Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Loris Guti?: Ima li mjesta optimizmu u BiH

Loris Guti?: Ima li mjesta optimizmu u BiH

Tata-crv i sin-crv živjeli su u govnima.
Jednog je dana sin-crv pitao tatu-crva: “Tata, da li je istina da postoje crvi koji žive i u jabukama, i u kruškama, i u trešnjama, i u šljivama?”
Tata-crv je odgovorio: “Ta?no je, sine.”
“Ali, tata”, uporan je bio mali crv, “zašto onda mi živimo u govnima?”
“Zato, sine”, odgovorio je tata-crv, “što je to naša domovina!”

Lutaju?i bespu?ima neozbiljnog cyberspacea, na jednom forumu pronašao sam gotovo ozbiljnu raspravu o dobrim i lošim stranama Bosne i Hercegovine, u kojoj mi je pažnju privukla dobrano zahuktala debata optimista i pesimista. Prvi su tvrdili da u našoj državi percipiraju mnogo toga dobrog, drugi su pak bili skloniji posmatrati BiH kao crnu rupu bez dna, na koju su dosljedno bezna?e, uporno nazadovanje, sveop?a depresija i odsustvo svijetle vizije budu?nosti ostavili neizbrisivi i trajni pe?at.

A gdje je, kona?no, taj pe?at?

Ako ga potražimo u inozemnoj percepciji pojedinih segmenata bh. stvarnosti, na?i ?emo ga u nebrojenim listama na kojima BiH kotira prili?no nisko, ili visoko, ovisno o tome da li su u pitanju liste najboljih, ili najgorih. Prema broju nezaposlenih, ako je vjerovati CIA-inoj komparativnoj listi, BiH se sa 47,3 % nezaposlenih nalazi na visokom ?etvrtom mjestu, poslije Armenije, Makedonije i Južnoafri?ke Republike, a na CIA-inoj listi “najjadnijih” zemalja svijeta, BiH je na 17. mjestu gdje joj društvo prave Palestina, Afganistan i Iran. Prema Institutu za nogometnu povijest i statistiku iz Kelna, bh. nogometna liga nalazi se na žalosno niskom 102. mjestu. Prema statisti?kim podacima “Wall Street Journal”-a BiH se nalazi na 103. mjestu u svijetu prema ekonomskim slobodama, kao najlošije plasirana od svih država regiona. Prema “Forbesovoj” listi najpogodnijih država za poslovanje, BiH zauzima 85. mjesto, i za ?itavih je pet mjesta ispred Srbije. Na svjetskoj listi korupcije koju temeljem statisti?kih podataka sa?injava “Transparency International” BiH dijeli 72. mjesto sa Italijom, domovinom izvorne mafije. Prema istraživanju instituta za istraživanje javnog mnijenja “Gallup”, na listi najsretnijih ljudi na svijetu BiH je na 115. mjestu.Prema istraživanju ?asopisa “The Economist”, na listi “država u kojima je dobro biti ro?en” BiH se, o?ito, smatra državom u kojoj je najbolje ne biti ro?en – na listi, naime, uop?e nema naše neslavne domovine.

Da u BiH, me?utim, nije sve niskoplasirano, pokazalo je istraživanje “Svjetske banke” koje je pokazalo da je BiH na 6. mjestu po obuci zaposlenika, odnosno po postotku zaposlenika koji prolaze dodatnu obuku i razli?ite programe edukacije. Kombinuju?i ovaj vizuelno atraktivan podatak sa gornjim i ponižavaju?im, dolazimo do o?iglednog zaklju?ka: zaposleni u BiH, ona sretna polovina radno aktivnih koji uop?e imaju posao, prolaze puno truda nizašto.

Baš kao i oni koji državu BiH posmatraju sa ruži?astim nao?alama na nosu, i uspijevaju?i se uvjeriti u sladunjavost zbilje, ne smatraju potrebnim angažirati se na bilo koji na?in da bi doprinijeli op?em boljitku. Takvi su, me?utim, našli izvanredan argument kojeg su uvijek spremni povu?i iz tobolca kad se zahukta rasprava u kojoj ?e njihov nemar, njihova nezainteresiranost i njihova lijenost neizostavno do?i pod lupu i biti predmetom kritike: poistovjetili su optimizam sa patriotizmom.

Kako?
Jednostavno.

Ako ne vidis državu BiH kao mjesto u kojem nije sve dobro, ali nije sve ni loše, ako ne vidiš BiH kao žrtvu okolnosti, stranih pla?enika i doma?ih izdajnika u kojoj jeste teško, ali se može, ako ne vidiš BiH kao tranzicijsku državu koja napreduje i koja se približava Evropskoj Uniji, ako ne vidiš situaciju u državi kao razumljivo nestabilnu, budu?i da je „ipak ovdje bio rat, za razliku od Evrope“, ti nisi patriota.

Ako ne isti?eš izgradnju neproduktivnih, a velelepnih objekata kao prednost, kao znakoviti progres, ako ne podsti?eš stranku koju podupire ve?ina, ako u Federaciji BiH ne bogaraš po Republici Srpskoj i Dodiku spomeneš bližu i daljnju rodbinu barem jednom dnevno, a u RS-u ne proglasiš Sarajevo Teheranom i Federaciju džamahirijom barem jednom dnevno, ti si veleizdajnik.

Ako masone proglasiš fikcijom, „Zeitgeist“ zabavnim i historijski selektivnim filmi?em, me?unarodnu zajednicu jedinim vezivnim tkivom koje BiH drži u bolnoj koheziji, ti si strani pla?enik.

Ako kritiziraš Bosnu i Hercegovinu iznutra, kao stanovnik svjestan njenih daleko brojnijih negativnih karakteristika, ako argumentirano isti?eš kako je u BiH malo šta dobro donijela doma?a politika, kako je ve?ina optimalnih zakonskih rješenja i institucija ( na kakvu-takvu sre?u lokalaca ) nametnuta, mrzitelj si BiH.
Ako isti?eš kako privreda ne funkcionira zbog toga što su državljani BiH uglavnom loši privrednici privikli intervenciozmu nasuprot kapitalisti?kom darvinizmu, te zbog toga što državnici naprosto ne znaju niti imaju interesa stvoriti adekvatnu privrednu klimu, dezavuiraš doma?u ekonomiju.

Ako isti?eš kako rješenje nije u nostalgiji nego u progresivnoj percepciji, kako gra?ani nemaju ni volje, ni želje, a ve?inom ni sposobnosti da bitnije uti?u na stanje u državi, kako je prepuštanje sudbini, fatalizam, prihvatanje determinizma kod bh. gra?ana proisteklo iz intelektualne zatupljenosti, neobrazovanosti i egocentrizma, zlonamjerni si mizantrop, bolesnik, lu?ak.

Ako podvla?iš kako nijedan, ali baš nijedan segment društvenog života ne funkcionira, bauk si kojim se plaše male lokalpatriote.

Nije važno što kulturno-umjetni?ke institucije propadaju zajedno sa njihovim nosiocima, što je sport je uglavnom na niskim granama.

Nije važno što je politika je ždera? gra?anske imovine, pravosu?e je nesposobno ili potkupljeno, državna uprava inertna i lezihljebovi?ka, diplomatija neefikasna.

Nije važno što privreda kolabira, ljudska prava egzistiraju formalno, ne i materijalno, demokratija je poklopljena autokratijom politi?kih subjekata, troškovi života rastu nesrazmjerno sa prihodima, mladi i sposobni odlaze ili barem svojski nastoje.

Nije važno što su oni koje vrijedi slušati ignorirani, oni koji su glasni i grlati su slušani ma kakve besmislice govorili, fundamentalizam, šovinizam, patrijarhalna, nacionalisti?ka i plemenska shvatanja svijeta i života predominiraju.

Nije važno što je intelekt zanemaren, plagiran, kupljen, prodavan i uop?e prividan, sposobnost je potcijenjena, korupcija i nepotizam u potpunosti su zamijenili meritokratiju.

Nije važno. Treba gledati ono pozitivno. To je važnije od realnog percipiranja strahote aktuelnih prilika.

Pesimisti?ni autor ovdje ?e stati i udahnuti.
I zapitati se “Ima li kontraargumenata?”.
Pesimisti?ni autor ih, ukratko, ne zna.

Valjda ga nisu zapale te silne profesionalne i patriotske obuke.
Valjda ga nijedna nacionalna bajka nije uljuljkala u slatke snove kojim sniva oligarhija, valjda nema te spasonosne vjere u neki bolji svijet u kojem ?e ga, kad bude ugušen prolivenom žu?i, do?ekati djevice i ov?ice.

Valjda shvata i taj pe?at kojeg na nas svakodnevno udara svijet koji BiH neumoljivim brojkama sahranjuje na dna svih afirmativnih ljestvica, valjda uvi?a da mu svijet ni njegove liste ne trebaju kako bi bacio pogled i zaklju?io da živi u crnoj rupi svijeta i još crnjoj rupi Evrope, u kojoj se teško nadati bilo ?emu, i ?initi bilo šta, osim pukim se preostalim zrnacima snage i volje truditi i probuditi u inertnim, nevoljkim gra?anima želju da barem ne odustaju od budu?e sre?e svoje djece, ako su ve? odustali od današnje i sopstvene.

Bolno je, teško, surovo pogledati stvarnost i ubiti u sebi nužnost da voliš državu u kojoj si se rodio iako živiš u govnima.

Bolno je, teško i surovo živjeti u državi u kojoj je 2010. godine naš bezbrižni narod utukao 60 miliona konvertibilnih maraka na lijekove za smirenje.

Bolno je pregristi taj Persen i otvoriti o?i, jer po otvaranju o?iju nijedan iole priseban ?ovjek, bio porodi?an ili ne, teško može ostati ravnodušan i ne poželjeti nešto u?initi, nešto promijeniti.

Nije dovoljno, a to svjesni znaju, samo šutiti, stajati u blatu i gledati u zvijezde.

Potrebno je progovoriti.
Di?i nogu.
Pružiti ruku.
Krenuti.

Preuzeto sa portala buka.com

Upišite komentar

Vaš komentar