u Zagrebu mi je nedavno izašla nova knjiga pod naslovom Osobno kao tekst. U ovoj knjizi raspravljam o tome što je dnevnik, ispovijest, osobna fotografija, biografski film, autobiografija i biografija. Fotografije u knjizi Osobno kao tekst su rad Milomira Kovačevića Strašnog. Knjiga je objavljena u Izdanjima Antibarbarus i od danas je moguće nabaviti u zagrebačkim knjižarama, a i preko interneta (www.superknjižara.hr) po cijeni od 140 kuna.

Srdačni pozdravi,

Sad je doba kad se se dobro vino pije, kad se mezi i riba se ije. Pa nas nije teško u uspomene okupiti i pod “sviću”  namamiti. Zamirisa riba sa gradela, zapucketa vino podzubima  i pjesma  se  baci ispodtiha.

Sve podsjeća na more jadransko. Pjesma kaže,   “Svako  naše  malo,  smišno misto jema svoje stvari,..”.  a, zapravo trebalo bi bit  da  svako  naše srce ima svoje malo misto,…

Svima vam šaljemo punu mrižu svježih pozdrava i pun  bokun  dobra zdravlja.

Sarajevska raja iz Australije,

Balić Huso, Barišić Marijo, Karamehmedović Ogi, Duspara Goran,  Maca stoji, Nino Princip, Slobo Brzica, Berberović Ibro, Lukač Dejan, Kerim Šehović i dr Armin Drnda

Foto: Dragana Pavlović

Nemojmo se zavaravati – sve prolazi, samo navike ostaju. Srećom, ima i ona – nikad nije kasno da se živi strasno. Pojačano lupanje srca te iznenadi kada se najmanje nadaš. Može te snaći i kada se polagano bližiš kraju četvrtog desetljeća bračnog života. U osnovnoj ćeliji svakog društva imaš padove i uspone ali, kako ljeta prolaze, linija postaje sve ravnija. Bude ti lijepo kada sve više osjećaš kako ljubomora plovi u prošlost i kada očekuješ tihu luku u neminovnom smiraju života. I onda jedan rođendan sve u trenu odnese. Ponovo živiš život kao na početku, kada te je strast odvodila u noć i jedva čekala svitanje jutra…

Nasljednik čuvenog prezimena kojeg nosiš, ili nastavljač loze bajnih knezova iz srednjovjekovne Bosne, zna zeznuti stvari iz temelja. Pozna ti sve mane i vrline, neispunjene želje, bolesnu slabost prema digitalnoj tehnici. Kud ćeš bolji poklon tatici za jubilarni dan rođenja od najnovijeg čuda foto tehnike što svaki predmet, u stilu najmoćnijeg snajpera, optički približava čak 25 puta kao od šale. Poskočiš od sreće kada čuješ da je zadnja riječ japanske tehnologije pojačana sa gotovo inflacijskim brojem milijuna mega pixela. Priznajem, nisam bio uzbuđeniji od dana kada sam kao petogodišnjak dobio prozračni stakleni kliker sa čak osam pera. Ljubomorno ga skrivao, nosio sa sobom u krevet. U sedmom desetljeću probudio se klinac koji je pod jastuk pažljivo i nježno skrivao sjajnu spravu sa blještećim objektivom. Prošao sam, kao mnogi od vas, sve faze munjevitog tehnološkog razvoja proteklog i ovog stoljeća. Divio se prvim radio aparatima sa kazaljkama, pa onim sa magičnim očima čija je zelena igra više palila maštu nego današnji trodimenzionalni televizori. Nije lako bilo mojoj generaciji izdržati takav tehnološki šok od dana kada si sa strahom prilazio spravi što te zvonjavom upozoravala da te netko s druge strane žice treba, do najnovijih i-phona s kojima se ni u epicentru New Yorka ne možeš izgubiti. Nigdje više dragih, slatkih sigurnih žica, kabela. Sada kroz nas struje razni valovi i tko zna što donose ljudskom biću.

