dovla.net

Nihad Šeremet pronašao je divan članak Gorana Despotovića, notornog antifašiste iz Beograda” sa proslave “Bitke na Neretvi” i vidjenja Bosne i Hercegovine “iz drugog ugla”:

Na ovoj internet adresi sam pronasao divan tekst i divne slike pod naslovom “Slobodna Teritorija” http://zokster.net/drupal/node/1259

Nihad Šeremet

SLOBODNA TERITORIJA

Tokom drugog svetskog rata po gradovima je vladao okupator sa svojim slugama. Vladali su strah, zebnja, napetost, osećanje prisutnosti zla. Za svakog antifašistu postojao je jedan san, jedna žudnja, jedna težnja - slobodna teritorija! To je značilo ostati u stalnoj opasnosti, izložen stalnom naporu, ali biti svoj među svojima, govoriti slobodno. Disati slobodno. Neocenjivo i ničim zamenljivo osećanje slobode! Prethodnog vikenda nas četvoro antifašista iz Srbije, iz SAFS-a i AFANS-a, bili smo u Bosni i Hercegovini. Prisustvovali smo jednom skupu, imali smo desetine susreta i spontanih druženja. I, naš zajednički zaključak bio je jednoglasan i nedvosmislen: BILI SMO NA SLOBODNOJ TERITORIJI! Read more »

Danas me je obradovala jedna poruka koja me je podsjetila na sportsko poznanstvo staro više od četrdeset godina. Čini mi se da sam jednom nešto pisao na blogu o mojim vojničkim danima. Pred odlazak u vojsku, igrao sam rukomet za RK”Sarajevo”. Svake godine su se održavala svearmijska prvenstva u raznim sportskim disciplinama, a te godine je finale bilo planirano u Sarajevu. Sjećam se da je jedan major JNA (znam da se zvao Stevo) u Sarajevu, zadužen za sport, pokušavao da skupi rukometni tim za Sarajevsku vojnu oblast, pa je tako nas nekoliko “namjenski” poslano u Vinkovce.

Nakon samo par dana od dolaska na odsluženje vojnog roka, formiran je rukometni tim sa zadatkom da se što bolje pripremi. Bili su tu još Slobodan Janjić, Tomo Marjanac, Markus iz banjalučkog “Borca” i dr. Stavili su krevete u fiskulturnu salu i tako smo trenirali i igrali neke turnire 3-4 mjeseca. Evo nas sve četvoro na ovoj slici, tokom priprema, kada smo dio priprema “provodili” na gradskom bazenu. Read more »

Hello Vlado,

Ja sam Davorka Kirinčić i pokušavam naći podatke o Vesni Ninić. Njeno ime sam našla na vašoj stranici. Pohađala je gimnaziju IV-8. Ja sam u razdoblju od 79-84 živjela kod njih i bili su mi kao obitelj. Ostali su mi u divnom sjećanju. Za vrijeme rata smo izgubili kontakt. Strašno bih željela stupiti u kontakt sa Vesnom ili njenom sestrom Biljanom (Čula sam da su teta Lucija i čika Božo umrli još u vrijeme rata). Kada sam vidjela Vašu stranicu došla sam na ideju da Vam se obratim. Možda mi možete pomoći da nađem Vesnu. Puno Vam hvala unaprijed.

Davorka

Moja e-mail adresa:kirincic@comcast.net

PRVOJ GENERACIJI KLASIČNE GIMNAZIJE SARAJEVO U DIJASPORI

Približava se naša jubilarna, pedeseta, godišnjica mature. Biće to izuzetna prilika za još jedan susret starih prijatelja i za evociranje uspomena na sretne dane naše mladosti i na vremena kada smo svi bili na okupu uvjereni da mnoge od nas povijesne okolnosti neće tako okrutno razasuti po svijetu.

Binka, Nidica, Ankica, Grof, Paja, Gari i ja smatramo da upravo ovim posljednjim treba nekako izaći u susret u pogledu izbora termina da bismo mi na temelju procjene broja zainteresiranih mogli odabrati najpogodniju lokaciju.

Stoga vas molimo da mene obavijestite o slijedećem:

1. Da li namjeravaš prisustvovati proslavi jubileja? 2.  Termin koji Tebi najviše odgovara:

Juni – posljednji weekend (Petak 28, subota 29, nedjelja 30) Juli – Prvi weekend (Petak 4, subota 5, nedjelja 6) Avgust– posljednji weekend (Petak 29, subota 30, nedjelja 31) Septembar – Prvi weekend (Petak 5, subota 6, nedjelja 7) Neki drugi datum – upiši

Predlažući ove datume vodili smo računa o tome da bi vama odgovaralo da nakon odnosno prije proslave provedete neko vrijeme na moru, u planini ili sa ostacima šire obitelji.

5.   Pozvani su svi koji su upisali osmi (a, b, c) razred 1957 godine a dobrodošli su i svi oni koji su u periodu 1950 – 1958 djelili s nama učionice, strahovali od istih profesora, bježali sa nastave… bez obzira da li su baš te godine i u toj školi i maturirali.

3.   Eventualna dodatna pitanja:

Proslijedi ovo i drugima iz dijaspore, a njihove adrese meni. Pozdravljam vas sviju, vaše bračne partnere, djecu i (pra)unučad. Javite mi koliko ih namjeravate povesti da bismo mogli organizirati nekakav Ladies & children Programm.

