Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Sarajevske ratne pri?e na blogu: Da ili Ne?

Sarajevske ratne pri?e na blogu: Da ili Ne?

Objavljuju?i kroz komentare Milijevu kratku i tužnu ratnu ispovjest slutio sam da, na neki na?in, otvaram svojevrsnu Pandorinu kutiju. Nadao sam se da ?u sve eventualne reakcije uspjeti da kontrolišem, pa sam svjesno dozvolio “prepisku” Milija i “Perice”, koja se, evo, okon?ala u ipak prijateljskom tonu “dva ratna druga”.

No, po?ele su dolaziti i druge sli?ne ratne pri?e, dvije, tri, ?etiri… razmišljao sam ?ak da ih pomalo puštam, znam da bi bile interesantne ?itaocima, ali bi, takodje, isprovocirale brojne komentare i nove pri?e što bi, opet, bio veliki posao za mene i velika odgovornost pred ?itaocima. Sigurno je da bi mnoge od njih ostavile gorak ukus, pomislio sam da bi moglo biti i izmišljenih pri?a i podmetanja, a ne postoji na?in da se svi navodi provjere. ?ak sam dvije pri?e i pripremio za objavljivanje, meni su bile veoma zanimljive, pisali su ih stalni i provjereni saradnici bloga. A onda sam još malo razmislio i upitao se: ?emu i kome služe sve te pri?e i kakve bi, eventualno, bile posljedice o?ekivane “lavine” sli?nih pri?a. Jer, svaki Sarajlija ima svoju ratnu pri?u, sviju nas je rat zaka?io, doka?io, potka?io… a mnogi od nas bi rado ispri?ali svoju pri?u. Ve?ina tih pri?a je sa tužnim ili tragi?nim završetkom, to je ipak posao za neke druge medije i instance.

Sjetio sam se knjige Svetlane Broz “Dobri ljudi u vremenu zla”, koja me je odista dojmila i koju sam u dahu pro?itao. To bi mogao biti moto pod kojim bi neke od tih i takvih pri?a mogle na?i mjesto na blogu. Zbog toga sam zadržao ovih nekoliko pristiglih pri?a i postavio pitanje u naslovu, o?ekuju?i neki pametan i razuman prijedlog ili mišljenje od velikog broja ?italaca i saradnika ?ije bih mišljenje volio ?uti. Neka do tada, i ove i naredne pri?e sa?ekaju.

Vlado Kaluža

Komentari (75)

1
ogi
Wednesday, 31. October 2012 u 21:30

Ratne price DA ili NE. Vise puta sam gledao film “Crash” koji je 2004 rezirao Paul Haggis. Preporucujem pogledati ali ne ljubiteljima Stalonea, Norisa,Van Dama (tesko gradivo). Radnja prati desavanja jednog obicnog ljetnog dana u multiklturnom LA gdje se preplicu sudbine “bijelaca”, “crnaca”, “spanaca”,…. (a slobodno se u nekom kontekstu moze prebaciti na “srbe”, “hrvate”, “muslimane”) i gdje su likovi u jednom momentu zrtve a u drugom pocinitelji rasistickih (u nasem slucaju prevedi nacionalistickih) napada. Izuzetno je prikazano da u svima nama ima toliko pomijesanog dobrog i zlog, da u jednom momentu mozemo biti “heroes” a u slijedecem “villains”, zavisno od trenutnih okolnosti u kojima se zateknemo… Ovim bi da zakljucim svoje ucesce na temu dali su pripadnici Armije BiH pravili “zlocine”.
Na Nadanovom portalu sam procitao 4-5 ratnih prica koje je napisao Sasko (Perica). Ni u jednoj nema “kapi” mrznje” ili nekog laznog herojstva, samo iskrena prisjecanja jednog supruga, oca, inzinjera, pretvorenog u “ratnika”, izgubljenog u vrtlogu rata i okolnostima u kojima se zatekao, a zelji i nagonu da pomiri sve “obaveze” koje su pred njega postavljene. Literarno izuzetno uradjeno i volio bi ako bi Vlado nasao “razlog” i prostor da iste objavi.
Citao sam Micina “4 septembra”i bi mi ga pravo zao. Xebiga jaran mi je 30+ godina i vidim nije mu lako bilo ali onda citam “Gdje su vam diplome” pa nesto kontam jeli to on zaprave. Neokrecen, zapusten stan, luda gazdarica,…. jesu problemi ali “oko ba budimo realni” ima li on i mnogi drugi uopste ideje sta ga je sve “promasilo”. Ocigledno nema a i kako ce imati ako o tome nepisemo. Moj sin je izasao iz Sarajeva novembar 92 (konvoj Djecije Ambasade, hvala bivsem direktoru Drago Bozija, sto ih je preko reda “ugurao” na spisak) samo sto je napunio 6 godina, a ponovo sam ga poceo upoznavati kad je imao 9. K’o danas se sjecam kako izlazi iz autobusa u Drveniku ( na Jadranskoj magistrali) a licu nema “kapi” krvi, sav drhti, kaze Sanja “bolan, brine se dali ce ti se dopasti”, zemljo otvori se …
Jasna K napisa o biciklu ali Saskov “STECAK” gdje je “sa zida prao ….. kojeg nije bilo, vodom koju nije imao” je ……….
Malik nebi volio da ovo shvatis kao nesto moje licno protiv tebe. Tekstu si dao VELIKO ime “Dobrinja” i isto kao kad sam gledao film “Grbavica” sam ostao razocaran,prazan. Nije los ni tekst ni film ali mali,mali da nemoze biti manji za takva IMENA. Bolan za svakog ko je proveo dana u Sarajevu u ratu to su SVETINJE. To je kao da tekstu das ime “Zuc” a poslije pises kako su krali Golfove iz PSC u Vogosci, cetnici na jednoj a “nasi” na drugoj strani. Pa bolan u ime one mladosti i heroja sto ostavise zivote i kosti, skontaj sam.
Ti ocigledno mislis da su Leo News nesto “specijalno” jer vec nekoliko puta “plasiras” slike i fotografije “na uvid”. Ja to nekontam ali bice da je do mene. ALi eto ti mi reci i objasni sta bi bilo da smo SVI (sto nismo otisli iz Grada) i dalje isli na svoja prijeratna radna mijesta (i ako firme vise uopste ne postoje), prodavali po Titovoj, neko novine, neko upaljace, neko stipaljke,… neko ost’o kuci i sa djecom se igrao “covjece ne ljuti se” ili ko ti “sarao” po papiricima svoje neke “misli” i nazv’o to News. Ne kontam to, kao ni sto na svom blogu pises u zenskom rodu. Ja ba nikad nebi bio “treba” (pis’o ili se ponasao k’o jedna) ali xebiga bice opet da je do mene.
Vlado izvidi sto ces ovo “morati” procitati (podugacko je) ali ovim sam zavsio svoja javljanja na ovu temu.
Pozdrav

2
pike i neda pejcinovic
Wednesday, 31. October 2012 u 23:51

DRAGI MOJ PRIJATELJU, NAPISAO SI ZAISTA ISTINU IZ DUSE, SLAZEM SE SA TOBOM U SVEMU, ALI CUVAJ SVOJE ZDRAVLJE , TO JE NAJVECA VRIJEDNOST NA SVIJETU. KRIVU DRINU JOS NIKO NIJE ISPRAVIO. TAKVA NAS SUDBINA ZADESI, DA SE LOMATAMO PO TUDJEM SVIJETU, A ZIVJELI SMO KO BUBREG U LOJU.JA TO TAKO KAZEM PO NARODSKI.
ZLO JE PREOVLADALO NAD DOBROTOM, STO CE SE RECI, VISE PROPALICA NEGO PAMETNIH LJUDI. SVI SMO MI SKUPA ZAJEDNO JADNICI NA OVOJ PLANETI, ZRNO PRASINE….