Foto: Dragana Pavlović

U cik zore, ranije nego pekar, posegnuo sam rukom ispod jastuka. Prsti su plovili kroz prazan prostor. Uzdrhtala šaka i uznemireno srce sada su već panično pretraživali. Mog sjajnog klikera, mog ganc novog foto aparta nema pa nema. U skoku se okrećem prema njenoj strani da tražim pomoć i vidim samo uredno složenu posteljinu. Nestala gospođa, nestao i moćni teleobjektiv. Što je sad ovo?! Da zovem policiju, da okrenem alarm broj. I onda čujem tiho bip i, opet, bip, dok u meni krv ključa.

- Jutro, kako si spavao? Cijelu noć si držao ruku pod jastukom, jedva sam došla do kamere.

- Hoćeš da me ubiješ – ljutito uzvraćam. – Znaš li ti koliko sam se uplašio kada sam skužio da poklona nema!?

- Ma, tko će ga drugi uzeti? Hajde, smiri se. Kavica je već gotova, a ja odoh još malo da škljocam.

Stara dobra narodna – nije kome je namijenjeno, nego kome je suđeno, još jednom se potvrdila. Od tog jutra, sjajna i tako mistično privlačna crna kamera više nije bila u mojim rukama. Dama što cini cjelinu naših života kao da je popila najjači eliksir mladosti. Od tog dana beskrupuloznog otuđivanja mog rođendanskog poklona, potpuno se promjenila. Više je ne mogu pratiti u tempu i živosti. Prije pijetlova je u nekom kutu niske zemlje da grozničavo, digitalno ovisnički, proizvodi rafalne serije onog bip bip zvučnog znaka da je pametna kamerica sve lijepo izmjerila, izoštrila. Ostaje samo da klikneš i, dakako, odabreš kadar. Uvečer je isto. Hita van da bilježi silazak sunčane lopte i da kasnije lovi zvijezde. Nesretna je kada je kiša i sivo. Često tužno kazuje – nema blende, u stilu profi-fotografa kada primjećuju da nema dovoljno svjetlosti i, na moju radost, prihvati se kuhinje. Tada frcaju torte i pite.

Foto: Dragana Pavlović

Zbog njene novootkrivene ljubavi, strasti što samo jača, valja meni sada da svakog vikenda, a često i poslije šljake, izigravati šofera. Voziti stotine kilometara samo da bi dama škljocnula pročelja zgrada u belgijskom Antwerpenu, bipnula kriglu čuvenog piva u njemačkom Kelnu ili uslikala londonski Tower bridge u predvečerje. Svakog puta kada planiram da dignem pobunu protiv robovlasničkog odnosa u našoj bračnoj zajednici, popustim pred fotosima koju njena strast donosi. Polagano se u meni gasi bunt vječnog proletera i raste radost zbog novootkrivenog talenta što je u jeseni svog života pronašla najljepše fotografsko proljeće. Jer, kada bi moja buna uspjela, bio bi me pun Facebook, internet portali, novine. Napadali bi me sa raznih strana svijeta tisuće onih što svakog dana sa žarom čekaju fotose što ih pravi neka Dragana Pavlović iz Nizozemske.

Zauvijek sam tako ostao bez svoje rođendanske foto kamere.

Foto: Dragana Pavlović

Tekst je objavljen na portalu regionalexpress.hr

Ne znam igrati tenis. Nikad nisam uzeo reket u ruku. Znači nisam ni rekreativni igrač, ali sam zato pasionirani posmatrač. Zaista uživam u gledanju ove prekrasne igre koja je i pored profesionalizma, reklama i golemih para koje se oko nje vrte, ipak zadržala mnoge elemente džentlmenstva ili viteštva. Eto, sjedim po čitave dane pred televizijskim ekranom i kibiciram sve susrete Melbourne Open–a. Dok traje meč između Federera i Tomića, ja koncentrirano pratim igru, a u pauzama mi kroz misli na trenutke dolete i prolete neke davne slike, odnosno daleka sjećanja. Čim se meč završio, sjedoh i napisah ovu priču kao podsjećanje, a po sjećanju koje me još relativno dobro služi.

