dovla.net

Osjetim se jako pogodjena kada mi neko kaže “Tvoja nova domovina”. Naročito me boli kada to čujem od sarajevske raje koji su ostali u mojoj jedinoj domovini. Ja imam novi dom jer sam iz starog otjerana, ali novu domovinu nisam ni tražila ni našla. Domovina je za mene, jedna jedina, ona gdje sam se rodila i gdje sam stekla prve pojmove o ljubavi, zemlji, moru, drugarstvu, gdje sam naučila prve riječi, napisala prva slova i zaljubila se. Za mene je Domovina mjesto gdje su četiri generacije mojih predaka ostale na groblju i gdje su se vraćali iz bezbrojnih galuta uvijek na ista, poznata ognjišta. Read more »

Nije riječ o meni. Bojim se da bi se mnogi razočarali što im se vraćam u bašču u kojoj ne zalijevaju cvijeće, koje se skoro osušilo. Nego, radi se o veoma dragoj osobi koja mi je mnogo značila u životu.

Pomislite samo kako se osjećate kada vam se u mislima ili u snu javi neko koga više nema i ko vam je bio i ostao drag. Kada nekad u snu doživite pravu avanturu ili osmišljen dogadjaj sa osobama koje su vam bili i ostali bliski. Tada vas dugo prožima osjećaj bolne radosti koji vas drži neko vrijeme. Čak nekad pokušavate da to produžite dajući dogadjaju ili snu razloge i povode zašto se to dogodilo i zašto se ta vama draga osoba vratila u virtuelnu stvarnost. A onda na kraju vidite da je sve besmisleno. Lik vaše drage osobe odlazi nepovratno kao što je i došao, i kao što je to tako lijepo prikazano u filmu „Duh” kada se Piter Swais odvaja od svoje drage, nakon što je oslobodi od svih koji su ga istjerali iz života. Ona ostaje privremeno da odživi svoju Bogom datu životnu rolu i da se ponovo nadju na nebu. Muzika uz melanholični glas baca vas u zagrljaj bola, otvara sve pore duše kroz koje liju suze radosnice oslobodjene tuge stvarnosti.

Čujem li ja to neki vaš uzdah, dragi čitaoče? Da li se to meni samo učinilo? Ili je to samo „huk dalekog svemira”, što je imao običaj da kaže neki moj daleki alter ego, skriboman? Ali postoje stvari koje su takve ali stvarne i istinite i koje bude još jače emocije. Evo kako je se to dogodilo. Read more »

AFŽ - ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA - organizacija za emancipaciju ljepšeg dijela čovječanstva. Nepismenim domaćicama su držana predavanja tipa: “Rad je stvorio čovjeka”, i sl. Jedna od nezaboravnih anegdota je ona kada je neki predavač govorio o Frankovom režimu u Španiji, a jedna od slušateljki rekla: “Đubre jedno fašističko, dosta je on nas trov’o!” (pobrkala Franka i Franck-kafu).

ARGETA PAŠTETA Obavezni dio “logistike” na svim izletima, ekskurzijama i sl.

ARSEN DEDIĆ Pjesnik, muzičar, šansonjer. Rodom iz Šibenika… Niz legendarnih pjesama kao što su “Čovjek kao ja,” “Kuća pored mora,” “Vraćam se,” itd. Njegova zbirka pjesama “Brod u boci” spada u najprodavanije pjesničke knjige u SFRJ. Oplemenio ljubav mnogih generacija.

BERNARDA MAROVT Jedna od posljednjih Yu-missica. Izgledala je više kao današnje manekenke, a manje poput klasičnog balkanskog muškog sna. Sjećam se da je rođena u Logarskoj dolini i da je odmah nakon izbora dala interview Startu. Prvi je ples po dolasku u Zagreb otplesala na gala večeri u Intercontinentalu sa Zdravkom Čolićem. Read more »

Kao što Boša u svom prvom prilogu na blogu već reče, proveli smo nekoliko sati skupa, poslije utakmice Fenerbakčea sa Alpellom u okviru turske lige. U srijedu je gostovao u kupu šampiona Evrope u Solunu, gdje je Fenerbakce u gostima pobijedio Arisa.

Planirali smo da druženje nastavimo još neko vrijeme i čak smo sjeli u kola i krenuli prema Taksimu, ali je snježna mećava bila toliko jaka da je saobraćaj praktično bio u kolapsu, pa samo odlučili da Boša sa Borisom koji mu je došao u posjetu ode što prije kući u Fenerbakce, na azijsku stranu, da ne bi rizikovali veće probleme. Read more »

Jedan od tvoraca šampionske ekipe “Bosne”, proslavljeni trener nekoliko evropskih klubova i reprezentacija, trenutno na “privremenom radu” u Turskoj gdje istovremeno trenira i tursku reprezentaciju i klub “Fenerbahče”, jedan od Sarajlija koje najčešće “drma nostalgija” javio se porukom izašlom “ravno iz duše”:

Dragi Dovla, javljam se po prvi put, iz snijegom pokrivenog Istanbula, gdje sam jučer sreo Mašu Užičanina. Družili smo se lijepih 2-3 sata. Naravno da je na red došao i ovaj blog pa ti šaljem ovu poruku. Read more »

“Vilsonovo šetalište” zove se po 28. predsedniku SAD - Tomasu Vudrovu Vilsonu koji je 1917. godine objavio rat Njemačkoj, a time i naznačio kraj moćne Austro-Ugarske carevine. Međutim, da bi čudo slučajnosti bilo veće, ta ista Austrougarska je ovu ulicu napravila, uredila i pustila u promet početkom prošlog stoleća, nazvavši je “Kalajeva promenada” prema imenu svog diplomate, političara, ministra finansija i poglavara BiH Benjamina Kalaja. Nakon pada Austrougarske, Kalajeva promenada dobija naziv Vilsonova promenada, odnosno Vilsonovo šetalište. Ovaj naziv će od 1941-1945 biti preinačen u “Musolinijevo šetalište”.

Naravno, odmah po padu fašisticke ideologije posljednjeg imenitelja ovog šetališta, ulica će se još jednom nazvati Vilsonovom. Iznova 1960. godine, ponovo se mijenja ime ovaj put u Omladinsko šetalište. Na koncu, po treći put, ova aleja postaje Vilsonovo šetalište. Read more »

Sanja Dardagan, čiji roditelji Sana i Sead su se nedavno vratili u Sarajevo iz Sjedinjenih Država, prošle godine je diplomirala na Univerzitetu u Detroitu, ali je ljubav prema rodnom gradu i dalje “drma” svom snagom. Medjutim, Sanja smatra da je vrijeme da se stvari u Bosni i Hercegovini konačno promijene i šansu vidi u novosnovanoj stranci Danisa Tanovića:

“Dragi prijatelji, htjela bih da vas zamolim da odvojite 15 minuta vremena i da pročitate par članaka koji opisiju našu poznatu, sadašnju situaciju u Bosni i Hercegovini. Tokom mog nedavnog prebivanja u Sarajevu, imala sam priliku da se malo bolje upoznam i pozabavim sa našom političkom situacijom koja meni, a vjerujem i drugima, srce para. Nakon dugog i teškog rata, našom državom još uvijek vlada korupcija, siromaštvo i beznadje. Vrijeme je da se situacija u Bosni i Hercegovini mijenja. Read more »

Zvonko Milićević se sjeća današnjeg dana 1984.godine:

Bjelašnica

“Zima je bila sa puno snijega…” tog nezaboravnog februara 84-te.

Upravo kad je olimpijska smuk staza već bila postavljena i uredjena za prvi oficijelni trening, pao je snijeg u ogromnim količinama. Tada je Bjelašnica bila u skladu sa svojim imenom kao prelijepa nevjesta sva u bijelom.

Za čitaoce Dovla imam jednu kartu za tu veličanstvenu priredbu. Požurite …start je predvidjen za 12.00 na današnji dan 9.2.1984… Read more »

Desetinu puta sam svojim prijateljima i znancima, nakon mojih povrataka iz Kanade, parafrazirao mog profesora, jarana (tako ga osjećam), velikog, umnog i produhovljenog čovjeka Milivoja Batu Jeftića iz jednog njegovog eseja o gradu Vancouveru: “Vancouver je jedan predivni, veliki park u kome ima i kuća.”

Da, tako, upravo tako sam doživljavao taj prelijepi grad sa neuporedivim prednostima življenja kako u njemu tako i u drugim dijelovima Kanade gdje mi se posrećilo povremeno živiti sa svojom djecom.

Ljepotu življenja u Kanadi pored mnogo čega drugog mi čine brojna prijateljstva i druženja uglavnom sa našim ljudima koji su se životno ukotvili u toj sretnoj zemlji. Read more »

Mirjana Bobar nedavno je izradila slike snimljene daleke 1991.godine i priložila nekoliko drugih snimaka uz tekst:

Postovani Vlado zamolili bismo vas ako možete da objavite ove slike, naime slike su napravljene 1991 u kafiću Kupola (tada vlasništvo Bogdana Stojadinovića i Bobar Nenada) u kome se okupljala stara i mlada raja, na kaficu, pićence i razgovor, bilo po povratku sa pijace, posla ili neko drugo vrijeme. Slike, tj. film smo tek nedavno uradili i prijatno se iznenadili, pa bismo željeli da sa vama podijelimo sjećanje na drage ljude i prijatelje, nažalost neki od njih više nisu živi. Puno pozdrava i hvala na mogućnosti da i drugi vide ove slike, Mira i Neno Bobar Read more »