Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Zoran Maroević: Iz vremena KK “Mlada Bosna”

Zoran Maroević: Iz vremena KK “Mlada Bosna”

Slike sam poslao namjerno bez teksta očekujući da će se raja pozabaviti prepoznavanjem ovih divnih ljudi. žao mi je što sam na svakoj od njih ja, da ne ispadne samoreklama.

Slike su iz 62. i 63. godine. Bude li očekivane reakcije ima ih još, a ja jesam amater, to je moj prvi pokušaj.
pozdrav, a blog je strava.
Zoran
601

602

603

Komentari (13)

1
Šerkan
Saturday, 20. April 2013 u 10:32

Vozdra Zoka. Baš se obradovah što si se javio. Nismo se sreli godinama. Slike su super, nažalost dosta raje je “iza horizonta”. Svaka slika izaziva sijaset sjećanja i asocijacija. Na slici sa zakucavanjem kraj ograde stoji Šomi Bašić, a pokraj njega Salem, na utakmicama je redovno bio redar, na ulaznim vratima je trgao karte. Pravio je stan pa je digao kredita više nego što mu je bila plata. Elem, umre Salem, fisovska raja bezbeli na dženazi čoporativno. Pita neko pokojnog Čedu Keza od čega je Salem umro. Znaš Čedu, nije to moglo proći tek tako. Kaže Kez, ma zna se od čega je umro, ali da je meni znati od čega je on živio. Hebi ga, jest dženaza ali raja se počne smijati, a Kez se počne ljutiti što se raja smije. Davno minula vremena naše zaista lijepe i sretne mladosti. Bilo je to vrijeme ruža. . . Javi se preko Vlade.
srdačan pozdrav Šerkan

2
Mićo Bjelogrlić
Saturday, 20. April 2013 u 13:39

Prije svega čestitke gloduru koji je na blog “navukao” Zorana Marojevića još jednu sportsku legendu i osvajača srebrene medalje na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. i srebra na Evropskom prvenstvu u Italiji 1969. godine. Koliko znam, Mare se sada prvi put oglašava na “Dovla.net”.

U vrijeme kada je prva slika nastala ja sam je još provlačio ispod ograde FIS-a u Augusta Cesarca i tek kasnije poslije nekoliko godina sam savladao “tehniku preskakanja” visoke ograde. Ipak, sa prve fotografije siguran sam da poznajem četvoricu. Osim Marojevića, tu su Smajo Bajrović, Pimpek i Boša. Kod trenera nemam dileme. To je profesor Đorđe Najšteter. Za ostale nisam siguran, a ne bih da “lupetam” jer sam bio “bebiron” u vrijeme nastanka ove slike.

Na drugoj poznajem samo Zorana Marojevića, krajnji lijevo, a treća je već legendarna i čini mi se da je Šerkan slao i da sam i pisao komentar. Osim Marojevića koji zakucava što je u to doba bila “senzacija”, ispod njega sa brojem 13 je bloger Mašo Užičanin. Desno od Mašinog ramena pokojni čika Salem, jedna od legendi FIS-a kojeg sam spominjao u jednoj priči. Na toj slici je čini mi se i Tripko Adžić (sjedi na klupi).
Kao pozdrav i dobrodošlicu Maretu i ja iz svoje dokumentacije uz ovaj komentar šaljem jednu sliku, koju Zoran možda i ima. Slika je snimljena u Košutnjaku u toku priprema za Meksiko 1968. godine. Jugoslavija je tada osvojila prvu medalju na Olimpijskim igrama, a selektor tog tima je bio Ranko Žeravica.
meksiko 1968
Na slici su: Radivoje Korać, Ivo Daneu, Trajko Rajković, Nikola Plećaš, Zoran Marojević i Damir Šolman (sjede). Aljoša Žorga, Dragutim Čermak, Krešo Ćosić, Petar Skansi, Vladimir Cvetković i Dragoslav Ražnatović (stoje).

Veliki pozdrav svim “mladobosnašima” iz tog vremena, od kojih nažalost mnogi nisu više među nama.

3
Mašo Užičanin
Saturday, 20. April 2013 u 20:08

Dragi Zoka, baš lijepo da si se i ti javio, biće valjda više priče o sportu. Nadam se da si dobro, a nadam se da ćeš navratiti ljetos i u Sarajevo da se vidimo, pa i da malo vježbam vratnu kičmu gledajući prema gore.
Znam sviju sa prve slike, osim onoga sa tvoje desne strane i ne mogu da se načudim da ga ne prepoznajem. Pomislih u jednom momentu da je Neco Djurić, ali on je, čini mi se, došao u M. Bosnu kasnije, ne uklapa mi se u ovo vrijeme. Pa da pomognem, na toj slici su Smajo Bajrović, pok. Mišo Gojković, XY, Zoran Marojević, rahm. Eso Čengić, Braco Alikalfić, pok. Djordje Najšteter, pok. Nidjo Barbalić, pok. Davor Popović, Srećko Rabenštajn, Darko Damić i Boša Tanjević.

Interesantno, na drugoj slici ne mogu da prepoznam nikoga osim tebe. Sa brojem 12 bi mogao biti Mišo Gojković.
Na trećoj, sa utakmice M.Bosna – Bosna, koju je Šerkan takodje objavio na ovom blogu prije godinu-dvije, pok. Boro Turković i ja se čudom čudimo gdje si ti odskočio. Pored rahm. Salema i Miše Bašića koji stoje i koje su prepoznali i drugi, na klupi sjede pok. Čedo Djurašković (trener), Brano Čukvas i Mladen Novak. O Salemu – legendi, smo pisali na ovom blogu, izmedju ostalog i ja u prilogu “Jedno sjećanje na sasvim obične ljude” iz 2008 godine -http://dovla.net/2008/07/maso-jedno-sjecanje-na-sasvim-obicne-ljude/comment-page-1/
MladaBosna_tekma
Ovo je možda i dobra prilika da objavim i ovu neobičnu fotografiju sa neke od utakmica M.Bosna-Bosna u FIS-u, mislim da je iz 1964, jer sam je lani našao u mom dnevniku iz te godine. Neobićnu, zato što više liči na kečeskečken. Miloš Skakić, pridošlica iz Slovenije u Mladoj Bosni je u toj čudnovatoj pozi u prvom planu, vjerovatno pokušavajući da iskamči neki faul, sa strane sa podignutim rukama su Boša i Šilja Derić, zatim ja sa loptom i iza mene Eso Čengić.
Mašo

4
Maroević Zoran
Saturday, 20. April 2013 u 22:22

xy je Milanović

5
erkan
Saturday, 20. April 2013 u 23:14

Mao xy je Zdravko MIlanovi?-Milano erkan

6
Vlatko Slokar
Sunday, 21. April 2013 u 14:10

Pozdravljam Zorana Maroevića u nadi da će me se sjetiti.

Vlatko Slokar

7
Tihomir Divjak
Sunday, 21. April 2013 u 19:21

Što bi jedan dobar prijatelj rekao: “Tempi beli, ma tempi pasati”, ostaju nam samo divne uspomene…
Čudna je i bogata naša košarkaška porodica. Kao klinac u “Borcu” igrao sam i protiv Šilje Derića, koji je mnogo godina posle bio profesor mom sinu Lazaru, na PMF. Pitao ga je da li ima veze sa Banjalukom, setio se.
Ako se ne varam 1963. godine, nakon majstorice u Maglaju između “Mlade Bosne” i “Borca”, “Mlada Bosna” je postala prvoligaš. I danas osećam tu gorku knedlu u grlu…
U maju ću i ja podariti jedan lep prilog-sliku za košarkašku raju iz naše generacije.
Do tada, mnogo zrdavlja i sreće, iskreno vaš
Tihomir – Kikan Divjak

8
Meliha Oručević - Vlatković
Sunday, 21. April 2013 u 20:08

Zahvalila bih se Zoranu Marojeviću, izuzetnom košarkaškom igraču i reprezentativcu, na prvoj priloženoj fotografiji, jer me podsjetila na period kad sam samostalno, kao desetogodišnja, malena i mršava djevojčica, uporno pokušavala da naučim igrati košarku. U tom periodu, još nije bilo juniorskih ženskih ekipa, pa se učilo gledanjem treninga starijih ženskih i muških ekipa, a potom i vježbanjem neophodnih dvokoraka, šuteva, pa čak i poneke “finte” sa mlađom sestrom. Kad god bih joj pokušala proturiti loptu kroz njene kratke dječije noge, ona bi prvo sjela na loptu, a zatim se skotrljala i na asfalt igrališta FIS-a. Zahvaljujući privilegiji življenja u FIS-u i slabosti čika Alije i čika Zejnila na moljakanja malih djevojčica, vrlo često smo vježbali košarku sa pravom košarkaškom loptom. U ta davno prošla vremena, košarkaške lopte su bile na raspolaganju samo klubovima za treninge i utakmice, a kako se nisu mogle kupiti, mladiđi su igrali basket s plastičnim loptama.

Raspolaganje pravom košarkaškom loptom, pružilo mi je mogućnost da igram basket i sa već tad veoma popularnim Bošom Tanjevićem i Davorinom Popovićem. Od ranog djetinjstva sam kvalitetu suigrača pridavala izuzetnu važnost. Bilo je tu i ne baš uvijek sportskih pokušaja od strane Boše, da me zaobiđe kao suigrača, kako bi velikim momcima što manje smetala u igri. Već tad je posjedovao izuzetnu snalažljivost i elokventnost, kvalitete bez kojih se teško postiže uvjerljivost, što je neophodan kvalitet uspješnog trenera. Kad me loptom pogodio u nos iz kojeg je počela teći krv, uspješno je skrenuo moju pažnju sa bola i suza ponovo na košarku, igrajući na uvijek sigurnu kartu ženske taštine. Uvjerio me da će, zahvaljujući tom udarcu, moj nos ojačati i još više sličiti pravom “košarkaškom”. Završetak basketa sam dočekala ponosna posjedovanjem košarkaškog nosa, a Boša presretan što je izbjegao neprijatan susret sa mojim ocem. Od srca mu želim da se sa njemu svojstvenom efikasnošću suprotstavi i sadašnjim zdravstvenim izazovima.

Srdačan pozdrav

9
Braco Alikalfić
Monday, 22. April 2013 u 09:34

Vozdra Dugi,
Dobro došao na Dovla.net!

10
Slobodan Mitrovic
Monday, 22. April 2013 u 15:20

Zoran Maroević i ostali članovi najboljeg tima svijeta i čitave galaksije. Svako ime je planina i pojam za sve nas. Svaka čast, kapa dole, poštovanje i hvala za sve lijepe dane koje ste nam priuštili vašom igrom, ponašanjem i zalaganjem za boje najljepše zemlje na svijetu.

11
Julije Skelin (u ime Šjora)
Sunday, 12. April 2015 u 18:06

Bog Zoki!

Ovo ti piše “Šjor”.

Jučer sam se vratio iz Sarajeva. Bio san tamo dan i po. Ne znam zašto sam tamo otišao. Nešto me privuklo da tamo odem. Prošao sam i pored FIS-a. Nisam ušao. To mi je bio prvi put poslije onog posjeta kad si me ti pozvao u Sarajevo, još dok sam živio u Švedskoj. To je bilo prije rata, sječeš se.

Nisam vidio nikoga od raje. Ne bi možda nikoga ni prepoznao. A ni oni mene. Duplo sam širi od onoga “Šjora” iz onih naših sarajevskih dana. Ali i stariji smo, ništa čudno. Polušao sam vas naći preko Interneta. Željinu raju. I nekako nabasa ovu stranicu. Na ovaj način te i kontaktiram. I sve ostale. Vidim da nekih više nema. Ali drago mi je što nas još ima. Ova slika je napravljena vidim godinu dana poslije nego što sam se ja vratio u Split. Vidim da su investirali u vas. Trenerke vam ne stoje baš najbolje. Ili niste se još navikli na njih. Šalim se. Drago mi je bilo kad sam vidio vas na slici. Vidim Pimpek se pojavio, a i Boša. Mene je to malo vratilo u ono lipo sarajevsko doba. Malo boemsko, ali nezaboravno. Bar za mene Dalmoša. A ni tebi Slavoncu nije bilo drukčije.

Možda je to bio razlog da se vozim šest sati autobusom iz Splita do Sarajeva kroz čitavu Bosnu. Nisam nikoga od vas vidio. Nažalost. Bar ovaj put. Volio bi da sam nekoga mogao pozdraviti. Zagrliti. Ali vratio sam se zadovoljan. Osjetio sam da u Sarajevu postoji ono što je uvjek i bilo. Volja i znanje da se preživi. Na jedan specjalan način, ali tako lip. To zna samo onaj koji je proživio Sarajevo. I sa njim preživio.

Nadam se da ćeš ovo vidjeti i pročitati. Ne samo ti. Volio bi kad bi stupio u kontakt sa ostalima sa kojima sam igrao i družio se. To su meni dragi ljudi i fine uspomene.

Ja sam se poslije pustih godina provedenih u Švedskoj vratio u Split. Pijem kafu na splitskoj rivi i uživam u švedskoj penziji. Borim se sa kilima i nadam se da ču uletiti do ljeta u moje stare pantale.

Zoki, neznam puno o tebi. Ni o drugima. Nismo se čuli zadnjih pitaj bogca koliko godina. Ali nadam se da si najprije zdrav, pa zadovoljan i da nemaš nekakvih većih problema. Za sve drugo če mo lako. To isto želim i ostaloj raji.

Ako ti i svi drugi želite imati kontakt sa mnom zapišite ovo: Mob 00386 91 529 59 34,
mail: julijeskelin@gmail.com, Adresa: J. Skelin, Teslina 28, 21000 Split

Posdrav Šjor

12
Vlado
Monday, 13. April 2015 u 00:16

Iskreno se nadam da je ovaj komentar pisao Srdjan Praljak Šjor uz pomoć Julija Skelina. Zato sam ga i pustio na blog.

13
Julije Skelin
Monday, 13. April 2015 u 15:00

Ne, nije. Poznajem Srđana, on je porijeklom iz Kaštela. On je stariji sarajevski “Šjor”. Ja sam igrao u Želji 60-61. Jedina mi je namjera bila stupiti u kontakt sa mojom starom rajom sa kojim sam se družio u Sarajevu. Nije bilo lako jer sam četrdeset godina živio u Švedskoj.

Ovaj blog mi je simpatičan. I jedini način meni poznat da stupim sa mojim prijateljima u kontakt. Zato, Vlado, ne razumijem izraz “pustio na blog”. Ako je ovo neka privatna stvar u koju sam se ubacio, onda se ispričavam. Internet je koliko ja znam otvoren za komunikaciju.

Pozdrav Julije Skelin “Šjor”

Upišite komentar

Vaš komentar