TVOJ PRIJATELJ
PIKE

3
abdulah sidran
Thursday, 1. November 2012 u 04:25

Ipak vjerujem da jezik nije gola apstrakcija, da i u jeziku postoje neki parametri, mjerila, neka mogu?nost egzaktnosti. Bio sam postavio pitanje: odakle je izišao ?ovjek koji za sebe kaže da je 1993. godine ‘izišao iz okupiranog Sarajeva’ ? i nismo se mogli usaglasiti. Napisao sam negdje da ‘pogled u suštinu kazuje da je suština u pogledu’, pa mi se, eto, obilo oglavu. Ne mogosmo se usaglasiti oko pojma ‘okupacija’, ali, poznat sa svoje magare?e ?udi, ne odustajem. Da pokušamo sa terminom ‘logor’ ? Taj se termin koristi veoma ?esto (npr. ‘u Sarajevu je bilo XYZ logora za Srbe’), a nisam siguran da u svakom primjeru takvoga iskaza postoji jednakost izme?u ‘ozna?itelja’ i ‘ozna?enog’. Ne vjerujem, recimo, da je ikad iko izišao iz zeni?kog zatvora, svejedno koliko je vremena u njemu proveo, pa kazao da je bio u logoru. Moraju postojati parametri kojima se jasno, precizno, oštro ustanovljava razlika me?u sli?nim ili srodnim terminima i mi tu razliku moramo poštovati. Da bismo mogli razgovarati (sine ira et studio), moramo pod istim pojmovima podrazumijevati iste stvari. Ako to nije tako, mi se ne bavimo traganjem za istinom u cilju pomirenja nego se bavimo propagandom. U odnosu prema rije?ima, svome ‘materijalu’ od kog je gra?en, jezik mora biti u svakom pogledu neutralan, baš kao matematika u odnosu prema brojkama. Koje dakle uslove mora ispunjavati odre?eni objekt da bi mogao biti imenovan terminom ‘logor’ ? Pozdrav, Sidran

4
ANTE GRANIC
Thursday, 1. November 2012 u 07:12

Tako je , moj Sidrane !

Medjutim , nasa teska sudbina je i pocela – sa jezikom !
Kako danas pise Abdulah Sidran , znaju mnogi .
Zasto se bori – i to je poznato .
Upravo bi nam SIDRAN i SIDRANI trebali – tumaciti rijeci .

A da li pise tacno ( ili tocno ) , to bi morala propisivati , kao
i u svim drugim normalnim zemljama , neka institucija koja
jezik normira !….Postoji li takva kod nas ?
Ili se jezikoslovci takmice u – prodaji svojih knjiga skolama ?

Mozda jedna institucija propisuje da Sidran tacno
upotrebljava odredjene pojmove , a druga da ne
upotrebljava . I najvaznije pitanje : O KOM SE JEZIKU RADI ?
Bosanskom , srpskom , hrvatskom ?….
To je nasa sudbina daznas .A iz nje , dakle – ne samo iz nje –
proizilaze i mnogi drugi sukobi , ne samo jezicki !

– Hipodrom je bio samo sabiraliste onih koji su bili u opasnosti…
mi smo ih samo izolovali , da bih spasili..!
Tako kaze jedan junosa !…

E , pa sad ?!
Etoga sad !…Nije ni logor , no zatvor , ni…!
Sabiraliste , dakle .
Na putu u – neizvjesnost !

5
Nešo
Thursday, 1. November 2012 u 09:52

Mufa kao da napisa uvod za iskrenu i dirljivu ispovijest Predraga K.
Ne ratnu, nego pri?u o ratu!
(Mada, sumnjam da ?e mu pro?i onaj plemeniti apel. Probano je ve? bez uspjeha da ovoj blogovskoj okupljenosti damo i tre?u dimenziju u odnosu na naš grad, ljude u njemu, ali …)
Pa ?emo, a kako druga?ije nego jednodimenzionalno, blogovski, ovako:
Raja, izvinjavam se, odavno, od kako se rodila dedina Saga, ne pratim redovno Blog, ali pomno pratim njen razvoj uz pomo? skype. (Božije davanje, kaže Pahuljica!)
(I kad je pomenuh, Sagu, moram re?i da sam saznao mnogo zanimljivih a nepoznatih mi stvari: beba se ne umotava više, k’o da je mejt, u nekakve povoje, nego im i ru?ice i nožice demokratski slobodne, pa uživaju?i u nesputanoj im slobodi, demokratski nekontrolisano, mlataraju njima i lijevo ali i desno, i gore ali i dolje. Gdje stignu!
Nema više niti onih pelena malo uzduž, malo na trouglastu mahramu, baška usrane, baška upišane, nego neke mnogo prakti?ne; jednokratna uporaba. Pa beba u njih, demokratski nekontrolisano, sere do mile volje, a onda urednik tj. roditelj, pa bilo inokosan ili kolegijalan, to uredi – smota i u kantu. I nije se nauka zadovoljila samo da olakša bebama i njihovim urednicima, nego je, nakon što je utvrdila da je unere?ivanje upravno srazmjerno godinama, napravila to isto i za odrasle. Ovo me je saznanje posebno …, jer sada mogu, demokratski nekontrolisano, da se unere?ujem ali tako da sve ostane pri meni i na meni pa da, u nedostatku uredni?kog kolegija, sam smotam i u kantu.
Sam sebe, demokratski nekontrolisano, unere?uješ i ure?uješ.
Pampers! Pampers, kažu da im je genus proximus! Bobò, ima li ovoga u Manitobi?)
A, posebno se izvinjavam što nepozvan upadam u sred, rekti, akademske, “sine”, diskusije o tome da li “da” ili da li “ne”.
Nego, nešto drugo me je …
Je li ovaj Sakib Hadži? isti onaj Sakib Hadži? što nam je stoje?i ispred ili iza, ne sje?am se više, onomade rek’o: “AU REVOIR !”?
Ne mogu da ga … Zame?e trag! Javi se friškim komentarom u bajatoj godini, a ?asovnik je trebalo vratiti unazad samo za jedan sat?! Pa se javi sa “preveo sa francuskog”, a onaj Sakib je prevodio na francuski, i ne samo prevodio nego iz prve ruke pis’o?
Pa ako si to Ti Kibe, a u me?uvremenu samo prividno evoluirao u novi stadij, i ako si stao iza “AU REVOIR !” proviri, šaretom mi se javi, samo nemoj, molim Te, cijelom ta?anicom.
Ako nisi, onda ništa, ne pika se … uredni?ki smotam pa u kantu.

