Munjevita, blic kontra

Eto, bio sam i „visiting” profesor, ne samo u Japanu, ako se sjećate, na predavanju pred pedesetak stručnjaka u Chyoda cu, farmaceutskom koncernu na mjesečevom  pejsazu u okolini Tokija,  kada sam nepripremljen, ipak spasio čast sa pričom o ekološki čistom  mjestu Rust u  Austriji, gdje su rode pravile svoj prirodni aerodrom na putu za tople krajeve i  natjerale arhitekte da projektuju i izvedu mnogo više dimnjaka na kućama  nego što je stvarno bilo potrebno.

Moj amfiteatar je sada bio dupke pun. I da budem iskren, nije bio čak ni amfiteatar. Nego ogroman i prostran pod fiskulturne dvorane, bez sjedišta, naslona i bilo čega i stotinjak slušalaca, polaznika Britanske škole u Varšavi, sa poluotvorenim ustima i širom otvorenih očiju. Ja stojim i pletem priču od tankih svilenih niti o ranim počecima slikarstva i arhitekture u svijetu. Read more »

Dragi Vlado,

pošto sam ti ranije poslao crtice o rakiji, vinima, pa kafi, pronadjoh i ovaj članak o konjaku. Mislim da će i on naći zainteresovanih na blogu kao što je bilo za prethodna pića.

Prijateljski.

Ile Vitorović

Konjak: Srce iz hrastove bačve

Nakon dve destilacije grožđa, dobijeni destilat deli se na “glavu”, “srce” i “rep”. Kada kupite flašu francuskog konjaka, kupili ste ono najbolje, ono što je odležalo u hrastovim bačvama – “srce”.

Starenjem konjak godišnje gubi oko 3% svoje zapremine, što se, kao i kod viskija, naziva “the angels’ share”, tj. deo koji anđeli uzimaju za sebe. Da bi konjak bio spreman za flaširanje mora da odleži u bačvi najmanje 30 meseci, a uobičajeno odležava i mnogo duže, pa čak i nekoliko decenija.

Da bismo znali kakav konjak pijemo ili koji da kupimo, veoma je važno da naučimo da pravilno tumačimo oznake na etiketi. One nam govore o godištu, geografskom poreklu, podrumu iz koga potiče…

• V.S./SELECTION/de Luxe - označava da je najmlađi sastojak sadržaja boce star najmanje 54 meseca. • V.S.O.P./RESERVE - eau-de-vie star je između 54 i 78 meseci. • X.O./NAPOLEON/HORS d`AGE/IMPERIAL - eau-de-vie star je najmanje 78 meseci.

Međutim, pojedini konjaci mnogo su stariji, kao npr. Martell LOr</em>, koji je star 50 godina, <em>Courvoisier initiale extra</em> preko 50 godina, <em>Dupuy hors dage oko 40 godina, Pierre frapin vip xo grande champagne oko 35 god…

Na etiketi su i oznake porekla konjaka, tako da Grande Fine Champagne označava da konjak potiče isključivo iz oblasti Grande Champagne.

Fine Champagne označava da je deo mešavine (ne manje od 50%) iz oblasti Grande Champagne, a ostatak iz oblasti Petit Champagne, a isto važi i za oznake Fine Borderies, Fine Fins Bois i Fine Bons Bois. Na našem tržištu prisutno je svega nekoliko vrsta konjaka: Hennessy, Remy-Martin, Courvoisier i Martell, a njihove cene kreću se od 25 do 1.600 evra po boci od 0,75 l, a sve u zavisnosti od kategorije.

Ne smemo zaboraviti da uživanje u konjaku nije potpuno ukoliko se ne pije iz čaše posebnog oblika. U dobrim restoranima konjak se pravilno služi u velikoj “balon” čaši, mada pravi poznavaoci tvrde da je potpuni ugođaj tek kada se pije iz tzv. tulipe čaše, zapremine 13 cl u koju se sipa samo 2,5 cl konjaka.

Za vreme i uslove konzumiranja konjaka ne mogu se postaviti jasna pravila. Obično se pije nakon jela, uz dobru cigaru ili kvalitetnu crnu čokoladu sa velikim procentom kakaoa. Usled povećane popularnosti konjaka kod mlađih generacija u poslednje vreme došlo je do velike komercijalizacije ovog pića.

