Ned�ad Alihod�i?: Ko�evsko groblje i Pionirska dolina

Ko�evsko groblje

To kasno ljeto 61. godine, vrijeme pred �a?kov polazak u �kolu provodili smo u raznim nesta�lucima koji su se nekad, istinu govore?i, gotovo grani?ili sa delikvencijom. Jedna od omiljenih zabava je bilo pentranje i ljen�karenje pod divljom jabukom na uzvi�enju iznad o�tre okuke, a nasuprot vec pominjanog starog muslimanskog groblja (Godinama kasnije to groblje ?e mnoge Sarajlije pamtiti po, uz njegovu ogradu, na brzinu izgradjenoj,�maloj pumpi za lo� ulje�za kojim je u ono vrijeme �naftarica� u Sarajevu bila prava pomama pa nije bilo rijetko, da zbog ?estih nesta�ica, ljudi po�Gradu krstare u potrazi za njim�). Tu, u hladu velike kro�nje, i�?ekivali smo zvuke rijetko prolaze?ih kamiona. A kada bi kona?no neko ?uo�brektanje uspinju?e Prage ili Dajca poskakali bismo svi na noge spremni, d�epova napunjenih sitnim zelenim plodovima. Guto bi komandovao a na njegov znak kroz zrak bi poletio roj malih tvrdih jabuka, pravo �na kabinu uspani?enog �ofera ispod nas. Sada mogu samo da zamislim �ta je jadni ?ovjek mogao pre�ivljavati u tim trenucima��Mahinalno zaustavljaju?i vozilo, zbunjeno, ili jo� bolje upla�eno, gledao bi na rasuto vo?e svuda oko njega. U medjuvremenu mi bismo, zacenuti od smijeha,�ve? bili na sigurnom, u nekom od podruma obli�njih zgrada�Ti nesta�luci su trajali sve dok jedan od �ofera kona?no nije pokucao na prava vrata. Na�a! Ko mu je mogao re?i da tu �ive potencijalni �atentatori� nikada nismo saznali ali na nesre?u ja sam prvi izlaze?i iz skloni�ta krenuo ku?i, vjeruju?i da se buka oko svega, ve? odavno sti�ala�Otvoriv�i vrata nai�ao sam na isukan kai� i batine koje pamtim i danas. Bilo kako bilo, ako su ovi nesta�luci i nastavljeni, ja se smijem zakleti da vi�e nikada nisam u?estvovao u njima. Lekciju sam dobro naucio.

Branko Coto je bio mnogo stariji od nas i neprikosnoveni autoritet na�e vile. Kakve je samo budala�tine taj ?ovjek izmi�ljao i kako nas je samo perfidno u sve to uvla?io spozna?emo tek godinama poslije. Sada mislim da taj ?ovjek nikada i nije bio sasvim normalan, �ali eto u to vrijeme mi smo ga slijepo slijedili u svim predlo�enim avanturama.

Tako je sa tim svojim bolesnim smislom za humor znao i da nas kinji. Sje?am se kada je jednom, iz samo njemu znanih razloga, �a?ku stavio mrtvog mi�a za vrat. Ili ne?eg jo� goreg, kada nas je nagovorio na jedan od svojih pohoda na� ko�evsko staro pravoslavno groblje. Bje�e to ba� u vrijeme nekih zadu�nica, kada ljudi posje?uju posljednja po?ivali�ta svoje rodbine. I kako obi?aji nala�u, nakon vjerskog obreda, na groblju se obilno jede a na spomenike se stavljaju razne djakonije pa ?ak i sitniji novac� To je bilo ono �to je o?igledno privla?ilo Cotu (stvarno je hramao na jednu nogu). U kasno popodne doveo nas je do betonske ograde blizu kapele u groblju i naredio nam da ga tu ?ekamo. Ubrzo smo se zanijeli� posmatranjem sveg �to se jo� uvijek dogadjalo u groblju, dok je �do nas dopirao neobi?an miris tamjana i vo�tanih svije?a. Na mnogim grobovima su se obredi i posjete poodavno zavr�ile i moglo se jasno vidjeti �ta je sve ostalo iza rodbine pokojnika. Stoje?i tako uz ogradu, dok se sunce uveliko bli�ilo zapadu, nije nam ba� bilo ugodno i mislim da se nisu samo meni trnci penjali uz ledja. Polako nas je osvajao onaj neobja�njivi strah od takvih mjesta. I sa prvim crvenilom neba, Coto se odnekud stvori sa pregr�t bombona, kola?a i raznih drugih djakonija. Podijeliv�i nam to, opet nam komandova da ne mi?emo�Ponavljao je to vi�e puta tako da se �plijen� pred na�im nogama stalno pove?avao. Posljednji put je do�ao sa punim d�epom �utih banki i dvobanki i velikih bijelih petodinarki�

Kad smo krenuli uzbrdo prema Bolnici , na putu prema ku?i, ve? je padao prvi sumrak. Smiju?i se i gledaju?i nas onako prenera�ene, pri?ao nam je o mrtvacima koji no?u ustaju i tra�e ono �to je od njih pokradeno. �a?ko i mi manji gledali smo si u ruke pune slatki�a pa u Cotu koji je zveckao onim sitni�em u d�epu. U tom trenutku, svima nam je bilo jasno da to ne?emo niti �elimo nositi ku?i, ali svejedno, jednako smo bili upla�eni jer smo u onom ?ekanju ne�to od toga ve? pojeli� Te no?i nisam bio jedini koji je imao stra�ne more ali ja sam bio�taj koji je u snu vri�tao i bude?i se tra�io spas od onih koje smo pokrali. Za?as su svi saznali gdje nas je Coto vodio i �ta se dogodilo. Nakon svega, bilo nam je zabranjeno a njemu zaprije?eno da se s njim dru�imo.

