Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net

Rifet Bahtijaragi?: ŽIVOT NA ZEMLJI JE OKRUTAN KADA GA GLEDAM KROZ PROZOR DOBROTE

Dragi Vlado,

Rifet 2Ve? nekoliko sedmica muku mu?im kako da pomognem Dovli da otupi oštrice verbalnih sukoba zbog razli?itih shvatanja šfakataš u nekim od tema na Blogu. Da sam stranac, pa da to ?itam i razumijem, možda bi mi bilo zanimljivo, ?ak i humoristi?no, ponegdje pou?no, ponegdje škodljivo. Ali, nisam stranac, pa me obuzme neka ?udna tuga, kao kad ?lan familije shvati da mu se familija pokazuje u svjetlu druk?ijem od onog kako ju je osje?ao i zamišljao. Onda, odnekud mi stigne misao da sam konzervativan, da ne shvatam demokratiju u novoj tehnologiji i filozofiji medija, koja omogu?ava, sad po prvi put u istoriji civilizacije, da svaki ?ovjek može predstaviti sebe li?no i svoj um društvenoj zajednici, bez posrednika, bez izabranih predstavnika. To je, u stvari, bukvalno, demokratija i nadmašila je, ?ak, i jugoslovenske zamisli o vladavini naroda kroz sistem socijalisti?kog samoupravljanja.

Medjutim, kasno ve?eras sjetih se mog literarnog eseja izre?enog kroz razgovor sa Dalaj Lamom o putevima koji bi mogli voditi ka sre?i svakog pojedinca i ljudskog roda uopšte. Možda bi taj na?in posmatranja odnosa me?u ljudima mogao ublažiti ratoborne oštrice nekih posjetilaca Dovla.neta, usmjeriti nas ka druk?ijoj spoznaji stvari i li?nom doprinosu kvalitetnoj promjeni u psihi svakog od nas.

Molim te, ako ocijeniš da bi taj esej dobro došao našem Blogu, bi?u sretan da okuša svoju svrsishodnost na putu ka sre?i ljudskog roda.

Prijateljski pozdravi tebi i blogovcima,

Dalai Lama-i me je približio moj nekadašnji komšija i vje?iti prijatelj Osman Kulenovi?, nekada iz Bosanskog Petrovca, u nekadašnjoj Jugoslaviji i Bosni, a sada iz Montreala, u Kanadi. Pri?ao mi je kako je svoj život filozofski zaokružio u susretu sa Dalai Lama-om u separatisti?ki zaogrnutoj kanadskoj provinciji. Razlika izme?u Dalai Lama-inog i Quebe?kog separatizma je velika, mada mi se ?ini da bih ja na mjestu njihovih vo?a ra?e izabrao put poštenog postavljanja zajednica u kojima su se nalazili nego u separatizmu. ?ini mi se da pošteno složena cjelina pruža ve?e šanse i cjelini i pojedincu nego atomizirano društvo. I nekad, i sad. Me?utim, meni je teško miješati se u politiku, jer kao što daltonisti ne razlikuju boje, ja ne razlikujem ni nacije, ni religije, niti rase, a tražiti politiku bez natruha tih izama isto je što tražiti dlaku u jajetu. Ako se dobro sje?am, jer bilo je davno, Osman mi je rako da je pitao Dalai Lama-u zašto pokušava na miran na?in izboriti suverenitet za svoj Tibet, a on mu je odgovorio da je svako od nas prije ljudsko bi?e nego što je pripadnik neke nacije i da je najve?i ljudski grijeh podignuti oružje na druge ljude. Ja sam pokušavao u to uvjeriti Bosance u mom krajiškom regionu Bosne u njihovom me?usobnom krvavom obra?unu na kraju dvadesetog vijeka i jedini rezultat tog pokušaja bilo je moje intimno razvijanje tog ubje?enja do Dalai Lama-inih razmjera.

