FAŠIZAM SE ČESTO BRKA SA NACIZMOM doslovan prevod uvodne rečenice iz What is Fascism? By Laura Dawn Lewis

Fascism is commonly confused with Nazism. Nazism is a political party platform that embraces a combination of a military dictatorship, socialism and fascism. It is not a government structure. Fascism is a government structure…

Simply stated, a fascist government always has one class of citizens that is considered superior (good) to another (bad) based upon race, creed or origin. It is possible to be both a republic and a fascist state. The preferred class lives in a republic while the oppressed class lives in a fascist state.

Until the Civil Rights act of 1964, many parts of the US were Republic for whites and could be considered fascist for non-Caucasian residents. Fascism promotes legal segregation in housing, national resource allocation and employment. It provides legal justification for persecuting a specific segment of the population and operates behind a two tiered legal system.

Autorica povlači oštru distinkciju između ova dva pokreta smatrajući da je fašizam državotvorna ideologija (preciznije bi bilo antiideologija), dok nacizam – mada sadrži izvjesne primjese fašizma – to nije. Šta više, ističe da su mnogi djelovi historije SAD bili u biti fašistoidni sve do donošenja Akta o ljudskim pravima 1964 g. podrazumijevajući pod tim valjda i Makartijev teror u periodu Ajzenhauerove administracije od 1952 do 1960 g. Međutim, SAD su već početkom 70-ih isforsirale Pinočeov krvavi puč protiv legitimne socijalističke vlade Aljendea (In September, following Salvador Allende’s victory in the Chilean presidential vote, United States President Richard M. Nixon orders the Central Intelligence Agency to do all it can to prevent Allende from being inaugurated) što govori da pomenuti Akt baš i nije poštovan a ne poštuje se ni danas. Isto se odnosi i na oklijevanje Velike Britanije da izruči Pinočea pravosuđu.

Da bi se navedene teze bolje shvatile neophodno je proučiti kako se danas na Zapadu definiraju oba ova pokreta (pojma):

Sutra je Dan pobjede nad fašizmom, najznačajniji datum u burnoj istoriji 20. stoljeća. Nastankom hladnog rata velika antifašistička koalicija se raspala na dva ideološki nepomirljiva bloka. Njihov antagonizam je trajao decenijama. Ratno savezništvo je, ipak, simbolično obnovljeno na 60. godišnjicu sloma fašizma, kada se na centralnoj svečanosti u Moskvi okupio impozantan broj svjetskih lidera. Nijedan od šefova država nastalih raspadom Jugoslavije nije bio pozvan. Miloševć je bio u Hagu, Tuđman na Mirogoju, a ni ostali nisu imali čime da se pohvale u slavu tog datuma, pa im tamo nije ni bilo mjesto.

Pobjednici nad Hitlerom nisu zažmirili pred činjenicom da je devedesetih godina Balkanom harao fašistički stampedo, kada su osvetnički uništeni gotovo svi spomenici antifašističke borbe, u čemu su Hrvati bili nedostižni. Na srpsku agresiju odgovorili su otporom koji je u sebi sadržavao jake primjese fašističkog antifašizma. Postkomunističke vlasti nikada nisu prihvatile antifašizam kao civilizacijsku tekovinu. Antifašizam prethodnih generacija služi im samo kao smokvin list na njihovoj kleronacionalističkoj golotinji. Vladajuća nomenklatura u Bosni i Hercegovini nije u tom pogledu nikakav izuzetak. O kleru da se i ne govori. Read more »

Čitajući komentare na blogu uz članak Vladimira Arsenijevića, imao sam zadovoljstvo kao da je to sve meni upućeno jer sam te noći kada se njegov tekst pojavio u “Politici” i kada sam ga poslao na blog, po ne znam već koji put osjetio toliku bliskost prema njemu kao autoru i snagu pisane riječi, jednog mladog, poštenog čovjeka koji je na sebe preuzeo katarzu jednog cijelog naroda. Read more »

U Mostu razgovaramo o korupciji u Bosni i Hercegovini, a naši sagovornici su u Banjaluci Svetlana Cenić, ekonomski stručnjak i bivši ministar za finasije Republike Srpske, a u Sarajevu Adis Arapović, politikolog i konsultant Centra za civilne inicijative.

Omer Karabeg: Gospođo Cenić, u kojoj mjeri je korupcija zahvatila političku scenu u Republici Srpskoj?  

