Napisao Nadan Filipović
Ne znam igrati tenis. Nikad nisam uzeo reket u ruku. Znači nisam ni rekreativni igrač, ali sam zato pasionirani posmatrač. Zaista uživam u gledanju ove prekrasne igre koja je i pored profesionalizma, reklama i golemih para koje se oko nje vrte, ipak zadržala mnoge elemente džentlmenstva ili viteštva. Eto, sjedim po čitave dane pred televizijskim ekranom i kibiciram sve susrete Melbourne Open–a. Dok traje meč između Federera i Tomića, ja koncentrirano pratim igru, a u pauzama mi kroz misli na trenutke dolete i prolete neke davne slike, odnosno daleka sjećanja. Čim se meč završio, sjedoh i napisah ovu priču kao podsjećanje, a po sjećanju koje me još relativno dobro služi.
Svi smo mi nekad bili „mala raja“. Mala raja ne bi bila mala da nije postojala „velika raja“. Znači, na jednoj strani „robovlasnici“, a na drugoj „mali crnci“. U moj vakat, pripadnici naše obalske male raje su morali bespogovorno slušati i ispunjavati sva naređenja velike raje, a svaki neposluh velikorajaši su znali čak proglašavati i pobunom. „Pobunjenici“ su bili kažnjavani na različite načine. Kao najblaže vaspitno-popravne mjere primjenjivane su klempe, šljage, čvoke, a kao teže, jednosatno ležanje na okolodvorišnom zidu, šibanje po dlanovima, zatvaranje u mračne podrumske prostorije ili „crne šupe za pobunjenike“. Za one, skoro nepopravljive, koji su ponavljali neposluh prema našim „velikim bogovima“ čak se primjenjivala, doduše dosta rijetko, egzekucija na takozvanoj „električnoj stolici“ instaliranoj u mračnoj veš-kuhinji: „Električna stolica“ je bila improvizirana pomoću ručnog induktora zaostalog iz onog rata. Otvori integralni članak »
objavljeno:
utorak, 24. januar 2012 u 16:19 CET, pod
Saradnici,
Sarajevska raja
otvoreno: 659 puta |
1 komentar
Dragi Vlado, na vijest da je preminuo Braco Kosovac ne mogu da odolim a da ti ne pošaljem tekst koji sam o njemu svojevremeno objavio na
www.bihski.comIntervju sa Bracom je radio naš sportski novinar Boro Radosavljević a uzet je iz knjige o razvoju Sarajevskog Smučarskog Kluba.
Pozdrav, Vlatko Slokar
Dragutin Braco Kosovac, zaljubljenik u ljude, planinu i skijanje
Kada ga sretnete sa onim njegovim standardno veselo-srdačnim osmjehom na licu, imate dojam da ste sreli dragog rodjaka, tetka, ujaka, naprosto nekog veoma bliskog.
Bio je prijatelj mog oca a sve kroz česte posjete mojoj baki Ani i djedu Cvjetku Slokaru na Trebeviću, dolazeći na zeljanicu, jela od šumskih gljiva i druge bakine kulinarske majstorije.
Prosle godine mi reče moj profesor Vladimir Peleksić-Keke, koji sa Bracom dugo druguje, da ga je posjetio u Sarajevu i da teško hoda, što me podsjeti na jedan Bracin intervju na Sarajevskoj TV. Pita ga novinarka: Gospodine Braco, kako ste? Na šta on šeretski odgovara: ”Znate, starost je teška, udari u noge ili u glavu, a mene srećom, udarila u noge”.
Ja sam ga, po zadatku, 1983. molio da napiše predgovor i promoviše knjigu “Olimpijski korijeni” koju je izdao Smučarski savez Bosne i Hercegovine, što je on bez dvoumljenja prihvatio. Uvijek je volio planinu i skijanje, od čega je ovaj sport profitirao jer se njegova rado “slušala”.
Stavljam ga u kategoriju BiH smučarskih legendi upravo radi njegove istrajne ljubavi prema skijaškom sportu, planini i ljudima.
Vlatko Slokar
INTERVJU: BRACO KOSOVAC
Skica za portret smučara Dragutina Kosovca
Napisao: Boro Radosavljević
Otvori integralni članak »
objavljeno:
utorak, 24. januar 2012 u 03:35 CET, pod
Poznate ličnosti,
Saradnici,
Sarajevska raja
otvoreno: 1393 puta |
11 komentara
Dragi Vlado, oprosti što te ponekad obaspem tekstovima vezanim za Center for Global Nonkilling i Nonkilling Balkans Forum. Vjerujem da te ovo moje kratko pismo Šimi Ešiću, vlasniku izdavačke kuće
Bosanska Riječ, u izvjesnom smislu interesuje, jer sam osvjedočen tvojim mudrim vođenjem Dovla.neta putem međuljudske saradnje i isticanja humanih vrijednosti.
Mnogo pozdrava, Rifet
Sent: Sunday, January 22, 2012 10:09 AM
Dragi Šimo,
Postao sam veoma nervozan u vezi sa izdavanjem knjige Dra Paige-a na našem jeziku. Ja vjerujem da taj proces traži vremena i strpljenja, ali te molim da ga ubrzaš što je više moguće. Bez te knjige ne mogu ozbiljnije ući u planirane procesa djelovanja na vođe bosanskog naroda i okolnih slavenskih naroda da zaustave manijačke politike i zločine prema ¨sopstvenom narodu¨ i da omoguće zaživljavanje procesa uništavanja mržnje i revanšizma, priprema za nova ubijanja ljudi na tom nesretnom prostoru. Svaki novi dan takve vladavine životima ljudi je užasan gubitak za sve nas, a naročito za one koji su izloženi nemilosrdnom uništavanju humanog ljudskog duha, bratstva i klica humane ljudske budućnosti u tom dijelu svijeta. To je područje u kojem sam rođen, koje od svog prvog daha volim i kojem želim dati sve što mogu da tim ljudima pomognem da žive dostojanstveno i da izbjegavaju zamke političkih manijaka, koji, vođeni svojom bolešću, koriste sve prilike i neprilike da stanu na čelo grupa i cijelih naroda, da u njima huškaju nacionalistička osjećanja, ubijačke patriotizme, mržnju prema drugima i oštre kame za nova ubijanja.
Otvori integralni članak »
objavljeno:
nedelja, 22. januar 2012 u 19:43 CET, pod
BALKAN FORUM,
Saradnici
otvoreno: 587 puta |
1 komentar
Vlado,
tražio sam od Bobe Djuderije-Marčeline saglasnost da na Dovli objavimo jednu njenu priču iz njene nove knjige. Duba Banjac
Evo odgovora:
-
Dubravko, nema problema, samo prenesite priču, i hvala.
Pozdrav sarajevskoj raji i Vama
Č e t n i k u š a
Moj bivši muž je bija potpuno lud čovik. Ali bar nije bija licemjer. Što je meni daleko nepodnošljivija osobina od ludila. Dobro, s vrimenom sam shvatila razliku između pit piće sa takvim tipom i s njim pokušat ozbijno zasnovat obitelj. Razlika je drastična, je l’. Ipak, kad bi se morala ponovo pogrešno udat, opet bi se udala za njega. On je bija tako vjerodostojan u svom ludilu. I uvik mi je sto puta draži nekakvi takvi, iskreni, nepatvoreni luđak, nego neki društveno prihvatljivi malograđanski licemjer. Vjerovatno san i ja neka vrsta luđakinje, čim san se mogla zajubit u luđaka. I šteta šta smo se rastavili, jer su nam se ludila u mnogo čemu podudarala. Naprimjer u vjerskim pitanjima i u potpunoj neopterećenosti nacionalnom pripadnošću. Al’ smo znali bit jako nezgodni u sukobima. Ne, nismo se tukli. Na vrime smo se rastavili.
Sreli smo se tačno na početku rata i bili besramno ravnodušni na sva ratna zbivanja, jer nama se, judi moji, dešavala jubav. A i u Bibliji piše da je jubav najvažnija. Čak i u ratnim uvjetima.
Otvori integralni članak »
objavljeno:
nedelja, 22. januar 2012 u 04:46 CET, pod
Saradnici
otvoreno: 1132 puta |
2 komentara
CNBC je napravio jednosatni intervju sa Warrenom Buffettom, drugim najbogatijim čovekom na svetu koji je donirao 31 milijardu dolara u dobrotvorne svrhe. Ovde su neki najinteresantniji detalji iz njegovog života.
1.- Kupio je prvu akciju sa 11 godina i žalio se da je počeo suviše kasno,
2.- Kupio je malu farmu sa 14 godina od uštede stečene raznošenjem novina,
3.- Još uvek živi u istoj maloj kući sa 3 sobe u Omahi koju je kupio posle venčanja, pre 50 godina. Kaže da ima sve što mu treba u toj kući. Njegova kuća nema ni zid okolo ni rešetke.
4.- Vozi sam svoj auto gde god ide i nema ni šofera ni telohranitelje.
5.- Nikad ne putuje privatnim avionom iako je vlasnik najveće svetske kompanije privatnih aviona. Otvori integralni članak »
objavljeno:
subota, 21. januar 2012 u 03:06 CET, pod
Intervjui,
Poznate ličnosti
otvoreno: 983 puta |
4 komentara
- Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja Zdravog Razuma koji je bio s nama mnogo godina. Nitko ne zna točno koliko je bio star s obzirom da je njegov krsni list davno zagubljen u birokratskoj crvenoj traci.
On će biti zapamćen po tome što se držao dragocjenih lekcija:
>Znati kad se skloniti s kiše,
>Zašto onaj tko rano rani dvije sreće grabi,
>Život nije uvijek fer,
>Možda sam ja kriv.
Zdrav Razum je živio po jednostavnim ekonomskim pravilima:
>Ne troši više nego što zarađuješ i
>Odrasli, a ne djeca, vode stvari. Otvori integralni članak »
objavljeno:
subota, 21. januar 2012 u 02:12 CET, pod
Preuzeto
otvoreno: 724 puta |
1 komentar
Igor Mandić (tportal.hr)
‘Mi ulazimo u EU kao podstanari, moramo podnijeti sudbinu da ćemo biti tretirani kao rezervna postaja za konobare i prostitutke i ne vjerujem da ćemo tu nešto posebno profitirati’, rekao je književnik Igor Mandić u intervjuu za Novi list, tvrdeći da je za Hrvatsku najbolje rješenje ponovno ujedinjenje južnoslavenskih naroda, no ne na stari način
‘Ma sve je to savršeno svejedno (op. a. ulazak Hrvatske u EU) jer je pogrešan smjer okretanja. Ja tvrdim da je jedina mogućnost ponovnog ujedinjenja južnoslavenskih naroda. Nikako na stari način, i nikako jednopartijski kao stara Jugoslavija, ali ja nisam institucija da to mogu razraditi’, kazao je Igor Mandić u intervjuu Novom listu. Otvori integralni članak »
objavljeno:
petak, 20. januar 2012 u 03:25 CET, pod
Preuzeto
otvoreno: 2027 puta |
23 komentara
Добро дошли у Србију, државу:
- која се граничи сама са собом
- где живе најлепше жене, а наталитет опада
- где сви играју фудбал, а побеђују у тенису
- где сви журе на посао, а не стижу на време …
objavljeno:
petak, 20. januar 2012 u 00:40 CET, pod
Razno
otvoreno: 694 puta |
nema komentara
12. marta 1996. godine na dnevniku su javili da je izvršena integracija Sarajeva. 14. marta ujutro, neka radio stanica prenijela je sljedeću vijest: „Noćas je u Sarajevu oko 21 h u Kliničkom centru Koševo rođeno prvo srpsko dijete u federalnom Sarajevu.“ ‘Srpsko dijete’ rođeno 13. marta te godine je moj brat i moj imenjak. Nakon radijske vijesti, naši roditelji su se često šalili kako imaju troje djece koja su ‘rođena u tri različite države’.
U septembru 1997. ja sam bila jedino ’srpsko dijete’ koje je u toj generaciji upisano u jednu sarajevsku osnovnu školu. Već prvog školskog dana sva srećna sam došla kući i ponosno mami rekla: „Mama ja sam se zaljubila. U Samira.“
Maj 2005. meni je mnogo značio. ‘Srpsko dijete’ u generaciji proglašeno je i Učenikom generacije, ali ne zato što je ’srpsko’, nego zato što je izvanredan đak. Srce k’o tepsija.
Srednja škola bila mi je najljepši dio školovanja, zbog dobre raje, ali i zbog činjenice da sam, željna usavršavanja, na kraju maturirala na Koledžu ujedinjenog svijeta u Mostaru. Život u Mostaru omogućio mi je da shvatim koliko volim Sarajevo, pa sam, umjesto da odem u inostranstvo kao i većina moje generacije iz koledža, ostala studirati u voljenom gradu.
Danas ipak želim otići. Otvori integralni članak »
objavljeno:
četvrtak, 19. januar 2012 u 20:09 CET, pod
Preuzeto,
Rajvosa
otvoreno: 1498 puta |
5 komentara
Ispovjest košarkaške legende Nikole Plećaša
Sedamdesetih godina u Zagrebu su mu skandirali “Sveti Nikola” a danas se prepoznaje u urlicima “ubij Srbina”. Nikola Plećaš bio je zvezda ondašnje zagrebačke Lokomotive, današnje Cibone, i reprezentacije bivše Jugoslavije, najbolji igrač zbog kojeg su gledaoci punili dvorane, a danas živi u hrvatskoj metropoli povučeno, zaboravljen i daleko od košarke i sporta. Njegovo košarkaško znanje nikom nije bilo potrebno.
Bili ste najbolji strelac lige i član prve petorke tadašnje jugoslovenske reprezentacije. Kako je počeo vaš košarkaški put?
- Već smo se u školi počeli baviti košarkom i kao klapa krenuli u tadašnjoj Mladosti, a potom u Lokomotivi. Upoznao sam velike igrače, Koraća, Daneua, Rajkovića, Šolmana, Skansija, Tvrdića, Simonovića… Svi ti igrači bili su jake ličnosti, ali uvek podređeni uspehu reprezentacije.
Iz klupske karijere najčešće se spominje vaša utakmica protiv Beograda 1972. u finalu Kupa Radivoja Koraća?
- Da. Celo drugo poluvreme odigrao sam sa četiri lične greške i Beograđanima uvalio 40 koševa. To je bilo nezaboravno. Korać je pre tragičnog kraja igrao u Beogradu pa su i oni silno želeli da osvoje taj trofej.
Bili ste i najbolji strelac tadašnje lige?
- Znam da sam 1971. imao prosek od 37 poena. Bez trica i bez bonusa, a na jednoj utakmici Partizanu sam ubacio 67 koševa.
A kako je to izgledalo u reprezentaciji? Otvori integralni članak »
objavljeno:
četvrtak, 19. januar 2012 u 02:13 CET, pod
Košarka,
Nostalgija,
Poznate ličnosti
otvoreno: 2843 puta |
21 komentara