Namjestili su mi susret s jednom od legendi civilizacije na razme?u drugog i tre?eg milenija, ne negdje na proplancima Himalaja, nego na planini Gebel Musa u sjeverozapadnom Sinaju, odakle dobre o?i mogu vidjeti obale Mediterana oko Gaze i kupole svetilišta u Jerusalimu. Taj suhi planinski gorostas više je prili?io budisti?kom monku nego meni, ako bi nas pokušali pore?ati po osje?aju za asketizam. A i za tih 4.000 stepenika do vrha potrebne su mla?e noge i mla?e srce. Uvijek me ?udilo kako je stari Moses, ili Musa, uzmogao snage da se uspne ne taj vrh. Vjerovao sam da mu je Bog pomogao da se popne kako bi mu na samom vrhu, u obliku vatrenog grma, rekao deset zapovijedi i dao zakone Izraela. Ako je vjerovati toj tradicijji, Bog nije bezveze odabrao baš to mjesto, a ako je vjerovati mojoj logici, on to mjesto ne može ni zaboraviti, tako da i sad odatle posmatra me?usobna ubijanja ljudi u tom dijelu svijeta. Vjerujem, me?utim, da nije sretan, jer se ljudi ne pridržavaju njegovih zapovijedi datih Mosesu. Kad su mi rekli da moram na vrh Gebel Musa da bih susreo nekog od izuzetne važnosti, sinulo mi je kroz um da to mora biti vezano s božjim prisustvom na vrhovima tih pustih, suhih planina.

Prvo mi je ve? podobro isušeni mediteranski vjetri? donio rije?i koje su me zaustavile u penjanju na sami vrh stjenovite planinske gromade potrušen rumenkastom prašinom:

– Ovdje, na ovim asketskim brežuljcima, u onim dole plodnim oazama ljudi su se milenijima takmi?ili ko ?e se više približiti Bogu. Ili, ko ?e napraviti smjeliju imaginaciju Boga i njegovih poslanika, ko ?e više zapisati Božjih savjeta i pravnih regula, kako bi se uspješnije vladalo ljudima, – iza rije?i pojavilo se njegovo glatko lice s o?ima nabijenim mirno?om i poštovanjem. Sjedio je na kamenoj plo?i, okružen rumenkastim stijenama i gledao prema meni.

Nesumnjivo, bi je to on, Dalai Lama, ?ovjek a ne bog, kako je sam govorio brane?i se od poistovje?enja s božanstvom. Nisam pretpostavljao da ?u tu susresti u historiji naj?uvenijeg budisti?kog monka, koji je tutnjao svijetom filozofije, religije i dobrote na susretu drugog i tre?eg milenija. Bio je ogrnut svojim dugim i raskošnim ogrta?em od blještavog tamnobraun materijala i s brojanicom iste boje na lijevoj ruci. Imao je i ono po ?emu je njegovo lice bilo prepoznatljivo i u toj sumaglici na vrhu Gebel Musa – blago zatamnjenu upalu oko o?iju. Nije bilo sumnje. Bio je to on, i pored obla?i?a što je pokušavao prikriti njegovo uvijek ozareno lice.

Ili ko ?e smisliti vjerodostojnije i mo?nije božanstvo u borbi za opstanak, – osjetih da crvenim jer shvatih da sam rekao nešto što je moglo li?iti na bogohuljenje i uvrijediti njegovu svetost. Najblaže re?eno, na neumjesan podsticaj na razgovor o onom što me oduvijek zanimalo.

– Ljudi imaju sposobnost kreacije, – prihvatio je razgovor pokazuju?i mi rukom da sjednem na ravnu kamenu stepenicu ispred njeg. – Ne samo one u svijetu njihove materijalnosti, nego i u spiritualnom svijetu, svijetu njihove imaginacije. Vremenima prevrata u ljudskoj historiji prethodila su stanja straha po opstanak. To su talasi u ljudskoj svijesti iza kojih dolaze promjene. Kao kad se metal zagrije do otapanja, pa se izlijeva u nove forme, koje onda dugo služe onima što su ga otapali. Strah i borba za opstanak su snažno podsticali ljude da se vežu za božanstva. U tranucima najžeš?ih borbi za opstanak ljudski um je posezao za božanskom pomo?i da bi ujedinio i motivirao ljude. Onda su ljudi jedni drugima prenosili tu ideju, ili je nametali, ili je krali jedni od drugih, ili, jednostavno, dozvoljavali vjetru da im je donese. Kao oru?e, ili kao nadu. Kako li mi se samo otrže ta misao! Meni je vjetar podanik vremena, njegov pismonoša. On me asocira na strujanje naših misli kroz vrijeme, na ono što je neuhvativo i toliko slobodno da ga ni na kakav na?in ne možete osužnjiti i sprije?iti da obavi svoju funkciju. Ako ispred njeg stavite bedem, on ?e prosuti svoj dah iza bedema. Kao ovo strujanje vazduha što se dovla?i otud od Gaze i Jerusalima, iz mržnjom natopljenih oaza današnje civilizacije. Neprirodno je da u oazama dominira mržnja, kad su oaze prirodna skladišta nade i života. Ne zamjeram nikom ko u borbi za život napravi, ili izmisli bilo kakvu zaštitu oko sebe i onih za koje je vezan ro?enjem, ili ljubavlju, ili, jednostavno, potrebom za društvom u kojem je lakše živjeti nego kad si sam, – govorio je i gledao u dubinu kao da gleda kroz prohujale vjekove.