6
?ole
Thursday, 1. November 2012 u 10:50

Ja to ne?u zboriti tako dopadljivo kao naš Sidran, niti je to iko sa Bloga u stanju uraditi ali ?u pokušati sro?iti svojim prostim rije?ima, pa ako me ko razumije, dobro i jest a ako ne, ni da sam Luis Borges, ti me ne razumjeli! Dakle!
Istina je da iz Zenice niko nije izašao a da je rekao da je bio u logoru. Ako sam dobro razumio, željelo se re?i, da ono što sam ja nazvao logorima pod kontrolom Armije BiH, da su to bili zatvori?! Begenišem, hajmo to za sada zvati zatvorima.
Koliko znam, u tu Zenicu se nije moglo u?i tek tako, a kamoli maltretirati zatvorenike i iživljavati se na njima. Ta?no se znalo kakva im hrana impripada, kakvi obroci, kad im se posteljina mijenja i što je najbitnije, znali su do kada ?e ležati u toj Zenici, tom zatvoru.
Me?utim, da u toj istoj Zenici, ni?ega od gore nabrojanog nema, a ima i to napretek, batinanja, izgladnjivanja i da ne nabrajam, i da ?e iz nje iza?i, tek ako za njih dobiju neke druge nesretnike, koji leže u nekoj anamo njihovoj zenici – „zatvoru“ ! Onda to nije zatvor da prosti Sidran, to je logor, pa taman se zvao i Zenica!
A zarad svega što je Sidran u komentaru onako pjesni?ki nadahnuto napisao, ja to ‘vaki priprost ne bih znao ni prepri?ati ali toliko mi klikeri rade, da bih sve to njegovo mogao prepisati pa da se primijeni i na ovo moje trkeljanje.

Propaganda je prljava rabota, to svi znamo, ali nekome se može vjerovati, treba, ma mora! Kako ne vjerovati prijatelju, radnom kolegi, koga su „uhapsili“ u Pazari?u, na samom po?etku rata. Možda je imao pušku, možda je bio ovo ili ono, hajde da mu ništa ne vjerujem, ali ?ovjek tvrdi da ga niko nije pestom pipnuo, da su mu neke komšije i cigara donosile! Pa kad mu to vjerujem, zašto da mu ne vjerujem da su druge marisali i iživljavali se na njima a on to tvrdi!?
Ili drugi slu?aj. On Srbin ona Bošnjakinja, budu „uhapšeni“ na Rogoju, prilikom „osloba?anja“ Trnova, oboje u?itelji u penziji. On u jednoj baraci, na vratima širše a ona u drugoj, na vratima štikla, cccssss! Nave?e, ?im pti?ice odu pajkiti, dolaze „vojnici“! Ona pri?a, Bošnjakinja! Pa sad vjrovati joj ili ne, na vama je.
Ne zna ?iji su vojnici, nema oznaka, možda su i srpski, pogriješili „zatvor“, ko zna!? Ali ono što zna, je isto ono što sam slušao da se radi u anamo njihovim LOGORIMA. Slušao sam o tim njihovim logorima mnogo puta i nikada nisam posumnjao u istinu. A bilo je i snimaka, filmova, nije ni trebalo sumnjati!
O „zatvorima“ pod kontrolom BiH se malo zna i to što se zna pod velikom je sumnjom! Nema slika, nema filmova! I da ima, muke namontirati film a sliku pogotovo!
Ju?e mi jedna cijenjena osoba, bar meni, poru?i da se ne igram Vizentala, „skupo je“ a i živaca ?e me koštati! Živaca ne?e, jer ko ?itav život traga za istinom, o?vrsne. A što se ti?e „skupo?e“, ja sam ve? „ispunio olimpjsku normu“, koja godina gore-dole, nebitno!Izgubit ?u možda nešto „prijatelja“ . Ali takvih, mogu na?i pored svakog kontejnera.

7
ivana
Thursday, 1. November 2012 u 11:52

Odavno ne pro?itah na dovla .net.,ništa ni nalik ovome što napisa Predrag K., kojem želim mnogo zdravlja i ovakvog pisanja.
Ili možda ne pro?itah od vremena kad Mišo Mari? napisa ljudski i bratski adresantu jednom, a adresant ne na?e potrebnim odgovoriti, bar ne javno sto je , prizna?ete, bio osnovni red.
A, napisa mu Miso, pored ostalog…

…A ti nisi od ljudi koji misle kako je jedan fašizam milosniji od drugog, zar ne?… Kako je nježniji na strojnici il’ nožu, svejedno.

Ili kako napisa jedan Sarajlija u svojoj pjesmi…
…svako iz svoga straha, sa svojim strahom svako, tu?e se raja moja sa mojom rajom tako. Umire Sarajovasi, ?uje se plotun s Tabije, ko skvasi ovaj strah na kolac da se nabije…

Ili kako ?asno i ?estito napisa Miljenko Jergovic u knjizi „Otac“ str.155-156.

Izmišljanje juna?ke prošlosti, u kojoj su naši bili heroji ili žrtve, dok su na drugoj strani bili sve sami zlo?inci, prošlosti u kojoj su naše majke i o?evi bili poput majki i o?eva u prvoškolskim doma?im zada?ama iz materinjeg jezika, neizbježna je reakcija svakog ?ovjeka i društva, odlu?nih u nakani da se okrenu prema budu?nosti, a prošlost prepuste histori?arima. U takvom budu?nosnom društvu historiografske se knjige ?itaju poput vremenske prognoze. Ono što u njima piše uputa je za budu?nost, ho?emo li iz ku?e iza?i s kišobranom ili s mitraljezom.
Na poprišta takve povijesti nakon histori?ara sti?i ?e arheolozi i forenzi?ari, da svaki na svoj na?in i iz perspektive vlasite znanosti potvrdi istinitost nalaza krivotvorene i izmišljene povijesti.
Ni jednima ni drugima to ne?e biti problem, jer se laž neke historiografije ne sastoji u tome što izmišlja srednjovjekovne kraljeve i kraljevske gradove, niti što mijenja li?ne karte leševima po masovnim grobnicama. To rade samo diletanti i amateri –histori?ari po radnim organizacijama. Prava laž, laž ozbiljnih, u tome je što se previ?a tu?e kraljeve i zaobilaze one masovne grobnice koje su leševima prepunili naši heroji………….

Pripadam onima koji se srame masovnih grobnica i heroja koji su ih napunili leševima.

8
Branko Tomic
Thursday, 1. November 2012 u 23:12

Bojim se, dragi prijatelji, da ?e, dok bude ratnih pri?a – biti i ratova! Na ovaj ili onaj na?in. I ovdje i dole. I nikad se ne?emo do kraja razumjeti. Pogotovo u onom neugodnom li?no doživljenom. Svako ima svoje iskustvo, svoju patnju, svoju ranu. Ja nemam pravo da na bilo koji na?in sudim o ljudima koji sve to nose u svojoj duši, na svom tijelu, u svom sje?anju. To je njihov “ratni biljeg”, kao što i ja imam svoj. Nažalost!
E, sad, pitanje je: da li je bolje da svojoj djeci (pa i Vama) pri?am o pretresanju, sumnji?enju, hapšenju (svega je bilo!) ili o komšiji koji je ispred cijevi stao da bi me zaštitio; o ljudima s kojima sam dijelio užeglo zrnevlje riže da bi nekako preživio; o prijateljima koji i kad sve rušilo nisu zaboravljali da smo prijatelji…
Hej, kad bi Vi samo znali kakav je ?ovjek u tim teškim vremenima bio jedan Stjepan Trlin Pepo iz Novog Sarajeva, ili Vasvija Taso iz Doma zdravlja, Safet sa Žu?i, Mirza iz Pofali?a; ima ih ima još… uprkos Cacinim rovovima, Jukinom i ?elinom divljanju.
Zato Vas pozivam, ako ?emo nastaviti ovu našu zajedni?ku ratnu tragiku, pišimo o DOBRU u ljudima, pišimo pri?e na koje ?e biti ponosni i naši unuci. Ono što nas boli – ne zaboravimo, ali ostavimo neka vremenom u našem srcu zgasne.

