Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Smijeh kao lijek!

Smijeh kao lijek!

Napisao : Ante GRANIC
U posljednje vrijeme , ljudi se sve manje smiju .Tako govore statistike .
U svijetu ima sve vise klinika koje okupljaju ljude pod stresom , da bi ih
lijecili – smijehom ! I u tome uspijeva . Bar tako kazu .
Hercegovina je puna duhovitih ljudi koji smisljaju viceve – koje onda narod
prihvata kao svoje blago . Ali, hercegovacki smjeh je po svemu specifiocan .
To nisu samo duhoviti vicevi , to su i kratke price sa poentom , a poente , zapravo ,
izazivaju – salve smijeha . Vicevi zive krace , ili duze . Zamjenju ih drugi vicevi ,uvijek u
vezi sa aktuelnim prilikama . A kratke , smijesne price, zive nesto duze od viceva , ali
i one “umiru”. Malo je onih koji zapisuju ovo blago duhovitosti hercegovackog
covjeka , cije su strijele najcesce uperene kritici slabosti – Hercegovaca samih .
Znameniti pisac BERKSON napisao je opsezno djeno “O SMIJEHU “, u kome potcrtava da
je smjeh – LIJEK , i da se dobar narod prepoznaje po tome sto smislja viceve na svoj racun ,
kao i smijesne price-o sebi .( Cak ni nas blog nema te rubrike smjeha . )
Evo nekoliko takvih primjera ,vezanih za nase”vickasto” podneblje i njegove ljude .
Mozda nisu najtipicniji primjeri , ali – ” Ko ce bolje-siroko mu polje !”.
———————-
I S P O V I J E D
———————-
Radeci negdje van svog zavicaja , dosao – kazu – neki Hercegovac da se ispovijedi .
.
Klececi ispred nepoznatog fratra , kao sto i prilici , kazuje on fratru svoje grijehe , a fratar
se samo hvata za glavu i siri ruke… Zaustavlja covjeka pa ga pita:” Pa , covjece bozji,..kako
si ti toliko grijehova napravio…pa , odakle si ti ?”
– Ja sam HERCEGOVAC-LJUBUSAK ! – ponosno kaze covjek.
– E…moj sinko , za tolike grijehe moras ici kod biskupa..A to sto si HERCEGOVAC ,
posebno LJUBUSAK – to vise nije grijeh…To je sada – SRAMOTA !!.. VELIKA SRAMOTA !..
——————————
JUNAC SA PLANTAZE
——————————–
Ovo je istinita prica koju je dozivio pisac ovih redova. I kako se tada zasramio –
nikada vise , do dana danasnjega , nije zaboravio tu epizodu .To nije vic – to je prica
sa krajnje smijesnom poentom , koja govori o duhovitosti naseg malog covjeka .
Naime , poslije drugog svjetskog rata ,vecina stanovnistva u ljubuskom kraju
bila je nepismena . Ucenici koji su bili u prvim generacijama “gimnazijalaca”, bili
su vrlo cijenjeni . Njihove majke su se hvalile kako njihova djeca idu -“u gilmaziju”.
A i mi , iz te generacije , bili smo ponosni na sebe , nadmeni , ono-“ko je kao mi”..!
Ali,neki od nas su otisli i na zanat .Te smo potcjenjivali, izmisljali o njima viceve
i smatrali ih malo priglupim , jer - boze moj , da su bili sposobni- isli bi u gimnaziju..!
A to , uistinu , nije ni bila gimnazija , nego osmogodisnja skola poslije cetvrtog razreda,
koja se , istini za volju, i zvala “niza gimnazija”.
U to vrijeme , vlast je – da bi potspjesila rasnost domacih krava , kupila jednog
rasplodnog bika i nekoliko rasnih krava za stalu na PLANTAZI – poljoprivrednom dobru
na ulazu u Ljubuski.
To je vazan detalj nase price.
Jednog ponedjeljka (a ponedjeljkom je uvijek bio “pazar”- dakle pijaca u Ljubuskom) ,
sakupismo se nas nekolicina “dosljaka” iz Graba , Vasarovica i Orahovlja u setnju po
ljubuskom sa mnogo svijeta . Idemo mi tako prema starom hotelu , a u susret nama dolazi ,
na biciklu , neki PETAR KOLAK iz GRABA , koji je u Ljubuskom isao na stolarski zanat.
Njega smo posebno ismijavali , jer nije imao nepce pa je deformantno govorio , a usto
je – isao na zanat..Ici na zanat – to je kod nas bilo , kao nisko…gimnazija je onako “sik” !
Mene,na moju nesrecu , odredise da Petra zaustavim i da ga malo “nasamarimo”.
I tako i bi . Zaustavih Petra .
Petar stade sa biciklom i ja mu kazem:
– Petre , znas li ti da je krepa junac na plantazi?
– Ne znam , kaze Petar…Uh , boze moj – a meni caca reka da uzmem vrime da odvedem
nasu kravu pod junca , jer krava “vodi”. (Vodi – znaci , trazi junca) .
– Ma,nije to problem , kazem mu ja , nego-pozdravija te direktor PLANTAZE i moli te
da dodjes na PLANTAZU i da TI ZAMINIS JUNCA- dok oni kupe drugoga…(smjeh) !.
-Petar,kao iz rukava odgovori :
-E , MOJI RODIJACI – ZA DRZAVNI KRAVA TRIBAJU – SKOLOVANI LJUDI..! I odmagli na biciklu .
Eto,tu pljusku osjecam do dana danasnjega…I sada vidim PETRA kako , na biciklu,
zamace na okuci kod ljubuske opcine…
—————————————————
MUJICA “KRAVAR” I MARKO VUKOV
—————————————————
Bio je ,odmah poslije rata , jedan MUJICA iz okolice Ljubuskog , ciji je “komerc” bio da stalno
ide na istoj relaciji i prodaje krave . Uistinu , on je uvijek vodio sa sobom samo jednu kravu,
koja je , po MUJICI , uvijek bila “stevana”, tako da je MUJICA prodavao , ne samo kravu – nego i tele.
Njegova relaciaja je bila : KOZICA-RAVCA-VRGORAC-DUSINA-VELIKI PROLOG-MALI PROLOG-
ORAHOVLJE-GRAB-VASAROVICI-LISICE-HUMAC…I nazad . Stalno,na istoj relaciji , tako da je
MUJICIN dolazak u svako selo uvijek predstavljao dogadjaj . Ljudi su se oko njega okupljali , on bi
im donosio nove vijesti i nudio kravu . Uistinu , malo je on prodavao , on je vise – zamjenjivao svoju
kravu za neku koja “nije stevana-ili stejana”, a uvijek je za tu “trampu” dobivao nesto” plus ” , i to
vise “u naturi”, nego u novcu. Kao omiljen covjek,koji je bio i “vickast”, on je u svakom selu imao
i svoje saradnike , dakle one koji su mu , po dolasku , dojavljivali imena potencijalnih kupaca , ili
zamjenjivaca krave .
U GRABU je to bio neki MARKO VUKOV , saldzija na glasu , koji je volio da ” malo vise cugne” ,
a susreti sa MUJICOM imali su dobru stranu i u tome da su ljudi” pijuckali “i gangali –
dok su razgovarali i godili se sa MUJICOM , koji je bio i cuveni “gangac”.
Jednom , u Grabu , milicija optuzi MUJICU i MARKA VUKOVA da prodaju – ukradenu kravu .
Jesu-nisu , istina – nije istina…i ,konacno, sve dovede do suda.
Sudija u Ljubuskom nikako nije imao cvrste argumente protiv njih , pa smisli jedan “trik” i
pozove ih na suocavanje u Ljubuski sud . Oni dodju . Najprije sudija pozove MUJICU , a Marko
osta hodniku . Nakon desetak minuta – izlazi MUJICA sav u znoju i ustrasen;
–Sta je , prijatelju , pobogu…zaprepasti se MARKO ?!..
-Gotovi smo , moj MARKO…gotovi !..Sudija ce nas obadvojicu pozvati unutra da se zakunemo :
ja na KUR AN , ti na BIBLIJU - da nismo “ukrali kravu”…
– To je dobro , budalo-ne sekiraj se Mujice… AKO BUDE DO ZAKLETVE – KRAVA JE NASA…!
I tako , prica o MUJICI” KRAVARU “(za koju pricu kazu da je “uvezena”) svjedoci da je –
tako i bilo !
———————————————
M A T I L O V A M O T I K A
———————————————-
U GORNJOJ VITINI zivio je neki MATILO ,ateista. To bi znacilo ,u to vrijeme,da nije isao redovno u
Crkvu , kao ostali svijet .Pojavljivao bi se samo ponekad “, kad bi ga natjerala zena.”
I u to vrijeme , odlazilo se “priko bare” – to ce reci u AMERIKU .Najcesce se vecina nije ni vracala.i ,nikada.
Ali ,bilo je dosta slucajeva da su se poneki i vracali nakon pet-sest godina , savladani – nostalgijom.
Tako je otisao i taj MATILO , ali se vratio nakon par godina i donio,kao relikviju - “AMERICKU MOTIKU”..!
Ubrzo je MATILOVA MOTIKA bila najpoznatija alatka u Vitinskoj nahiji. Nije licila na nase “trokutaste
motike za duboki kop” ,nego je bila nekako kao “pola sinije”,a usto ostra i sa drskom od specijalnog
tvrdog , prasumskog drveta .
LJudi su posebno dolazili kod MATILA da vide to cudo od “americke motike”. A Matilo ju je timario ,
.
polirao joj drzalicu , i upotrebljkavao je rijetko. Cuvao ju je , objesenu na posebnu kuku , tu iznad
ulaznih vrata od svoje ” kuzine”. Cesto je i nocu ustajao da je obidje i ustanovi je li na mjestu .
Ali , kako vrag ne ore i ne kopa , “nego samo seper zamece”, jedne noci – nestalo je motike . A nestankom
Matilove motike – nastala je i uzbuna…Ali , motici – ni traga , ni glasa !
Jednoga dana , Matilo podje u VITINU ,”na carsiju”,nekim poslom . Pjeske , naravno . A on je bio poznat i po
tome sto je , pjesaceci , gledao samo ispred sebe – “u svoje opanke”- govorili su ljudi , tako da ne bi nikoga
morao pozdravljati .
Ali , ljudi su pozdravljali njega . Malo prije Vitine , iz suprotnog pravca , isao je novi vitinski ZUPNIK ,
koji je poznavao Matila “po cuvenju “.
– HVALJEN ISUS I MARIJA ! – pozdravi ga zupnik , i Matilo odgovori.
– Nesto te ne vidjam u crkvi , Matilo – zupnik ce njemu.
– NI TI MENI NE DOLAZIS NA NADNICU , fratre – odgovori Matilo i zastade .
– E , Matilo , Matilo – pa ,nije to moj posao , covice…ja druge poslove radim !
– A koje to poslove , oce ? – upita Matilo.
– Pa , pripremam i govorim misu ,ispovijedam i pricescujem ljude,
vjencavam ,krstavam djecu, molim za mrtve…eto!
-Hmm…a da li bas svi dolaze u crkvu i ispovijedaju se ?
– Naravno, kao dobri krcani , dolaze u crkvu redovno se i ispovijedaju !
Nisu kao ti !…
– Bas , svi se ispovijedaju – priupita Matilo ?
– Svi,kako drugacije…ne kao TI !..ponovi , i nasali se zupnik.
– Dobro , fratre-kad se svi ispovijedaju , da li vam je na ispovidi neko nesto
govorio o mojoj motici…?
– Kakvoj motici , Bog s tobom…niko mi nije govorio ni o kakvoj motici.
– E , eto oce – vidis zasto ti mene ne vidjas u crkvi : svi se ispovidili , svi posteni…
A MOJE MOTIKE NEMA…
I svaki ode na svoju stranu ….Svaki sa svojom mislju.
Matilo vec poodavno “pociva u miru”, svi su ga vec zaboravil i….
Ali , prica o MATILOVOJ MOTICI – ostala je da zivi – do dana danasnjega
————–
GANGE
—————–
Na kraju , spomenimo i znamenite gange.U nase vrijeme-gangali su svi,imuslimani i krscani .,malo ko to zapisuje,
a u gangama se nalazi i dio prave historije hercegovackog naroda .Evo jedne koja je ostala,upravo,iza MUJICE .
CURO HAJRO NE VARAJ MOMAKA
UBICETE MUNJA IZ OBLAKA…
Najljepse gange su smisljane o najljepsim djevojkama .Te rajske ljepotice su bile nadaleko poznate po gangama
koje su govorile o njima – mada te ljepotice vecina momaka nikada nije ni vidjela.
.Tako je bila poznata ljepotica BUTARA koja je , od djetinjstva , pravila opanke .
Po pravljenju opanaka , priglavaka , carapa – bila je nadaleko poznata , kao i po tome da nije –
“primala momke na asikovanje”.
Svi su se pitali : BOZE- ZA KOGA CE SE, I GDJE CE SE ONA UDATI ?…BUTARA je na to pitanje uvijek odgovarala
da ce im to, jednoga dana , odgovoriti – GANGOM…I tako je i bilo.Na jednom od cestih DERNEKA ,BUTARA je
sa jaranicama zagangala :
GRABOVNICE SELO NA VIDIKU
U TEBI SAM ZAMIRILA DIKU…
I tako je i bilo . I poslije udaje ,nastavila je praviti – hercegovacke opanke . I bila je primjerna majka ,kao i mnoge majke
iz nase generacije. A poslije njenog posljednjeg daha – ostala je i posljednja uspomena na nju : NEZAVRSENI OPANCI .
.
I jos nesto : i ozbiljniji pjesnici posvetili su joj stihove ,napisane ispod njenog portreta za IZLOZBU USPOMENA NA ONE
KOJI SU OSTALI U KOLEKTIVNOJ SVIJESTI LJUDI . Evo tog zapisa :
BUTARA JE BILA POZNATA ZENA
A PRAVLJENJE OPANAKA – SPECIJALNOST NJENA
BILA JE U TOME UMJETNIK PRAVI
I ZASLUZUJE ZLATNI VIJENAC NA GLAVI.
POSEBNO JE MAJCINSKA ULOGA NJENA
DOSTOJNA NASIH USPOMENA
A I GANGA NJENA – KO NEBESKA MUNJA
KAO DA I DANAS SIJEVA SA OTUNJA :
“GRABOVNICE SELO NA VIDIKU
U TEBI SAM ZAMIRILA DIKU..”!
Pociva u miru u groblju “NA OTUNJU “.
Ostala je u uspomenama i jos jedna ljepotica iz GRABOVNIKA ,ali ne samo po ljepoti , nego i po svojoj pasiji :
Voljela se uljepsavati. Naime ,i u staro vrijeme djevojke su pravile uvojke u kosi da bi bile ljepse.
To se radilo tako da se masice ugriju na zeravici ,a onda su se oko ugrijanih masica obavijali pramenovi kose .
To se zvalo KOVILJANJE KOSE ! Eto , po tome je bila ,pored ljepote ,poznata djevojka koja je govorila ubrzano i zato
su je prozvali SEKA LACA .I ona , kao i BUTARA ,vec poodavno” pocivaju u miru” na OTUNJSKOM GROBLJU , ali su iza
SEKE LACE ostale mnoge gange . Evo jedne ;
SEKO LACE STA JE TVOME NOSU
SPRZILA GA – KOVILJAJUC KOSU…
.
I na kraju – mogli bi ovako u nedogled . Spomenimo i to da su sadrzaji gange vezani i za vazne dogadjaje.
Tako je , poslije velikog zemljotresa u LJubuskom kraju, nastao i veliki strah , ali je rodjena i ganga :
JA BARABA BIJA KOMUNISTA
OD POTRESA VIRUJEM U KRISTA…
Ili , bila je u BORAJNI neka vrsna ljepotica ZORA SIGUTOVA , o njoj su pjesme pjevane sirom Hercegovine . Evo jedne :
U SIGUTA IZGORILA KUCA
SAMO ZATO STO JE ZORA VRUCA…
Dodajmo jos da u GRABU ZIVI COVJEK - VINKO VUJEVIC , ZVANI “CERCIL ,”seret , i covjek onako “malo na svojuj ruku “,
koji sakuplja narodno blago…pa i viceve i sale. Ako prolazite kroz GRAB , navratrite i kod VINKA u kafanu.
Tu cete naci i putokaz o razdaljinama izmedju njegove kafane i : PARIZA-NJUJORKA-MONTREALA-SIDNEJA…
A ima prica i o njemu . Naime , on ima djecu sa dvije sestre – Hercegovci mu zato dobacuju da je on –
SAM SEBI – BADZANAK… (badzanaci su oni koji ozene sestre)…Ako se na ovo ne naljuti moj stvarni i pravi RODIJAK !
Navtatite u GRAB !
BICETE PRIJATNO IZNENADJENI KOD CERCILA !
I SMIJATI SE KOD “CERCILA” … A SMIJEH JE – REKOSMO.. i L I J E K !
( Preneseno saljubusaci.com)

Upišite komentar

Vaš komentar

dovla.net is powered by WordPress | Entries (RSS) and Comments (RSS)

Copyright © 2008. All right reserved. Theme by deniart.