?ini mi se da bi bilo bolje da nemamo toliku sposobnost kreacije (otkinulo mi se spontano). Ljudska kreativnost dovela je do žestokih proboja prirodnih funkcija. Danas ljudi kreiraju vješta?ke mozgove. Mi smo savremenici kraljevstva Billa Gate-a, a dolaze nam u susret cijele nove generacije kluniranih, sinteti?kih bi?a. Plašim se da ih nazovem ljudskim bi?ima. Šta ?e proizvesti invazija tih noviteta u ljudske gene?!. Šta ?e se, onda, doga?ati sa tim bi?ima pri padu tehnologija, jednostavno pri nestanku elektri?ne energije. Kojim ?e putem religije kreirane na ovim prostorima? Šta je to što ?e voditi ljude i podsticati ih na zakone koji ih ne?e dovoditi u suprotnost sa prirodom?

– Ho, ho, ho…, smijao se Dalai Lama i pružio mi nešto sli?no smežuranom korjen?i?u neke biljke. – Žva?i ovo. Ova biljka usporava razmišljanje i ne dozvoljava brzopletost. Kod nas u planinama tvrde da uspješno spre?ava zgrušavanje krvi i moždane udare. …Ti postavljaš pitanja onako kako bi ih vaš uvrije?eni Tvorac ljudi postavljao. Ja negdje u sjeni moga vjerovanja držim posljednju odbranu. …Možda postoji mehanizam koji ne?e dozvoliti pretvaranje ljudi u neka druga bi?a. Vjerujem da u genima razvoja imaju regule i limiti. Mislim da spontanost nije beskona?na. I ja osje?am teret nagle tehnološke eksplozije u ljudskoj mogu?nosti da se služe materijom. Ljudima je ovladao talas vrijednosti materijalnih dobara. To nije dobro, jer podsti?e pronevjere svakog pisanog ili nepisanog pravila i zakona i razvija druga zla. Materijalne dobrobiti su slatke na kratkim stazama, duhovne su dugoro?nije. Požuda za materijalnim dobrima krši osnovne elemente harmonije. Mi danas možemo na?i mnogo više harmonije u odnosima me?u ljudima i ljudi prema prirodi u primitivnijim sredinama nego u gradovima i ekonomski modernim društvima. Tradicionalno organizirane sredine imaju harmoni?nije odnose. Urbane sredine su disharmoni?ne. Materijalni razvoj svijeta nije prednost u novom milenijumu, jer s njim nestaju harmonija i ležeran, miran na?in života.

Na momenat mi se u?ini, posebno njegovo lice, kao neko bi?e izvan vremenske prolaznosti, kao neka specifi?na mumija skrivena negdje u ustreptalim visinama iznad zemlje prije nego u dubinama njenoga pijeska i stijenja.

– Onim su dole putem (mogao se nazrijeti daleko prema moru) mnogo prije asfalta prolazili karavani. Kažu da je i Moses došao otuda kad se oslobodio delte Nila. Karavani su išli s Istoka na Zapad, sa Zapada na Istok. Ljudi su ga više koristili nekad kad su jahali na grbama kamila nego danas kad automobili jure poput o?njeg vida, – govorio je i gledao u dubinu.

Zbog mržnje (brzopleto sam otkrio moje interesovanje). Ovdje gdje su nastajale filozofije susreta s Bogom, odakle su se rasule i osvajale svijet, ovdje se ljudi užasno mrze. Da li je to mogu?e?! Kako Bog može dozvoliti toliku mržnju me?u ljudima, pa ?ak i ovdje, gdje su mu podigli najve?a svetilišta?!

– Ja druk?ije gledam na to što vi zovete Bogom. Ako pod tim smatrate Tvorca, ili Tvorce, ili podsticaj za ?injenje dobra, onda to mora biti u ?ovjeku. ?ovjek to mora otkrivati u sebi i njegovati. Ako ga na tom putu sprije?e bilo kakvi interesi, onda je to prevara. Laž. Obmana. A ako je tako, svejedno je gdje nas dvojica sjedimo. Iznad Jerusalima, u Bosni, ili na Antarktiku.