Kada smo ve? odrasli, jednog dana u novinama se pojavila vijest o tome kako je Branko Coto zavr�io u zatvoru nakon �to je uhva?en na groblju u �ozbiljnom �skrnavljenju spomenika�To je bilo i posljednje �to sam o tom ?ovjeku ?uo.

Pionirska dolina

Jedno od najpopularnijih, prvoklasnih mjesta za�provod u to vrijeme, bila je Pionirska dolina, sarajevski zabavni i zoolo�ki park, tako da smo ga ?esto odredjivali kao mjesto gdje ?emo provesti na�e slobodno vrijeme kojeg smo, opet, imali u izobilju. Iskreno, nikada nismo ni pomi�ljali da platimo ulaz. Uostalom, niko od nas u ta doba nije primao ni cvonjka za d�eparac. Ta formula pristojnog odrastanja do?i ?e ?ini mi se dosta kasnije. Opet, po�teno govore?i, nije nam ni trebao. Kada je Pionirska u pitanju, u nju se moglo u?i najmanje na desetak mjesta a da ne budemo opa�eni� Uostalom, ako nam je bilo prenaporno da tra�imo mjesta gdje je neko ranije iskidao mre�u (obi?no na onom pra�njavom putu za Jagomir), jednostavno bi se pomije�ali sa djecom ?iji su roditelji kupili grupnu kartu. ?uvarima obi?no nije bilo do brojanja i tako bi se u�buljuku razdragane djece obreli u unutra�njosti ovog malog raja za klince kakvi smo mi tada bili.

I kada bi ve? bili unutra , na�e prili?no jako osje?anje zajedni�tva se raspadalo. Svako je jurio u onom pravcu i na ona mjesta koja su mu se najvi�e dopadala. Neko je odmah htio vidjeti majmuna ?iru koji je znao pu�iti cigarete, neko opet da vidi (i da se pro�verca) u tek postavljeni mini-voz naokolo velike pe?urke, a neko bi jednostavno skakao u bazen prepun veselih kupa?a� Najte�e je bilo ponovo se okupiti za povratak ku?i i on bi skoro uvijek proticao u raspitivanju za nekoga ko se izgubio u vrevi posjetilaca i ko ?e nazad morati sam�

Tog ljeta, na ulazu u zabavni park, odmah sa desne strane, postavili su nove velike ljulja�ke za dvoje i velike gondole u kojima se odjednom moglo njihati i po ?etvero odraslih. Napominjem da se moj jedini zadatak u to vrijeme svodio na to da ne izgubim �a?ka iz vida. Nipo�to nisam volio da se ku?i vra?am bez brata. Uostalom, u svim blagodetima koje nam je pru�ao na� upad u Pionirsku, mogao sam u�ivati jedino ako smo zajedno� Kako je on, kao �to sam ranije opisao, uvijek prednja?io u izboru zabave, ja sam ga uglavnom slijedio. Tako smo se odjednom na�li u dijelu gdje su bile te nove ljulja�ke. Naravno, bila je gu�va i na�e �anse da se popnemo na neku od njih bile su vi�e nego mr�ave. Svejedno, izgledalo je da je �a?ko odlu?io da ?eka, u medjuvremenu kao hipnotisan jednim mladim parom koji se maestralno podizao sve vi�e na svojoj ljulja�ci� I onda, gotovo je nemogu?e opisati kako se to dogodilo, u jednom momentu moj brat je iskora?io iz gomile�da bolje vidi do koje visine su se popeli i nesmotreno se zadr�ao trenutak vi�e nego �to je trebalo. U povratku, ljulja�ka ga�je pokupila poput tajfuna. Udar je bio silovit i u svom u�asu ne shvataju?i dobro �ta se to upravo de�ava, gledao sam ga kako leti poput �neke male skrhane pti?ice dok su�mi� u u�ima odzvanjali krici prisutnih� Bio je odba?en na sasvim drugi kraj tog ogradjenog prostora i za tili ?as okru�en uspani?enom masom. ?im sam se probio do njega, guraju?i se kroz svjetinu kojoj sam vri�te?i obja�njavao da me puste jer je to moj brat, ugledao sam tu ogromnu krvavu rasjekotinu koja se otvorila na njegovom ?elu. Bio je u dubokoj nesvjestici ali, hvala Bogu, �iv. �ene koje su odmah prisko?ile stalno� ga polijevaju?i vodom, umivaju?i ga�i masiraju?i mu vrat, povrati�e ga donekle.

?im sam vidio da se mrda, bi mi lak�e. Kako je ginekolo�ka bolnica �Jezero� vrlo blizu, neki ga ljudi uze�e izmedju sebe i gotovo tr?e?i uneso�e u ambulantu. A ja za njima�

Tamo su mu opet, samo ovla� o?istili ranu i napravili �ahmediju� od zavoja. Tada se ve? uveliko povratio pa je ostalo da ga mi vratimo ku?i. Tek poslije, tog dana, prije nego su se na�i roditelji vratili s posla, neko od kom�ija, vidjev�i o kakvoj se povredi radi, odveo je �a?ka u Vrazovu gdje su mu sa zaka�njenjem �na hladno� u�ili ranu.

Imao je sre?u jer je bio malen i lagan pa je najve?i dio onog silnog udarca pretvoren u onaj duga?ak let. Ipak, za sva vremena ostao mu je prili?no velik o�iljak i ru�na uspomena na Pionirsku dolinu. Uostalom, to nije bila ni prva a kamoli zadnja nevolja u koju se uvalio. Bio je talenat da pronalazi svaki put nove i sve ve?e i ve?e� A tek je imao �est i po godina.