom i Mleta?kom Dalmacijom, naravno sa izlazima na more. Štaviše, uz takvu granicu navodi da je utvr?ena još 1699. godine (Graenzen 1699) –( F. Midži? isto)

Nakon pobjede nad Napoleonom, Evropa  stvara na Be?kom kongresu 9. juna 1815. godine, novu geopoliti?ku realnost. Austrija upravlja Dalmacijom i teritorijom bivše Dubrova?ke Republike koju su još 1808. godine, dokinuli Francuzi. Austrija naravno ne osporava spomenute izlaze na more ve? ih pokušava kupiti. Vrijednost enklava procjenjuje pukovnik Bernard Kaboga, ro?eni Dubrov?anin – (E. Imamovi?, I. Tepi?, I. Bušatlija, 1994.)

Kaboga je u junu 1832. godine, pismeno procijenio širinu podru?ja Klek-Neuma, površinu, nabrojao naselja u kojima je bilo 16 ku?a sa 137 stanovnika katoli?ke vjeroispovijesti koji su se bavili sto?arstvom. Vlasnici posjeda su bili Mahmut Tasov?i?, po?iteljski kapetan; Lugovi?-beg iz Nevesinja; Lizja-beg iz Mostara;Tupac-beg iz Mostara; Mehmed Baši? iz Stoca; Š?ijari?-aga iz Stoca iRizvanbegovi?-beg iz Stoca. Kaboga je vrijednost enklave procijenio na 3.000 dukata bez zemljišnih parcela  navedenih vlasnika.  Uz izvještaj je priložena i detaljna karta. Sli?ne procjene uz snimanje terena Kaboga je obavio i u Sutorini. 

U putopisno-memoarskom djelu u vrijeme hercegova?kog ustanka 1875. godine, znameniti arheolog i istraživa? Arthur John Evans prilaže i detaljnu kartu Bosne sa Hercegovinom sa gradovima i izlazima na more što je i ostalo za vremena Austrije.

Gubitak Sutorine i tužba Rate Dugonji?a

Krvavim raspadom Austro-Ugarske Monarhije BiH ulazi u unitarnu državu SHS (Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca) gdje se stolje?ima utvr?ena teritorija dijeli na banovine (1929) izme?u Hrvatske i Srbije. Nešto nam to zvu?i poznato! Zahvaljuju?i borbi naših naroda protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu koju je vodio  NOP  uglavnom na teritoriji Bosne i Hercegovine  koja je pretrpila  najve?e ljudske gubitke i razaranja,  nova Jugoslavija dobiva, nakon rata,  nove teritorije (Dalmacija i otoci, Istra) koje ulaze u sastav Hrvatske i Slovenije, a koje one (Hrvatska i Slovenija) iznose iz zajedni?ke države nakon raspada Jugoslavije.

Sutorina
Tek nakon Drugog svjetskog rata, usmenim dogovorom tadašnjih rukovodilaca Bosne i Hercegovine i Crne Gore, BiH gubi izlaz u Sutorini, a da nijedna legalna zakonodovna niti izvršna vlast nikada nije donijela nikakvu odluku. To je bio razlog da je nekadašnji predsjednik Skupštine SRBiH,Rato Dugonji? podigao tužbu Vije?u naroda SFRJ Jugoslavije zbog nezakonitog izdvajanja Sutorine iz sastava Bosne i Hercegovine.

Odlukom AVNOJ-a Bosna i Hercegovina je ravnopravna republika unutar Jugoslavije sa najstarijim granicama u Evropi (uz Švicarsku),  starim stotinama  godina.

Tek nakon Drugog svjetskog rata, usmenim dogovorom tadašnjih rukovodilaca Bosne i Hercegovine i Crne Gore, BiH gubi izlaz u Sutorini, a da nijedna legalna zakonodovna niti izvršna vlast nikada nije donijela nikakvu odluku. To je bio razlog da je nekadašnji predsjednik Skupštine SRBiH,Rato Dugonji? podigao tužbu Vije?u naroda SFRJ Jugoslavije zbog nezakonitog izdvajanja Sutorine iz sastava Bosne i Hercegovine.