Orao se iznad naših glava po?eo tako energi?no oglašavati da sam pomislio da nam skre?e pažnju na nešto što bismo morali vidjeti. Podigli smo glave prema nebu i pratili njegove krugove.

– Oni se ne mijenjaju tako brzo kao ljudi, – re?e Dalai Lama ne spuštaju?i pogled. – Njih ljudska tehnologija ne goni na promjene spirita.

Meni su po ne?em sli?ni ljudima (rekoh). Ulijevaju strah i ubijaju.

– Kod njih je kriv, kako bi ti rekao, Tvorac. Napravio je da ne mogu opstati ako ne žderu druge. Kod ljudi su krivi ljudi. Mogli bi opstati bez ubijanja, ali ubijaju. I kada taj process jednom krene, teško ga je izmijeniti. Kada napravimo greške, mi ne možemo vratiti sat nazad i krenuti iz po?etka.

Mnoge od onih dole oaza nisu razvijene. U njima vladaju tradicionalni odnosi, ali su danas pune mržnje. U tim se pustarama ljudi mrze, a klanjaju se Bogu i religija im je svetinja. U njihovim svetim knjigama više je mržnje, ubijanja i poziva na ubijanje nego u bilo ?emu što je dosad napisano. Možda Ti zato govoriš o Budizmu više kao o filozofiji nego kao o religiji.

– O, ne! Vjerovatno si me krivo razumio. Tvorci religija su ljudi. I Budizam su kreirali ljudi. Kakvi su ljudi takve su im religije i filozofije.

Da li je Budizam nešto drugo?

– U mnogo ?emu je druk?iji. Nemoj me krivo shvatiti. Mi ne želimo nikakvu dominaciju. Ni nad materijalnim dobrima, ni nad ljudskim spiritom. Naša filozofija nije osvaja?ka. Mi želimo spiritualni mir i sre?u, a ako name?ete, osvajate, u tom ?inu mora biti bola i mržnje. Najve?a moralna zada?a u ?ovjeku je hladiti mržnju u sebi i smanjivati apetite za dominacijom nad drugim ljudima. Ljudsko ure?enje ne bi trebalo po?ivati na profitu i dominaciji.

Mi živimo u svijetu modernih društava, daleko od primitivnih ljudskih zajednica. Iza nas su mileniji ljudske civilizacije. A imamo isti problem. ?im jedna društvena zajednica dostigne veliku mo?, udara na druge, razara i uništava. Može li neka ljudska zajednica formirati ogromnu vojnu silu a da je ne upotrijebi protiv drugih ljudskih zajednica? Može li a da je ne zloupotrijebi?

– Formiranje vojnih sila dolazi u naše vrijeme od ?ovjekovih po?etaka društvenog organiziranja. Ljudi ih formiraju da bi bile upotrijebljene zbog toga što nema spiritualnih revolucija u ljudskom društvu. Možda i za to što je lakše usavršavati tehnologije nego spirit. Oduvijek su ljudi otimali jedni od drugih i ubijali jedni druge. Sva velika osvajanja svijeta koja pamti ljudska historija po?injala su na isti na?in. Ako se osvrneš samo na ova vremena, kad su se u ljudskoj civilizacije pojavili institucionalni vidovi borbe za humanost i demokratiju, dovoljno je tih primjera. Rimsko carstvo je naraslo u mo?nu silu i prosulo svoju mo? po okolnim narodima. Ne s namjerom da im donese sre?u, nego pod izgovorom da se obezbijedi preživljavanje modernog rimskog društva, a u stvari da pokore druge, da ih oplja?kaju, da eksploatišu te ljude na najnehumaniji na?in. Mongoli su narasli u ogromnu vojnu silu i njihovi su kanovi krenuli kao razorna bujica po svijetu. Pa Aleksandar Makedonski, pa Arapi, pa Turci, pa Austro-Ugari, pa… Hitler i nacisti, pa…

