dovla.net

ZASPAO ZAUVIJEK VELIKI ČOVJEK, BLAŽO BRATIĆ

NI RODJENJE NI SMRT NISU UZALUDNI.

SAMO JE UZALUDAN ŽIVOT.

LELUJA POPUT TREPERENJA JASIKOVA LIŠĆA U KASNO PROLJEĆE I PADA NA NOVI JESENJI GROB.

NEK MU JE LAHKA ZEMLJA.

BAHRA PAŠIĆ

U Puli je u utorak uveče u 60. godini preminuo Mate Parlov, veliki bokserski šampion.

Hrvatski mediji preneli su da je Parlov preminuo u kasnim večernjim satima na putu za Opštu bolnicu u Puli.

U martu ove godine Parlov je primljen u zagrebačku Kliniku za plućne bolesti na Jordanovcu gde se borio sa teškom bolešću.

Parlov je proglašen najboljim hrvatskim sportistom u prošlom veku, jer je u ringu osvojio sve što se moglo osvojiti.

Osam puta bio je prvak Jugoslavije, pet puta prvak Balkana, dva puta svetski prvak i jednom evropski šampion, a osvojio je i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Munhenu 1972. godine, nakon čega mu je priređen nezapamćeni doček u Puli.

Karijeru je završio s ukupno 310 mečeva u kojih je samo 13 puta kao poražen izlazio iz ringa.

Mate Parlov, inače Imoćanin, živio je u Fažani, a u Puli je imao kafić u kojem je provodio vreme, povučen od boksa i javnog života.

(MONDO)

Pa ljudi moji, … je li to moguće? … Ðurica!?

Dragi prvosvešteniče ovog sastajališta, pričaonice, iliti bloga “sarajevske raje”, - “šešir dole”. Samo valja preživjeti sva ova prisjećanja drugih, a tim povodom i vlastita. Taman sam se otromboljio u udobnost zaborava, ali ne da đavo mira. Sin mi pošalje ”žiku voo”, otvorim, kad ono naši brendovi u Japanu, priložio Marjan, alias Duby i,… dođoh na dovla.net. pa, sad: vadi se kako znaš.

Počeo čitati Pegine pričice. Ne preskačem ni komentare. Sistematski, bracika. Ðurica!? Kao što moje ime nikom sigurno ništa ne znači, tako niti meni Ðuričino, - ne znam čovjeka, sve dok ne dođoh do “…druženja sa Miroslavom Krležom, ja sam ga zvao Krle a on mene dobri moj pošteni Djurice …” Read more »

Ivica Osim dao je ekskluzivni interview austrijskom listu “Standard”. Za čitaoce bloga, Zvonko Milićević je poslao prevod:

Ivica Osim, trener svjetskog formata i fudbalski filozof oporavalja se u Gracu (Austrija) nakon što je preživio moždani udar u jesen 2007.

Gregor Stuhlpfarer,  novinar  Standard-a razgovara sa Osimom o njegovom zdravstvenom stanju, o njegovim planovima i reprezentaciji Austrije.

STANDARD: Kako se osjećate?

OSIM: Ide nekako, ali ne ide tako brzo. Imao sam sreću da sam još živ. Bio sam već na drugoj strani  i vrlo teško je ponovo se vratiti. Imam probleme sa rukom koja me ne sluša.

Preturajući po slikama naišla sam na sliku moje mame Jelene početkom tridesetih, tačan datum ne znam. Na slici je sa Pavlom Lukačem. Moja mama je radila kod njegove bake i njega je čuvala. Njen život je bio jako interesantan. Voljela je lijepu odjeću i obuću, i kod Prnjatovića bi se oblačila što bi se reklo od glave do pete za svaku sezonu. Read more »

Željko Martinčević, nekadašnji rukometaš “Bosne”, poslao je par fotografija sa proglašenja najboljih sportista Bosne i Hercegovine 1968.godine uz čestitke za jubilej sarajevskih gimnastičara poznatih pod imenom “Crnci”. Medju laureatima tih godina redovno su bili članovi “Crnaca”. Na ovoj fotografiji, uz Nenada Vidovića su Gabi Novak, Željko Martinčević i Mića Orlović, ne treba ih posebno predstavljati. Read more »

Danas je “sedmi sedmi” (07.07.) i naš drugar Jovo Dimitrijević Otrov je napunio SEDAMDESETISEDAM! Aferim naš dragi Joviša! Neka Te zdravlje i pamet služe još mnogo godina na sreću Tvojih dragih “curica” Maje, Bojane i Dragane i nas, još uvijek brojnih, Tvojih prijatelja širom svijeta.