Niko Bosni i Hercegovini u historiji nije poklanjao teritorije. Naprotiv, tradicionalno sebi?ni silnici i politi?ke elite su kroz historiju pravili teritorijalne ustupke, veoma ?esto radi vlastitog osobnog  probitka. Dubrova?ki interes u srednjevjekovnoj Bosni je bio povlašteni trgovinski status, a stoljetna zastupanja Dubrovnika u Vatikanu da Crkva Bosanska nije hereti?ka i da je u Bosni sve o.k. su mogu?e honorirana i teritorijalnim ustupcima.

Državni funkcioneri BiH prilikom slijede?e turisti?ke posjete Dubrovniku, na slijede?oj procesiji na Dan sv. Vlaha, 3 velja?e (februara), bi se mogli ipak diskretno raspitati šta je sa onih 500 dukata godišnje, za Pelješac i Ston, koji su se Dubrov?ani obavezali pla?ati do “svršetka svijeta” ili još bolje produžiti do Crne Gore gdje bi mogli možda bolje hajrovati.  

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN) Preuzeto po sugestiji Ante Grani?a

Komentari (4)

1
ANTE GRANIC
Monday, 29. October 2012 u 10:30

Zoranu hvala na prilogu , Vladi na uvrstenju .
Uz mali dodatak : 1.699 kad se nastavlja prica –
pa ni ranijih vremena – o kojima Zoran prica…
nije postojao zakon o dvanaest milja nacionalne
teritorije , od koje pocinju medjunarodne vode .
Kad je dio o kome je rijec dosao u posjed Bosne ,
morska se granica odredjivala pod uglom od 90
stepeni u odnosu na krajnju tacku na kopnu .
Kako se god obrne i okrene – ono sto je postalo
“sporno” – uvijek je bilo u sastavu BH !
Ma kako se ona bilo kad zvala !

2
Sakib Hadzic
Monday, 29. October 2012 u 16:08

Prije svega duzan sam da se zahvalim Uredniku Dovla.net,kad je imao hrabrosti da objavi tekst Zorana Bibanovica po sugestiji provjerenog i iskrenog prijatelja zemlje Bosne,moga jarana Ante Granica.
Nisam suguran moj dragi Vlado,da je ovaj tekst po ukusu svim dovlanetkovickama i dovlanetkovicima ?.

Prije svega neki jos uvijek osporavaju i legitimitet drzave Bosne i Hecegovine,a da ne govorimo o nasem narodnom jeziku i nasem pismu “bosancici”:

“Vjeruje se da je povelja bana Kulina treci poznati dokument pisan domacim jezikom u Evropi uopste (poslije dokumenata pisanih domacim jezikom u juznim djelovima Spanije i Francuske).
“Bosna i Hecegovina je drzava sa najstarijim granicama u Evropi starim stotine godina”

Posto je rijec o Evropi,a i ona je sklona kukavicluku kada je u pitanju Bosna i Hercegovina ,evo za Evropu jedne davno napisane poruke:

BOSNA
” Neka mi oprosti gospodja Evropa,
ona nema spomenika kulture,
Pleme Inka u Americi ima
Spomenike,Egipat ima prave
spomenike kulture.Neka
oprosti gospodja Evropa samo
BOSNA ima spomenike:Stecke !
Sta je stecak ? Olicenje
gostaka Bosanca ! Sta radi
Bosanac na stecku ? STOJI
USPRAVNO ! Ali nigdje,nigdje nikad,
niko nije pronasao stecak na
kome BOSANAC kleci i moli.
Na kome je prikazan kao suzanj.”

Miroslav Krleza 1960.

S Postovanjem
Sakib Hadzic

3
Šerkan
Monday, 29. October 2012 u 20:44

Nadam se da mi ne?e biti zamjereno,poznati dokumenat povelja Kulina bana nema formu povelje.Nedostaju joj neki elementi kao što je,recimo,obavezni kraljevski pe?at.Dokumenat je trgova?ki ugovor,dva primjerka se nalaze u dubrova?kom arhivu,a jedan u Rusiji. Šerkan

4
Meliha Oru?evi? - Vlatkovi?
Thursday, 27. December 2012 u 23:56

Molim da priložite ove fotografije Povelje Kulina bana snimljene Juna 2009. prilikom moje posjete Arhivu grada Dubrovnika.

IMG_0383

IMG_0388

IMG_0382

IMG_0384

IMG_0386

IMG_0387

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar

dovla.net is powered by WordPress | Entries (RSS) and Comments (RSS)

Copyright © 2008. All right reserved. Theme by deniart.