…Pa Amerikanci u najnovije vrijeme, na susretištu drugog i tre?eg milenija od Hrista – usko?io sam instinktivno. ?ak se ni Amerikanci, ti ljudi novoga svijeta, ne mogu oteti od tog prokletstva da narastu do silne mo?i i da krenu po svijetu u razaranja ubijanja drugih ljudi. Ja sam od mojih mladih godina vjerovao da ?e Amerikanci voditi svijet u mir i sre?u, jer su sastavljeni od svih nas. A oni upotrebljavaju najmodernija oružja protiv ljudi. Oni su danas bez konkurencije u svijetu i bilo bi normalno da svijetu nude recepte za mir i sre?u, a ne za rat i mržnju. U borbi protiv oružja za masovno uništavanje ljudi oni su jedini u civilizaciji upotrijebili ono najmo?nije – atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. I to ne na vojnu silu nego na civilno stanovništvo.Oni, kao i oni prije njih, nastoje svoje ratne pohode okititi oreolima misija dobro?instva i donošenja sre?e drugim narodima, a nemilosrdno ubijaju po Japanu, Vijetnamu, Bliskom Istoku… Oni su blokirali rezolucije Ujedinjenih nacija da sprije?e naoružavanje kosmosa zato da bi svoja oružja za masovno uništavanje digli iznad Zemlje. Da li zbog toga, kako kaže Noam Chomsky, što doktrinom hegemonije na našoj planeti ho?e da obezbijede svoje preživljavanje? Bush Mla?i se ?ak izborio u svojoj mo?noj naciji za institucionaliziranje trajnog prava Sjedinjenih Država Amerike da vojno eliminira svaki izazov u svijetu usmjeren protiv ameri?ke globalne hegemonije. Bushevi moderni pirati su otišli u Irak s ogromnom vojnom silom da plja?kaju dobra te zemlje, da obezbijede preimu?stvo u tom dijelu svijeta radi profita, radi energetskih izvora, a svom narodu i cijelom svijetu plasiraju laži kako se bore protiv terora i sredstava za masovno uništavanje ljudi. Poput Slobodana Miloševi?a u bivšoj Jugoslaviji.

– Ja bih želio u ljudski spirit ugraditi automatizme za ?injenje dobra drugim ljudima. Mehanizme protiv slije?enja loših vo?a bez obzira na to da li su ih ljudi sami izabrali ili su se oni nametnuli ljudima. Ljudski um to može ako svaki pojedinac misli o tome i ako to preferira sitnim ši?ardžijskim interesima. Ljudi mogu izabrati dobro, a odbaciti zlo ako to ho?e.

I ina?e ljudsko društvo, gledano historijski, puno je revolucija. Njegov razvoj nije spontan, nego revolutivan. Kad jedan sistem nabuja i maksimalno razvu?e svoj omota?, dolazi do eksplozije koja uništava odnose i stvara uslove za novi sistem na druk?ijoj osnovi.

– Ali, te revolucije su samo u odnosu prema materijalnom (ekonomske, tehnološke, socijalne). Prava revolucija ljudskog društva leži u promjenama unutar ljudskog spirita. Kad ljudi budu stvarno shvatili da je zadatak svakog ?ovjeka da brine o sre?i drugih ljudi, i kad se svako bude tako ponašao, bi?e to istinsko osje?anje da je svaki ?ovjek koristan i dobrodošao. Umjesto mržnje i straha za opstanak, ljudska zajednica treba da razvija dobro srce u ljudima. Kad ?ovjek smatra da su sva bi?a jednaka i ista kao on, da imaju istu želju za sre?om i pravo na nju, kao i on, on ?e automatski osje?ati simpatiju i blizinu s drugima. Mi moramo nau?iti da radimo ne samo za sebe, za svoju familiju, ili naciju, nego za dobrobit svih ljudi. Univerzalna odgovornost je najbolji fundament za sre?u svakog pojedinca i za mir u ljudskoj zajednici.

Zna?i li to da nedostatak spiritualnih revolucija ostavlja pojedinca na vjetrometini materijalnih revolucija, da ga vje?ito goni u borbu za opstanak, u kojoj svi ljudi nisu isti? Osnovni problem dosadašnjeg razvoja civilizacije jeste nesigurnost pojedinca. To stanje ljudskog duha dovodi ?ovjeka do gubljenja vjere u sebe, kad ljudski um traži vo?u i zaštitnika i kad poseže za Bogom.

– U prošlosti religija i moral su bili bliži. Danas mnogi ljudi vjeruju da nauka suspendira religiju i smanjuje ljudsku potrebu za Bogom. Ja mislim da nauka rasvjetljava put pred ljudima, ali ona ne smanjuje ljudski strah. Kad bi sad odjednom nestale religije ljudske zajednice, ona bi se našla u haosu. Ako svaki ?ovjek ima svoju sopstvenu filozofiju, ako nema opšteprihva?enih uvjerenja i moralnih normi, haos je neizbježan.

