dovla.net

Prvi dio Priloga sam završio sa 1962. godinom i osvajanjem prvenstva grada u juniorskoj konkurenciji. Bilo je očito da se u Sarajevu, ali i u drugim dijelovima BiH začinje nova generacija košarkaša, željna prodora u neke nove sfere koje su do tada bile samo snovi. Tako je iduće godine došlo do prekretnice u sarajevskoj košarci. Juniorska ekipa Mlade Bosne osvojila je prvenstvo Jugoslavije!  Iako je KK Bosna važila kao favorit na prvenstvu BiH, i na završnom turniru u Banjoj Luci, u prvoj utakmici, pobijedila Mladu Bosnu, nesretno je poražena, čini mi se od Lokomotive iz Mostara, te je M. Bosna postala prvak Republike, a onda i domaćin turnira za prvenstvo Jugoslavije.  U ekipi su igrali Boša, Pimpek, Zdravko Milanović, Janko Marendić, Vlado Stefanović i čini mi se Murat Burazerović, pok. Boro Ivanišević, mladji Bajrović, Nedim Dobojlić, Miloš Skakič, itd. Ne sjećam se s kim su igrali u finalu, ali su, kao što vec rekoh, osvojili prvenstvo i to je zaista bio veliki uspjeh sarajevske košarke. Boša je nekako tada iskočio u prvi plan, Ranko Žeravica ga je uzeo i u juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, pa je Boša krenuo iz Sarajeva, preko Beograda, i kasnije nazad u Sarajevo kao trener i sve dalje u vrhove evropske i svjetske košarke. Njemu stvarno pripada posebno mjesto u istoriji sarajevskog , bosanskohercegovačkog i jugoslavenskog sporta, potpuno zasluženo, kao plod izuzetno velikog rada, zalaganja, ambicije i ljubavi prema sportu i poslu kojim se bavi. Te svoje osobine je pokazivao već tada, u ljeto 1963 godine, kada je radio četiri puta više nego svi ostali igrači . U FIS-u, u ljetno doba te godine, satima sjedimo u dokolici, pričamo sve one moguće šuplje priče koje su se tada pripovjedale, igramo remi, a kroz prozor gledamo Bošu kako satima i danima, šutira, dribla, polaže. Ostali su imali vrlo ozbiljne treninge dva puta dnevno, a Boša je sebi nametnuo trening od jutra do mraka. Kada bi došlo vrijeme za redovne treninge rukometaša, odbojkaša i ostalih prastanovnika na glavnom terenu ovog dragog zdanja,  Boša bi onda prelazio na dvorište susjedne škole - Vježbaone i nastavljao na koševima na kojima se nama “gadilo” i igrati. Kasnije, kada je već sa Bosnom osvojio prvenstvo Evrope, igrom slučaja smo stanovali u istoj zgradi u Šopingu. Često sam imao priliku da ga sretnem u liftu, nakon utakmice, ili pak samo treninga, potpuno iznurenog i promuklog. I tada sam se sjećao tog ljeta 1963. i divio se ovom izuzetnom radniku, čovjeku i drugu. I kako tada, tako i danas!  Boša je srušio sve fame o lijenim Crnogorcima, i to na mali milion načina!

Bez obzira na neuspjeh KK Bosne na ovom juniorskom prvenstvu, ekipa je nastavila sa  veoma ozbiljnim radom. Čedo je regrutirao veliki broj igrača iz raznih sredina i škola, pa su uskoro formirane dvije ekipe. Ubrzo je stvoren kostur ekipe, koji se, više manje, održao u toku šezdesetih. Read more »

S vremena na vrijeme jave se na blogu Neno i Jovo, stari sportski drugari iz RK “Bosne”. Nekako u vrijeme kada je Jovo zavrsavao vrlo uspjesnu igracku karijeru (o tome je nekoliko puta obecao da posalje svoja sjecanja), Neno je pocinjao. Ako ih jos niste prepoznali na slici, rijec je o Jovi Dimitrijevicu zvanom “Otrov” (upravo danas je Pego u jednom komentaru objasnio zasto je Jovo dobio ovaj nadimak) i Nenadu - Neni Ivanisevicu. Read more »

Na web stranici KK Bosna, pod folderom “Historija”, koji je cini se napisan 2004, kaze se:

“Klub je osnovan prije 53 godine, 1951 …. , a 1955. godine je osvojio prvi u nizu trofeja, Kup grada Sarajeva, i tim dostignucem se plasirao u visi rang takmicenja, Republicku ligu Bosne i Hercegovine. Ovaj prvi uspjeh ekipe koja ce obiljeziti historiju bosanskohercegovacke kosarke, i sire, ostvarili su: Brkic, Marusic, Takac, Bise, Bjelica, Cindric, Bilic, Duraskovic, Fetahagic, Uzelac, Dzapa, Pilav, Hofbauer, Lovrenovic, Beganovic i Dimitrijevic. Narednih 17 godina bilo je potrebno da se u redovima studenata formira generacija koja ce klub odvesti stepenicu vise - u tadasnju izuzetno kvalitetnu Prvu jugoslovensku kosarkasku ligu. Stariji ljubitelji kosarke u Sarajevu i sada se sjecaju, i jos uvijek prepricavaju, nezaboravni mec gradskih rivala Bosne i Zeljeznicara; odigran je 28. aprila 1972. godine u Skenderiji….. Idejni voda ekipe koja je postigla ovaj historijski rezultat i njegov tvorac bio je Bogdan Tanjevic, a njegove zamisli na parketu su ostvarivali: Terzic, Milavic, Cecur, Pavlic, Nadazdin, Dumic, Soce, Varajic, Pejovic, Pesic, Krvavac i Dogic”.