Svi smo mi nekad bili „mala raja“. Mala raja ne bi bila mala da nije postojala „velika raja“. Znači, na jednoj strani „robovlasnici“, a na drugoj „mali crnci“. U moj vakat, pripadnici naše obalske male raje su morali bespogovorno slušati i ispunjavati sva naređenja velike raje, a svaki neposluh velikorajaši su znali čak proglašavati i pobunom. „Pobunjenici“ su bili kažnjavani na različite načine. Kao najblaže vaspitno-popravne mjere primjenjivane su klempe, šljage, čvoke, a kao teže, jednosatno ležanje na okolodvorišnom zidu, šibanje po dlanovima, zatvaranje u mračne podrumske prostorije ili „crne šupe za pobunjenike“. Za one, skoro nepopravljive, koji su ponavljali neposluh prema našim „velikim bogovima“ čak se primjenjivala, doduše dosta rijetko, egzekucija na takozvanoj „električnoj stolici“ instaliranoj u mračnoj veš-kuhinji: „Električna stolica“ je bila improvizirana pomoću ručnog induktora zaostalog iz onog rata.

Pripadnici velike raje su nas često znali okupiti oko sebe i pričati nam različite priče koje su nas fascinirale. Mi mališani smo otvorenih usta baš kao spužve upijali sve što su nam lagali. Iz tog mozaika šarenih laža, koje u suštini i nisu bile maligne, podosta mi ih je ostalo urezbareno u sjećanju. Ne samo da se nadam da mi dovlanetkinje i dovlanetovci neće zamjeriti na prijedlogu da se prisjetimo nekih davnih detalja iz relacije „mala raja – velika raja“, već pretpostavljam da bi se na ovu temu mogle napisati dosta interesantne priče. Ponekom će se moja priča svidjeti, a nekim neće. Ukoliko bude primljena i čitana možda bih kasnije mogao napisati još koji minhauzenski biser naše velike raje. Te fantastične priče su palile našu maštu i bile dio našeg odrastanja bez igračaka, televizije, gramofona, radija, kompjutera, itd. A naša mašta je bila hronično gladna.

Iz čitave galerije više nego li premaštovitih lažova ipak bih najprije izdvojio Irhada Hasića, kojeg smo isprva znali po nadimku Faca, a kasnije je prozvan Luftika. Negdje početkom šezdesetih, da li pedest i druge ili treće, ne mogu se pouzdano sjetiti, Luftika je krenuo na studij, ni manje, ni više, već u daleki Zagreb. Prije polaska nam se puhao pokazujući indeks zagrebačkog sveučilišta. Tamnoplava knjižica plastičnih korica sa okruglim znakom zagrebačkog sveučilišta. Kada se Popaja usudio upitati šta se uči na sveučilištu, Luftika mu je lakonski odvratio: „Sve se uči, majmunčiću! Zato se i zove sveučilište.“ Popaja se ušutio i prošao bez šljage.

Iz Zagreba je došao na zimsko ferije u nekom veoma dugom krombi kaputu medno smeđe boje, a oko vrata je imao zamotan jarko crveni šal, koji je bio jako dug, pa je sezao do donjeg ruba kaputa. Baš nekako sličan onom kakav je mnogo godina kasnije bio zaštitni znak Ćire Blaževića, samo što je bio crven. Za tadašnji modni trend sarajevskog korza – čudo neviđeno!

Te godine je iz Zagreba donio teniski reket na kojem je pisalo „Spalding“. Paradirao je po korzu uvijek držeći reket ispod desnog pazuha. Mnogim ljudima, a posebno curama je ubjedljivo folirao da je postao jedan od najboljih zagrebačkih tenisača, te da je prvak sveučilišne teniske lige. Po mom mišljenju, to je prvi teniski reket koji se pojavio na sarajevskom korzu. Izazivao je radoznala zagledanja muške raje, ali i djevojačke zentove i uzdahe. Raja, nije to bila šala, pojavio se naše gore list, teniski šampion Zagreba na našem korzu, na domaćem terenu od Vječite vatre do Umjetničkog paviljona. I sve tako, okolo naokolo.