Znamo da još uvijek čitaš blog iako već dugo nema Tvojih priloga. Šteta, tolike dragocjene sportske uspomene, susreti sa velikanima sporta i poznatim ličnostima ostaće nezabilježeni čak i za nas Tvoje savremenike, a posebno za generacije koje dolaze. Svejedno, uskoro će unučad “zakucati i na Tvoja vrata”, pa ćeš, konačno, postati i pravi “deda”.

I jedna sportska paralela: Idućeg mjeseca počinje Olimpijada u Pekingu - otvorenje je u znaku broja osam - osmog osmog, dvijehiljadeosme, u 8 sati i 8 minuta. Koliko je samo Joviša ispratio olimpijada, svjetskih i evropskih prvenstava?

Sinoć je bio lijep oproštaj našeg školskog druga Faruka Hadžibegića, koji je uspješno završio svoju diplomatsku karijeru i koji se  uskoro vraća u Sarajevo, svoj grad, gdje je rodjen i gdje je imao i ima puno prijatelja. Mada ih je dosta stekao i ovdje u Poljskoj, gdje je proveo zadnje godine u diplomatskoj službi, što se sinoć dobro moglo uočiti na ovom počasnom oproštajnom skupu i kojima će ovdje sigurno nedostajati .

U otmenom ambijentu biblioteke, poznatog poljskog pjesnika  Julijusa Slovackog, u prestižnom  hotelu „Bristol” koji krasi stari dio grada Varšave, održan je do sada najprijatniji prijem za izabrane goste i diplomate na čelu sa Njegovom Ekselencijom Ambasadorom Bosne i Hercegovine Zoranom Skenderijom, a u čast savjetnika ambasade, prijatnog, odmjerenog i duhovitog Faruka, koji je opravdao sve simpatije i ugled dobrog domaćina i uzornog diplomate. Bila je to lekcija svim, čak i onim iz mnogo  bogatijih ambasada koji organizuju ovakve skupove.

Ljubaznošću Jana Berana Jr, objavljujemo ova pitoreskni opis Počitelja koji je davno napisao njegovo otac:

Sasvim iznenada tupa bol dostojanstva kao gromom pogodjene kule. Rano svjetlo oštri njene hridi. Uz obalu se rijeka presvlači pjenom. Radost daha u mirisu ribonosne vode. Spokojstvo nečujnog hoda kroz igru svjetlosti sjenke. Boje pepeljaste, ružičaste, krševite, sure. U vrhu golemog čempresa zrije sunce. Na potamnjelom zidu strpljenje mahovine što nastoji da prodre do srca kamena.

Cvijet diže punu čašu meda, oblake vjetar, vrleti nebo, ushit čelo.

Napušta me tijelo u nježnosti nejako poput lista na kraju platana.

Ushit…I oči, dvije žedji, sa ustima bez pravih riječi divljenja. Treperim srcem ptice koja bi zapjevala-ali ne zna kako.

Moj nevidljivi, nečujni i daleki andjeo čuvar mi je poslao ovaj link u prilogu i ja sam mu samo dopisao malo infosa koji ga objašnjavaju. Radi se zaista o jednoj iznimnoj, nesvakidašnjoj osobi vrijednoj zajedničke pažnje:

Pictured below are charming stories about storks in Poland. The one  by Susan Throckmorton is very colorful, since it is decorated with the author’s own paper cutout art (wycinanki), and is written in both Polish and English. The story of Bocheck in Poland won first prize in a national contest sponsored by the American Council of Polish Cultural Clubs in the early 1980s.

Suzan je moja dobra prijateljica od davnina. Pam, Pete i ona su bili nerazdvojni kad su živjeli u Poljskoj. Ne znam da je neko od stranaca toliko volio našu zemlju. Sve je znala o našoj istoriji, našoj umjetnosti i našim ljudima i navikama. Prva mi je skrenula pažnju na Rebeku West i poklonila mi knjigu o nama: „Black lamb and gray falcon”. Posebno dobro je poznavala buvljake na kojima je postepeno stvarala kolekciju rukotvorina i vrijednih predmeta, slika, lampi, preslica iz 1938, škrinja iz 1906. i mnogo čega skupog i zanimljivog, za svoj muzej u kući u Varšavi gdje živi sa svojim mačkama, svojim prijateljima i svojom umjetnošću rezuckanja papira od kojih nastaju prekrasne slike. Read more »