dovla.net

Nakon što smo jedva isposlovali kraći “godišnji odmor”, Suada i ja smo se otisnuli na još jedno poduže putovanje autom i to u vrijeme koje nije baš najpovoljnije za turističke posjete ovom dijelu svijeta. Snijeg je padao danima, kažu da ga ovoliko nije bilo već dvadeset godina. Prva tura išla je do Toronta i bila je duga skoro 500 km.

Spavali smo kod Mirze Kulenovića koji je taj dan proslavljao rodjendan pa nas je vodio u jedan kineski restoran gdje nam se pridružio i Kiko Ilić koji sve više podsjeća na “pun mjesec” što se može lijepo vidjeti iz priložene fotografije. Ovaj put je čvrsto obećao da će u junu doći u Sarajevo što ovaj put javno objavljujemo.

Naravno, druženje se nastavilo kod Mirze do kasno u noć, pretresli smo sve aktuelne dogadjaje, spomenuli sve moguće prijatelje i neprijatelje, nikako da završimo započete priče, a sutradan nas je čekao dug put do Montreala (preko 600 kilometara). Read more »

Konačno se javila Vera Čerečina - Đurašković, bivša igračica KK “Bosne” i dugogodišnji član reprezentacije Jugoslavije, inače supruga pokojnog Čede Đuraškovića, nekadašnjeg igrača i trenera “Bosne”, titogradske “Budućnosti” i, čini mi se, “Beočina” i mog dugogodišnjeg velikog drugara:

“Za moje prvo javljanje, pozdrav sportistima svih generacija. Srećna sam Vlado što sam došla do ovog sajta. Hvala što neko još uvijek misli toliko o bivšim sarajevskim sportistima.” Pozdrav Vera Djurašković

Koliko znam, Vera već dugo živi u Kanadi sa sinovima, pa se nadamo da će se ponovo javiti sa više informacija i, eventualno, sa pokojom slikom iz bogate sportske prošlosti njihove sportske porodice. Hvala unaprijed.

Ranije monografije su nekoliko puta spomenute na ovom blogu, a USD “Bosna” izdala je prigodnu monografiju povodom 60 godina postojanja ovog univerzitetskog društva. Novost je da je sada moguće “skinuti” kompletnu monografiju sa sajta USD “Bosna” u pdf formatu. Na Google-u se ukuca USD Bosna i klikne na dobijeni sajt društva, a zatim na monografiju.

Osjećam obavezu da izrazim svoje zadovoljstvo sadašnjim sadržajem monografije, za razliku od predhodne, jer su u njoj nabrojani svi zaslužni sportisti i sportski radnici bez obzira na nacionalnost. Naprimjer, o legendi društva, pokojnom Vukašinu Vuletu Vukaloviću, ranije je samo ovlaš napisano da je bio dugogodišnji generalni sekretar, a sada je Vule dobio zasluženi tretman kakav i zaslužuje, pa sam slobodan citirati dio koji se odnosi na mog velikog prijatelja i drugara: Read more »

Već nedjeljama sam u kontaktu sa Zoranom Kajmakovićem čiji sin je, nakon peripetija sa timovima iz Francuske i Izraela, prešao u banjalučki “Borac” čiji direktor je sada proslavljeni “Bosnaš” Predrag Benaček. Nakon pet uzastopnih poraza, došao je i novi trener Slobodan Nikolić (nekada prvotimac “C.Zvezde”) i “Borac” je zaredao s pobjedama. Bilo ih je pet u nizu, a veoma uspješne partije pružao je i Boris Kajmaković (sada nastupa pod imenom Robert Rothbart, njegova majka je poznata reprezentativka bivše Jugoslavije Nada Rothbart koja je nastupala za “Vojvodinu” i kasnije za sarajevski “Željezničar”). Prošle sedmice postigao je 24 poena, a i danas je pružio odličnu partiju protiv sarajevske “Bosne”.

Na ovom snimku je Boris (Robert) sa prijateljima: s lijeva su Saša (kolega Borisove mame iz bivšeg Muzeja Revolucije), zatim Zoranov drugar Nino Sarić, pa Ninin sin Sanin, poznati kantautor Elvis J Kurtovich i Slavko Tepavčević.

Možda zvuči nevjerovatno, ali “Borac” je danas u Sarajevu savladao vodeći tim prvenstva sarajevsku “Bosnu” sa 78:77 trojkom u posljednjim sekundama igre. Da li je na pomolu preporod banjalučke košarke uz veliku pomoć trenera Nikolića iz Beograda i dvojice Sarajlija, Benačeka i Rothbarta? Nekada je “Borac” igrao značajnu ulogu u prvenstvu BiH (njihov legendarni trener Tošić bio je kasnije jedan od trenera reprezentacije Jugoslavije i ljubljanske “Olimpije”, a ženski tim “Mladog Krajišnika” pod vodjstvom Ace Jurića bio je jedan od najboljih timova Jugoslavije. Read more »

Prilikom mog predposljednjeg boravka u Sarajevu, Šerkan mi na CD-u dade još dosta fotografija sa utakmica KK”Bosne”. Slike je vecinom radio Ante Jelavic, nekadašnji reporter Sportskih novosti i Vjesnika, kojeg smo svi dobro poznavali i koji je bio neizostavan dio citavog miljea na utakmicama, isto kao Noka Bilic kao «oficijelni spiker».

Neke sam slike imao od ranije, kao poklon od Ante, i njih sam vec skenirao i objavio na blogu u okviru dva nastavka Priloga za istoriju KK Bosne. Neke su pak i za mene nove i volio bih da ih s vama podijelim. Read more »

Javio se još jedan akter finalne utakmice Kupa Jugoslavije za rukometaše 1963.godine kada je RK “Bosna” savladala bjelovarski “Partizan” i prvi (i jedini) put osvojila ovaj značajan trofej. Dr Sveto Gaćinović, trenutno stanovnik Londona, poslao je ekskluzivnu fotogarfiju, do sada neobjavljenu sa igračima u “civilnim” odijelima pred polufinalnu utakmicu protiv “Tikveša” iz Kavadaraca, kao i njegovu sliku sa pobjedničkim peharom.

Dragi Vlado,

U kolekciji “prepotopskih” fotografija, koje pristižu skoro svakodnevno, nedostaju i one nešto mladje.

Sticajem okolnosti, ni sam ne znam kako, nešto malo mojih fotografija je “prezivilo” Sarajevo, pa Ti danas šaljem dvije slike, stare ili mlade samo 44 godine. Naime, ovih dana se navršava upravo toliko godina kako je  “Bosna” osvojila kup Jugoslavije u rukometu. Prva slika će, vjerovatno, biti veoma interesantna, ne samo po neobičnom postrojavanju pred utakmicu, vec i samim akterima koji nisu imali prilike da je do sada vide. Ustvari, slike nisu nikada nigdje pokazane. Na žalost, Pere, Čenge, Zorana, kao ni Culeta koji je ovo snimio nekom starom “Leicom” koju sam tada imao, nema više medju nama. Na slici su Pilić, Mostarac, Nožica, Bjegović, Šarenkapa, Čengić, Vuković, Milošević, Janjić, Gaćinović i Martinčević. Read more »

Prvi dio Priloga sam završio sa 1962. godinom i osvajanjem prvenstva grada u juniorskoj konkurenciji. Bilo je očito da se u Sarajevu, ali i u drugim dijelovima BiH začinje nova generacija košarkaša, željna prodora u neke nove sfere koje su do tada bile samo snovi. Tako je iduće godine došlo do prekretnice u sarajevskoj košarci. Juniorska ekipa Mlade Bosne osvojila je prvenstvo Jugoslavije!  Iako je KK Bosna važila kao favorit na prvenstvu BiH, i na završnom turniru u Banjoj Luci, u prvoj utakmici, pobijedila Mladu Bosnu, nesretno je poražena, čini mi se od Lokomotive iz Mostara, te je M. Bosna postala prvak Republike, a onda i domaćin turnira za prvenstvo Jugoslavije.  U ekipi su igrali Boša, Pimpek, Zdravko Milanović, Janko Marendić, Vlado Stefanović i čini mi se Murat Burazerović, pok. Boro Ivanišević, mladji Bajrović, Nedim Dobojlić, Miloš Skakič, itd. Ne sjećam se s kim su igrali u finalu, ali su, kao što vec rekoh, osvojili prvenstvo i to je zaista bio veliki uspjeh sarajevske košarke. Boša je nekako tada iskočio u prvi plan, Ranko Žeravica ga je uzeo i u juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, pa je Boša krenuo iz Sarajeva, preko Beograda, i kasnije nazad u Sarajevo kao trener i sve dalje u vrhove evropske i svjetske košarke. Njemu stvarno pripada posebno mjesto u istoriji sarajevskog , bosanskohercegovačkog i jugoslavenskog sporta, potpuno zasluženo, kao plod izuzetno velikog rada, zalaganja, ambicije i ljubavi prema sportu i poslu kojim se bavi. Te svoje osobine je pokazivao već tada, u ljeto 1963 godine, kada je radio četiri puta više nego svi ostali igrači . U FIS-u, u ljetno doba te godine, satima sjedimo u dokolici, pričamo sve one moguće šuplje priče koje su se tada pripovjedale, igramo remi, a kroz prozor gledamo Bošu kako satima i danima, šutira, dribla, polaže. Ostali su imali vrlo ozbiljne treninge dva puta dnevno, a Boša je sebi nametnuo trening od jutra do mraka. Kada bi došlo vrijeme za redovne treninge rukometaša, odbojkaša i ostalih prastanovnika na glavnom terenu ovog dragog zdanja,  Boša bi onda prelazio na dvorište susjedne škole - Vježbaone i nastavljao na koševima na kojima se nama “gadilo” i igrati. Kasnije, kada je već sa Bosnom osvojio prvenstvo Evrope, igrom slučaja smo stanovali u istoj zgradi u Šopingu. Često sam imao priliku da ga sretnem u liftu, nakon utakmice, ili pak samo treninga, potpuno iznurenog i promuklog. I tada sam se sjećao tog ljeta 1963. i divio se ovom izuzetnom radniku, čovjeku i drugu. I kako tada, tako i danas!  Boša je srušio sve fame o lijenim Crnogorcima, i to na mali milion načina!

Bez obzira na neuspjeh KK Bosne na ovom juniorskom prvenstvu, ekipa je nastavila sa  veoma ozbiljnim radom. Čedo je regrutirao veliki broj igrača iz raznih sredina i škola, pa su uskoro formirane dvije ekipe. Ubrzo je stvoren kostur ekipe, koji se, više manje, održao u toku šezdesetih. Read more »

S vremena na vrijeme jave se na blogu Neno i Jovo, stari sportski drugari iz RK “Bosne”. Nekako u vrijeme kada je Jovo zavrsavao vrlo uspjesnu igracku karijeru (o tome je nekoliko puta obecao da posalje svoja sjecanja), Neno je pocinjao. Ako ih jos niste prepoznali na slici, rijec je o Jovi Dimitrijevicu zvanom “Otrov” (upravo danas je Pego u jednom komentaru objasnio zasto je Jovo dobio ovaj nadimak) i Nenadu - Neni Ivanisevicu. Read more »

Na web stranici KK Bosna, pod folderom “Historija”, koji je cini se napisan 2004, kaze se:

“Klub je osnovan prije 53 godine, 1951 …. , a 1955. godine je osvojio prvi u nizu trofeja, Kup grada Sarajeva, i tim dostignucem se plasirao u visi rang takmicenja, Republicku ligu Bosne i Hercegovine. Ovaj prvi uspjeh ekipe koja ce obiljeziti historiju bosanskohercegovacke kosarke, i sire, ostvarili su: Brkic, Marusic, Takac, Bise, Bjelica, Cindric, Bilic, Duraskovic, Fetahagic, Uzelac, Dzapa, Pilav, Hofbauer, Lovrenovic, Beganovic i Dimitrijevic. Narednih 17 godina bilo je potrebno da se u redovima studenata formira generacija koja ce klub odvesti stepenicu vise - u tadasnju izuzetno kvalitetnu Prvu jugoslovensku kosarkasku ligu. Stariji ljubitelji kosarke u Sarajevu i sada se sjecaju, i jos uvijek prepricavaju, nezaboravni mec gradskih rivala Bosne i Zeljeznicara; odigran je 28. aprila 1972. godine u Skenderiji….. Idejni voda ekipe koja je postigla ovaj historijski rezultat i njegov tvorac bio je Bogdan Tanjevic, a njegove zamisli na parketu su ostvarivali: Terzic, Milavic, Cecur, Pavlic, Nadazdin, Dumic, Soce, Varajic, Pejovic, Pesic, Krvavac i Dogic”.

Nakon ovoga pasusa, istorija kluba se daje dosta detaljno, sa imenima igraca i trenera, a u posljednjim godinama cak se daju i rezultati po sezonama. Jasno je da su tekuci i netom prosli rezultati najvazniji posjetiocima web-a, ali ipak, ako se nesto zove historija, onda … mislim da ne bi trebalo ovako! Naravno, postoji mogucnost da onaj koji je ovu istoriju pisao nije imao dovoljno podataka, mada je vjerovatnije da nije smatrao niti potrebnim da ih prikupi ili obradi. Read more »

Clan sampionske postave “Bosne” - Predrag Benacek - Benga (kazu jedini rodjeni Sarajlija u tom sastavu) nakon karijere igrac/trener u Grckoj, Sloveniji i Ceskoj, nastavio je uspjesnu trenersku karijeru na Kipru, najprije u klubu koji je uveo iz druge u prvu ligu, pa u play off prvenstva Kipra, te konacno kao novopostavljeni selektor reprezentacije. Read more »