dovla.net

Maja Avdibegovic je napisala:

Želim da čestitam Vladi i svima vama koji se javljate na ovom izvrsnom blogu - ovaj blog vam je u kategoriji Parkuše, Olimpijade, Titove i Vase Miskina i svih drugih mjesta, slika i uspomena iz Sarajeva.

Ja sam nešto mladja generacija, rodjena 1966, ali vaši prilozi i komentari ne poznaju generacijske razlike, svi se u njima ili prepoznamo ili nas podsjete na prelijepe momente iz djetinjstva, mladosti i Sarajeva iz sretnih dana.

Još jednom, svaka čast na blogu, druženju, spajanju. Uljepšate mi svaki ponedeljak ujutro kad dodjem na posao - dovla.net je prva stanica.

Pozdrav, Maja, Melbourne, Australia

Izgleda da su se saradnici bloga malo ulijenili ili zasitili iako je sredina zime na sjevernoj polulopti zemaljske kugle (Evropa i Sjeverna Amerika) gdje živi najveći broj čitalaca i saradnika, pa bi se dalo zaključiti da se sada najveći dio vremena provodi kod kuće u toplom i da se ima dovoljno vremena za spisateljsku aktivnost. Ili, možda, nema ideja?

U nedostatku interesantnih priloga uvijek dobro dođe kratka šetnja lutajućeg (foto)reportera Cakija po gradu osobito ovih dana kada je u Šeheru pravo proljeće. Bašte su odmah proradile, a Sarajlije željne sunca izmilile na ulice.

Naravno, uvijek ima poznatih faca pa je uvijek interesantno pokazati ih prijateljima i poznanicima širom svijeta. Dokaz da Sarajlije izbjegavaju alkohol je ova slika Feke Kapidžića (ne znam kada je prešao na sokove, ranije smo znali često “zaglaviti” u nekoj birtiji na Čaršiji, doduše to je bilo prije rata), Jelića (bivšeg, a možda i sadašnjeg direktora Fudbalskog kluba “Željezničar”) i poznatog antialkoholičara Nikole Noke Bilića, trenutno najstarijeg aktivnog novinara u Sarajevu. Iako je Ramazan još daleko, potrošnja bezalkoholnih pića je dvostruko korisna - zdravo, a jeftino! Read more »

Keep on Rockin’ in the Free World…

Evo jedne ličnosti koju bih istinski želio da upoznam, a nadam se i svi čitaoci ovih stranica, da nam malo kaže ko je, s kakvim prtljagom putuje, ima li želja, strahova, ljubavi. Ta ličnost se pojavila u blogu kao svojevrsna transfuzija i to čiste, punokrvne spisateljske vrste, koju su čitaoci, po svim pokazateljima, prihvatili i zavoljeli. Nije teško pogoditi da se radi o Miliju Pavloviću, sarajevskom djaku, kanadskom « postdiplomcu », a po svojim pogledima na svijet, po meni, pravom čovjeku. Nadam se da će biti takav kako i ime nosi i da će nam odgovoriti na ovih nekoliko pitanja:

• Na ovim stranicama dosta si nam šturo prikazao svoje poststudentsko vrijeme (vjerovatno je bilo u Sarajevu). Reci nam malo o redakcijama, uredništvima, firmama i ostalim koji su ti davali platu ili isplaćivali honorare.

Prijatelju Cico, nisam , svega mi, vuk samotnjak, volim itekako da pripadam, da mi se čak i oni, koji me organski ne podnose, a to ziher čine zbog svoje zločeste naravi, obraćaju sa onim lukavo izmišljenim imenom « Mili »… Read more »

Moraš bogami čitati ovaj blog svakodnevno, možda čak i po nekoliko puta na dan. Inače, opasnost prijeti da nisi u toku i da se izgubiš u šumi postova i komentara, pogotovo kad dodju vruća vremena pa Dovla mora da puše. Tako sam, priznajem evo javno, propustio par dana i našao se u čudu šta se sve napisa i reče u kratko vrijeme, koliko teških riječi, optužbi, … čega sve ne. Pokušah otići na izvor - ne znam ni gdje je! Kao u onoj seriji “Lost”! Još evo ne vidim šta je generiralo toliku poplavu ružnih riječi, čak mi se čini i loših namjera, a sve medju rajom.

Učestvovao sam u prošlosti u dosta rasprava na ovom blogu i ne bježim od sučeljavanja različitih mišljenja i stavova, čak i sitnih zadjevica, hajde da kažemo polemika. Bilo bi možda ružno, a definitivno monotono, da svi mislimo isto i na isti način. Nestalo bi komentara, a prema tome i novih blogova. Bio sam dosta puta u prilici da naprečac odgovorim, pa zažalim, ili da ne odgovorim, pa opet zažalim. Ali mi očito ne želimo, ne volimo i ne trebaju nam sukobi, vrijeđanja, ružna podmetanja.

Primjetio sam, za ovu nepunu godinu dana od kako sam se uključio u ovaj blog, gdje su otprilike tačke potencijalnih sukoba i sučeljavanja različitih interesa i stavova. Primjetili ste to i većina vas, a posebno Vlado, ali evo ja bih pokušao, uz Vladinu dozvolu, a nadam se i vaš interes, da ih ovdje navedem. Read more »

Juče su nam iz susjedne Kanade došli u posjetu prof. Zečević i njegova supruga Emira koja se odaziva na uobičajeni nadimak Mikica. Bila je to dugo dogovarana, jednom čak i odgođena, protokolarna posjeta našeg redovnog saradnika. Uživali smo evocirajući uspomene na godine i godine zajedničkog života u našem dragom Sarajevu, protabirili smo situaciju na blogu, otraćali (pozitivno ili negativno) brojne čitaoce i saradnike i proveli 6-7 sati družeći se sa prijateljima koji nam ovdje u tudjini najviše nedostaju. Read more »

Odavno se spremam da se javim ali me ubiše penzionerske obaveze, pa sam to stalno ostavljao za sutra. Pridružujem se onima, posebno ljudima od struke, koji su pohvalili blog i ono što se na njemu može pročitati. Divne su priče o sportu i bivšim sportistima. Vraćaju me među poznate i drage likove, u okruženje u kome sam odrastao i koje ću uvijek, jož ovo kolilo je ostalo, smatrati svojim.

Javljaju se i neki za mene novi blogovci, većina prava raja. Iskreni, prostodušni, jednom riječju - naši. A javljaju se i neki mnogo učevni i pametni. Imam i ja nesto čkole, čak i neke papire sa Sorbone, ali nisam njima NI DO KUKA što kaže Pego. Dijele lekcije lijevo i desno i što me najviše boli i smeta pokušavaju blog OBOGATITI politikom i nacionalnim. Većini nas je to strano i moje skromno mišljenje je da nam to na ovom NAŠEM blogu ne treba. Kao što nam ne trebaju ni polupismeni prostaci koji koji vrijeđaju časne i poštene očeve naših nekadašnjih suigrača. Za politiku, onim kojima ona treba, preporučujem brojne DEMOKRATSKE partije, dnevni i periodični tisak, pa neka se tamo do mile volje iživljavaju, vrijeđaju i mrze. Većini blogovaca je tih tema PUN KUFER i mi bi rado dalje bez njih. Read more »

Nezadovoljna učešćem ženskog dijela čitalaca bloga, Dragana Pavlović se javila sa zanimljivim prilogom iz Holandije:

“Na ovom mjestu prije nekoliko dana bili su klizači na prirodnom ledu.To je bio radosni trenutak koji su Holandjani čekali četiri godine. Klizanje po kanalima za njih je bio praznik, a za mene, ženu s juga, praznik je ovaj prvi narcis koji je u ovih 4O toplih sati pomolio svoju glavicu… Read more »

Mislim da je prošlo već godinu dana kada mi je moj prijatelj Dragan Macanović - Maca, sarajevski dobri duh iz Melburna, Australija, što me sve ove izbjegličke godine, u njemu dalekoj i hladnoj Holandiji, grije svojim nepresušnim vrelom emocija s Marijin Dvora i obala Miljacke, upitao :

• Paja, čitas li Dovlanet?!

Stadoh zbunjen, a on će dalje:

• To ti je sve ono što smo ti i ja htjeli, planirali, ali nismo imali snage, vremena. Tamo negdje u Americi našao se jedan Dovla iz Sarajeva i uspio sam samcat da poveže raju sa svih dijelova ove proklete kugle na kojoj živimo. Čovjek je od svog kuhinjskog stola, svog skromnog PC, napravio moćnu redakciju emocija, sjećanja, radosti i tuge, ali nadasve sreće u spoznaji da nam ni daljine, ni razbacanost po kontinentima, ni strašni rat nisu mogli uništiti Rajvosa u nama. Ranjeni smo i takvi ćemo ostati do kraja, ali s velikom nadom da se rane neće širiti, da bolest neće uznapredovati…Sve to zahvaljujući Vladi Kaluži… Read more »

Obzirom da su pojedinačne novogodišnje čestitke počele već masovno da pristižu, očigledno je vrijeme da i mi uputimo svoje lijepe želje prijateljima i poznanicima širom svijeta. Na mojoj Adress book ima preko 200 imena kojima smo dužni poslati čestitke, pa je blog naša privilegija i prednost koju koristimo da pošaljemo jednu, zajedničku čestitku svim prijateljima, poznanicima i blogovcima na jedan poseban način:

U moru prispjelih čestitki, moju pažnju posebno su privukle dvije, obje iz Australije, jedna od Dragana Macanovića - Mace, a druga od Miroslava Šipeka, pa sam odlučio da ih proslijedim svim čitaocima i posjetiocima bloga kao zajedničku želju za nastupajuće novogodišnje praznike, uz napomenu da se, kroz komentare ovog priloga, mogu slati pojedinačne čestitke. Read more »

Aktivnost bloga odavno je prevazišla sva moja očekivanja i predviđanja. Do danas je blog posjetilo 18.080 posjetilaca iz 88 raznih država, a blog je otvoren 492.860 puta! Trenutno, blog sadrži 533 različita priloga (članka, priče), 1.366 komentara i album sa preko 2.000 slika. Sve, baš sve je prošlo kroz moje ruke, ponešto čak i više puta. Pored kontrole suštine teksta, pokušavam da ispravim i sve gramatičke i stilske greške,  u posljednje vrijeme  sve prebacujem na naš alfabet, dakle dodajem kvačice na č, ć, ž, š, ispravljam đ…da ne dužim, prihvatio sam se ogromnog posla. Posebno naglašavam da sve radim sam, bez ičije pomoći. Zašto ovo pišem? Read more »