Zna?i li to da Ti smatraš religiju neophodnom, da bez tih sistema vjerovanja nema sre?e u civilizaciji?

– Iako sam vo?a jedne religije, smatram da ne zna?i mnogo ako je ?ovjek religiozan. Mnogo je važnije da je on dobar ?ovjek. Ja sam Tibe?anin prije nego sam Dalai Lama, i ja sam ljudsko bi?e prije nego sam Tibe?anin. Kao Dalai Lama ja imam specijalnu odgovornost za Tibe?ane, a kao ljudsko bi?e ja imam mnogo širu odgovornost prema cijeloj ljudskoj porodici, kojoj svi pripadamo.

Kad bismo tako svi mislili ne bi bilo mržnje i ubijanja na prostorima onih dole svetilišta. Mogli bismo re?i da smo potomci Božje kreacije. A ovako, ?ini mi se da su imali pravo bosanski bogumili kad su govorili da je ljude kreirao Satan.

– Ljudi su ljudi. Nije važno šta ?ete misliti kako su nastali. Ono što nas ?ini posebnim u živom svijetu na Zemlji su naš um i osje?anja. Mi ne moramo prihvatiti religiju kao izvor morala, ali mora postojati neki put koji ?e u?iti ljude šta je dobro a šta loše, šta je pogrešno a šta moralno, šta podsti?e pozitivan stav a šta negativan. Sudbinski po ljudski rod je važno da mi znamo da je nasilje prema drugima greška upravo zato što svaki ?ovjek želi da bude sretan i da izbjegne patnju. Mi svi želimo imati dobar život, ali to ne zna?i samo imati dobru hranu, odje?u, zaštitu. To nije dovoljno. Mi trebamo dobre motivacije: samilost, bez dogmatizma, bez komplikovane filozofije, jednostavno razumijevanje da su drugi naša ljudska bra?a i sestre i poštivanje njihovih prava i ljudskog dostojanstva.

Veoma visok procenat ljudi pripada nekoj od religija. Sve velike religije civilizacije isti?u da je osnova ljudske egzistencije mir. A ljudi, ti religiozni ljudi, dižu oružje jedni na druge, danas kao i u prošlosti, ubijaju jedni druge…Meni su drage rije?i Erazma Roterdamskog o ratu: Rat je tako svirepa stvar da više prili?i divljim zvijerima nego ljudima, takvo bezumlje da pjesnici zamišljaju da dolazi od Furija, takva kuga da za sobom povla?i opštu pokvarenost obi?aja, takva nepravda da ga mogu voditi samo najgori razbojnici i tako bezbožna stvar da nema ni?eg zajedni?kog s Hristom i njegovim u?enjem.

– Znam. Ljudi se mole Bogu hiljadama godina, a miru se nisu približili ni za najmanju jedinicu vremena. ?ak nekad velike vo?e religija prednja?e u pokretanju rata. Mada je to protivno osnovnim na?elima njihove religije. Jer, ljudi su ljudi. U ljudskom društvu nema spiritualnih revolucija. Svako od nas treba mir. Ali mi trebamo iskren mir koji je zasnovan na obostranom povjerenju i ostvarenju istine da mi bra?a i sestre moramo živjeti zajedno bez pokušaja da uništimo jedni druge. I tada kad se jedna nacija ili društvo razlikuje od drugog oni nemaju alternative nego živjeti zajedno. A mnogo je bolje živjeti zajedno u sre?i. Me?u ljudima ?e uvijek postojati razli?iti pogledi i interesi. Ali jedini inteligentan put za usaglašavanje interesa i razli?itih pogleda jeste istinski dijalog. Promoviranje kulture dijaloga i nenasilja za budu?nost je fundamentalna revolucija u civilizaciji. Mir u svijetu je zavisan od mira u srcima pojedinaca. Rat je sli?an vatri u ljudskoj zajednici, gdje su ljudi u funkciji goriva. Dobar je primjer nedavni konflikt u bivšoj Jugoslaviji. Mogli smo vidjeti kako jedna relativno mala sva?a brzo zapali cijeli region. I zbog toga što su ljudi zaboravili nau?iti da su priroda rata hladna okrutnost i patnja. Jeste. Veoma je žalostan podatak ljudske historije da su religije bile najve?i izvor konflikata. Isto tako danas. Religijsko sljepilo i mržnja ostavljaju iza sebe ubijene ljude, razorene zajednice i destabilizirana društva. Kako to sprije?iti? Izgleda banalno, ali religijske institucije treba da se povuku iz politi?kih institucija i da se bave razvijanjem spiritualnih vrijednosti u ljudima (ljubav, samilost, strpljenje, tolerancija, opraštanje, poniznost…) što ?e sigurno pomo?i ljudima da budu dobra ljudska bi?a.