Nakon ovoga pasusa, istorija kluba se daje dosta detaljno, sa imenima igraca i trenera, a u posljednjim godinama cak se daju i rezultati po sezonama. Jasno je da su tekuci i netom prosli rezultati najvazniji posjetiocima web-a, ali ipak, ako se nesto zove historija, onda … mislim da ne bi trebalo ovako! Naravno, postoji mogucnost da onaj koji je ovu istoriju pisao nije imao dovoljno podataka, mada je vjerovatnije da nije smatrao niti potrebnim da ih prikupi ili obradi. Read more »

Clan sampionske postave “Bosne” - Predrag Benacek - Benga (kazu jedini rodjeni Sarajlija u tom sastavu) nakon karijere igrac/trener u Grckoj, Sloveniji i Ceskoj, nastavio je uspjesnu trenersku karijeru na Kipru, najprije u klubu koji je uveo iz druge u prvu ligu, pa u play off prvenstva Kipra, te konacno kao novopostavljeni selektor reprezentacije. Read more »

Maso Uzicanin je dugo igrao kosarku u “Bosni”, nazalost, u vrijeme cistog amaterizma. Ipak, umjesto velike love, ostali su brojni iskreni prijatelji i lijepa sjecanja na period istinskog drugarstva i sporta u njegovom najljepsem obliku. Maso je pronasao jednu staru sliku iz davne 1962.godine kada je u Beogradu gostovala juniorska reprezentacija grada Sarajeva. Sigurno cete naci mnogo poznatih likova: Read more »

Nekadasnji kosarkas “Bosne”, popularni Maso, koga smo posljednji put vidjeli jula 1994.godine u njegovom domu u New Jerseyu, postaje stalni saradnik Dovla.net. Read more »

Na poziv organizatora turneje iz redova “tadasnje dijaspore” (sada je baza mnogo sira), proveli smo tri sedmice u juznom i istocnom dijelu ove velike i lijepe zemlje, igrajuci utakmice protiv domacih timova. Zbog obaveza prema reprezentaciji, nisu putovali Delibasic, Varajic i Radovanovic, pa su priliku dobili neki mladji igraci. Trener je bio Svetislav Pesic - Kari, pomocni trener Karalejic, ljekar Nedzad Brkic, a u vrcstvu puta smo bili Bruno Soce i ja. Na ovoj slici sa jedne od utakmica su: Pesic, Lukenda, Dr Brkic, Benacek, Primorac, Avdic, Alibegovic, ?, Soce, Vlado i Karalejic, a cuce Mitrovic, Radulovic, Pasic, Ljoljo i Radan. Read more »

Znam da sam mnogima dosadio sa slikama o sportistima i prijateljima Sportskog drustva “Bosna” (narocito onima iz “Mlade Bosne”), ali to je dio mog zivota, nezaboravnih skoro cetrdeset godina druzenja, iznenada prekinutih ratom. Vec sam pisao o divnoj, prijateljskoj atmosferi koja je prerastala sportske odnose i navijanje. Osim svakodnevnog sastajanja u prostorijama kluba, prisustvovanja utakmicama, putovanjima, proslavljali smo pobjede i oplakivali poraze, slavili rodjendane, godisnjice, pravili svadbe i, iznad svega, gradili cvrsta, iskrena prijateljstva. Evo nas jos na jednoj slici: Savo Vlaski, Ivan Civic - Lino, Vlado, Ranko Planinic (nekadasnji golman Sarajeva, Dinama, Zelje), Avdo Beganovic - Poker (nekada solista sarajevske Opere) i Nikola Ilic - Kiko. Read more »

Nase druzenje u “Bosni” bilo je skoro svakodnevno, mnogi su dolazili svaki dan, a neki, vracajuci se sa sluzbenog puta, prvo navracali u klupske prostorije, pogotovo kada smo dobili reprezentativni objekt u Maksima Gorkog ulici, odmah do “Kvarnera” odakle su cesto dolazili pladnjevi meze ili neke druge hrane. Mnogi me pitaju gdje Kiko iako ga mnogi znaju samo po nadimku. Nikola Ilic - Kiko prvo je bio veliki aktivista u “Bosni”, onda je postao “prebjeg” i nekoliko godina proveo u Kosarkaskom klubu “Mlada Bosna”, da bi se, kasnije, ponovo vratio u svoje “staro jato”. Read more »

Povod za ovaj prilog je poruka iz Jerusalema koju je poslao Moni nakon jucerasnjeg susreta sa Rasom. Moni (inace stari, zestoki “Bosnas”) je poslao i najnoviju Rasinu fotografiju snimljenu juce: Read more »