Mladen Štambuk, Skenderija Čikma 2, Sarajevo, BiH

E-mail poznat Vladi

Konačno se javila Vera Čerečina - Đurašković, bivša igračica KK “Bosne” i dugogodišnji član reprezentacije Jugoslavije, inače supruga pokojnog Čede Đuraškovića, nekadašnjeg igrača i trenera “Bosne”, titogradske “Budućnosti” i, čini mi se, “Beočina” i mog dugogodišnjeg velikog drugara:

“Za moje prvo javljanje, pozdrav sportistima svih generacija. Srećna sam Vlado što sam došla do ovog sajta. Hvala što neko još uvijek misli toliko o bivšim sarajevskim sportistima.” Pozdrav Vera Djurašković

Koliko znam, Vera već dugo živi u Kanadi sa sinovima, pa se nadamo da će se ponovo javiti sa više informacija i, eventualno, sa pokojom slikom iz bogate sportske prošlosti njihove sportske porodice. Hvala unaprijed.

Mirjana Bobar nedavno je izradila slike snimljene daleke 1991.godine i priložila nekoliko drugih snimaka uz tekst:

Postovani Vlado zamolili bismo vas ako možete da objavite ove slike, naime slike su napravljene 1991 u kafiću Kupola (tada vlasništvo Bogdana Stojadinovića i Bobar Nenada) u kome se okupljala stara i mlada raja, na kaficu, pićence i razgovor, bilo po povratku sa pijace, posla ili neko drugo vrijeme. Slike, tj. film smo tek nedavno uradili i prijatno se iznenadili, pa bismo željeli da sa vama podijelimo sjećanje na drage ljude i prijatelje, nažalost neki od njih više nisu živi. Puno pozdrava i hvala na mogućnosti da i drugi vide ove slike, Mira i Neno Bobar Read more »

Dragi Vlado, ako misliš da je ovo ulje na vatru, ne objavljuj. E-mail sam dobio od našeg bliskog prijatelja, sada Vankuverčanina, Rifeta Bahtijaragića, književnika, a evo moga komentara i njegovog, meni upućenog original E-maila: Bato Jeftić:

Dragi blogovci, nekadašnji članovi: mjesnih zajednica, crkvenih opština, sindikata, džemata, partije, socijalističkog saveza, udruženja penzionera, dobrotvornih vatrogasnih društava i fanova sportskih društava, crvenog krsta, društava za brigu o djeci, te nacionalnih humanitarnih organizacija.

Aferim, braćo, dobro se držimo, amandmanski smo se prestrojili, politička situacija je stabilna — krajnje je vrijeme, (h)istorijske  prilike su sazrele - da se Blog razvali. Read more »

Emir Sarić je napisao: Za rubriku “Sarajevska raja”: Još jednom o Ilidžancima i “Agadiru”

Ko se sjeća davne 1961. Tada smo bili srednjoškolci i mi sa Ilidže smo išli većinom u Treću gimnaziju autobusom “Londoncem” na sprat koji je polazio u 1.15 iz parka kod Opštinskog Komiteta na Ilidži. Družili smo se sa rajom iz Srednje Šumarske škole na Ilidži i tada se uz sport već nazirao i muzički opus koji je dao dosta uspješnih pjevača i svirača. Nakon pojave “Beatlesa” i “Rolling Stounsa” na bini koja se svake godine improvizovala na igralištu Šumarske škole, prvi put su nastupili “Indexi” sa Nunom Arnautalićem, pokojnim Pimpekom i Djokicom, te Slobom i rahmetli Ševkom Akšamijom. Tada su bili odvojeni sastavi “Indexi” i “Lutalice”. U “Lutalicama” je bio vrlo uspješni solo pjevač Cojo Vidović i najbolji sarajevski gitarist Bodo Kovačević i Fadil Redžić, te bubnjar Sento. Od ilidžanske raje daleko je dogurao pokojni Rade Vanovac, te prvi ilidžanski sastav “Koralji” koji je formiran u sarajevskoj Srednjoj Tehničkoj školi. Na Ilidži je počeo i sada čuveni Omer Pobrić, baš u Srednjoj Šumarskoj školi prvo svirajući gitaru skupa sa mnom, a kasnije je postao čuveni harmonikaš i vodja najljepšeg Bosanskog “Instituta sevdaha”. U našoj Trećoj gimnaziji su počeli u “Ateljeu 13″ koga je vodio Kornelije Kovač i Dragan Stojnić, Alija Hafizović, Predrag Vidović i mnogi drugi vrsni muzičari. Read more »

Mislim da je prošlo već godinu dana kada mi je moj prijatelj Dragan Macanović - Maca, sarajevski dobri duh iz Melburna, Australija, što me sve ove izbjegličke godine, u njemu dalekoj i hladnoj Holandiji, grije svojim nepresušnim vrelom emocija s Marijin Dvora i obala Miljacke, upitao :

• Paja, čitas li Dovlanet?!

Stadoh zbunjen, a on će dalje:

• To ti je sve ono što smo ti i ja htjeli, planirali, ali nismo imali snage, vremena. Tamo negdje u Americi našao se jedan Dovla iz Sarajeva i uspio sam samcat da poveže raju sa svih dijelova ove proklete kugle na kojoj živimo. Čovjek je od svog kuhinjskog stola, svog skromnog PC, napravio moćnu redakciju emocija, sjećanja, radosti i tuge, ali nadasve sreće u spoznaji da nam ni daljine, ni razbacanost po kontinentima, ni strašni rat nisu mogli uništiti Rajvosa u nama. Ranjeni smo i takvi ćemo ostati do kraja, ali s velikom nadom da se rane neće širiti, da bolest neće uznapredovati…Sve to zahvaljujući Vladi Kaluži… Read more »

Drago Borovčanin (bdrago@rogers.com) je napisao:

Trebao bih Email adresu mojih kolega iz Energoinvest-Energokomerc:

Azra Kavazović i Verica Milićević. Hvala unaprijed za bilo kakvu informaciju.

Srdačni pozdravi iz Ottawe, Canada.