9
Zdravko Jurisic
Friday, 2. November 2012 u 00:43

Danasnje bolne(ratne) price su dio one histerije odusevljenja hinjavih i podmuklih glasaca od juce. Takav je dogovor sa sejtanom napravljen…SDA, HDZ, SDS.

Ante Markovic je otisao u istoriju, a Bosna u najcrnji ljudski jad koji se zove rat.

Nekad bih najruznijim rijecima nazvao one koji su glasali za nacionalne stranke, za rat. Onda pomislim-mozda je i bolje ovako, neka svako slijedi miris svog copora.

Nove price o ratu(mrznji uglavnom) na dovla.netu, zajedno sa tradicionalnim ‘Danima mrznje’, koji neprekidno idu iz komentara u komentar, su izgleda jedina alternativa krpljenju carapa, moljakanju za lijekove i penziju onima koji su ostali da zive sa deformisanim cobanima i poljoprivrednicima- oslobodiocima i novim vladarima grada, koji drugacije jedu, hodaju i pricaju, nego stare Sarajlije.

Od depresivnih i cmizdravih pedalasa, koji su se zanogetali do komsiluka, i dalje do Amerike, Kanade, Australije, koji ne mogu da kontrolisu svoje emocije, a kamoli zivot, ocekujem srceparajuce komentare tipa – ko nas to zavadi?

Nekad mi se cini da bi mnogi dovla.netovci bili neobicno sretni kad bi ratne price ponovo postale svakodnevnica, a zalihe mrznje narasle kao Trebevic, da se mozemo klati iducih dvije hiljade godina.

Mozda sam ja nasupoglavljivije bice na planeti, ali izgleda da je lakse nauciti muhu da skace, majmuna da plese becki valcer, nego naseg covjeka da misli svojom glavom.

Ugodna zabava.

10
pike i neda pejcinovic
Friday, 2. November 2012 u 01:38

MOJ ODGOVOR POD BROJEM 52 JE USTVARI ODGOVOR NA PISANJE PREDRAGA KARISIKA
MOG DOBROG I POSTENOG PRIJATELJA., POD BROJEM 49, SAMO TOLIKO DA NE BI BILO ZABUNE.

HVALA NA RAZUMIJEVANJU

PIKE SA SUPRUGOM
PS. MOJA ZENA MI UVIJEK POMAZE

11
Dragan In.
Friday, 2. November 2012 u 02:18

Crno-bijeli svijet!

Danas 17 godina kasnije ,kada Kemo ima koncert u Bg,a glavni gost mu je Cola i obadvojica
izgledaju ”KA novi”,kada se stvari odvijaju ,kao na filmskoj traci 200 km na sat ,zar treba opet
otvarati stare rane,koje su jedva pocele da zacjeljuju(iako vrlo,vrlo tanko).Ja znam licno na 10-ine
tragicnih prica iz rata,doduse vise sa ove”agresorsko-okupatorske”strane:)))),ali kako je raja bila izmanipulisana to jos ne mogu da shvatim.Jos veca tuga je sto ta manipulacija jos uvijek traje i
dobro se ,kao sto vidim, u BiH drzi:(((((((

P.S.
Davno nekada, kada su Englezi dosli u neko africko pleme i tuc-muc pocnu razgovor sa Poglavicom
pitajuci ga izmedju ostalog-,Sta je za vas dobro?.On odgovori:-Pa dobro je kada mi upadnemo u tudje selo,opljackamo ga i otmemo im zene…A sta je lose?,pitaju Englezi,-Eee lose je kada oni nama to urade…

Moje licno misljenje je da je ova tema promasaj.Pozzz.

12
Vlado Kaluža
Friday, 2. November 2012 u 02:46

Sarajevske ratne pri?e uvrštene su kao tema na blog nakon obavljene konsultacije sa cijenjenim saradnicima uz napomenu da ?e biti objavljena samo POZITIVNA sje?anja na period stradanja dragog nam grada. A mora se priznati da je bilo na hiljade (uslovno re?eno) divnih pri?a iz tog užasnog rata. Dakle, ne treba o?ekivati objavljivanje svjedo?anstava o ubijanju, silovanju, mu?enju itd. Za istraživanje takvih slu?ajeva postoje nadležne institucije i blog nije mjesto podsje?anja na mnoge užasne stvari koje su se tada dogadjale.

Na prvoj stranici bloga, sa desne strane postoji PODSJETNIK na kojem je dodana rubrika Sarajevske ratne pri?e sa ve? objavljena dva priloga i bez mogu?nosti komentara. Uz pomo? Zlatka Badovinca Zlaje, “zaduženog” za tehni?ku podršku blogu, pokuša?emo ovu vrlo osjetljivu temu za svakog Sarajliju približiti ?itaocima na jedan pristupa?an i prihvatljiv na?in. Strpljivo sa?ekajmo kako ?e sve to izgledati, a uvjeravamo vas da nam je namjera iskrena i poštena bez trunke politizacije.

13
Isak S
Friday, 2. November 2012 u 11:13

“Sarajevske ratne pri?e uvrštene su kao tema na blog … uz napomenu da ?e biti objavljena samo POZITIVNA sje?anja na period stradanja dragog nam grada.”/i Pošteno da priznam nisam mogao da shvatim na koji na?in sje?anje na stradanje može biti pozitivno, i u ?emu se ono razlikuje od negativnog sje?anja na stradanje.

Stradanje izaziva u normalnim ljudima osje?anja poput tuge, bola, o?aja, straha, želje da se preživi ili umre, deprimiranost, gadjenje i stid ?ak!… Zanimljivo je da ve?ina ljudi koji su izbjegli iz ratnog Sarajeva do dana današnjeg isto osje?a i nerado pri?a o svojim ratnim iskustvima, baš kao i bivši zatvorenici Golog otoka. Razumljivo je to jer rat je najniži nivo ljudskog bitisanja, a pogotovu rat koji su uvu?e medju doju?erašnje komšije i podjeli ih po stanovima – na progonitelje i progonjene – pa ovi prvi kontrolišu one druge. I upravo ta podjela i to svodjenje ljudi na životinje onemogu?ava iskren razgovori o ratu i ljudsko razumjevanje tudjeg stradanja.

Ta?no je da lišeni civilizovanog društva pametniji ljudi (i to samo oni, za ostale to nažalost ne vrijedi!) u ratu shvate da se ljudi ne dijele po naciji, religiji, bogatstvu, ideologiji – ve? po tome da li valjaju ili ne. A to – da li valjaju ili ne – zavisi od njihove li?ne ljudskosti,vaspitanja, morala i hrabrosti! Ovaj princip je univerzalan i vrijedi sa obje strane ratne linije baš kao i statistika koja veli da je ponajmanje upravo tih koji valjaju! Na prste jedne ruke se mogu nabrojati!

Zbog toga medju sje?anja dominiraju ona ružna, teška, tužna… uz poneki bljesak – sje?anje na ?ovjeka (pojedinca) koji je u datom trenutku pokazao neku prema progonjenom neo?ekivanu ljudskost. Zbog deficitarnosti kvalitetnih Ljudi javlja se neiskrenost i tvrdoglavo prepri?avanje bljutavih mantri o agresoru i “našim”, što je samo produžetak one iste neiskrenosti iz ratnog Sarajeva.