Nama, maloj raji, je palamudio da je pobijedio u singlu i Josipa Paladu i Franju Punčeca i to nekoliko puta. Pričao nam je da su Palada i Punčec nakon silnih zijana u singlu pokušali igrati protiv „šampiona“ u talu, odnosno u dublu. „Meč godine“ navodno je odigran na teniskom terenu na Šalati. Znači, prema Luftikinoj priči bila je to u tenisu nezapamćena partija – dvojica ili dubl protiv njega, singla. Dalje nam je naš stari žuti mačak preo da je „dublaše“ čak velikodušno pustio da stalno serviraju. Zaneseno je pričao da je u lijevoj ruci držao trodupli sladoled kojim se sladio u toku igre, a u desnoj reket. Nabijao ih je kao levate i prave majmunerose i uživao u osvježavajućoj kombinaciji vanilije, ruma i čokolade. Mi smo sjedili kao uzdrhtali vrapčići na zidiću u dvorištu, a on je držao fišek košpa u lijevoj ruci, zorno demonstrirajući kako je držao trodupli sladoled, a golemim drvenim reketom koji je držao u desnoj mahao nam je ispred noseva. Poskakujući ispred nas, malih posmatrača, slikovito je opisivao kako je poslao jednu loptu između Palade i Punčeca, a oni su istovremeno poletjeli da je vrate i pri tom se glavama jako sudarili. Opisivao je uzbuđenim tonom kako im je obojici krv šiknula na sve strane! Hitna pomoć ih je odvezla na Kliniku za kirurgiju na Šalati gdje su im šivali za pravi, kako Luftika reče – muški tenis, netalentovane glavurde. Priča se nastavila tvrdnjom da su i Palada i Punčec čitav mjesec dana imali bijelim zavojima zamotane glave i da su zbog toga u Zagrebu dobili dvojni nadimak, „dvije hodže“!

Sjećam se da sam upitao, kakve „dvije hodže“? Zar se ne kaže „dvojica hodža“, jer je hodža imenica muškog roda – napravih se bez veze pametan. Od ekspresno lansirane šljage samo što se nisam onesvijestio. Ostalo je „dvije hodže“. Kako Luftika kaže. Nema pogovora. Sva su mala raja blejala u njega, a on nam je svima obećao davati časove tenisa, svakako kad bude imao vremena od učenja.

Prošlo je nekoliko godina. Ispričao sam jednom starijem rođaku Maliku Filipoviću, amidži pokojnog Benjamina Filipovića, od slova do slova o tom teniskom čudu iz obalske velike raje. On se grohotom ismijao i rekao da je to sve čista laž, ali i da je djelomična istina onda Luftika ne bi mogao igrati protiv Franje Punčeca koji je od 1947. godine izvan Jugoslavije, navodno na relaciji Kairo – Johanesburg. Htio sam maloj raji reći da je to sve laž, ali sam u zadnji čas odustao od te namjere. Garant bi neko od mojih jarana to provalio, a tada bi me čekale stotine pedagoških antipobunjeničkih šljaga, klempi i čvoka od našeg neupitnog „Federera“.

Ovo je samo jedna od šarenih laža pripadnika velike raje. Probna! Nadam se da će nam i drugi dovlanetovci imati priča o relacijama male i velike raje, te da će nam ih servirati izvađene iz naftalina davnih sjećanja.

Dugo već ne živim u Sarajevu, pa ne znam šta najradije čitaju današnji dječaci. Za nas, tamo u 50-tim, nije bilo bolje i draže knjige od Vinetua, njemačkog pisca Karla Maja. Ja sam je iščitavao od korica do korica najmanje pet puta, a bio sam dodatno sretan, pa i ponosan, jer sam imao, hej nije šala … svoju vlastitu knjigu, koja je u to doba stvarno bila raritet. Dobio sam je na poklon od svoje dajdžinice iz Zagreba. Došla teta Nada, svjetska žena koja je govorila 4-5 jezika, kod nas u Sarajevo. Bila bogami nekoliko dana, a prije nego će nazad, mi djeca se iskupili oko nje da nam još malo pripovjeda šta ima novo u bijelom svijetu.

Ona, naravno, pita šta bi ko želio da mu donese slijedeći put kad bude dolazila. E sad, neko bi ovo, neko ono, jedni bi Motta bombonjeru sa čokoladnim bombonama umotanim u ”zlato”(staniol), drugi hoće kaubojski pištolj s kapislama, treći autić na navijanje, a ja velim – knjigu. Teta Nada se ozari, lagani smješak joj preleti preko lijepog i njegovanog lica, već vidi u meni dobrog sagovornika, pa pita, naravno, a koju knjigu. A ja ko iz topa – Vinetu. I vidim, njoj nekako nezgodno. Ona koja je pročitala brda knjiga od malih nogu do svoje zrelosti, nikad čula nije za nekakvu koju eto želi mali klipan. A ko je pisac? Pa …. Karl Maj. Karl Maj? Liči to ime na onog bradonju što zakuha i na glavu okrenu čitav svijet, i kojeg je i ona možda u mladosti krišom čitala, ali prvo, ne može biti da je on napisao djelo za koje ona ne zna, a drugo, ne može ovaj Mašo, sa svojih 10 godina, poželjeti da čita baš tog i tog bradonju.

E, tu ja objasnim da se radi u Indijancima, da je to ko biva putopis,… neko mi već posudio pa ja malo čitao, ….. volio bih da imam svoju – vlastitu, a kod nas nema kupiti …. Moja teta Nada sve to zapiše u svoj tefter i za nekoliko mjeseci evo ti meni Vinetua, u najljepšem izdanju koje je ikada iko vidio. Nije bezbeli bilo ni u Zagrebu naći je u knjižarama, u to se doba nisu još štampale takve vrste knjiga nego radije literatura potrebna za ispravan odgoj zdrave i napredne djece i omladine.

Ali teta Nada se očito dobro potrudila pa našla u antikvarnici, predratno izdanje, naklada Stevan Kugli ili slično, sa predivnim ilustracijama na zaštitnom omotu i unutar knjige i na nekom prilično arhaičnom jeziku, koji je još pojačavao njenu atraktivnost i dodavao joj dozu tajanstvenosti koja je i inače izvirala iz mirisa njenih stranica. Mojoj sreći ne bi kraja! A postao sam glavni u komšiluku i malo šire, jer se je začas pročulo kakvo blago ima Mašo u svom posjedu. Prvo sam ja seirio, iščitavao, analizirao svaku sliku, zamišljao američke šume i prerije, hrabrog i jakog Nijemca Karla sa ubistvenim udarcem šakom, tako da je prozvan Old Shatterhand i njegovog pobratima Vinetua, apaškog poglavicu, sa dugačkim perčinom i samo jednim perom. Njih dvojica su oličenje poštenja, odvažnosti, drugarstva i viteštva. A da ne govorim o Inču-čuni, prelijepoj Vinetu-ovoj sestri i Karlovoj simpatiji. Onda sam polako, u napadu velikodušja, počeo popuštati i davati drugima na čitanje, ali samo provjerenim jaranima i poštovaocima lika i djela Vinetua i Old Shatterhand-a. A da mi zaštitne korice ne bi propale ili se, nedaj bože, poderale, skidao sam ih prije nego knjige dam u promet, pa zamotavao u prljavo plavi pak-papir. I uveo sam evidenciju i knjiga i čitalaca, naručio i od bajramluka platio u DES-u štambilj : “Biblioteka Užičanin Mašo” i tako udarao muhure i još upisivao na svaku knjigu… eeeh, baš dječije -“Singatura”, umjesto signatura. Po žanrovima i brojevima. I nisam bogami ništa naplaćivao za posudbu, ako se dobro sjećam.

E sad, tu ti dodje do incidenta, i to s kim, pa baš sa našim budućim velikim pjesnikom i piscem Avdom Sidranom. Avdo je živio dvije ulice ispod mene. Kako dodje knjiga do njega, ne sjećam se tačno, ali on je uglavnom ponio sa sobom u svoju, Saburinu školu, pa za vrijeme časa, krišom, ispod klupe merakao i čituck’o. Ne lezi vraže, neko od nastavnika ga uhvati na djelu, uzme mu knjigu i preda je direktoru škole. Vidim ja Avdo mi knjigu ne vraća, ja se uznervozio, moji papiri pokazuju da je već davno isteklo vrijeme za povrat, a on šuti, ne govori mi koji je belaj …. valjda konta vratiće mu je svaki čas. Na kraju, gruba istina dodje na vidjelo i Avdo mi prizna šta je i kako je. A ja sam opet skroz u drugoj školi, Četvrta osnovna u Arapovoj, i ne znam nikog u Saburinoj ko bi mi pomogao. Majci i ocu ništa ne govorim, da ih ne mučim sa svojim problemima, dosta im muke i bez toga. Odlučim se tako da lično idem do direktora škole u Saburinoj i da apelujem za samilost, pravdu i humanost. Čini mi se da je direktor bio prof. Haračić. Da ne duljim, dodjem ja nekako do direktora, ispričam mu čitavu priču, bezbeli se iskukam i isplačem, a on veli…. da je to mene sigurno onaj ugursuz Sidran poslao samo da dodjem do knjige, a da je knjiga ustvari njegova, Sidranova. Nije, kažem ja … majke mi, .. svega mi, … Tite mi, … Jok, ne prihvata on moje vapaje nego izvadi knjigu iz ladice u svom stolu i pokaže mi je, a na prvoj, onoj praznoj stranici, fino piše olovkom: vl. Sidran A. VIIb. Valjda napisao nastavnik koji je knjigu uzeo od Avde, ili možda sam Avdo, iz nekog razloga.

A k’o zainat, nigdje onog mog štambilja baš na toj stranici. Ima “singatura” i nekakvi brojevi ispisani mojim dječijim rukopisom, ali nema mog imena. Ja zamolim za dopust da svetinju uzmem u svoje drhtave ruke, prelistam brzo knjigu, nadjem unutra par stranica sa mojim štambiljem, pokažem direktoru, on klima glavom I žmirka očima i …… blažena srećo, dobijem ja knjigu nazad. Isplatila se moja investicija u štambilj kod DES-a!

Sve knjige, pa i ova, ostale su nam u stanu kad smo tri godine prije rata krenuli u Ameriku, na privremeno kako je bilo planirano. U stanu smo ostavili jednu familiju koju smo poznavali, onda nam je neposredno poslije rata stan bio oduzet i godinama poslije toga, na osnovu sudske odluke, ispražnjen od strane ljudi koje su neki drugi doveli. Uselimo se ponovo u naš stan nakon dugih 10 godina i ja čeprkam s nestrpljenjem po kutijama s knjigama bojeći se da nisu u ratu poslužile kao ogrijev, kad … nadjem Vinetua, otvorim prvi tom koji mi je došao pod ruke, kad ono… Vl. Sidran A. VIIb . Topli val sreće i sjećanja na djetinjstvo i ovaj dogadjaj sa Avdom, sad već poznatim i velikim piscem i akademikom, zapljusnu me od glave do pete. Evo meni mog Vinetua, po treći put!

Čitao sam kasnije i druge romane Karla Maja u obliku putopisa, što o Americi i Indijancima, što o Bliskom istoku, pa čak i o našim krajevima (Kroz gudure Balkana). Ali, originalnog Vinetua nikad i nijedno drugo njegovo djelo nije, po mom mišljenju, moglo dostići. Nekad kasnije, dok sam još bio u mladjim godinama i kada su se počele masovnije štampati nova izdanja Karl Majevih knjiga, pročitao sam negdje da je pisac bio slijep, da nikada nije bio ni u Americi, ni drugdje, te da su svi njegovi romani plod puke mašte. Nisam u to povjerovao i nikada neću. I neću da istražujem niti sada, kada bi uz Internet bilo vrlo jednostavno doći do istine. Hoću da vjerujem da je Karlo hodio i ovom lijepom i velikom zemljom, a i onim tamo mojim prelijepim i dragim balkanskim gudurama. I sve k’o da ga gledam kako tamo, kod nas na Balkanu, sjedi i druži se lijepo na šumskom proplanku na nekakvoj našoj višemedji, sa svojim jaranima Jovom, Ivanom, Ramizom, Seljmanom, Koletom i Janezom i pripovjeda im o viteštvu, poštenju i prijateljstvu sa crvenim džentlemenom. A oni , svi odreda u nošnjama iz onog doba, jedni sa velikim brčinama, drugi uredno i friško izbrijani, treći sa nekakvim smješnim šarenim ili bijelim kapicama, klimaju glavama u znak odobravanja i pažljivo slušaju i (više u sebi) ponavljaju ono: Čuvajte bratstvo -jedinstvo kao zjenicu oka …. Ma mantrak! Nema Karla, odavno!

Prošle su mnoge godine, čitalo se i uživalo i u čitanju i u posjedovanju raznih knjiga. Postadosmo već ozbiljni ljudi, zaimasmo možda već i ozbiljnije biblioteke, ali meni nikad draže i nikad ljepše knjige nije bilo, a po svoj prilici neće ni biti, od mog Vinetua. I ne samo to, ta knjiga je itekako utjecala na moj stav prema Indijancima, na moju ljubav prema tom narodu i na moju solidarnost sa njegovim stradanjem. Od kako smo još davne 1990 došli u Ameriku, na ulici se okrećem za Indijancima koje u ovom dijelu Amerike rijetko vidim, ili bolje reći prepoznam. I kad god sam u kakvoj šumici, na proplanku, pored jezera, očekujem da ih vidim kako vire iza drveća, ili negdje sa čuka po okolnim brdima.

Jedan od američkih praznika koje smo u našoj porodici veoma lako i od srca usvojili još od samog početka našeg boravka ovdje je Thanksgiving – Dan zahvalnosti. U jesen, kada se približi ovaj prelijepi praznik, za koji se kažu pripremi i pojede preko 60 miliona tuka, a s kojim se obilježava dolazak prvih naseljenika Pilgrima u Ameriku i srdačna dobrodošlica Indijanaca, te njihovo prijateljstvo i partnerstvo, more pisama dolazi na moju adresu od strane indijanskih humanitarnih organizacija. Već su naučili da ih pomažem, pa me se ne prolaze ni tokom godine. I šalju mi razne sitne poklone, nekakve džidže, toteme, dekice, majice sa bizonima, kecelje, itd. Niti ih možeš vratiti, niti ti trebaju, a niti ih možeš sve naplaćati. I tako, već godinama šaljem priloge za školovanje mladih Indijanaca, za njihove Thanksgiving večere, za knjige, biblioteke, obuću, odjeću …. ko zna šta sve ne. I sve zbog Vinetua! A taj narod, niti bilo ko od ove američke djece nema pojma i nikad nije čuo za Vinetua, slavnog poglavicu Apača i crvenog džentlmena, a pogotovo ne za nekog Švabu, Karla Maja, koji je, ako ništa drugo a ono u svojim maštanjima hodio po ovom svijetu i podario nam lijepe priče o plemenitosti, poštenju, viteštvu i o drugarstvu medju različitim narodima i kulturama.

Vinetu je u našoj kući postao pojam poštenja, ali i naivnosti. Tako, kad god me neko uhvati na lijepu riječ, na samilost, laskanje, i sl., a onda me prevari – moia Nikolina ima običaj da kaže: Šoma, pozdravio te Vinetu! A ja se opet mislim – ma neka, tako bi mislio i uradio i moj Apač – džentlmen. Haug!

Mašo

Dovla.net raja

Vidjeh da je šef bloga Vlado Kaluža, čovjek kojeg sam u Sarajevu poznavao samo iz viđenja i kao bivšeg košarkaškog sudiju. Nikada se nismo zvanično upoznali. Nekoliko dana po sat-dva čitah razne priloge sa ovih stranica i onda konačno odlučih da i sam pošaljem nekoliko redova, ili kako to neki moderno kažu kolumnu, koju sam prošle godine napisao za jedan sarajevski sportski nedeljnik. Naslov bi privlačan: „Fisofska raja”.

Sa strahom iščekivah prve komentare i onda poče: Ogi Karamehmedović, Vlatko Slokar, Zlaja sa Havaja, Miralem, Duba, Krsto Đukić, Miro Klarić, Ranko Božinović, Crv za kojeg posle 40 i kusur godina saznah da se zove Sejo… Ishvališe me i ne sluteći koliko su me obradovali, ali i stavili u dilemu. Kao novinar sam se, bar tako mislim, već dokazao, ali po glavi mi se poče motati ideja da nastavim da pišem kratke zapise, da pokušam makar malo oživjeti uspomene na Sarajevo, na FIS, na mnoge, meni drage ljude, kafane, ulice, škole, parkove, prodavnice….

I prelomih.

– Ma, napisaću, pa šta bude. Ako se raji dopadne – super, ako ne – lako mi se povući u „ilegalu” i ostati u sportskom novinarstvu do penzije. Do sada sam bio anonimus, pa mi neće ništa biti i ako tako ostane. Kafana i redakcijski posao mi svakako ne gine – kontao sam u sebi.