Sve češće konjak se miksuje sa raznim napicima, kao što su mineralna voda, koka-kola, a neretko ga kozumiraju i sa ledom, što je naročito izraženo u Americi. Međutim, to je prilično daleko od istinske tradicije i suštine jednog od najelegantnijih alkoholnih pića na svetu.

Oblast Cognac

Oblast Cognac prostire se duž reke Charente, 120 km severno od grada Bordeaux i izlazi na obale Atlantskog okeana. Obuhvata šest regiona, od kojih su najpoznatiji Grande i Petit Champagne, a u srcu oblasti su gradići Jarnac, Segonzac i Cognac - po kome je nadaleko čuveno alkoholno piće i dobilo ime.

Još u III veku p.n.e. Rimljani su kulturu uzgoja vinove loze doneli u ovu oblast koja, kako se ispostavilo, svojim specifičnim karakteristikama, delom primorskom, a delom kontinentalnom klimom, zemljištem bogatim krečom i solju, nudi uslove za razvoj specifičnih sorti grožđa koje je nemoguće uzgajati bilo gde drugde.

Juče je Ćehaja Zeki i meni napisao u Blogu: Mi neki Bosanci i Sarajlije upali smo u raspravu oko ligura i čamprasa, pa kako ste obadva učeni i Sarajlije, a nadam se i Bosanci, dajte nam objašnjenje odakle ove riječi vuku korijen.

Burazere Ćehaja i Tvoji (kako ih Ti nazivaš “mi neki Bosanci i Sarajlije”) prijatelji pitate mene i Zeku “odakle vuku korijen riječi ligure i čamprasi”.

Pišeš da se nadaš da smo Bosanci Zeko i ja. Ja sam svjedok i znam da se, kada je najviše grmjelo i bilo veoma teško to biti, Zeko ponašao kao bosanski patriota, a po njegovom pregnantnom pisanju u Blogu, on je to BEZINTERESNO i danas. I te kako, i te kakav, i te koliki Bosanac. Read more »

Ile Vitorović dopunio je priče o popularnim pićima:

Dragi Vlado, pošto sam vidio da za pojedine članke o našim pićima kao kafi i rakiji postoji interes, pronašao sam i nesto zanimljivo o vinima ili konkretno o blatini i žilavci. Autor j isti kao i o rakiji, književnik Mile Stojić.

pozdrav,ile

Hercegovačka vina - Magija “žilavke” i “blatine” Izvor: Mile Stojic’

Vino “Nije dostojan da pije vino onaj koji ga pije kao vodu”.

Iako je pisana povijest o hercegovačkim vinima i vinogradima duga najmanje tri tisuće godina, njihova geografija dade se predstaviti malim prostorom tokom Neretve, bolje reći: onim njenim središnjim dijelom, koji počinje ulaskom u mostarsku kotlinu, a završava dolje negdje kod Vida i Norina. Kao što se god Neretva svojom brzinom, bojom i čistoćom razlikuje od svih drugih voda, tako se i hercegovačka vina sličnim osobinama razlikuju od svih drugih vina. Vinogradarski kompleks poznat pod nazivom Mostarsko vinogorje čini krug na čijim se rubovima nalaze mjesta Bijelo Polje - Domanovići - Stolac - Čapljina - Ljubuški - Međugorje. Naravno, u centru ovoga hipotetičnog kruga je Mostar, jedan od najljepših gradova jadranskog Sredozemlja, grad bistrih i brzih ljudi, bistrih voda, kamenih mostova i žena afroditske antičke ljepote. Read more »

AFŽ - ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA - organizacija za emancipaciju ljepšeg dijela čovječanstva. Nepismenim domaćicama su držana predavanja tipa: “Rad je stvorio čovjeka”, i sl. Jedna od nezaboravnih anegdota je ona kada je neki predavač govorio o Frankovom režimu u Španiji, a jedna od slušateljki rekla: “Đubre jedno fašističko, dosta je on nas trov’o!” (pobrkala Franka i Franck-kafu).

ARGETA PAŠTETA Obavezni dio “logistike” na svim izletima, ekskurzijama i sl.

ARSEN DEDIĆ Pjesnik, muzičar, šansonjer. Rodom iz Šibenika… Niz legendarnih pjesama kao što su “Čovjek kao ja,” “Kuća pored mora,” “Vraćam se,” itd. Njegova zbirka pjesama “Brod u boci” spada u najprodavanije pjesničke knjige u SFRJ. Oplemenio ljubav mnogih generacija.