Ovaj blog iz puno razloga nije sastajalište vjerodostojnih svjedoka o ratu medju doju?erašnjim komšijama. Zbog profila u?esnika specificno je politizovan i daleko od iskrenosti. To naravno ne zna?i da se na njemu ne mogu i ne trebaju objavljivati ratne pri?e,ali u nažalost u njima nema prave slike i istine o stradanju u gradu Sarajevu opsjednutom sa dva obru?a – spoljnim i unutrašnjim. Na?i ?ete samo svoju i komšijinu sliku u ogledalu, a to su slike ljudi koji uglavnom nikada nikada nisu bili spremni da se žrtvuju za bilo šta. Pa ni za državu Jugoslaviju koje im je ina?e puna usta.

14
Sakib Hadzic
Friday, 2. November 2012 u 15:24

Nas putopisac Neso,( glavom i bradom Nenad Vitlacil ) covjek od “slova”a malo manje od rijeci,napisao je njegov novi biser-roman ” Pampers à Prix Cassé”.

Covjeku koji govori bukadar stranih jezika,nije poslo za rukom da na nas jezik prevede francusku rijec” AU REVOIR”:

AU REVOIR : S’utlise pour prendre congé de quelqui’un.Sinonyme à la prochaine,à la revoir (Familier).

(Dovidjena se upotrebljava da uzmemo odmor od nekoga. Sinonim za iduci put,dovidjenja
(Familijarno ).

Profesore Neso,ja znadem da Vama kao i gospodinu Rajku Bozinovicu i jos nekoj Vama slicnoj druzini,za ono moje “AU REVOIR” najbolje odgovara prijevod “ADIOS”.

Za jednog putopisca,koji je ljetos i za nas,zemljom Bosnom PUTOVAO,cak je odlutao i do starog Grada Visegrada,da se slika sa neimarom Nemanjom Kusturicom.

Nenad-Neso Vitlacil,u njegovom komentaru (55) pise:

“Je li onaj Sakib Hadzic isti onaj Sakib Hadzic sto je stojeci ispred ili iza ,ne sjecam se vise,onomade rek’o :AU REVOIR ..?”

Da gospodine NENADE VITLACIL, Sakib Hadzic je jos uvijek onaj isti Sakib Hadzic,koji jos uvijek od Vas NESO ocekuje izvjestaj o Vasoj (MENI OBECANOJ) posjeti Blazu Stevovicu Predsjedniku Alternativnog kluba Trebinje.

Blazo Stevovic je covjek koji je medju prvima digao glas protiv VANDALIZMA Emira (Nemanje) Kusturice i njegove otimacine kamena sa kule Petrinja i ostalih kulturnih spomenika po Hecegovini,za potrebe izgradnje njegovog Andricgrada,na uscu Bijelog Rzava u Drinu u neposrednoj blizini cuvenog mosta Mehmed-pase Sokolovica.Kulturno-hitorijske bastine,UNESCO-a.

Dragi Neso,ja stojim iza onoga sto kazem i napisem,a eto na zalost,kod Vas to nije slucaj.

S Postovanjem
Sakib Hadzic

15
Miro Karamehmedovi?
Friday, 2. November 2012 u 15:31

Nekada smo se,?itaju?i spisak zanimanja za budu?e školarce,a po receptu bivšeg ministra
Šuvara,šalili kao na primjer za zanimanje brija?a,uža specijalnost:”sapunja? lijeve strane
obraza” ili “dimnja?ar prizemnih ku?a” i sl. Taj,možda još važe?i spisak,nažalost,bi se mogao
dopuniti sa aktuelnim,morbidnim zanimacijama: kopa? primarnih grobnica,kopa? sekundarnih grobnica,kopa? grobnica u predgradjima,u naseljenim mjestima,kopa? uz potoke,rijeke,jezera,
kopa? grobnica u inostranstvu,kopa? u podrumimai.t.d i.t.d. bezbroj lokacija.
Ne zamjerite na sarkazmu,ali,istini za volju,zbog stravi?nog stanja nezaposlenosti,beznadja i
obezglavljenosti,naravno i straha,narodu svašta pada na pamet.

16
Predrag K
Friday, 2. November 2012 u 18:16

Ponovo bih apelovao da se ne šicamo nepotrebno pogreškama koje se lako daju izbje?i danas kad je sve dostupno na internetu.
“Prendre congé de quelqui’un” na svim našim jezicima (bosanski, hrvatski, srpski, srpskohrvatski) zna?i samo jedno i jedino: oprostiti se od nekoga, u smislu pozdrava na odlasku. Nikad i niposto “uzeto odmor od nekoga”.

17
Predrag K
Friday, 2. November 2012 u 18:24

Ponovo bih apelovao da se ne šicamo nepotrebno pogreškama koje se lako daju izbje?i danas kad je sve dostupno na internetu.
“Prendre congé de quelqui’un” na svim našim jezicima (bosanski, hrvatski, srpski, srpskohrvatski) zna?i samo jedno i jedino: oprostiti se od nekoga, u smislu pozdrava na odlasku. Nikad i niposto “uzeti odmor od nekoga”.

18
ljubisa zecevic
Friday, 2. November 2012 u 19:56

Ostavite Stipu Suvara na miru, jer nomenklatura zanimanja a niti skolska reforma NISU bili njegovo djelo. Bio sam clan komisije za nomenklaturu zanimanja t.j. za zanimanja za koja se treba skolovati. Energicno sam se protivio da sada (tada) skolujemo ljude za zanimanja kojih (UNESCO studija) za 25 godina NECE biti. Nisam vise dobijao pozive za sjednice. Onda odjednom poziv dodje a sve drugcije nego je bilo na onoj prvoj sjednici. Dajem ostavku uz izjavu da moje stavove o ovome mozete slobodno koristiti. Sustina je bila u tome da je ta reforma donosena od politickih krugova a ne od pedagoskih i ekonomskih. Onda je politika primjetila da je sve to nonsens, slicno i sa ZAJMOM ZA PRODUKTIVNO ZAPOSLJAVANJE. Bilo mi je apsurdno da pauperizovana privreda daje doprinose za zaposljavanje o cemu odlucuju politicki faktori. Jer, da je privredi trebala veca stopa zaposljavanja ona bi to ucinila sama.

Znam da ovo odudara od teme, ali je bolje nego da saljem uradke o tome sta je bilo na UBOCINI, kako zovem Grbavicu.

Zeko

19
Sakib Hadzic
Friday, 2. November 2012 u 20:26

Predrag K #66.
Da druze Predrag K. Vi ste dobro preveli “Prendre congé de quelqui’un”to ste dobro uradili samo za one koji kao i Vi poznaju francuski jezik.Jos Vam fali da nam kazete na koje ograniceno vrijeme mislite ?.
Posto je u ovoj zemlji gdje ja zivim “conge”ogranicen:
Savjetujem Vam da se nastavite baviti sa Vasom specijalnosti (sa 4.od Vas citirana jezika :bosanski,hrvatski,srpski i srpskohrvatski. ( posebno ovim poslednjim).

S Postovanjem
Sakib Hadzic

20
Kemo
Friday, 2. November 2012 u 22:47

Joooj, Nešo dragi, što Te Sakib sredi! I to bilesi “s poštovanjem”… Ja mislim da Ti no?as oka sklopit’ ne?eš. Od smijeha.
Ma da mi je makar “uzeti odmor od njega” – jok, kad ti se takav prikrpelji, riješit ga se ne možeš! Jerbo: on stoji iza, ispred, ispod i iznad svega što lupne, a toga je beli puno.