Dalai Lama je zaokruživao svoje misli u kružnicu sre?e, ispisivao u mom mozgu, ne deset novih zapovijedi, nego napomene kako ?e ljudi do?i do sre?e. U meni se nešto po?elo buniti kad mi nakratko sinu ideja da kompariram zapovijedi koje je dobio Moses i preporuke koje je govorio budisti?ki monk. Izre?ene su u razli?itim vremenima, na razli?itim stepenima razvoja ljudske zajednice, a u suštini su veoma sli?ne. Zašto ih je onda morao re?i Dalai Lama na susretu drugog i tre?eg milenija? Zar ljudi u tih nekoliko hiljada godina, od Mosesa do Dalai Lama-e nisu nau?ili da poštuju božje zapovijedi. Zašto budisti?ki monk na svetoj gori predlaže spiritualnu revoluciju ljudske zajednice, ono što je, sigurno, bio cilj božjih zapovijedi? U?ini mi se da Dalai Lama nije mogao sakriti iskru uznemirenosti u svojim o?ima. Pretpostavih da mu je dosta tog razgovora sa mnom, da sam mu na odre?en na?in zamoran i težak i gotovo mi se ote izraz bunta:

– Lako ti je kad si rastao na onoj visini, na onim nedostupnim padinama Himalaja! Otuda dijeliš savjete cijelom svijetu! Lako ti je kad se za tvoju visinu nisu ozbiljno otimali hiljadama godina i kad su te prepustili vjetrovima meditacije! Lako kad su ti oni na tvome jugu darovali spiritualni užitak, a oni na tvome sjeveru ?udnu strpljivost prošlosti. Lako kad su te prepustili simbolima dobra koji su se zalijepili za tijela otežala od zlata i mudrosti. Lako ti je , Dalai Lamo, kad te ne mu?i pitanje zašto su baš na tvoje padine božanskog gorja stigli brodovi sa Andskih visina sa misti?nim potomcima elijenke Orijane. Kad ne nosiš na svojim le?ima balkanski nesretni trokut, na kojem nikad kvadrat na hipotenuzi nije jednak zbiru kvadrata na katetama. Ili, uprošteno: Šta ako je ?ovjek profanisao spirit koji je utkan u vrtove njegova tijela?

Nisam ni primijetio kad se onaj obla?i? iznad naših glava spustio izme?u nas dvojice. Prostruji mi misao da to, možda, nije Dalai Lama, da cijela situacija nije stvarna, da sam u nekom stanju izme?u sna i ushi?enja i da se u moj um upleo neko znatno mo?niji od obi?nog ljudskog stvora. Odnekud mi sinu ideja da se Erazmo uvukao u moj um radi komuniciranja s budusti?kim prvakom, s kojim je imao mnogo toga sli?nog. Ili neko koga se toliko ne ti?u naše individualne ljudske sre?e i nesre?e, nego se bavi globalnim pitanjima ljudskog roda. Neko ko se na taj suhi planinski vrh morao dovesti ko?ijom izvan domašaja mojih o?iju. Neko iz nekog drugog svijeta u kojem nema mržnje me?u bi?ima na vrhu skale života, ili neko ko je došao kontrolirati kako se to na našoj planeti ponašaju Orijanini potomci. Ali, onaj isti glas ustalasa obla?i? ispred mog sagovornika i ja ?uh rije?i njegovog opraštanja od mene:

– ?ovjeku je dat um da se koristi njime. Um posebnog kvaliteta, kreativan i neiscrpan. Um bi morao dominirati ?ovjekovim požudama i sprije?iti zloupotrebu sopstvene nadmo?i. Naro?ito tamo gdje je to u zoni nanošenja zla drugim ljudima. Jeste. To je moja istinska religija. U tom smislu nema potrebe za templom ili crkvom, džamijom ili sinagogom, nema potrebe za komlikovanom filozofijom, doktrinom, ili dogmom. Naše vlastito srce, naš vlastiti um je templ. Doktrina je samilost. Ljubav prema drugima i poštivanje njihovih prava i dostojanstva, bez obzira na to ko ili šta su oni – to je ono što mi trebamo. Tako dugo koliko mi prakticiramo to u našem dnevnom življenju, bez obzira na to jesmo li u?eni ili nismo, da li vjerujemo u Budu ili Boga, ili slijedimo drugu religiju, ili uopšte nikakvu, tako dugo koliko mi imamo samilost za druge i osje?amo odgovornost za druge, nema sumnje – mi ?emo biti sretni. U tom slu?aju bili bi nam nepotrebni tvoji stihovi (zar su ljudi zaslužili rat /otkuda nekom ta luda ideja).