I krenuh da pišem priče, prvi put, gazeći polako šestu deceniju života. Laički, bez ikakvih pretenzija, po sopstvenom sjećanju, onako iz srca; pa šta bude. Želio sam samo da jedno beskrajno srećno vrijeme makar za izvjestan period, bar dok je nas „živih svjedoka” ne ode u zaborav, mada mi se čini da na blogu ima sve više i mlađe raje i to me posebno veseli. Javiše se i moji „fisovci”, starija raja, kojima sam se divio još kao klinjo sa četiri – pet godina (Hidajet Šerić Šerkan, Bato Rafajlović, Mašo Užičanin, Mile Galama Bogdanović, Dado Hegenberger…). Njihove poruke me posebno obradovaše.

Sarajevo, najdraži grad

Zahvaljujući Vladi i njegovom, pardon našem, blogu, „povezah” se i sa Sambom, Hazom, Miladinom, Goranom Seleskovićem, Vukom Jeftićem, Moćom, Vejom, Biljanom, Roćkom, Vujkom, Sejom…. o kojima nisam imao pojma ni gdje su ni šta su. Osim njih „upoznah” i neke nove, krasne ljude: Kemu Huseinčehajića, Nenada Vitlačila, Anu Dalmatinku, Slavicu Primožić, Azru Kavazović, Jasnu, Suzanu, Ivanu, Jana Berana bez dileme autora najboljih komentara na svijetu…. U septembru u jednoj od mojih beogradskih kafana „Sunce” sretoh i lično upoznah čuvenog Avdu Sidrana i sa njim malo prokomentarisah blog.

Ne znam za ostale, ali „dovla.net” je za mene imao i edukativan karakter. Priznajem da iz lijepih i nostalgičnih priloga, tekstova i komentara Bate Jeftića, Lјubiše Zečevića, Miše Marića, Azre Jajatović, Mirze Hasanefendića, Nadana Filipovića, Valerijana Žuje, Milija Pavlovića i sam naučih nešto novo. Mudri ljudi kažu: „Čovjek se uči dok je živ”, pa tako i ja na blogu, kako mi se čini, naučih štošta i mnogo toga se prisjetih.

Moj „mejl” adresar je prošle godine u ovo vrijeme imao samo petnaestak adresa. Sada je to skoro trocifren broj. Imam adrese iz Kanade, SAD, Australije, Norveške, Njemačke, Švajcarske, Španije, Hrvatske, Francuske…. Spaja nas jedna nit – Sarajevo, FIS, Radićeva, Miljacka, Skenderija, Prva gimnazija, Bistrik, Kovači, Koševo, Čobanija, Mlada Bosna, Željo, Bosna, Steleks, Parkuša, a sve nas je „uvezao” naš šef, dobri čovjek Vlado Kaluža, koji uprkos činjenici da je ušao u osmu deceniju života ima vremena, strpljenja, a ponekad sigurno i dobrih živaca da svakodnevno „pušta” nove priloge i komentare.

On je tamo negdje u avgustu 2006. godine, kao novopečeni penzioner – tako ja to vidim – zasadio predivnu voćku i dade joj ime „dovla.net”. Drvo je izniklo, privuklo pažnju dobrih ljudi rasutih po cijelom svijetu i uz ogroman Vladin trud i energiju i mi koji pratimo ovaj blog smo počeli njegovati to drvo, zalivati i kalemiti ga i danas svi skupa beremo njeno slatko voće. Vlado je najzaslužniji što se to drvo tako lijepo razgranalo, a sada smo svi odgovorni da tako ostane i u godini u koju ćemo uskoro ući.

Poštovanom gospodinu Vladi Kaluži, čestitam 20. milionitu posjetu na blogu i za njega, a i za sve ostale posjetioce bloga imam samo jednu poruku:

Život je lijep kad se živjeti zna,

zato uzmi sve što ti život da…

Sreća je lijepa i živi zbog nje,

ne traži previše i imaćeš sve….

DRAGI MOJI BLOGOVCI SREĆNA VAM NOVA GODINA, ŽIVI, ZDRAVI I VAZDA VESELI BILI !

UZDRAVLJE I SVAKO DOBRO !!!!!

P. S. Prva tura u 2012. biće u vašu čast