21
ciciban
Saturday, 3. November 2012 u 03:31

Dragi  g. Predraže,

Želim Vam mnogo  dobrog zdravlja i što manje visokotla?nih uzbudjenja. Ako želimo, život može biti pun radosti i veselja, izmedju ostalog evo kako:

Prendre congé de quelqu’un  ==>  klik na prevod na Google maternji jezik i dobije se: 
                               take leave of someone. 

Zatim, direktnim prevodom te fraze na  BSHHSSH  (bosanski, srpski, hrvatski, hrvatskosrpski i srpskohrvatski) dobijamo:
                                 uzeti  odmor od nekoga.

Dakle, sve je regularno i 1/1.

Nema veze ako to u stvari zna?i: “oprostiti se od nekoga, u smislu pozdrava na odlasku.” Ko još na to gleda.

22
Ranko Božinovi?
Friday, 9. November 2012 u 03:45

G.Hadzic,moje ime je Ranko,i ako je stamparska greska nema problema.Sto se tice vasih javljanja,sto ih vise citam sve vise sam razocaran.Molim vas da me ne ubacujete u kontekst bilo koje grupe,bande,druzine,partije,tora,klape,havera,raje itd…. jer imam dovoljno godina i iskustva da razmisljam svojom a ne vasom glavom.Bilo je i prethodnih godina onih koji su me na ovom blogu svrstavali u odredjene kategorije zbog mojih reakcija na pojedine clanke ili komentare.Razlozi su bili mnogobrojni,pocelo je kada sam odustao od odlaska iz Sarajeva posljednim Kusnerovim avionom i prihvatio pravednu stranu i stao u odbranu grada i BiH na liniji Hrasno Brdo-Grbavica ljevo-Milinkladska iznad i Mojmilo/Lukavica desno.Pojedini blogovci kao Ogi,Jan,Narcis,Malik,Neso itd /koje licno ne poznajem/mogu vam potvrditi strateski znacaj pomenute linije.Dali zbog odluke da branim rodnu grudu od agresije i od nekoga ko nas napada i da ne znamo cega, treba da budem svrstan u neku kategoriju.Mozda se varam,ako ime ili prezime daje predznak za upotrebu pridjeva,grijesite,ako moja participacija za rukometnu selekciju BiH predstavlja “kost u grlu”pojedincima,oni grijese i sto je istina svi grijese koji hoce da me uguraju u “svrstane”.Mozda mislite da imam nesto protiv vas,grijesite,jedino mi smeta vas nihilisticki nacin komentarisanja i cesta upotreba francuskih rijeci.Niste jedini i na zalost svaki vas komentar sadrzi odredjenu dozu humora /Bosanac na Floridi,Bosanac u Kanadi/ da bi se mogao rezirati “Bosanac u Francuskoj”.Ponavljam,potpisujem i kunem se da sam 1000% amputiran od nacionalizma,religije i politike,ali u isto vrijeme postujem sve nacije, religije i vjernike kojiu nesto vjeruju.Gospodine Sakibe,vrlo malo vremena ste na blogu da bi mogli donjeti zakljucak ko je g.Kemo ili g.Cole.Zasto vam ovo govorim,jer sam se licno u pocetku moga javljanja “okomio”na g.Coleta da bi malo pomalo prihvatio njegov nacin pisanja i komentarisanja i isto potvrdio mojim javnim izvinjenjem gore pomenutom blogovcu.U komentaru 56 Cole prica o Zenici a ja ga nadopunjujem o kasarni Viktor Bubanj gdje sam kao pripadnik MUP-a BiH sa nekolicinom kolega bio na zadatku da prekinemo izivljavanje nad srpskim zatvorenicima.Dragi Sakibe,na Bradini naletih na mudjahedine i mogu ti reci da su bili u “formi” nakon genocida u nekoliko hrvatskih sela oko Prozora.Evo sada se vracam na pocetak price krizno ime Ranko,Sakib me prekrstio u Rajko a ja klanjam pred mudjahedinima tvrdeci da se zovem Ramiz,da bi glavu spasio.Oni majmuni sa brda”junaci”udaraju li udaraju granatama sa Borija i boli ih ona stvar kako se zoves.Konjic,nasa Armija,spaseni smo nasi su,kad malo pomalo poceli nasi da odvode nase koji se ne zovu kao nasi u sportsku dvoranu ne da gledaju neku utakmicu vec da dobiju batine.Junaci granatama po Konjicu,nasi hapse nase a HOS i HVO biju snajperima sve sto se krece.Sakibe da nastavim,Jablanica 100000 ljudi blokirano u grotlu a hrvatski zatvor/logor/ na nekoliko kilometara.Pola mosta je sruseno,pola minirano,idemo dalje,lazem Armiju, lazem HVO,lazem HOS,poznajem Juku,lazem sam sebe i dolazim na bulevar u Mostaru.E tu nema koga da lazes,”junaci”deru sa ljeve strane a bivsi nasi koji su poslije ponovo postali federalni nasi deru sa desne strane.Kako je glupo poginuti od nasih a njihov sam.I na kraju g.Hadzicu,da bih popunio sve nase vracam se na april 1992 godine,manifestacije,barikade,Skupstina,Vrbanja most,Dimnjacar,Sljivik……pa ovo pravo rat.Iz Skupstine u Dom milicije,nema nista haos,nazad kuci preko Grbavice,usput svratim u moju firmu “Vivakomerc” u Beogradskoj 20,kad neki “nasi” sve popljackali.Nisam ni dvije rijeci progovorio trojica bradonja me opkolise,ko sam,sta sam i jesam li nas,vas ili njihov.Spasila me licna/osobna/karta/iskaznica/u kojoj je stajala moja ranija adresa Zagrebacka 24 na Grbavici.Ljudi se “lepo”predstavise kao nasi osloboditelji “arkanovci” iz Nisa,te se mi uz obavezni pozdrav “boze pomozi i bog ti pomogao”razidjosmo svako na svoju stranu.Jos malo pa ce kraj,ali moram da pomenem kako rece g.Sakib moje drugare,nase ali ovoga puta pravo nase,poslase me na kontakt sa srpskim oficirom koji je bio u sjedistu UNPROFOR-a.Kazu mi po povratku u bazu da me je Vojna policija umalo skinula sa jednog od nebodera na Alipasinom polju-opet nasi.Necu vise,i zbog svega gore pomenutog molim vas da ne zivite u zabludi da pripadam nekome,da sam indokriniran,sluga nekome-nikada.

Sa postovanjem

23
Malik-Kula12
Friday, 9. November 2012 u 09:04

?itam komentar (63.) Isaka s jednim velikim S, navodno komšijom iz ratnog Sarajeva koji levom, lijevom, livom pa onda desnom otvorenom rukom podijeli pljuske “neiskrenim nekvalitetnim Ljudima…” blogerima što” … tvrdoglavo prepri?avanje(m) bljutavih mantri o agresoru i “našim”, što je samo produžetak one iste neiskrenosti iz ratnog Sarajeva” ispri?aše nam osobno vi?enje rata u Gradu.
Isak S bez zadrške i bez argumenata osim paušalnih opaski dovede u pitanje moju vjerodostojnost kao svjedoka, pazi ovo:…”svjedoka o ratu medju doju?erašnjim komšijama…”
Objašnjavati Isaku S je iluzorno da ja nisam imao nikakav problem s “doju?erašnjim komšijama” niti sa njihovom slikom u ogledalu ve? sa agresijom JNA ?uvarom “njegove države Jugoslavije”.
I?i u”razvaljivanje” do kraja Isaka S prije nego što da “puno razloga” za tvrdnje iskazane u svom komentaru (63.) bilo bi neracionalno trošenje prostora i atak na strpljenje ?itanja od strane “nevjerodostojnih specifi?no politiziranih i daleko od iskrenosti…” blogera.
Moj prijedlog drugu Isaku S je da u?ini upravo suprotno od mene i onih koji su ovdje ponudili”svoju ratnu ne/istinu/tu sliku” i prezentira nam kao neovisna “nepolitizovana” osoba svoje vi?enje stradanja “u gradu Sarajevu opsjednutom sa dva obru?a – spoljnim i unutrašnjim…”
Na kraju ne tražim mnogo od komšije Isaka S samo malo njegove “spremnosti na žrtvovanje”za istinu za iskrenost…
Pozdrav, Vozdra,
komšiji s one strane ogledala ,Isaku S, ma gdje bio,
Tvoj susjed, Malik-Kula

24
Azra Jajatovi?
Sunday, 11. November 2012 u 11:39

NIJE LI BOLJE – ANTIRATNA, PEDAGOŠKA…?!