Svetlana Cenić: Što se tiče Republike Srpske, nikad se nije razmahala kao sada. Ako izađete na ulicu i pričate s ljudima možete čuti ovakave komentare: „Srpska demokratska stranka je krala lopatom, ovi sada kradu buldožerima.“ Upravo je tako, sada se više ne govori o desetinama, već o stotinama miliona. Adis Arapović: Situacija u Federaciji Bosne i Hercegovine nije daleko od one u Republici Srpskoj. To je sistem spojenih posuda, samo što je u Federaciji politička scena malo složenija, više je krokodila u maloj bari, pa je malo teže govoriti o pojedinačnim slučajevima korupcije. Federacijom vladaju četiri političke stranke i najveći problem nastaje kada one treba da se dogovore kako će podijeliti pare iz budžeta. Bosna i Hercegovini je u 2007. godine po stepenu korupcije bila na vrhu svjtske liste zajedno sa Sirijom, Tanzanijom, Zambijom, Republikom Kongo itd. Generalna slika korupcije u Bosni i Hercegovini je zaista katastrofalna. Največhi stepen korupcije je u političkim partijama, u zakonodavstvu, u parlamentima i u javnim preduzećima. U Bosni i Hercegovini imamo, kako to Transaparency Interantional kaže, sindrom zarobljene države. Trenutno u Federaciji političke stranke svakodnevno proizvode afere da bi sakrile ono što se zaista iza scene dešava. U pitanju je početak velike privatizacije energetskog sektora i Telekoma. a to je najveći prostor za bujanje korupcije u velikim ciframa. Omer Karabeg: Da li su najistaknutiji političari u Republici Srpskoj i Federaciji bogati ljudi?

Svetlana Cenić, ekonomski stručnjak i bivši ministar za finasije Republike Srpske

Svetlana Cenić: Da, kako da ne. To je bogatstvo koje ne možemo ni sanjati. Da budem iskrena, mene smatraju budalom jer sam godinu dana bila ministar finansija, a živim kao podstanar. To je ovde potpuno nezamislivo. Političari u Republici Srpskoj su stvarno bogati, pogledajte im samo imovinu. Sele se iz dvosobnih stanova u vile, a ljudi se pitaju kako su to stekli, sigurno nisu od svoje za naše prilike prilično velike plate. A posebno se naježim kad čujem nekog funkcionera kako priča da je svu svoju imovinu stekao kao uspešan privrednik, a zna se da su mu sve firme bankrotirale.

Adis Arapović: Javna je tajna tajna kolika su bogatstva pojedinih ministara, pa čak i premijera Federacije koji je jednom prilikom izjavio da ne zna kako je isfinansirao svoj stan. Ja sada renoviram vlastiti stan i vjerujte mi da znam koliko košta svaki šaraf, svaki kvadrat pločica i parketa. Read more »

  Dobitnik Oskara za film “Ničija zemlja”, Danis Tanović, jedan je od osnivača nove političke partije u BiH pod nazivom “Naša stranka”. Tanović se, iako osnivač, opredijelio ne za lidersku, nego za poziciju potpredsjednika stranke. Šta građani koji su, kako kažu “siti jalove politike” očekuju od nove političke snage?

U zemlji u kojoj građani dva mjeseca protestuju tražeći ostavke neodgovornih političara bez ikakvog uspjeha, u kojoj vlast nema nikakvu odgovornost prema svojim biračima, u kojoj isti ljudi rotiraju fotelje već 15 godina, pribavljajući sebi materijalnu korist a vodeći narod u ekonomsku propast, teško je povjerovati da se situacija uskoro može promijeniti na bolje, mišljenja su mladih ljudi ove zemlje koji ignorišu izbore već godinama: Read more »

Vijest o dolasku Georgea Walkera Busha, predsjednika Sjedinjenih Država Amerike, prilično je loša. To ne znači da Hrvatska ne treba pozivati američke predsjednike u goste, dapače. Nisu li Sjedinjene Države Amerike poslužile kao demokratski model, nisu li presudno intervenirale u dvama svjetskim ratovima, nisu li one, za razliku od Evropske unije, presjekle masakriranje Bosne?

Ipak, ovaj posjet bit će dolazak pogrešna čovjeka u pogrešan čas.

Veličina demokracije Sjedinjenih Američkih Država je i u tome da je ni ovakav predsjednik ne može upropastiti, te da se i za vladanja nekih od najgorih mangupa u Bijeloj kući, poput Richarda M. Nixona, mogu dogoditi pozitivne promjene, poput završetka vijetnamskog rata i otvaranja Ujedinjenih naroda spram Kine. Kad je posrijedi George W. Bush - nije moguće sjetiti se takva događaja. Read more »

Slažem se s Koštunicom, a tek sa Tadićem, da je srpski plivač američkog državlajnstva izložen nepravednim i ničim zasluženim sankcijama u Holandiji. Ne čudi od zemlje „lala“ kada zarad njenih takodje nepravednih sankcija Srbija nije u januaru mogla da potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. Tada nijesu imali razumijevanja za neisporučene ratne heroje koje oni, potpuno nepravedno i ničim zasluženo, zovu zločincima – sada kažnjavaju Čavića jer im je krivo što je Kosovo Srbija a oni ga, ne hajući za naš stav, već priznali.. Kako svi Srbi, a posebno premijer Koštunica i predsjednik Tadić, znaju da je Kosovo Srbija, svi oni osjećaju nepravdu zbog ničim zasluženih sankcija Evropske plivačke federacije.

Ali, ne mare za njih. Sam plivač kaže da mu nije žao što je kažnjen jer mu je patriotizam važniji od medalja. Pripremao se godinu dana za ovo takmičenje, svakog dana 10 sati bazena, sam protiv štoperice, milioni atoma snage, koliko prolivenog znoja, i na kraju sve to žrtvujete zbog poruke svojem narodu. Što je patriotizam. Ipak, mislim da bi Čavić, i sebi, i svojima, bolje učinio da je ispisao sličnu, malo dopunjenu, poruku. „Kosovo je Srbija – MALO MORGEN“. Time bi zaista učinio viteški i patriotski čin, prevashodno prema svom narodu. Naime, poslao bi mu poruku da zaboravi na Kosovo, da je politika „malo morgen“ najviše doprinijela da i Kosovo pobjegne od Srbije a time možda i ne bi toliko isporvocirao rukovodstvo LEN-a, pa bi nastavio takmičenje i osvojio još koju medalju. Zbog čega je valjda i otišao u Holandiju. Read more »

Sanja Dardagan, čiji roditelji Sana i Sead su se nedavno vratili u Sarajevo iz Sjedinjenih Država, prošle godine je diplomirala na Univerzitetu u Detroitu, ali je ljubav prema rodnom gradu i dalje “drma” svom snagom. Medjutim, Sanja smatra da je vrijeme da se stvari u Bosni i Hercegovini konačno promijene i šansu vidi u novosnovanoj stranci Danisa Tanovića:

“Dragi prijatelji, htjela bih da vas zamolim da odvojite 15 minuta vremena i da pročitate par članaka koji opisiju našu poznatu, sadašnju situaciju u Bosni i Hercegovini. Tokom mog nedavnog prebivanja u Sarajevu, imala sam priliku da se malo bolje upoznam i pozabavim sa našom političkom situacijom koja meni, a vjerujem i drugima, srce para. Nakon dugog i teškog rata, našom državom još uvijek vlada korupcija, siromaštvo i beznadje. Vrijeme je da se situacija u Bosni i Hercegovini mijenja. Read more »

USTAJTE, SVICI I LAŽNI VALTERI

Kada je, s proljeća 2002, uzeo Oskara u ruke i rekao: “Ovo je za moju zemlju, za Bosnu”, svi nivoi domaće vlasti utrkivali su se priređujući dolaske u Sarajevo proslavljenom bh. reditelju. Danis Tanović ponovo živi u BiH i s još jednim povratnikom kući, suradnikom Dana Peđom Kojovićem, piše o zemlji dimnih bombi, o gradu u kome pred TV kamerama premijer entitetske vlade bez trunke stida promovira osobno bogatstvo, o letargiji u kojoj živimo…

Kada smo se prije nekoliko mjeseci, neovisno jedan od drugog, vratili u Sarajevo, grad u koji smo se obojica još u djetinjstvu nesretno i zauvijek zaljubili, poznanici i prijatelji su nas uporno odgovarali od te odluke, obrazlažući svoju zabrinutost različitim argumentima koje ćemo ovdje, umjesto taksativnog navođenja, a iz poštovanja prema vremenu čitaoca, opisati jednom rečenicom: “Nemojte da vas iznenadi situacija”, rekli su, “ovdje ništa ne valja, a izgleda da će biti i gore.” Read more »

Neno Ivanišević se javio sa jednom istorijskom fotkom rukometne reprezentacije BiH:

“Dragi Vlado,

Igrom slučaja ili bolje reći nekim čudom, dobio sam nešto fotografija koje su, nakon što sam napustio Sarajevo, bile bačene na smeće, pa ih je dijelom pokupio i sačuvao i na koncu meni poslao jedan od komšija. Nisu bog zna kakvog kvaliteta obzirom na sudbinu koju su doivjele, pa nisam siguran da li ih možes iskoristiti za blog. Ako uspiješ, naći ću još par komada koje su manje oštećene.

Ovo je fotografija reprezentacije BiH pred susret sa Srbijom 3 aprila 1960 u Tuzli. Na  slici su: Perović, Jović, Praljak, Brajić, Ivanišević, Galić, Rodin, Cakeljić, Rikalo, Pilić i Boba Stanivuković.

Tebi i Suadi pozdrav a unuku poljubac

Neno