Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Divna Krautblatt: Super gumica

Divna Krautblatt: Super gumica

Devedesetih godina prošlog vijeka pričao se vic o predstavnicima naroda, dok su se oni provodili po bjelosvjetskim metropolama, pa tako pitaše predstavnika srpskog naroda, poslije jedne posjete Americi, kako vidi Ameriku, a on će: Super zemlja, super uređena, samo je malo Srba, pa ne znam da li da ih brojim ili da idem po katastru.

Vjerujte, mene niti budi Kožo, ni Pepo…. niti bilo ko, ali poslije dva iza ponoći,ne mogu oka sklopiti, a svakim danom sve manje spavam, kako se približava dugo očekivan popis stanovništva u našoj zemlji.

Svaki dan sam sve bliže onim devedesetim, kad je u modi bilo proglašenje srpskih opština, po jadnoj i čemernoj Bosni. Tako u razredu, u školi u koju je isla moja kćerka, počeše dijeliti djecu da se izjašnjavaju, ko je koje vjere i nacije, da li su dijelili kućne ljubimce po vjeri i naciji, nije mi poznato, ali desetogodišnju djecu jesu. Ja sva nervozna, ljuta ko ris, velim šta si rekla, a ona onako kao i svi. Znaš, prva se javila Anja (kćerka jednog poznatog kolege sa ondašnjeg TV), a kako je ona najbolji đak i sve zna, a rekla je da je Jugosloven, pa svi tako rekli. Bi mi lakše, “falim” joj ćaću, da je super odgojio dijete, ali ne lezi vraže, samo do prvih ispaljenih metaka, pa tako ćaća vrlo brzo izbrisa sve one vrijednosti zajedništva, bratstva i jedinstva, a ja još do dana današnjeg se pitam gdje to prodaju te fantastične gumice za brisanje, da u trenutku izbrišu sve što smo gradili desetljećima. Izbrisa, pa zbrisa na Pale, izvinjavam se, u Pale. Kao i on, i mnogi drugi gumicama izbrisaše, vjerovatno nije im ni do tada ništa značilo. Izbrisaše i zbrisaše u brda i planine, pa s geografske karte izbrisaše mnoga sela i gradove, pa izgradiše neštoninašta” nalik.

Sedmicama, mjesecima, pa i godinama, razmišljam gdje se proizvode te fantastične gumice, pa da nabrzaka izbrišem sve granice, torove i avlije tako brzo, baš kao što su oni izbrisali sve što nas je činilo ljudima, što smo stvarali, gradili godinama.

Dan po dan, sedmice i mjeseci prođoše, konferencije, arbitraže svjetskih moćnika, još sam se nadala nečemu što nikad doći neće. Sve se svelo na to: Obećanje ludom radovanje.

Torovi, avlije, granice sve bivaju sve čvršće i čvršće, nema te sile da ih izbriše.

Kako u svakom žitu ima kukolja, u svakom stadu neka crna ovca, tako i ja odlučih da baš budem jedna od tih crnih ovaca i ne želim da me niko svrstava nigdje, bez sopstvene volje.

Popakovasmo torbe, pa u bijeli svijet.

Po dolasku u Španiju, mnoga pitanja vrlo poznatih novinara su ostala bez odgovora. Kako nekome objasniti ono što i meni nije jasno do dana današnjeg.

Poslije par godina, malo se naučio jezik, pa se više i komunicira. Jedan radni kolega me pita: kako to da ratuju Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati, ja blejim ko tele u šarena vrata, jer ni meni nije bilo jasno, a, bogami, nije mi jasno ni danas.

Pa, onako kao u šali mu velim: samo ako si katolik ili pravoslavac svrstaju te u jedne ili druge, a on pametniji od mene, veli: znači, kad bih ja doselio u Bosnu, automatski kao katolik, bio bih Hrvat. Skonto ”čoek” u sekundi što naši kontaju godinama.

Sad kad se približava dugo očekivani popis Bosanskog stanovništva, ja se stalno budim iza dva poslijeponoći, ne znam da li da tražim Anju ili nekog drugog super đaka, da li da poslušam mog radnog kolegu pa se preselim u Bosnu ko Španjolka, ili jednostavno da tražim gdje se prodaju SUPER gumice, pa da izbrišem sve redom i Bosna ostane SAMO BOSANCIMA!

Septembar 2013 godine

*****

Upišite komentar

Vaš komentar