UMBERTO ECO: PISMO MOME SINU

Dragi Stefano,
Približava se Boži? i uskoro ?e se du?ani u centru grada napuniti dirljivo uzbu?enim o?evima koji glume u komediji jednokratne godišnje ljubaznosti i darežljivosti; o?evima koji s hinjenom radoš?u do?ekuju taj trenutak kada, kriju?i se od djece, kupuju njihove željene vlaki?e, minijaturna lutkarska kazališta, ping-pong garniture za ku?nu upotrebu. Ja ?u, pak, oti?i i posmatrati ih, jer ove godine, budu?i da si još beba, na mene nije došao red, a, uostalom, igra?ke me Montessori odve? ne zabavljaju; uvjeren sam da bi mi njihov ukus u ustima bio bljutav a oprez mi govori da do stomaka i ne bi stigle tako lako. Dakle, moram ?ekati – dvije, tri, možda i ?etiri godine. Potom ?e do?i moje vrijeme. Iza vremena maj?inske nježnosti, kada u nepovrat ode era plišanih medvjedi?a, do?i ?e moj trenutak kada ?u ja po?eti oblikovati, sa slatkim i svetima nasiljem o?inske mo?i (patria potestas), tvoju gra?ansku svijest. A onda, Stefano…
Onda ?u ti pokloniti puške. Dvocijevke. Automatske. Mitraljeze. Topove. Minobaca?e.Sablje. Olovne vojnike za rat spremne. Dvorce s pokretnim mostovima. Opkoljene utvrde. Zatvor, tamnice, nuklearne reaktore. Strojnice, bajunete, pištolje s bubnjem. Koltove, vin?esterke, haubice, topovnja?e, lukove i strijele, pra?ke, zapaljive strijele, olovne kugle, katapult, granate, barut, ma?eve, bodeže, helebarde. I još pušaka i pušaka. Oružje. Mnogo oružja, sine moj, i samo oružje. To ?e ti donijeti tvoji Boži?i.
?udi nas od Vas, gospodine – zacijelo ?e mi re?i – od Vas, kao ?lana
gra?anske udruge za nuklearno razoružanje, od Vas koji koketirate s mirotvornim organizacijama i marširate s pacifistima. – Jesam li kontradiktoran – upitat ?u – Pa dobro, u kontradikciji sam ( Walt Withman).
Jednog sam jutra ušao u robnu ku?u u Frankfurtu da kupim lijep poštolj s
bubnjem jer sam sinu svoga prijatelja obe?ao donijeti poklon . Trgovci i kupci su me gledali s izrazom gadljive zgroženosti na licima. – Ne proizvodimo ratne igra?ke, gospodine. Sledio sam se. Posramljen iza?oh na ulicu gdje se sudarih s dva Nijemca. Vratih se u zbilju. Ne?e me više zavarati. Od sada ?u se rukovoditi samo svojim osobnim iskustvom i više ne?u vjerovati pedagozima i psiholozima.
Imao sam izrazito i isklju?ivo ratno djetinjstvo; pucao sam skriven me?u grmljem, zamicao u redove parkiranih automobila pucaju?i iz puške, vodio sam juriše, gubio se u najkrvavijim bitkama – u ku?i s olovnim vojnicima. ?itave su vojske bile podu?avane kompliciranim borbenim strategijama, operacijama što su trajale tjednima. U njima su bili mobilizirani sestrini plišani medi?i i lutke. Organizirao sam bande uli?ara, nazvali su me terorom trga Genova (sada je to trg Matteotti); pobijedio sam bandu Crni lavovi ujedinivši se s ja?om ?etom kojoj sam nametnuo nova i užasna pravila; postao sam borac bande Uli?ar, te juna?ki podnio ceremoniju prijema koja se sastojala od sto udaraca nogom u stražnjicu i od tri sata zatvora u kokošinjcu; borili smo se protiv bande Rio Nizza, a oni su bili crni, prljavi i užasni; iz prvoga sam boja od straha pobjegao, dok sam u drugom dobio udarac kamenom u usta, pa i danas jezikom osje?am izraslinu u unutrašnjosti usne. (Potom je došao pravi rat i od partizana sam na posudbu od dvije sekunde dobio pušku Sten; neke smo prijatelje vidjeli mrtve s rupom na ?elu, ali ve? smo pomalo odrastali pa smo odlazili na obale Belba da bismo virili u osamanestogodišnjake koji su vodili ljubav. Blaženi bili ti trenuci prvih misti?kih kriza.)
Iz orgija ratnih igara izrastao je ?ovjek koji u cijelih osamnaest mjeseci služenja vojnog roka nije niti taknuo pušku, a duge je sate provedene u vojarni posvetio strogim studijima srednjovjekovne filozofije; ?ovjek koji se uprljao mnogim ne?isto?ama, ali je baš uvijek ostao imun na tužni delikt ljubavi prema oružju i vjere u svetost ratnih vrijednosti. ?ovjek koji cijeni vrijednost vojske samo onda kada vidi da pritje?e u pomo? poplavljenima u blatu rijeka kako bi se pronašla u vedroj i aristokratskoj službi civilima. ?ovjek koji apsolutno ne vjeruje u pravedne ratove, a razumije samo one gra?anske, kada se ljudi bore protiv svoje volje, povu?eni za kosu, uvu?eni u nešto što im ne ?ini ?ast, te djeluju na granici minimuma. Istinski vjerujem da ovaj svoj duboki, sustavni, kultivirani i dokumentiran užas od rata moram zahvaliti zdravim i nevinim odušcima, platonski okrvavljenim, dopuštenima u djetinjstvima iz kojih izlazimo kao iz westerna (nakon tu?njave one vrste u kojoj se prevrnu stolovi i velika ogledala, poruše se pregradni zidovi saloona, puca se na pijanista i polome se staklena vrata), ?iš?i, bolji, širi i spremniji da se nasmiješimo prolazniku koji nas gura ramenom i da pritr?imo u pomo? vrap?i?u ispalom iz gnijezda – i kako je Aristotel odli?no znao kada je od tragedije tražio da pred našim o?ima okre?e crvenu, krvavu, svilenu kulisu – da bismo se o?istili do dna, s božanstvenom shakesperijanskom solju finalne katarze.
A zamišljam – naprotiv – Eichmannovo djetinjstvo. S pogledom birokrata smrti, sagnut nad zagonetnom gvozdenom kockom, slijedi uputstva iz malog priru?nika; pohlepno otvara šarenu škrinju svoga maloga kemijskog laboratorija, sadisti?ki uredno stavlja na šperplo?u svoj minijaturni stolarski alat, blanju široku pedalj i pilu duga?ku dvadesetak centimetara. Plašite se djece koja prave male drvene ždralove! U njihovim hladnim i udaljenim mozgovima malih matemati?ara zgušnjavaju se okrutni kompleksi koji ?e se pokrenuti u zreloj dobi. U svakom malom ?udovištu koje pokre?e skretnice svoje minijaturne željeznice vidim budu?eg upravnika logora smrti! Još je strašnije ako obožavaju male automobile što ih na užasan na?in industrija igra?aka podastire njima u vjerodostojnom savršenstvu, s prtljažnikom što se automatski podiže i s prozorima koji sami klize – stravi?na, stravi?na igra za budu?e podnarednike elektronske vojske koji ?e bez ikakvih emocija pritisnuti crveno dugme nuklearnog rata!
Vi ih ve? sada možete prepoznati. To su veliki gra?evinski špekulanti, majstori u otkazivanju stana podstanarima u jeku zime. Oni su formirali svoju svijest na zloglasnoj igri Monopoli ,navikavaju?i se na ideju kupovine i prodaje nekretnina, te na bezuvjetnu kupovinu profitabilnih dionica. To su današnji papá Grande koji su okus akumulacije kapitala i pobjede na burzi novca usisali s karticama tombole. Birokrati smrti odgojeni na mehani?kim strojevima, birokratski polumrtvaci koji su svoju duhovnu smrt zapo?eli s karticama i žigovima minijaturne pošte…
A sutra? Što ?e dobiti djetinjstvo kojemu ?e tehnološki Boži?i donijeti ameri?ke lutke što govore, pjevaju i kre?u se same; japanske samuraje što ska?u i bore se a da se baterija ne istroši nikada; teledirigirane automobile koji su u potpunosti zanemarili ru?ni mehanizam…
Stefano, sine moj, poklonit ?u ti pušku. Zato što puška nije igra. Ona je po?etak igre. S njom ?eš morati zamišljati situaciju, praviti odnose, iznalaziti dijalektiku doga?anja. Morat ?eš praviti BUM ustima i uskoro ?eš otkriti da s puškom igraš igru koju ti inspiriraš; konfekcijske igra?ke, naprotiv, ne poti?u tvoju maštu. Zamislit ?eš da uništavaš neprijatelje i time ?eš zadovoljiti atavisti?ki impuls a tu ti vrstu zadovoljstva ne pruža niti jedna ovodobna igra?ka. One te samo mogu preobraziti u neurotika spremnog za utrku na statusne položaje u tvrtkama. Uvjerit ?eš se da je uništavanje neprijatelja ludi?ka konvencija, igra me?u igrama, i tako ?eš nau?iti da ta praksa ne pripada zbilji i da ?eš ,igraju?i se na taj na?in, dobro znati gdje su granice zbilje. O?istit ?eš se od ljutnji i pritisaka i biti otvoren za prihva?anje drugih poruka koje u sebi ne sadrže ni smrt ni destrukciju; štoviše, smrt i destrukcija ?e ti zauvijek izgledati kao fantazmagori?ke ?injenice, kao vuk iz Crvenkapice kojega smo svi mrzili, a u Italiji je ro?ena i nerazumna mržnja prema psima vu?jacima.
Me?utim, ne završava sve s ovim i ne?e biti da je to jedino rješenje. Ne?u ti dozvoliti da sa svojim koltovima pucaš samo u ime nervnog pražnjenja, u ime ludi?kog ?iš?enja atavisti?kih instinkata ostavljaju?i za poslije, nakon ostvarenog pro?iš?enja, fazu sistema vrijednosti. Pokušat ?u ti dati ideje ve? u trenucima dok budeš pucao sakriven iza fotelje.
Prije svega, ne?u te nau?iti da pucaš u Indijance. Podu?it ?u te da pucaš u trgovce oružjem i alkoholom koji sustavno uništavaju indijanske rezervate. I u južnja?ke robovlasnike kojima ?e morati biti jasno da pucaš kao Lincolnov ?ovjek. Ne?u te podržati u namjeri da ciljaš na kanibale u Kongu, nego ?eš ciljati u trgovce slonova?om, a u trenutku slabosti, možda ?u te podu?iti kako da u loncu skuhaš doktora Livingstonea. Igrat ?emo se na strani Arapa protiv Lawrencea od Arabije koji mi, izme?u ostaloga, nikada nije izgledao kao prototip ljepote i muževnosti u koji su bili zaljubljeni mladi?i iz više engleske klase. Kada se budemo igrali Rimljana, postavit ?emo se na stranu Gala i Kelta, koji su poput nas Pijemontežana, sasvim sigurno bili mnogo ?asniji od Julija Cezara na kojega, tim prije to nau?i, moraš gledati s nepovjerenjem, jer slobode se u demokratskim društvima ne osvajaju davanjem bakšiša nakon smrti tiranina. Bit ?emo na strani Sjede?eg Bika, a protiv one odvratne osobe kakav je bio general Custer. Na strani Boksera, razumije se.
Zamisli, to ?e biti strašne igre, a igrat ?emo se zajedno! – Ah, poželio si pojesti brioches? Hajde gospodine Santerre, okrenite bubanj na koltu! Danas se igramo odsijecanja glave Mariji Antoaneti! – Perverzna pedagogija? – Ma tko mi to govori? Vi, gospodine, Vi što snimate film o junaku fra Dijavolu, razbojniku što je jednako volio i teža?ki i burbonski novac?
-I Vi, Vi koji ste antifašist, može se re?i od ro?enja, jeste li se ikada sa
svojim sinom igrali partizana? Jeste li ikada zalegli iza kreveta, glume?i da ste u Lagnama , vi?u?i – Pažnja! Zdesna nadire Crna Brigada, u bojni položaj. Pucajte! Vatra u naciste! Vi poklanjate svome sinu Lego- kockice i šaljete ga s guvernantom da gleda rasisti?ke filmove koji uzdižu uništavanje indijanskog naroda.
Eto tako, dragi Stefano, poklonit ?u ti puške. Nau?it ?u te da se igraš veoma
složenih ratova u kojima istina nikada ne?e biti na samo jednoj strani. Ispraznit ?eš se u svojim mladim godinama, pomiješat ?eš pomalo ideje i polako ?eš stjecati uvjerenja. Zatim, kada odrasteš, vjerovat ?eš da je sve bilo bajka, Crvenkapica, Pepeljuga, puške, topovi, ?ovjek protiv ?ovjeka, vještica protiv sedam patuljaka, vojske protiv vojski. Ako se slu?ajno desi da se, kada odrasteš, ponovno pojave monstruozni likovi iz tvojih dje?jih snova, vještice, vampiri, oružja, bombe, regrutiranja, vjerujem da ?eš uspjeti izgraditi analiti?ku svijest o bajkama i da ?eš se nau?iti kriti?ki kretati u zbilji.

Prijevod: Nela Rubi? (Preuzeto s njene Fb stranice)

25
Marija
Sunday, 11. November 2012 u 19:02

Gospodjo Azra, hvala vam za ovo. Sta vise reci i sta da radimo mi ostali koji mislimo isto tako kao i on.S postovanjem .Marija

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar