Nedžad Alihodžić: Beogradski susret sa Stefanom Simićem

Kako je to jedna mlada osoba  od 23 godine, jedan bistri klinac, postao pisac naše stvarnosti i kako je to taj mladi buntovnik postao neko zbog čijih tekstova o vremenu i zemlji koje se i  ne sjeća zastaju knedle u grlu mnogim,  probali smo da otkrijemo u kratkom razgovoru   kojeg smo nedavno imali s njim usred prohladnog  Beograda na kraju ovog  oktobra. Pogadjate, riječ je o Stefanu Simiću, mladom beogradskom  apsolventu sociologije, talentovanom piscu, Paraćincu …   čovjeku koji nas je uzdrmao tekstom “Bajka o Jugoslaviji.”

Stefan Simić

Mnogi su se složili da je to  napisao bolje nego što bi to mnogi talentovani pisci, savremenici te iste Jugoslavije. Sreli smo se netom po završetku Sajma knjiga u Beogradu. Otvoren kakav jeste pristao je da razgovaramo, naviknut na zbunjenost koju njegovi stavovi izazivaju u okruženju u kojem živi. Otkrili smo i neke nevjerovatne stvari o njemu. O samom tekstu rekao je  da ga je napisao u jednom dahu, u jedinoj želji da poveže ljude, za nekoliko minuta na popravljajući i ne mijenjajući nijednu riječ napisanog.

Stefan Simić i Nedžad Alihodžić

- Mnogi moji vršnjaci sa nekom neobjašnjivom superiornošću i cinizmom govore o vremenu Titove Jugoslavije i recimo o druženjima na radnim akcijama onog vremena, a zapravo to je jedina istinita i prava stvar….- kaže Stefan.

Dok pod laktom drži knjigu Eriha Froma; “Zdravo drustvo”,  izgovara moto svog života i djelovanja; Od sebe daj uvijek svoj maksimum, nikada ne očekuj ništa za uzvrat, a šta zauzvrat dobiješ, shvati kao nagradu…

Ne malo nas je iznenadila činjenica da je Stefan putovao tragom svojih zapisa po ex Jugoslaviji,  a skoro uvijek na poziv svojih istomišljenika sa tih prostora. Žao mu je što do sada nikad recimo nije bio u Sarajevu, ali vjeruje da i za to ima vremena….Uostalom nikada nije prešao granicu bivše Jugoslavije, nikada recimo nije bio na nekoj utakmici a ono što najviše žali nikada nije bio na nekoj pozorišnoj predstavi u Beogradu. I sve to zbog toga što nikada nikoga  nizašta nije molio, a sam tih nekih dodatnih  sredstava nije imao. Ni za knjigu ‘Pustite nas’ od svog izdavača nikada nije dobio ni jednog dinara honorara a recimo to je knjiga koju su najviše prodavali na nedavnom sajmu u Beogradu…

O sociologiji koju studira kaže da je to zbog istine, a pisanjem se bavi isključivo zbog ljepote…. Ovaj mladić imao je i takva iskustva da je studije sociologije u Beogradu  morao prekidati  isključivo zbog toga što je dolazio u situaciju da ne može platiti podstanarski stan…I nikada nije odustajao jer je vjerovao da što je mrak veći i potreba za svjetlošću postaje srazmjerno veća…

Ne želi da propusti reći kako je prisustvo i podrška velikog sportiste i humaniste Ljubodraga Simonovića Ducija učvrstila njegova uvjerenja na putu stvaranja nekog ljepšeg svijeta na ovim prostorima. Zbog toga je i svoju prvu knjigu posvetio ovom jugoslovenskom velikanu. Ostaje nam da kažemo kako je Stefan Simić zaista slika i prilika svojih zapisa. Probaćemo ga još više upoznati objavljujući dijelove njegove knjige na stranicama dovla.neta za šta nam je dao odriješene ruke.

Predlažem da pomognemo Stefanu da ostane to što jeste tako što ćemo odlučiti kupiti njegovu knjigu ‘Pustite nas’ . Cijena je 10 eura plus poštanski troškovi. Da li smo za to? Uskoro ćemo objaviti i broj poštanskog računa na koji možete uplatiti narudžbu. Nemam razloga da ne vjerujem kako će se dovla.netovci pokazati.

Susret u Beogradu snimila je kamera vrhunskog profesionalca Aleksandra Jeremića. Na prvoj slici mladi pisac potpisujući knjigu šalje pozdrave svim dovla.netovcima, a na drugoj u srdačnom zagrljaju sa saradnikom Nedžadom Alihodžićem.