Posljednje rije?i imale su zvuk pištanja orla. Ja mahinalno digoh glavu u nebo i ugledah ga kako kruži gore visoko. Uistinu je pištao kao da na nešto upozorava. Kad pogled vratih prema sagovorniku, njega tamo više nije bilo. ?ak se i onaj obla?i? što je stajao izme?u nas pomjerio u stranu kojom je vodio put prema Jerusalimu i Gazi. Bio sam iznena?en njegovim nestankom. ?ak i nezadovoljan. Nisam uspio da završim razgovor onako kako sam ga zamislio onog momenta kad sam susreo Dalai Lamu. Želio sam ga provocirati da mi kaže da li je zabrinut za ?ovje?anstvo na prvom pragu tre?eg milenijuma. Da li je zabrinut zato što najve?a vojna sila svijeta dosta sramno maršira ispred Kipa Slobode, jer su Ameriku njene vo?e ovih godina, od cjelosvjetske nade, pretvorile u strah civilizacije i trenutno jedan od njenih najomrznutiji dijelova. Želio sam ga ozbiljnije suo?iti s Chomskim i njegovim upozorenjima od nezauzdanog imperijalizma. Pitati ga plaši li se on supersile u rukama bolesnog uma i profitom zaslijepljene demokratije. Šta je to s ljudskim spiritom?! Da li je nada u spiritualnu revoluciju civilizacije samoobmana i kako je mogu?e obezbijediti balans izme?u uma i strasti. Jer, ako je vjerovati anti?kim legendama, Jupiter je krivac. On je dodijelio ?ovjeku 23 dijela strasti, a samo jedan dio uma. Ako je tolika disproporcija izme?u materijalnog i spiritualnog u ljudima, da li je, onda, uopšte realno o?ekivati spiritualnu revoluciju koja bi ljude povela u trajnu sre?u. Ovako, bez Dalai Lame, na vrhu svete gore meni ostaju samo moje pjesme, jedini moj na?in da I ja ljude upozorim na to kolika je tragika ljudskog roda u mržnji. ?ini mi se da je mržnja, kao užasno stanje ljudske psihe, pogubnija po ljudski rod i život na Zemlji od svih prirodnih kataklizmi, ?ak i od fluoroscentnog u?enja Stephena Hawkinga da je kosmos nastao na po?etku kosmi?kog vremena, te da ?e i nestati na njegovom kraju.

Komentari (1)

1
Kemo
Thursday, 29. November 2012 u 20:13

Citat Rifet: „… ne shvatam demokratiju u novoj tehnologiji i filozofiji medija…“
Dragi i cijenjeni Rifete, evo jednog od vi?enja:

A janje – k’o janje, vazda mu na isto izlazi…
Primjedbe komentatora: Ovo mangupsko vi?enje nije nužno i moje, ideju dobih kod „vrljanja“ po internetu. Naumpade mi i donošenje „slobode“ i „demokratije“ svima onima koji su, sve do tog „donošenja“, živili sretni i zadovoljni pod raznim „terorima“ i „diktaturama“. „Donošenje“ je mnoge od njih beli „usre?ilo“: do tad potla?ena, pobuljena i nesretna, nana danas smije, ako ho?e, u pô bijela dana u „tangi“ preletit do McDonald’s da kupi nešta za iftara… Naumpade mi i aspekt jednog studijskog kolege koji me natjera da se zamislim: „Demokratija je najbolje od svih mogu?ih LOŠIH rješenja suživota!“ (Dragi Avdo, ne uzbu?uj se na ovo „suživota“ , svega Ti J!).
A što se ti?e „nove tehnologiji i filozofije medija“: upravo dobih jedan e-mail od našeg Ogija, pa skidoh link na tekst koji mi je poslao:
http://www.facebook.com/permalink.php?id=266423426734659&story_fbid=456349441075389
Pa pomislih: ili smo ludi ili zbunjeni, vrlo vjerovatno oboje, naizmjeni?no…

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar