dovla.net

Postovani,

Ljubazno Vas molim da cijenjenim blogovcima postavite slijedeće pitanje jer sam sve živo pitao, te niko mi ne zna dati odgovor:

Na početku rata, moja kuća u Dubrovniku je bila znatno oštećena. Godine 1996, zbog gladi i teških uslova, kao i zbog neizvjesnosti, bio sam prinudjen da je prodam za 40.000 $US. Na moje zaprepašćenje, prije par dana sam vidio da se potpuno ista kuća sada prodaje za 350.000 eura!

Prije nekoliko dana sam čuo da je u Hrvatskoj sada na snazi zakon po kojem bi se takvo nepravedno stanje moglo ispraviti, te bih ja mogao da osporavam taj ugovor.

Da li neko ima saznanja ili pak iskustva u vezi toga. Veliko hvala.

Stigla je jedna simpatična poruka iz Vancouvera, ne samo zbog pohvala blogu. Naime, Goran navodi da su mu otac i stric bili kajakaši u Brodarskom društvu “Galeb” pedesetih godina. U to vrijeme “Galeb” se nalazio u Čobaniji (na uglu Tome Masarika i Dobrovoljačke) gdje sam i ja stanovao, pa je to bilo zgodno mjesto da se provede vrijeme, osobito u hladnim zimskim danima. Bilo je nekoliko sekcija, a mi mladji smo najviše bili aktivni u modelarskoj sekciji. Medjutim, krajem pedesetih, tadašnji sekretar kluba Ljubo Bruvo zvani Čarli saopštio nam je da se priprema kurs za jedriličare i da se traže kandidati. Prijavio sam se i krenuli smo na Jablaničko jezero (kod Ostrošca) gdje su nas 7 dana učili kako se jedri (bilo je 7-8 jedrilica tipa “Šljuka”), a sedam dana smo “regatali”.

Moj kormilar je bio Janči (zaboravio sam pravo ime), a ja sam bio “flokista” (upravljao sam prednjim manjim jedrom koje se zove flok). Nakon sedam regata, postali smo prvaci Bosne i Hercegovine. Slijedeće godine, ponovo sam išao na prvenstvo, ali kao kormilar i tada smo osvojili treće mjesto.  Kada sam kasnije nekome pričao da sam bio prvak Republike u jedriličarstvu, malo ko je vjerovao. Eto, mala digresija, a evo i Goranove poruke: Read more »

Na zatvorenoj sjednici Predsjedništva Republike Dovla.net, održanoj dana 16. aprila 2008; kojom je predsjedavao Vladislav Kaluža u prisustvu članova predsjedništva  Zeke i Ćoleta; sa  posebnim osvrtom na složenu situaciju u kojoj se našla Republika Dovla.net usljed učestalih ostavki  eminentnih članova Skupštine ove Republike - Predsjedništvo donosi slijedece Odluke,Zaključke i Preporuke :

1. Ne usvaja se ostavka na funkciju člana Skupštine Jasmina Gelje koji je prošao na “Audiciji”  za člana Skupštine sa rekordnih 3870 čitanja i preko 70 komentara. Pomenuti se upućuje na ponovno čitanje svoje prve rečenice u  obraćanju skupštinarima:

“Čestitam na ovom webu…gradskom, normalnom, pravom (što bi se nekad kod nas reklo ; pravoo dobro-m). Read more »

Hello Vlado,

Ja sam Davorka Kirinčić i pokušavam naći podatke o Vesni Ninić. Njeno ime sam našla na vašoj stranici. Pohađala je gimnaziju IV-8. Ja sam u razdoblju od 79-84 živjela kod njih i bili su mi kao obitelj. Ostali su mi u divnom sjećanju. Za vrijeme rata smo izgubili kontakt. Strašno bih željela stupiti u kontakt sa Vesnom ili njenom sestrom Biljanom (Čula sam da su teta Lucija i čika Božo umrli još u vrijeme rata). Kada sam vidjela Vašu stranicu došla sam na ideju da Vam se obratim. Možda mi možete pomoći da nađem Vesnu. Puno Vam hvala unaprijed.

Davorka

Moja e-mail adresa:kirincic@comcast.net

Slijedećih šest dana blog ne radi! Suada i ja koristimo “skraćeni godišnji odmor” i prepuštamo unuka njegovim roditeljima, a nas dvoje opet “put Kanade” jer nam je to najbliža destinacija. Planirana je posjeta Torontu i Montrealu iako vremenske prilike u Kanadi, u ovo doba godine, ne obećavaju povoljne uslove za obilaske i šetnje. Naime, naš boravak u Michiganu se završava krajem marta kada pakujemo kofere i krećemo na “dugo putovanje na Jug”. Čeka nas 2.000 milja (3.200 km) kroz osam američkih država - do Arizone gdje ćemo provesti slijedećih godinu dana - najmanje.

Obzirom ne dosta veliki broj priloga, komentara i poruka koji svakodnevno dolaze, dobro bi bilo da se komunikacija malo “uspori”, odnosno slanje priloga i komentara odloži do našeg povratka (nedelja uveče). Hvala na razumjevanju.

Čestitam na ovom webu…gradskom, normalnom, pravom (što bi se nekad kod nas reklo ; pravoo dobro-m)

Prvi put sam danas saznao za ovaj w.site. Al’ čovjek se uči dok je živ.. jel’ tako. I eto me da dam svoj “pametni” komentar. Ovo je tako moćan site jer okuplja izgleda pretežno prave Sarajlije, ili bolje rečeno ljude rodjene sa pogledom na tramvaj. Koliko važan podatak u p.m. Read more »

Maja Avdibegovic je napisala:

Želim da čestitam Vladi i svima vama koji se javljate na ovom izvrsnom blogu - ovaj blog vam je u kategoriji Parkuše, Olimpijade, Titove i Vase Miskina i svih drugih mjesta, slika i uspomena iz Sarajeva.

Ja sam nešto mladja generacija, rodjena 1966, ali vaši prilozi i komentari ne poznaju generacijske razlike, svi se u njima ili prepoznamo ili nas podsjete na prelijepe momente iz djetinjstva, mladosti i Sarajeva iz sretnih dana.

Još jednom, svaka čast na blogu, druženju, spajanju. Uljepšate mi svaki ponedeljak ujutro kad dodjem na posao - dovla.net je prva stanica.

Pozdrav, Maja, Melbourne, Australia

Izgleda da su se saradnici bloga malo ulijenili ili zasitili iako je sredina zime na sjevernoj polulopti zemaljske kugle (Evropa i Sjeverna Amerika) gdje živi najveći broj čitalaca i saradnika, pa bi se dalo zaključiti da se sada najveći dio vremena provodi kod kuće u toplom i da se ima dovoljno vremena za spisateljsku aktivnost. Ili, možda, nema ideja?

U nedostatku interesantnih priloga uvijek dobro dođe kratka šetnja lutajućeg (foto)reportera Cakija po gradu osobito ovih dana kada je u Šeheru pravo proljeće. Bašte su odmah proradile, a Sarajlije željne sunca izmilile na ulice.

Naravno, uvijek ima poznatih faca pa je uvijek interesantno pokazati ih prijateljima i poznanicima širom svijeta. Dokaz da Sarajlije izbjegavaju alkohol je ova slika Feke Kapidžića (ne znam kada je prešao na sokove, ranije smo znali često “zaglaviti” u nekoj birtiji na Čaršiji, doduše to je bilo prije rata), Jelića (bivšeg, a možda i sadašnjeg direktora Fudbalskog kluba “Željezničar”) i poznatog antialkoholičara Nikole Noke Bilića, trenutno najstarijeg aktivnog novinara u Sarajevu. Iako je Ramazan još daleko, potrošnja bezalkoholnih pića je dvostruko korisna - zdravo, a jeftino! Read more »

Keep on Rockin’ in the Free World…

Evo jedne ličnosti koju bih istinski želio da upoznam, a nadam se i svi čitaoci ovih stranica, da nam malo kaže ko je, s kakvim prtljagom putuje, ima li želja, strahova, ljubavi. Ta ličnost se pojavila u blogu kao svojevrsna transfuzija i to čiste, punokrvne spisateljske vrste, koju su čitaoci, po svim pokazateljima, prihvatili i zavoljeli. Nije teško pogoditi da se radi o Miliju Pavloviću, sarajevskom djaku, kanadskom « postdiplomcu », a po svojim pogledima na svijet, po meni, pravom čovjeku. Nadam se da će biti takav kako i ime nosi i da će nam odgovoriti na ovih nekoliko pitanja:

• Na ovim stranicama dosta si nam šturo prikazao svoje poststudentsko vrijeme (vjerovatno je bilo u Sarajevu). Reci nam malo o redakcijama, uredništvima, firmama i ostalim koji su ti davali platu ili isplaćivali honorare.

Prijatelju Cico, nisam , svega mi, vuk samotnjak, volim itekako da pripadam, da mi se čak i oni, koji me organski ne podnose, a to ziher čine zbog svoje zločeste naravi, obraćaju sa onim lukavo izmišljenim imenom « Mili »… Read more »

Moraš bogami čitati ovaj blog svakodnevno, možda čak i po nekoliko puta na dan. Inače, opasnost prijeti da nisi u toku i da se izgubiš u šumi postova i komentara, pogotovo kad dodju vruća vremena pa Dovla mora da puše. Tako sam, priznajem evo javno, propustio par dana i našao se u čudu šta se sve napisa i reče u kratko vrijeme, koliko teških riječi, optužbi, … čega sve ne. Pokušah otići na izvor - ne znam ni gdje je! Kao u onoj seriji “Lost”! Još evo ne vidim šta je generiralo toliku poplavu ružnih riječi, čak mi se čini i loših namjera, a sve medju rajom.

Učestvovao sam u prošlosti u dosta rasprava na ovom blogu i ne bježim od sučeljavanja različitih mišljenja i stavova, čak i sitnih zadjevica, hajde da kažemo polemika. Bilo bi možda ružno, a definitivno monotono, da svi mislimo isto i na isti način. Nestalo bi komentara, a prema tome i novih blogova. Bio sam dosta puta u prilici da naprečac odgovorim, pa zažalim, ili da ne odgovorim, pa opet zažalim. Ali mi očito ne želimo, ne volimo i ne trebaju nam sukobi, vrijeđanja, ružna podmetanja.

Primjetio sam, za ovu nepunu godinu dana od kako sam se uključio u ovaj blog, gdje su otprilike tačke potencijalnih sukoba i sučeljavanja različitih interesa i stavova. Primjetili ste to i većina vas, a posebno Vlado, ali evo ja bih pokušao, uz Vladinu dozvolu, a nadam se i vaš interes, da ih ovdje navedem. Read more »