Više od mjesec dana nisam imao pristup Internetu pa mi je promakao prilog V. Ristića. Zapazio sam da se riječ istina pojavljuje u gotovo svim osvrtima. To me nagnalo da iznesem neke svoje noćne more koje me prate još od dječačke dobi. Počelo je u I i II razredu Klasične Gimnazije (1950-52) kada nam je i latinski i (h)istoriju predavao Ostoja Ostojić. Ne samo što je naglašavao glas “h” kojeg nije bilo na udžbeniku nego je uz događanja koja je opisivao na časovima (h)istorije birao za domaću zadaću iz latinskog svjesno (ili ne) da prevedemo takve pasuse iz mitologije i historije Rima, Atene, Troje itd koji se nisu u cijelosti podudarali sa onim prvim tumačenjem.  Koja je od te dvije verzije istinita, šta vrijedi upamtiti?

Desetak godina kasnije ugledao sam profu za stolom neke bašte u Starigradu na otoku Hvaru i ohrabrio se da mu pristupim i potsjetim ga na svoju malenkost a sve to s podlom namjerom da ću iskamčiti barem Mirindu ako ne i bevandu. Moja su očekivanja prevaziđena tako što se profa našao u neprilici zato što me se nije sjetio pa je u želji da to nekako popravi odmah naručio bocun (bokal) crnog vina i po bocuna ledene vode taman za po tri dvodece bevande. Kad smo načeli posljednju stekao sam dovoljno kuraži da mu pomenem onu moju dilemu. Šuti profa nekako predugo, zatim osmijeh (da li sjetan ili sretan) pa onda dreknu: “Dite!!!” na što se niodkud stvori konobar s još po jednim bocunom. Tek nakon par gutljaja profa mi poče strpljivo objašnjavati kako nije očekivao da će iko od nas dječurlije shvatiti tu njegovu igricu, kako je u prvi mah pomislio da sam nekakav provokator što je otklonio jer se dosjetio da sam možda rođak tamošnjeg župnika ili biškupa Andre Štambuka a ponajviše zbog onog “in vino veritas”, pa nastavi kako je tada osjećao da djeca moraju znati da je istina jedna i jedina, da historija može ali ne mora biti istinita jer povijesnu Istinu (s velikim I) pišu Pobjednici ali i Gubitnici, da je po svom značenju riječ istina (s malim i) singularia tantum tj gramatički ima prividnu množinu (Veritates) ali logički je ne bi mogla imati kao što ni izvedeni pridjev ne može imati komparativ i superlativ (naj)istinitije. Svaka čast profesoru što u jednoj rečenici dobih bolju po(d)uku iz oba predmeta nego za dvije godine koje nekoć obojica protratismo, Možda smo moj profesor pa i ja u krivu ili je kriva bevanda ili su u krivu i krivci oni koji si utvaraju da znaju o čemu se radi pa onda te, svoje Istine, naturaju svima drugima.

Ako neko ne vjeruje mom pokojnom profesoru neka ode u knjižaru Svjetlost i prelista Historiju za N-ti razred, pa neka izađe na posljednjoj stanici trolejbusa za Dobrinju gdje će naći Istoriju za N-ti razred, pa vozom do Čapljine a onda vlakom do Metkovića gdje se prodaje Povijest za N-ti razred. Da je razlika samo u naslovima ni po jada – treba obratiti pažnju na sadržinu pa shvatiti da egzistiraju (na papiru) 4 Istine (s velikim I). Ako se nađe vremena i novaca neka produži do Kotora pa do Novog Sada eto pete pa i šeste. Usput može pogledati Gramatike bosanskog, srpskog, hrvatskog i crnogorskog jezika ali tu je situacija drugačija: razlikuju se samo u naslovnim atributima ali je sadržina u suštini identična. Ovo bi ujedno bio moj skromni doprinos stavovima Snježane Kordić s kojom dijelim sudbinu izdajnika istog tog naroda u koji me ovdje u Sarajevu svrstavaju a, odlaganjem popisa stanovništva, ne daju mi ni priliku da se izjasnim.

Naša je nevolja, dakle, u tome što imamo tri samoproglašena Gubitnika pa toliko i Istina. No, da se vratim Blogu, Vojkanu i osvrtima. Ovakav kakav je, blog je dobar i potreban kao most prijateljstva između onih koji su bili prinuđeni da napuste Grad i nas koji smo isto tako bili prinuđeni da ostanemo. Enko Mehmedbašić je početkom rata u Oslobođenju objavio noveletu “Samoubistvo ala Sarajevo” u kojoj on kao zapazi starca koji iz dana u dan satima šparta Omladinskom ulicom. Na kraju mu Enko kao pristupi da bi ga upozorio na opasnost od snajperista na šta će ovaj s gnušanjem: “Loše šicaju paceri!”

Ja ne zamjeram nikome to što je otišao pa ni to što se ne želi vratiti. Nema se ni gdje, jer ono što ni V.J. a ni komentari nisu istaknuli jeste fakat (izbjegavam riječ istina) da je Grad sada podijeljen ne samo konfesionalno nego i po regijama sa kojih su šumljaci šljegli. Ne stanuju oni jedni pored drugih, naprotiv razmilili su se posvuda, ali imaju svaki svoja sastajališta u restoranima, kafanama ili aščinicama, svoje biznise pa čak i svoje nogometne klubove. Kako mogu nekog uvjeravati da se vrati a da mu prešutim da postoje Istočno Sarajevo, Katolička osnovna škola i gimnazija, zapadni Mostar, neodobravanje da ne kažem zabrana mješovitih brakova, onemogućavanje kupoprodaje određene vrste mesa …Fakat je i da muslimani imaju kudikamo više peripetija da vrate stan zato što se pretpostavlja da će ga i zadržati a katolici i pravoslavci će ga na brzaka i u bescjenje prodati istim onim šumljacima koji u pravilu nisu sažaljenja dostojne izbjeglice iz Istočne Bosne nego pretežno ratni profiteri. I ja, Mašo, cijenim profesora Zdravka Grebu koji svoj alat za razmišljanje nosi u glavi za razliku od mnogih koji ga drže u gaćama ali treba voditi  računa o tome da je u međuvremenu došlo do devalvacije: ako je 1996. godine bilo 1 + 5 + 5*5 + … sada je 1 + 50 + 50*50 + … Činjenica da se tu i tamo na Blogu pojavi neki, najčešće anonimni, ali zato nadobudni i samozvani Istinovlasnik koji se umjesto argumenata služi uvredama. Takve priloge treba jednostavno ignorirati ili baciti u smeće. Ne smatram da je u prilogu V.R.-a bilo odveć prećerivanja ali sam suglasan s time da se štošta moglo ispustiti kao i da se pridružim autoru i Halepu u meani i to iz čisto komšijskih pobuda. Ne bi loše bilo da me je Halep nazvao i prije nego što kliknu enter na onaj njegov nesretni (13) osvrt u kojem prežučno nalijepi Pejčinoviće. Oni su samo zagovarali jednu od tri ozvaničene Istine ali na jedan gotovo pristojan način. Oprostio bih im dozu isključivosti pretpostavljajući da su u rodu s mojom školskom drugaricom Ljiljom (supruga slikara Afana Ramića) i njenim ocem vrsnim profesorom latinskog i starogrčkog jezika. Iz takvog okružja teško da se može izleći opasan monstrum kao što nam je sada znano zahvaljujući DNK analizi.

Kad već pomenuh DNK ne mogu odoljeti a da ne citiram jednog od najomraženijih filozofa XIX stoljeća kojeg je bivši režim cenzurirao jer kao da je preko svog učenika Nietzsche-a i Wagnera kreirao samog Hitlera, feministkinje su ga mrzile zbog navodnog zalaganja za neravnopravnost spolova da bi nakon 150 godina otkriće DNK potvrdilo mnoge njegove teze:

Schopenhauer believed that a person inherited level of intellect through one’s mother, and personal character through one’s father: If you want Utopian plans, I would say: the only solution to the problem is the despotism of the wise and noble members of a genuine aristocracy, a genuine nobility, achieved by mating the most magnanimous men with the cleverest and most gifted women. (… parenjem najdobroćudnijih mužjaka s najbistrijim i najnadarenijim ženkama).

Da ne bi bilo zabune ovo se odnosilo ne samo na ljudske skupine nego i na krda, stada i jata.

Dakle, zbog ogromnog priliva brđana i odliva građana za očekivati je promjene sveukupne genetske slike Grada. Pitanje je da li na bolje ili na gore?

Da li ja ove teze podržavam ili s gnušanjem odbacujem? Iskreno, još ne znam jer se ne osjećam ni plemenitašem a bogumi (što bi Zeko reko´) ni mužjakom – jedino sam dobroćudan.

Reportažu sa te zanimljive ture možete naći ovdje:

http://www.zone-2000.net/index.htm

Pozdrav, Naim

“A ship in the harbor is safe, but that is not what ships are built for” – William Shedd

Frank Fenner, profesor biologije na sidnejskom državnom fakultetu, predviđa da će ljudska vrsta izumrijeti u slijedećih 100 godina.  Fenner smatra da će izumiranje ljudskoga roda biti rezultat prekomjernog rasta broja stanovnika na Zemlji i nenadzirane zloupotrebe dobara. Nakon ljudske, slijedi izumiranje drugih, životinjskih vrsta. – Proces nije moguće zaustaviti. Prekasno je, više od toga ne mogu reći, iako se mnogi pojedinci trude taj kobni proces zaustaviti – objašnjava Fenner. Frank Fenner je 95-godišnji naučnik koji je primio brojne nagrade za iskorjenjivanje virusa Variola, a i autor je 22 stručne knjige. Iskorjenjivanje bolesti je objavio na skupštini Svjetske zdravstvene organizacije 1980. godine i još uvijek se to smatra jednim od najvećih uspjeha te organizacije.

Ja se sa prof. Fennerom ne slažem jedino u dvije stvari:

1. Da li će ljudi izumrijeti baš za 100 godina ili ranije

2. Prvo će nestati životinje, pa biljke, a onda ljudi – a ne obratno. Ljudi će i nestati zbog toga što se tako ponašaju prema živom svijetu čega su dio. Ja sam to znao mnogo ranije. To je bilo osamdesetih godina prošlog vijeka, kada sam vodio polemiku sa genetičarem prof.dr. Ljubom Berberovićem. Tada sam ga pitao da li je on stvarno tako veliki optimist kada piše o ekologiji ili je optimizam samo u funkciji umirivanja javnosti. Pitao sam ga  šta misli o budućnosti zemlje i ljudskog roda – da li ćemo preživjeti.

Ljubo je odgovorio kratko i sažeto: NEMA NAM SPASA.

U to vrijeme sam držao predmet Ekologija i zaštita sredine na Urbanističkom odsjeku Arhitektonskog fakulteta. Lagati ili ne lagati studentima?

Napustio sam Sarajevo, otišao sam sa Fakulteta da se pridružim “uredjivačima prostora” u Urbanističkom institutu Hrvatske.

Stojte mi dobro, Sale

Karim je vrlo rano izrastao u briljantnog umjetnika, bio je veliki poznavalac stripa i već u srednjoj školi počeo je pisati o filmu.

Sarađivao je u raznim časopisima, a zbirku tekstova Tajna džema od malina nije uspio dovršiti – smrt je bila brža!

Karim ostaje kao simbol grandioznog talenta i tragike rata. Iskreno saosjećamo sa našim prijateljima Ašidom i Mehmedom.

Prijavljujem se na konkurs raspisan na ovom blogu (komentar 5.) dana 11. jula tekućeg ljeta gospodnjeg, za recept: “Kako pokušati napraviti ćevape da budu što je moguće blize autentičnom tzv.Pravom sarajevskom chevapu”.

Recept:

Pronevjerite kasicu-prasicu od “rodio ga dedo” odnosno “neda je nana (baka) nikome” (do prve prilike), za ciglih 8,00 € i uputite se u obližnji “Lidl”, izravno na odjeljak sa rashladnim vitrinama. Ispod neodgovarajuće oznake (nedajte se zavarati) otvorite klizna vratašca i pažljivo odaberete vrećicu sa manje neodgovarajućim nazivom. I, kada ste već tu, “on the face on the place”, kupite i crveni luk tropeana. (BBC je svojevremeno pustio u etar, u okviru emisije The Truth about food, i poseban prilog o luku. Dokumentarac je zasnovan na istraživanju koje tvrdi da su afrodizijačka svojstva bijelog luka takva da nemaju na čemu zavidjeti viagri i sličnim pomagalima. Prema rezultatima istraživanja dnevno je dovoljno popapati četiri cesna luka tokom tri mjeseca da bi se postigli terapeutski efekti protiv ove opake boljke, – muške impotencije. Za one koji su se u dobar vakat mahnuli ćorava posla i to definitivno, nagradni a kolateralni učinak je, kažu, smanjenje štetnog holesterola. Italijanska istraživanja su utvrdila da njihov crveni luk tropeana sadrži azotni monoksid , tj. osnovnu aktivnu supstancu “plave pilule” što je, napokon, naučno objašnjenje svjetske fame latin lover-sa.)

K svemu tomu, a u košaricu, dodate i arapski hljeb (slika, desno), a može i piadina(što bi, recimo, bio somun u bezvazdušnom stanju). Zatim se uputite na kasu gdje sa zadovoljstvom ustanovite da ima i kusura za zahašati, što vas sjećanjem vrati u svijetlu prošlost, kada su vas slali u granap po dnevnu fasungu, a vi hašali kusur za “pet u fišek”, … rum – pločicu, … za “postavljē”, itd. Ukućani se pravili da ništa ne primjećuju, nadajući se da će, nastavite li tako, od vas biti nešto hairili .

Ćevapčiće ispečete u zejtinli tavi tj. prigotovite ih prema uputstvu na vrećici i nasjeckate četiri mašala glavice crvenog luka tropeana. Kada je sve gotovo i gozba spremna, kliknete na latinicu, ćirilicu ili glagoljicu, već prema tome kako vam je raspoloženo nacionalno osjećanje, ćevapčiće bacite vašem ili, u nedostatku vlastitog, komšijinom džukcu, da ne zajebaje dok vi, na miru, tamanite svoju dnevnu dozu luka, naravno – poradi holesterola (da ne bi ko šta pomislio).

Rezerve:

Prijava se podnosi pod uslovom da je predviđena nagrada, Mitrov poster, poznata verzija, duplerica, Mitra Mirotvorca (komentar 17.) u stvaralački radnoj pozi: “Mir, mir, mir! Niko nije kriv!”. Ali, sa ćevapčićem u ekstenziranoj, a mirotvorački prirodnoj, veličini:“Penis bonus pax in domus”,  (Lucius Annaeus Seneca, “De vita beata”)  tj. kako je to isto iskazao znameniti pripadnik slavenskog kulturnog prostora:“Jebeš tehniku ako sprava nije ubojita” (Ljev Nikolajevič Talstòj).

(P.s.: Pama, imamo li tamo, u konkursnoj komisiji, našeg čovu? Da pazi da sve bude pošteno, tj. kako treba. Jer, Pama, veoma sam ti zainteresiran. Za poster.)

Prijava se podnosi pod šifrom: “Belegija”.

Nego kad smo već, vrli si Mitre, tek neki dan sam pročitao onaj ti izvještaj sa službenog puta u otečestvo (komentar 8., pa i 15. i 24.). (Znam! U ogromnom sam zaostatku! Razlog: prognozirali mi hećimi. K’o da je ljudski život metereološka pojava. A, Mitroslave, ja onda – usporio. Sve aktivnosti. Kontam, guzičario sam i do sad’, a od sad’ ću beli, jer sve ima svoj vakat. “Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sjetve i vrijeme žetve. /…/; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. Vrijeme plača i vrijeme smijeha;  vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. /…/; vrijeme zagrljaja i vrijeme rastajanja. Vrijeme nalaženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme bacanja. /…/; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. . Vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje;  vrijeme ratovanja i vrijeme mira.” (Propovijednik, 3, 638.) Ili, kraće, a ništa od nabrojanog ne fali: Sve ti je zapisano! Ho’š još sažetije? Evo: Ananke.

I još uvijek se dvoumim: pravdati ti troškove puta ili ne? je sad.

Jer, pentr’o si se na “Avazov” neboder, Mitronije!? Jedina olahkotna okolnost ti je da su te “vodili tata i mama”. I sam sam ti, Mitrohudine, u isti vakat bio u Šeheru. Ne idem ti baš rad, jer kad god dođem neko fali ili sam taman prispio na ispraćaj. Na ćevape nisam iš’o, jer su “Lidl-ovi” – dooobri! Jedina im je mahna što se, za razliku od sarajevskih, lahko svare. Ne moraš se izravno prikopčati na vrelo Mošćanice da udaviš tu muku u stomaku. (Ali, bio sam u “Asdž-u”, na buredžikama ispod saća, a onda u onu kahvanicu, preko puta Mrkve, na smreku i kahvu. Drugo ni ne nude, a još opstaju?) U međuvremenu sam ti se i dijasporizirao. Prvi potomak se otisnuo u Švedsku, Štokholm. Imao problema, u početku, da se prilagodi: kada je krenuo na pos’o nije ponio kućne papuče. Drugi, u Bosnu, Sarajevo. Kaže da mu je pos’o super, a da mu je u Sarajevu bolje nego bratu u Štokholmu. Begzada i ja obilježili 35 godina bratstva i jedinstva. Za tu priliku sam naizust naučio i odrecitovao joj onu ljubavnu, Desinu, znaš ono: “ Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka… “- i to samo ovo, pa mi nije bilo mnogo teško, a odrecitov’ooo sam…, tako uvjerljivo i gestikulirajući, da sam fasov’o degenek.

Onda nas onaj sarajevski sin natjerao da se “pentramo” na Bjelašnicu, ali s naličja olimpijskih borilišta.A šema ti je, Mitromire, ovak’a: uputiš se u Šabiće gdje te dočeka, ne možeš fulit’, gostoljubivi s naličja olimpijskih borilišta.A šema ti je, Mitromire, ovak’a: uputiš se u Šabiće gdje te dočeka, ne možeš fulit’, gostoljubivi Hojta. Recitovaće ti Rakića, … Nazora , … Jesenjina… ako si kadar da mu terciraš. Sve naučio još kao đak-pješak. Okrijepiš se prepečenicom, zameziš mliječnih zerzevata, zdogovoriš se za ručak – šta i u koje doba, a kod Hojte možeš i soviti. Onda razguliš u Umoljane,Bobovicu, Gradinu, Lukavac, pa i Lukomir.

U Bobovici sretnemo Bekriju. Pita nas viđesmo li mu đe konja. “Ne viđesmo, a ako ga vidimo šta ćemo mu reć’?” “Pošaljite ga u … materinu, evo ga vasdan tražim.”

Onda, Mejra i krava joj Jedinica. Pričala nam kako je Mladić na cesti “naniz’o tenkove k’o đerdan”, a oni bježali na Neretvu, u Hercegovinu. On onda popalio sva sela. Ali, kao što vidiš, uspješno je obnovljeno. Pa nas zvala, Mejra, na pitu. ‘Nako, da nas ugosti.  Očas će ona, samo da pokosi malo trave. Ili ćemo da je pripremi kada se vratimo sa Rakitnice?

I dok sam gledao kako Mejra odmiče otkos za otkosom, sjetim ti se, Mitrec, Jeffrey D. Sachs-a. Onoga koji je A. Markoviću predlagao model brze privatizacije. Šok terapija. Tada sam ti Mitronja maštao da će naši kosci, po predlaganom modelu, tranzitirati u igrače golfa i kose zamijeniti “irons-ima”, a mi dobiti još jednu sportsku disciplinu u muškom i ženskom takmičenju, pa makar bilo i “izvrsno 36. mjesto”. Preduslovi su tu: zamah, otklon tijela, gibanj u koljenima, precizno odmjeren doticaj tik iznad zemlje, pa onda kada ono ovlaže palac i pređu njime preko oštrice, … kako bi tek oni znali odabrati odgovarajući “iron”! Međutim, Mitrovane, situacija ti je ovakva: tranzicija je zapela na belegiji. Jer, pričala nam Mejra, kako su bili neki ‘Talijani, nešto snimali i donijeli im – belegiju. I sad’ ti cijelo selo ide belegijat’ kose, kod tog komšije što ga je zapala, belegija. Naše, kaže Mejra, a vjerovat joj je, jer što bi lagala, – ne valjaju! I još veli, ne traži ona ništa, Mejra: “Platila bi je koliko košta da košta.” I još nam rekla, Mejra, proročku: ovdje će vam uskoro biti samo vikendaši; jer starosjedilaca je ostalo malo u selima, samo starci; ovdje se je s mukom živjelo i prije a kamoli sad; mladi otišli u grad. Pa sam ti, Mitrune, zadao sam sebi zadatak: da slijedeći put ponesem tu, belegiju. Ali, problem: ne raspitah se pa ne znam koja je dobra, jer ima ih raznih. A ako i potrefim, ne znam hoću li uspjeti na vrijeme (prognozirali mi, a ne zna se šta je zapisano). Pa, Mr Free, ne budi ti zapovijeđeno, kada ponovno kreneš na službeni put u Šeher, a iz Winipeg-a, ponesi belegiju. Neće ti zauzeti prostora u prtljagu. Ali, samo jednu, jer ako toga bude u izobilju ugroziće se komšijanje. Kod Hojte – zvrkušu! Možda će te zapast’ sir od Mejrine Jedinice. A, ako se odlučiš i za kanjon Rakitnice tj. da za života prođeš Džehenem, prethodno na sportske pripreme, pa se javi Davoru Judeniću.

Pa sam ti, Mitrosije, opet, nedavno bio u Bosni. Išli po jednu djevojčicu, Rijanu. Rodila se kao statistički slučaj, jedan na hiljadu,  urođenog deformiteta. Kada smo došli, kuća puna djece (školskih drugova i drugarica Rijaninih) i odraslih (učiteljica, učitelj i brojne komšije). Kada smo krenuli, majka Rijanina i Rijana, zabrinuli mi se Italijani i pitaju kako će Rijanin otac (invalid, cerebralna aneurisma) i 13-godišnji brat  sami. Kako će se snalaziti? Donekle smo ih smirili objasnivši da će se za sve pobrinuti komšije. Pa je Rijana malo, između smještaja u bolnicu i povratka kući, gostovala kod nas. Izjavila da bi joj se od svega najviše sviđalo da ide na more (u svom mladom životu već je bila, pet dana, na Pagu, – uplatio dajdža, a ko bi drugi?). Pa smo išli na more. A ona k’o ribica, zna ući ali ne i izaći iz mora. I dok je čekala da dođem sa posla, pa da se idemo brćkati, igrala se u dvorištu, pravila origami-ruže (naučili je volonteri što su svakodnevno dolazili u bolnicu da zabavljaju djecu) i, kako koji komšija prođe, il’ na biciklu il’ u autu, ona mahala u znak pozdrava. A “komšije” je, zbunjeni, zagledali … Jer, Mitke, ovdje, kako ti je, pretpostavljam, poznato, “svak’ za se’ travu pase” (Enes Mehmedbašić, “Utisci sa prvog službenog puta u inostranstvo – Njemačku”, neobjavljeno djelo).

Onda smo organizovali “spektakl”, da skupimo malo love, jer i ovdje stiskavac, a bolniceee … – ne trebale ti. Pa smo u programu učestvovali Rijana i ja. Recitovali. Ja na “italijanskom”, a ona, dječiji drhtavim glasićem, na čistom bosanskom, da im bude sve jasno: “Pjesnike” A.B. Šimića, “Zapis o zemlji” M. Dizdara, (čitali) onaj odlomak M. Selimovića o tome kakvi smo mi ljudi, pa (da popravimo utisak) “Strepnju” D. Maksimović, sastave đaka osnovaca iz Zavidovića o njihovoj novoizgrađenoj školi, pa pjesmu jedne 15-godišnje djevojčice, pacijenta psihijatrijske klinike u Banja Luci. E nju ti moram,. Oklempavi, Mito, uho i osluškuj ovo. 15 godina joj:

“Oprosti meni koja sam verovala

da maslačci znaju govoriti,

osećati tugu i radost jače od ljudi…

I da svi znaju osećati pruženu im svetlost reči.

Uronila sam u oblake iluzija, strasti

borila se da iz svoje duše

otrgnem i poslednju klicu

i tada, pri ponovom susretu, one su

ponovo oživele, ozelenile, dobile su svoj sjaj…

Hoće li nam ikad snovi otvoriti oči?”

I na kraju, kako priliči i pomolili se:

“Bože na nebu koji vladaš nama i poznaješ sve, molim Te, pogledaj ovu brdovitu zemlju Bosnu i nas koje si porodio i koji hljeb Tvoj jedemo.

Daj nam ono što svaki dan i svaku noć, svako na svoj način, Te molimo:

podari mir našim srcima i sklad našim gradovima.

Dosta krvi i vatre rata.

Hljeba, mira trebamo.”

Kada smo (nakon skoro mjesec dana) vratili Rijanu kući, u kući dvije komšinice (starija se i rasplakala kada smo stigli), … vruć burek, svaki zvrk zalogajčić, kahva, sokovi, kolači, … kuća blista. Pitaju,oprezno, Italijani: ko su ove dvije žene? Rijanina majka im objasni da su to njene komšinice, da oni međusobno dijele i dobro i zlo. Italijani klimaju glavom, ali sve se nešto pribojavam da im nismo uspjeli objasniti da se “kamen oslanja na kamen, drvo na drvo, a čovjek na čovjeka”.

Mitruhinjoooo! …Belegija!

“Dugo nisam “surfao” po blogu pa sam malo kasnije pročitao Ićin članak o Sarajlijama i kolektivnoj krivici za izgubljeni, bolje reći zatureni identitet. Evo malo dodajem “bibera” na tu temu, a Ići želim brzi oporavak poslije operacije  (pilav ćemo pojesti zajedno u kakvoj aščinici kad se opet sretnemo u gradu).”

Ne vrijedi plakati kaže pjesma stara…                      Hamilton, Avgust, 2010

Nedavni Ićin lament nad preostalim diskriminisanim Sarajlijama koji su se pred najezdom novih korisnika uže gradske zone odavno već povukli u neku samo njima znanu “unutrašnju ilegalu”, nesposobni da se prilagode nemilosrdnim zakonima prirode, koja je odvajkada favorizovala sposobnije i jače (a tu su i nebrojene generacije onih koji su jednom ušli u  Veliku Varoš ili kroz tunel Višegradske Kapije ili preko Dolac Malte i više nikada iz nje nisu izašli), Sarajlijama prokletim zato do vječnosti jer su vremenom pristali na inferiorni položaj u vlastitom gradu, mogao bi se postaviti u okvire  nekakve “sarajevske urbane filantropije” da tema nije mnogo šira, univerzalna takoreći, jer se ovaj “igrokaz” izvodi i odvija na svim svjetskim meridianima na koje je jednom zagazila teška balkanska noga. Našim “papcima”, kako im mi nadahnuto tepamo, državne granice i jezičke barijere ne pretstavljaju prepreke (u pitanju su samo trenutne nijanse u brzini snalaženja). Jer oni su nešto kao “malarični plazmodiumi” – prenosnici jedne potkulture, bolje reći genetskog primitivizma brižljivo uzgajanog i utuvljenog im u lobanju za sva vremena, negdje u zabitim vrletima odakle su rodom, kao i opasnih mitova iz nedorečene a iskrivljene Istorije, spremnih da u odredjenim vremenskim razmacima zatraže svoj “danak u krvi”, gdje su upravo oni “papci” glavni i beskrupulozni egzekutori darovanog trenutka.

vojnih sledovanja kao i rasparenih prnja iz “Unrine” pomoći, kojima smo se radovali do besvijesti jer to je bila neka, novim bojama oslikana nada u sivilu kartica za snabdijevanje i plavih kantica za mlijeko (spravljeno od mliječnog praška), s’ kojim smo mi djeca svakodnevno a strpljivo čekali u redu u svom gradskom “rejonu” i gledali široko razrogačenih očiju život, koji se polako vraćao u svoje normalne tokove nakon orgijanja rata i smrti.

rtve kroz borbu u kojoj je pobjedjena fašisticka neman i izvojevana sloboda, donijeta  napaćenom narodu zajedno sa optimističkim obećanjima i u “paketu” sa novim poretkom. Tako smo nekako osjećali i mi djeca, pa je nešto kao respekt ili možda neka prećutna tolerancija izmedju prvih posljeratnih “dodjoša” u uniformama (presvučenih kasnije u “kamgarn” braon, grao ili teget odijela) i starosjedilaca ostala u svima nama kao nekakav generalni “alibi” za sve one kasnije devijacije u društvu i vremenu u kojem je novi sistem eksperimentisao ne nalazeći uvijek prava rješenja tokom svojih turbulentnih političkih lutanja.

stvaranu izbalansiranu toleranciju medju stanovnicima starog gradskog jezgra.

donio je ruralnu “turbo folk” alternativu ionako već oslabljenom urbanom načinu razmišljanja i življenja starosjedilaca, vremenom zahvaćenih nekom vrstom duševne depresije konačno pretočene u kapitulantsku apatičnost koja, poznato je nagriza u ljudima energiju i želju za nekom kvalitetnijom promjenom postojećeg stanja.

opustošena u ovom posljednjem, gradjanskom ratu rodjenih gubitnika.

bićem tu ne pripadaju prisvojili su i “uknjižili” na svoje ime (i vjerovatno imena budućih unuka) sve ono što im u nekim normalnim okolnostima ne bi nikada pripalo. Medjutim, doba “normalnog” prošlo je za sva vremena i veliko je pitanje kako će se nove generacije “na kojima svijet ostaje” snaći u košmaru poluistina, iskrivljene Istorije koja se tumači po školama a po mjeri vladajućih nacionalnih partija, lažnih vrijednosti koje im se nude u režiji novih gospodara medija  i novokomponovanih političara zagrcnutih u istjerivanju “generalne”, a ne samo “selektivne pravde” za sve one nesretnike postradale u ratu (živi su nažalost danas u drugom planu), upletenih inače u nepoderivu mrežu vlastite hipokrizije, kojima njihovi misaoni kapaciteti dozvoljavaju tek toliko, da na TV obećavaju neodoljive gluposti bez nade za neka realno ostvarljiva rješenja u nagomilanoj problematici kojoj su, a svojom nesposobnošću, najviše doprinijeli oni sami.

sve ono što je nekada pretstavljalo fundamente vaspitanja, obrazovanja i moralnih vrijednosti, a da kao kakav surogat ponudi neke druge forme  koja ne odgovaraju ni našem mentalitetu niti tradiciji, kojoj smo godinama možda pomalo i robovali ali se s’ njom i ponosili, niti surovoj Istoriji koja nas nažalost ničemu nije naučila. Ali, sve se to već odavno zna i ponavlja u beskonačnosti dosadnih mudrovanja a prilikom nostalgičnihsusreta starih generacija Sarajlija ili nas “pobjegulja” srećno izbjeglih teroru novih gospodara grada kao i onih ostrvljenih urbo – mrzitelja, čijim je brutalnimbombardovanjem oskrnavljena stoljećima klesana fizionomija Sarajeva a u ljudima povampirena genetska mržnja pradjedova, koju je besmrtni Ivo Andrić (najbolji hroničar Bosne i bespuća njenih naravi i mentaliteta) opisao i urezao u karakter bosanskog čovjeka jednom i za sva vremena.

naučiti jezik što prije i što bolje (u Kanadi su kursevi za “dodjoše” besplatni), naći posao ili pokušati izvarati sistem (što su mnogi uspjesno činili u sredinama iz kojih su došli). Ovo prvo se nekako nauči, zavisno od prethodnig poznavanja  jezika, godina i duhovne svježine, ali sa drugim željama ide dosta teško jer sistem u ovom svijetu nije sazdan “po mjeri čovjeka” nego prema zahtjevima razvijenog kapitalizma, tržišne ekonomije i profita kao konačnog cilja, društva u kome ništa nije sveto, gdje se jedino novcem daje smisao životu, u kome se onda može kupiti sve. Ko se u to ne uklopi ostajena margini i bez dosanjanog sna, a ko se ogriješi o zakone i pravila igre, biva izguran iz reda i kažnjen gubitkom prava na nadu. Imigranti sa viškom moralnih skrupula i obzira proisteklih iz pogrešnog vaspitanja (već poznata fraza… “a’ šta će svijet reći”), duže u novom svijetu tragaju za mogućom opcijom, oni drugi sposobniji vjeruju u izabranu mogućnost. Naš će “papak” nastojati da se progura u ovu drugu kategoriju, sposobnih, nadarenih i dinamičnih ljudi uz koje će, ako u tome uspije, promovisati sebe u zadovoljnog pripadnika “srednje klase”, ali sa svim onim odlikama i “atributima” koji su ga krasili i prije velike emigrantske avanture. Postaće skorojević. Ovaj kontinent voli takve jer su najbolji konzumenti  svekolike  ponude pune lažnih obećanja, kiča i neukusa.

se našao po cijenu što bržeg gubitka sopstvenog identiteta. U porodici će nastojati da što manje upotrebljava maternji jezik koristeći kad mora posebnu jezičku varijantu, u lingvistici još neistraženu Yugo – English kombinaciju (srećom djeca će u školi naučiti pravilan izgovor ali vremenom i sama zanemariti i zaboraviti govor roditelja).

ujutro još obučen u šarenu pidjamu sa crveno-zelenim ili plavim “štrajfnama”, kao što se to u mirno doba moglo kod nas vidjeti putem za Faletiće, na Vratniku recimo), pa vanškolskih djelatnosti zgodnih za potomstvo (radije će klince upisati na skupe kurseve svega što je u “trendu” tog trenutka nego na nešto što budi uspomene kojih hoće što prije da se oslobodi, domaći folklor naprimjer koji je i melodijom i nošnjom i igrom i svim ostalim finesama, najbolji na svijetu……i konačno sporta, gdje će očevi presuditi i forsirati nasljednike da treniraju evropski futbal ili košarku, a ne tamo neki amerski “oklopnički” u kome gledaoci vide više prekida nego same igre,ili nedaj Bože nekakav “lakros”, koji je samo malo sporija verzija Neletovog “gvoša na travi”, nikako dosadni bejzbol jer, budimo pošteni, neodoljivo potsjeća na onu staru i nezaboravnu  igru iz mladosti “klisa i pale”, koja se igrala po svim sarajevskim avlijama i sokacima dok ih narasli gradski saobraćaj nije otjerao u istorijski stečaj).

nego li metanisanje pred vratima svetih tajni u kojim kroz otsjaj voštanica lelulaju samo intimne molitve pretočene u beskrajne nade.

doći do sebi zadatog cilja na nepredvidivom elevatoru društvenog uspona, od onih koji asimilaciju do zaborava (ali u nekim od slijedećih generacija), očekuju kao dosudjenu imigrantsku sudbinu.

Vojo Ristić

Prošle godine smo posjetili Srećka Badovinca zvanog Bada, Sarajliju iz nekadašnje Vrazove, brata mog drugara Zlatka Badovinca koji u Makarskoj ima najbolji restoran primjeren našem ukusu. Restoran “Decima” nalazi se u srcu Makarske, na lijepom trgu Tina Ujevića. Ova reklama je besplatna, ali je iskrena i upućena je Sarajlijama koji Makarsku posjećuju u velikom broju. Garantujemo dobru spizu, vino i srdačan prijem uz umjerene cijene. Pogledajte reklamni spot, prijatno uz dalmatinske pjesme.

http://www.youtube.com/watch?v=hacGqWzO_48

Što je Zapadna Europa dobila  Oktobarskom (listopadskom) revolucijom u Rusiji 1917? Ako ništa, ono prvoklasne lakeje i vratare pred najboljim hotelima Pariza, Londona, Berlina. Carski plemići, vlastela koja je tlačila proletere, pobjegli  glavom bez obzira  iz luksuza dvoraca i završili otvarajući i zatvarajući vrata raznih ”Luxora”, ”Savoja” .  Činili su to s uzvišenim manirima labudjeg plesa dajući slavnim hotelima još veći sjaj. Gazde su se utrkrivale tko će imati   boljeg ruskog plemića kao lakeja. Desetljeća su prolazila, portirska vlastela izumirala, ali je ostala carska plemićka čkola naklona gostima i bravuroznog  potezanja bogato ukrašenih vrata.

Jedan takav učenik ruskih grofova dočekao nas je na ulazu u veleljepni  hotel u Dublinu, kišnog proljeća 1981. godine. Stigla u Irsku bučna ekipa novinara iz bivše nam zemlje da prati Seida Memića – Vajtu i skladatelja Ranka Bobana na njihovom eurovizijskom nastupu sa pjesmom ”Lejla”.

Dakako, sa mnom nerazdvojni kolega i prijatelj Branko Vlačić iz revijalnih izdanja sarajevske kuće  ”Oslobodjenje”, sin legende sarajevske i BiH – atletike Antonija Bate Vlačića.  Mene je slalo matično poduzeće, zagrebački ”Vjesnik”.

Branko Vlačić, Ranko Boban i Pavle Pavlović

- Gledaj ovog gospodina što nam otvara vrata. Kako  to samo elegantno čini  - dobacuje mi Vlača dok pokušavam da pobjegnem krupnim kišnim kapima.

- Mora da je učenik onih ruskih plemića – pravim se pametan. Dočekuju nas organizatori eurovizijske fešte i osobno direktor hotela –  sa čašama pjenušca.  Iako smo tek stigli, kurtoazno hvalimo objekat u kojem ćemo narednih dana boraviti. Usput pomenem i čovjeka što nam je  nezaboravno otvorio put ka blještavom predvorju. I, zamislite, doznajemo da je momak Rus i da je i on nedavno pobjegao iz domovine, odnosno iz SSSR-a. Znanstvenik, doktor je suvremene povijesti.

- Tolike godine obrazovanja, muke i onda završiš ovako,  na vratima – promrlja Vlača izmedju dva gutljaja…

Sve ovo, što smo gotovo prije 30 godina zajedno proživjeli, munjevito mi se vratilo kao strašni fleš – bek  dok sam čitao e-mail poruku  Branka Vlačića,  sa aktualnom adresom u nekom kanadskom gradu Londonu. Moj drug, nekadašnji vrhunski novinar, talentirani pjesnik iza kojega su zbirke stihova, sada elegantno otvara i zatvara vrata svog šarenog taksija. Profesor književnosti kao da je postao junak knjiga ruskih klasika. Sudbina se poigrala sa svima nama, ali on kao da je najteže podnosi. Ludio je od do skoro čestih pitanja ”zemljaka” čime se bavio u ranijem životu. Kada im je odgovarao da je bio novinar, da je znao tog i tog, prvo su mu se smijali iza ledja, pa onda i u lice.

Sa Mirom Ungarom, Pajom i Brunom Langerom u Umagu

Što drugo očekivati od nesrećnika koji su, stjecajem ratnih prilika, prvi put vidjeli vlak, zrakoplov, granični prijelaz. Pokušavam da razumijem te ljude, jer znam kako je to danas u našoj dijaspori. Ako krenete  u priču o prijašnjim životima samo ćete čuti koliko je bogatstvo iza njih ostalo. Gotovo nitko nije bio siromašan, sve sami bivši milijuneri, kojima su ratni lupeži sve pokrali. Što ćete, ljudi vole da se, najčešće, predstavljaju onakvima kakvi nikada nisu bili, ili kakvi su uvijek željeli biti. Ipak, medju tim  žrtvama ratnih sudbina u litl Londonu ili obližnjem Torontu, rijetki su bili novinari, pisci, zato je Vlača često slušao:

- Dobro jarane, pisao si, ali što si radio, od čega si živio?

Ismijavani bivši novinar i pjesnik bio je više u svom taksiju, nego medju “zemljacima”. Dolazile su u Kanadu brojne zvijezde estrade, koje je poznavao u prošlom životu i prolazile, a Vlača se nakon kratkih toplih iskrica susreta, još tužniji vraćao volanu. Ipak, poslije kiše uvijek dolazi sunce. Na turneju po hladnoj dalekoj zemlji nedavno zapucali članovi “Crvene jabuke” . Sjećam se u godinama osamdesetim, kada su u saobraćajnoj nesreći kod  Jablanice, na putu za mostarski koncert, poginuli Dražen Ričl, pjevač, i Aljoša Buha, basista, Vlača je uspio nagovoriti Zlatka Arslanagića, vodju benda, da mikrofon prepusti Draženu Žeriću Žeri. Kuštravi pjevač u “starkama” kao da mu to nikada nije zaboravio.

Stigli “Jabuka” i Žera tako i u Vlačin London. Karte rasprodate,dvorana krcata. Bivši novinar i sadašnji taksist Branko Vlačić, leti od sreće, jer  ponovo je iza scene sa zvijezdama kao u  zlatnim godinama. Nižu se stare dobre pjesme i  novi hitovi, publika upaljena do krajnosti. Delirijum je kada krene ono – “Za sve ove godine”, “Ima nešto od srca do srca”, #Ponekad s proljeća”…

U trenu je nestala kanadska tuga ljudi otrgnutih od beskonačno udaljenih zavičaja. Akordi vraćaju u prošle dane sreće i donose opijajuće lažne mirise rodnog doma. I onda glazba je stala, Žera zamolio za pozornost riječima:

- Imao sam dva velika prijatelja u Sarajevu. Jedan je bio Davorin Popović, pjevač “Indeksa”, koji više nije medju nama, a drugi je Branko Vlačić, koji je vaš sugradjanin. Molim ga da mi se pridruži na sceni pri izvodjenju naše   popularne skladbe “Miljacka teče”…

S Petrom Lukovićem i Davorinom Popovićem

Za Žeru je ovo bila još jedna dobro odradjena tezga, još jedan rasprodati koncert za našu dijasporu, a za mog Vlaču najljepši povratak u prošli  i put u novi život gdje više nema ismijavanja. Oko njega sve tiši je šapat:

- Nemoj, bolan, zajebavati onog pjesnika, znaju ga svi pjevači…

Pavle Pavlović

Uz saglasnost autora preneseno sa  www.vilsonovo.net

Kaže se, obično, u osvrtima profesionalnih kritičara da se nad slikama “ovog ili onog” slikara “treba zamisliti”, čime se želi iskazati kompleksna “dubina” i vrijednost stvaraoca ali i sposobnost “mislioca”. Pred slikama Ilije Vitorovića to nije nužno.

Ne zbog toga što njegove slike nisu u dovoljnoj mjeri “duboke i misaone”, ne nikako.

Takvim “kvazi znalcima” slikarovih poruka, Ilija Vitorović ne ostavlja gotovo ni malo prostora za “tumačenja”, mudrovanja ili osporavanja.

Pred svakim Ilijinim djelom /i nama koji nemamo takve ambicije/, sve je kao na dlanu, ali ne zbog toga što je to djelo površno i školski jednostavno, već zbog toga što jednostavnost izraza, veoma često, predstavlja majstorstvo  veće od onog tobože skrivenog u dubini slikarskog djela.

Slike Ilije Vitorovića su svečanost za oči, boje složene kao u nekom haosu, a ipak tu nema haotike. U njima je dominantno ignorisanje pravila, tradicionalno već ustanovljenih, koja boja sa kojom može, koja se sa kojom “tuče”, da li može plava sa zelenom, žuta sa sivom?

Može, naravno da može, kao što se na Ilijinim slikama  plavo nebo slaže sa zelenim poljanama, sivilo dalmatinskog kamena sa zlatno-žutim zalascima ili izlascima sunca!

Ilija se svojim pejsažističkim izborom Krka, u čijem je ambijentu majstorski prepoznao sve inspirativne mogućnosti prirode, istovremeno se distancirao od cijele plejade slikara koji su slikali kroz prozore svojih rodnih kuća ili u dvorištima što okružuju njihova staništa pravdajući se da je sve to duboko u njima i da samo tako slikar može da ima iskren odnos prema djelu koje se radja, tamo gdje se rodio i on.

Ilija je Krk pretvorio u svoje rodno mjesto, rodno mjesto svog slikarstva i izdigao se iz lokalističkih “obaveza” koje su, govorio je, uvijek više nego sputavajuće.

Možda su baš zbog toga njegove slike nesputane, neomedjene, zapravo omedjene su jedino morskim plavetnilom, što je sudbina ali i sreća svakog otočja.

Zar i cijela zemlja nije “okovana” morima?

Ljubiša Jakšić

Izgubio “Željezničar” od “Hapoela”u Izraelu s 5:0 i sve golove je primio u prvom poluvremenu. Nezapamćeno traljava igra, kako mnogi kažu – sramno predstavljanje našeg prvaka .

Sutradan sam sa prijateljem   pošao u ćevapčinicu i odluka je pala da ovog puta idemo kod “Želje”. Uobičajena gužva i s malo sreće brzo smo dobili mjesta u hladovini ispred radnje. Zna se: dva puta po deset u kajmaku i kiselo mlijeko.

Pored nas sjedaju trojica dosta veselih i pričljivih i poručuju: Meni zna se, i meni  (dva puta po deset). Treći, onako važno: meni isto, a tebe častim sa ” p e t   u   p o l a  ” . Poslužitelj će na to : “Idi materi nek te ona nahrani”.

Začudjeno se zgledasmo i  zbunjeno pratimo ovu reakciju inače prijatnog i uljudnog poslužitelja. I drugi gosti su bili iznenadjeni ali se vrlo brzo  čuo glasan smijeh svih prisutnih. Štos je u tome da je “Željezničar” dobio pet golova u prvom poluvremenu. Pet u pola!

Eto, to je to. Zdrav duh i spremnost na šalu pa makar i na svoj račun.

Sarajlijama u tome možda  konkurišu jedino mostarske liske.

Miro Karamehmedović