BERNARDA MAROVT Jedna od posljednjih Yu-missica. Izgledala je više kao današnje manekenke, a manje poput klasičnog balkanskog muškog sna. Sjećam se da je rođena u Logarskoj dolini i da je odmah nakon izbora dala interview Startu. Prvi je ples po dolasku u Zagreb otplesala na gala večeri u Intercontinentalu sa Zdravkom Čolićem. Read more »

Prije nekoliko godina u ovom sam listu pisao o hercegovačkim vinima. Taj epikurejski zapis o žilavki i blatini doživio je neobičnu sudbinu - navođen je više nego svi moji tekstovi zajedno, preštampan više puta u hercegovačkim listovima, prenošen višekratno na internet portalima dijaspore kao nekakvo “otkriće”, citiran kao vrlo značajno i relevantno štivo. Što jest-jest u Sarajevu se malo pažnje posvećuje blagorodnim vinima domovine. Radije se tu konzumiraju uvozna, najčešće jeftina slovenska, talijanska, hrvatska, srbijanska, makedonska i španjolska vina.

Sretnem, tako, neki dan prijatelja, Michaela Schroena, Nijemca, koji mi reče da uskoro kani u Sarajevu napraviti prezentaciju hercegovačkih vina, o čemu ću vas blagovremeno izvijestiti. Razmišljam o “Hercegovačkoj vinskoj cesti”, koja počinje na ušću Neretve pa ide preko Stoca i Ljubuškoga, Brotnja i Mostara, a završava - gdje? Pa, naravno, u Sarajevu! Ponukan mojom amaterskom enologijom jedan me je čitatelj svojedobno prekorijevao: “Pišeš o vinima, hvališ vina, a znadeš da je omiljeno piće Bošnjaka - rakija.” Potom mi opisuje kako se za vrijeme opsade grada rakija u kućnoj radinosti destilirala od riže, grožđica, suhog voća i dodaje: “Da nije bilo rakije, mi bismo u ratu naprosto ispalili.” Read more »

Fra Zvjezdan Linić: Ne igrajte se egzorcizmom                     Piše: Darko Pavičić

Kad se novinar sprema na intervju s egzorcistom, morao bi, valjda, imati nekakav grč u trbuhu, bar malu glavobolju ili vrtoglavicu. Ma, makar mizernu mučninu, dovraga! No, ništa od toga.

S fra Zvjezdanom Linićem, egzorcistom i voditeljem Tabora -Kuće susreta u Samoboru odradili smo i ovaj intervju, kao i desetke prije toga, u ležerno-duhovnom stilu kakav samo on zna priuštiti sugovorniku. Bez obzira na to je li novinar na zadatku, polaznik nekog od njegovih seminara ili možda nevoljnik pod opsjednućem.

• Splašnjava li egzorcizam kao top-tema?

• Ne, jer su pristupi ekstremni. S jedne se strane još o tome voli govoriti senzacionalistički.

• Zašto?

• Zato što je misteriozno. Za neke je ljude to možda glupo, srednjovjekovno i do kraja zatucano, a s druge strane nečega ima. Ljudi ’njuše’ da ima đavla, da postoji neko zlo u duhovnim prostorima. Čim se negdje govori o tome, meni kao svećeniku to namakne posao.

Čim se negdje nešto izjavi i poveže s mojim imenom, dobivam pozive često bolesnih ljudi kojima ne izbjegavam pomoći ako ikako mogu, premda je riječ više o duševnim, a ne duhovnim problemima.

No ljudima jasno treba reći o čemu je riječ. Čvrsto vjerujem da postoji Zlo, đavo kao duhovna sila, da su vidljivi i nevidljivi svijet povezani jer nije sva stvarnost ono što vidim. Vjera prvih kršćana upozorava na vjerovanje u vidljivi i nevidljivi svijet koji nije ništa manje stvaran ako ga ja ne vidim. I čvrsto vjerujem da u tome nevidljivom svijetu, nošen Biblijom i riječju Božjom, to mogu definirati.

Primjerice, kao što se definiraju anđeli kao osobna i slobodna bića. Ali pazite, vjeru u taj nevidljivi svijet mnogo nam je pokvarila mašta pa govorimo o paklu kao plamenu, vatri i žaru, što kvari teološku viziju pakla jer bit pakla je biti odvojen od Boga koji je izvor svakog života i sreće. Tako smo maštom pokvarili i slike đavla i anđela. Đavla ne možete vidjeti, možete imati neku prikazu i misliti da ste nešto vidjeli. Read more »

Mirjana Bobić-Mojsilović | 29.02.2008

Čorba od labuda

Engleska je u šoku. Sve tamošnje novine na naslovnim stranama donose ekskluzivnu vest da je nekoliko labudova, tih predivnih ptica koje su pod zaštitom države, koje pripadaju kraljici i koje su ukras londonskih parkova i Temze, pojedeno. Na fotografijama se vide skeleti ptica i njihova polomljena krila. Pojeli su ih ljudi, a ne neke divlje zveri, a kako pišu engleske novine, radi se o doseljenicima iz istočne Evrope. Naime, skeleti ptica nađeni su pored šatora u kojima su spavali došljaci iz Rumunije i Poljske, a to se dalo zaključiti i po tome što je pored kazana za kuvanje, nađena i jedna rumunska Biblija. Tako je ona srpska „Čorba od kanarinca“ u velikom svetu dobila veće razmere i postala je čorba od labuda. Glad, čak i uz Bibliju, nemoguće je obuzdati, a treći svet Evrope, koji sanja o boljim danima u bogatoj Evropi, ne mari za lepotu o kojoj su napisane najlepše bajke. Čorba je čorba, a labud je ptica. Mogla bi ova bizarnost da bude predložak za esej o gladi, o jelu, o bajkama i simbolici labudova, ali je možda najzanimljivije pomisliti na Evropu u kojoj se ovo dešava. Apostrofiranje došljaka iz istočne Evrope kao vinovnika divljaštva dosta govori o novoj Evropi, ali i o statusu pridošlica. „Možda je u njihovim zemljama dozvoljeno jesti labudove, ali u Britaniji je to zločin“, komentarisali su šokirani građani. Ima Sioran divan esej o varvarima koji, zdravi, snažni i gladni stižu na obode dekadentog Rimskog carstva. Nagon za preživljavanjem ruši sve norme - na Andima su ljudi jeli ljude da bi preživeli posle avionske nesreće. U Londonu su ljudi (do duše iz istočne Evrope, to jest - divljaci) pojeli labudove iz istog razloga. Glad gospodari. Tako su gladni pojeli simbol lepote, nežnosti, ljubavi i gracioznosti. Pojeli su simboličkog princa i princezu, tradiciju i mit. Preživeli su. Rečju, labudova pesma civilizacije.

Cico Kabiljo je pronašao jedan specifičan proizvod na tržištu. Firma Orbit izbacila je na tržište švakaću gumu sa okusom ćevapa, istina nije navedeno da li se radi o okusu sarajevskih ili banjolučkih ćevapa kao najboljim iz ove kategorije. Povrh svega, ćevapi su u kajmaku! Recept za doručak bi bio vrlo jednostavan, uzmeš dvije žvake i somun i žvaćeš do mile volje.

Azra Jajatović je dodala i slatkiš - žvaku sa okusom baklave:

…pa poslije ćevapa, evo, dobre baklave!!!

Dobar tek!!!

Ile Vitorović je negdje pronašao ovaj zanimljiv članak o popularnom naptku. Usput, dobili smo ekskluzivne snimke zalaska sunca u Holandiji, pa, obzirom da nema prigodnog teksta, koristim priliku da uz ovaj tekst stavim nekoliko zaista umjetničkih snimaka načinjenih po fazama zalaska. Autor želi ostati anoniman.

“Hajd’mo na kavu” najčešća je rečenica koju izgovaramo kad nekog sretnemo. U kafiću ili kod kuće, na poslu ili u nekoj čekaonici.

Za neke je kava samo navika i izlaz iz situacije kad ne znamo što bi zapravo u kafiću popili. Za neka je pića i napitke prerano, a za neka treba više slobodnog vremena.

Kraća ili duža, s mlijekom ili ne, s hladnim ili toplim mlijekom, cappuccino ili macchiato, sa šlagom ili bez, crnu ili bijelu, u velikoj šalici ili maloj šalici…

Za druge je kava ritual bez kojeg se ne može započeti dan. Bez obzira radi li se o turskoj kavi kod kuće ili kavici u kafiću. Neki s tolikom ljubavi tepaju kavici kao da je živo biće, ljubav života. Read more »